Kažnjavanje 4 godišnjaka

[frogica]

Evoj, moj D. ima 4 godine ( sada navršio) I ponaša se nerazumno, kada nešto hoće, da mu se kupi ili sl. zahtjeva to dok ne dobije ( od tate najčešće), ako mu se ne ispuni odmah, lupa vratima, mene lupa, viče, dere se, baca stvari , lupa po prozoru, onda ga ja odvučem ljuta u sobu jer mi je dosta i zatvorim ga( držim kvaku jer nemamo ključ), on lupa po vratima, baca stvari po sobi, dere se , urla, traži tatu. To traje oko 3 minute i onda tata dođe u sobu i uzme ga nositi i on prestane plakati. I naravno, ide zajedno sa njim po sladoled.
Ja ne znam kako da ga kaznim, jer da mu zabranim gledanje crtića ili komp., to bi bilo neizvedivo, jer bi opet urlao i vikao iradio užas po stanu, dok ne dobije crtić, a MM bi onda popustio.
Jedino da ga kaznim je da mu kažem da ne želim sa njim razgovarati dok mi se ne izvine za lupanje i udaranje, on za mene ne postoji. To mu eto uvijek kažem. Onda se izvine i da pusu uz moj nagovor da se izvine.
To je jedino šta ja mogu napraviti. Jer to histeritziranje više nije normalno, on namjerno otvara i zatvara vrata ilupa, viče iz bijesa, totalno je izvan kontrole tada i mene to razljuti najviše zato jer se MM buni da šta ga živciram, ako mu nešto krivo kažem( tipa , stavit ću to sladoled u frižider da se ne otopi, kada ga nisi otvorio-a on čeka tatu da ga dođe otvoriti-i počinje scena histeriziranja da tata mora doći u sobu otvoriti ga i MM na mene kaj ga moram živcirati od jutra? A on u kupuje sladoled u 7 ujutro jer je dijete tako htjelo). Na kraju se posvađam sa MM i sa D. ne želim razgovarati. To ponekad traje i 2 dana-da ne želim razgovarati , samo službeno-zube ruke prati i sl.
Jer je to dobra metoda? Jer stvarno ne znam šta više napraviti.

[maria71]

kod vas u kući je na snazi dupli odgoj , dijete tako reagira jer ti i tvoj muž nemate zajednički stav,

moraš to riješiti sa mužem, a djeci treba discipline, ma koliko kojekakve knjige i razni autori trubili da ne treba...

ne u stilu ruskog gulaga, naravno, no zapitaj se ako se 4 tako ponaša , što će biti sa 14 ? 24 ?

i ne ignoriraj dijete, pričaj s njim

[litala]

no zapitaj se ako se 4 tako ponaša , što će biti sa 14 ? 24 ?

na isto ovo pitanje odgovorite i ti i tm. u zajednickom razgovoru o tome sto ocekujete od djeteta, sto ocekujete od sebe, sto ocekujete od buducnosti i kako mislite da se sve to moze postici.

[aleksandra70vanja]

ne razgovaraš 2 dana s djetetom od 4 godine?

[ana.m]

Meni je njegovo ponašanje totalno neprihvatljivo, a mislim da je takav jer ste mu vi to dozvolili. Kao što Maria71 kaže, ima dvostruki odgoj, zna da će mu netko popustiti i računa na to i uporan je.
Mom nekaj takvoga nikada nije palo na pamet. Zahtjeva, moli, uporan je i tvrdoglav. Ali se eventualno rasplače ako nešto ne smije dobiti. I to nije deračina nego onako više uvreda. Ali ne popuštamo ni ja ni muž.
I oduvijek je bilo tako, mislim na to da smo mm i ja bili sinhronizirani i da smo bili dosljedni sebi i onome kaj smo mu rekli.

[Pcelica Mara]

Frogice, nemam ti sad nikakav pametan savjet, osim da mi se ovo nerazgovaranje s djetetom čini potpuno pogrešno i loše

Mislim da vam je baš to potrebno - razgovor, ti i muž, muž i dijete, ti i dijete, svi zajedno...

[Anemona]

Frogice, nemam ti sad nikakav pametan savjet, osim da mi se ovo nerazgovaranje s djetetom čini potpuno pogrešno i loše

Mislim da vam je baš to potrebno - razgovor, ti i muž, muž i dijete, ti i dijete, svi zajedno...

X
Kakvo nerazgovaranje s djetetom, on ima 4 godine. To mi je na razini dvije curice u pubertetu koje se posvađaju oko dečka.
Razgovor, razgovor, razgovor,..., objašnjavanje,... za početak ti i TM usaglasite stavove i ne potkopavajte jedno drugo.

[frogica]

JA mu objasnom da to nije lijepo raditi, da se to ne smije, i onda ga pitam zašto me lupio ., što se ljuti, na što on uvijek šuti i samo ponavlja: ti si zločesta!I onda ga pošaljem u sobu i kažem da ne želim razgovarati sa njim dok se ne izvine i ne da pusu.
Što se MM tiče, rekla sam mu već sto puta da se tako ne ponaša, no on ostaje pri svome, sada mu je dao cijeli paket štapića jer je on tako htio, a ja mu nisam dala, samo da je mir u kući, i "dobra atmosfera"po njegovom, da ne histerizira. Ja se više ne mogu i ne želim živcirati. Ostaje mi jedino da puknem i izmlatim ga , što ne valja. Ne želim se živcirati još oko MM , jer stvarno nemam snage, ako čovjek ne želi odgajati dijete kako treba, onda ja to mogu učiniti i to činim, i ne petljam se u njegovo. To je jedino što mogu učiniti, i izaći van prošetati se kada postane neizdrživo. MM je uvijek bio takav. Stvarno ne mogu više vikati i derati se ,objašnjavati i trsiti se, da MM uvidi da radi krivo, jer on smatra suprotno, stalno mi govori da dijete nije pas, da ne mogu tako sa njim "po naredbi", da moram lijepo razgovarati.?I šta reći?

[Anemona]

JA mu objasnom da to nije lijepo raditi, da se to ne smije, i onda ga pitam zašto me lupio ., što se ljuti, na što on uvijek šuti i samo ponavlja: ti si zločesta!I onda ga pošaljem u sobu i kažem da ne želim razgovarati sa njim dok se ne izvine i ne da pusu.
Što se MM tiče, rekla sam mu već sto puta da se tako ne ponaša, no on ostaje pri svome, sada mu je dao cijeli paket štapića jer je on tako htio, a ja mu nisam dala, samo da je mir u kući, i "dobra atmosfera"po njegovom, da ne histerizira. Ja se više ne mogu i ne želim živcirati. Ostaje mi jedino da puknem i izmlatim ga , što ne valja. Ne želim se živcirati još oko MM , jer stvarno nemam snage, ako čovjek ne želi odgajati dijete kako treba, onda ja to mogu učiniti i to činim, i ne petljam se u njegovo. To je jedino što mogu učiniti, i izaći van prošetati se kada postane neizdrživo. MM je uvijek bio takav. Stvarno ne mogu više vikati i derati se ,objašnjavati i trsiti se, da MM uvidi da radi krivo, jer on smatra suprotno, stalno mi govori da dijete nije pas, da ne mogu tako sa njim "po naredbi", da moram lijepo razgovarati.?I šta reći?

U ovom boldanom se slažem s TM.

[frogica]

Da, ali kada tako razgovarati? KAda me lupa i uporno neće slušati, i ništa ne pali osim zatvaranja u sobu, i neke kazne.

[Cheerilee]

Meni je njegovo ponašanje totalno neprihvatljivo, a mislim da je takav jer ste mu vi to dozvolili. Kao što Maria71 kaže, ima dvostruki odgoj, zna da će mu netko popustiti i računa na to i uporan je.

potpis...
MM i ja smo se dogovorili da je moja zadnja pošto sam ja više s njima (većinu vremena)...
Kad počne histeriziranje, lupanje deranje, onda nastupam oštro; u sobu, sve pospremiti a ona sjesti na mjesto i u kaznu (objasnim zašto...)...
Kazna im je ugašen crtić i sjedenje na foteljici u sobi s poluotvorenim vratima, nema dizanja dok ja to ne dozvolim!
Da ne ispada da je ta fotelja sprava za mučenje,jer na njoj sjede i kad im čitam priče, gledaju crtić itd...

[Lucija Ellen]

Negdje sam citala da je ignoriranje djeteta i nerazgovaranje vrlo stetno za djetetov razvoj. Dijete dobiva pogresnu poruku. Meni se cini stetno i zatvaranje u sobu. Buduci da je otislo vec ovako daleko, potrazila bih strucni savjet kako se postaviti da se problem ne razvija (kod vrtickog psihologa, recimo). A kod kaznjavanja bih se drzala (dosljedno, mislim da je dosljednost bitna u odgoju) ukidanja povlastica nakon najave da ce kazna uslijediti ukoliko ne prestane neprihvatljivo ponasanje. Tvrdoglavost u toj dobi mi se cini prirodna. Isto tako, ne mislim da oba roditelja moraju postupati identicno, dijete zato i ima dva roditelja, dvije glave. Sustina odgoja vjerojatno jest jednaka, ali pristup ne mora biti.

[magriz]

!I onda ga pošaljem u sobu i kažem da ne želim razgovarati sa njim dok se ne izvine i ne da pusu.

ovo je totalno krivo
znaš što će dijete naučit? da je bitno mami reći oprosti i dati joj pusu jer ONA tako ŽELI. i dijete će to radit, da te se riješi

Ne želim se živcirati još oko MM , jer stvarno nemam snage, ako čovjek ne želi odgajati dijete kako treba, onda ja to mogu učiniti i to činim, i ne petljam se u njegovo. To je jedino što mogu učiniti, i izaći van prošetati se kada postane neizdrživo. MM je uvijek bio takav. Stvarno ne mogu više vikati i derati se ,objašnjavati i trsiti se, da MM uvidi da radi krivo, jer on smatra suprotno, stalno mi govori da dijete nije pas, da ne mogu tako sa njim "po naredbi", da moram lijepo razgovarati.?I šta reći?

a ono što ti trebaš napravit, već su ti cure napisala - riješiti stvar sa suprugom
jer on ne odgaja kako treba, ali bome niti ti
dijete je između vas dvoje, tampon koji iskorištava di može jer može
tata mu daje što poželi, a mama urla?
što misliš tko će mu biti draži? tata ili mama? za par godina, nitko. tatu neće cijeniti, a mama će biti vještica

[oka]

Najveći problem je između tebe i TM, dijete vidi razliku u odgoju, ono je zbunjeno i ljuto, a na kraju priče to i iskorištava. SVE što radite vi to isto rade vaša djeca, badava učite jedno, ako radite drugo, dijete najviše uči oponašajući odrasle.
Prvo se ti i TM dogovorite pravila kuće, pravila odgoja, pravila u situacijama, načine kažnjavanja. Sve lijepo u detalje.

Morate odlučiti što vam kod djeteta smeta, što je prihvatljivo, a što je kažnjivo.
Do koje granice maksimalno može djete ići.
Kad je neka situacija u tijeku važno je donjeti odluku, što nije uvjek lako,
ali je isto tako važno da tu odluku provedemo i budemo dosljedni njoj iako bi ponekad promjenili mišljenje jer nas pere grižnja savjesti.
Ne, moramo sami ponjeti taj teret savjesti i biti dosljedni svojim odlukama, iako su one ponekad "krive".

To je jako važno kod uspostavljanja odgojnih granica, jer ako mijenjamo mišljenja, dijete zna da se granice pomiču, pa počne ljutnja, histeriziranje, bacanje vrištanje i na kraju se izbori za svoje. Oni jako dobro znaju zašto viču.
A ako ne popustimo tri puta, četvrti puta će već biti drugačija pjesma.

Prošli smo to, to je iza nas, teško je, nije lako, ustvari koma je, ali isplati se.
MM i dan danas iz sebi poznatih razloga pokušava rušiti meni aurtoritet, ali nedam se, jer znam da sam u pravu.
Jer dijete ne smije jesti sladoled ujutro kad se probudi, jer ne smije brdo slatkiša pojesti, jer ne smije biti ispred tv-a, ne smije na jako sunce, niti bez šešira van... to su osnovne stvari i da mi tu ruši autoritet zbog nekih svojih muha, nema šanse. (mislim to se ne smije za dobrobit djeteta, postoje granice)

[oka]

A što se tiče kazni:
Stajanje u kutu, na kraju samo prijetnja i već shvati da se ne smije
Zabrane razne tipa nema tv-a, igrica ili prekid igre
Pr. izjava koje nam pomažu:
Ako budeš nastavila skakati po naslonjačima, mama će se jaaako bojati i biti ću tužna. Tak nekak slično. (Važan je ovaj stav: ako budeš ..... onda će biti ili kazna neka , pa će : sljedi posljedica: tužan) Isto tako u obrnutom smislu, tj. pozitivnom smislu radimo.

A suprotno tome češće su pohvale..., ali isto tako ne pretjerivati.
Lijepo si to napravila, ponosna sam na tebe....

[vinalina]

Ja nikada nisam bila u kazni, kao niti moja sestra. Smatram da je to nepotrebno i daje kontraučinak. Nikada nisam dobila batine, i na kraju dobro ispala. Moji roditelji su me odgajali da znam sama razlikovati dobro od lošega i na bazi povjerenja. Imali su veeeliko povjerenje u mene. Sada kada razmišljam o odgoju svog djeteta, nerođenog, znam kako ću ga odgajati. Sve dopušteno, ali će se granice definitivno postaviti. I povjerenje. I kada sam bila na faksu to povjerenje koje su mi dali nisam se usudila iznevjeriti, jer sam ga jako cijenila, kao i oni. To je jedan psihološki učinak, koji je kod nas palio, a ja se tako ponašam sa svojim nećacima koji me OBOŽAVAJU.
Dakle, hoću reći da kazna nikada ne pomaže. Vi ste veliki, ono je dijete i razlika je između vas što bi vi trebali znati razmišljati unaprijed, za razliku od njega. On reagira (akcija-reakcija) na vaše ponašanje, a vi to nebiste trebali.
I naravno, dijete nije pas, da reagira po naređenju. Probaj ga lijepo zamoliti, staviti ga u krilo, kada ima ispade, ne obazirati se ili ga nježno zadirkivati. Ali uvijek mora postojati odnos, razgovor...

[Cheerilee]

Ja nikada nisam bila u kazni, kao niti moja sestra. Smatram da je to nepotrebno i daje kontraučinak. Nikada nisam dobila batine, i na kraju dobro ispala. Moji roditelji su me odgajali da znam sama razlikovati dobro od lošega i na bazi povjerenja. Imali su veeeliko povjerenje u mene. Sada kada razmišljam o odgoju svog djeteta, nerođenog, znam kako ću ga odgajati. Sve dopušteno, ali će se granice definitivno postaviti. I povjerenje.

Ajde mi prvo reci; povjerenje kod ćetverogodišnjaka?! Kaj je to????


Brat, seka i ja , svi smo bili ponekad u kazni, i dobili po guzi kad smo stvarno prekrdašili, a bilo je toga, i evo na kraju i mi dobro ispali.....

[vinalina]

Prvo da kažem, da sam dugo godina primaorana se baviti tuđom djecom, od rodbine, ali i škole, tako da ne pričam bezveze.
Postoje različit odgoji i sada kada živim sa svekrvom, ona stalno spominje neke kazne, ja sam 100% protiv kazni i znam da nikada neću kažnjavati svoje dijete, a drugi neka rade kako hoće. I sveki je kažnjavala svoju djecu i ispala su dobro, ali jeto tako okrutno od razumnog odraslog čovjeka da je to strašno.
Možda da probaš, pa vidiš da postoji i odgoj bez kazni. Sigurno si morala pomisliti da postoje i takvi odgoji i da ta djeca nisu razmažena.

[Cheerilee]

Prvo da kažem, da sam dugo godina primaorana se baviti tuđom djecom, od rodbine, ali i škole, tako da ne pričam bezveze.
Postoje različit odgoji i sada kada živim sa svekrvom, ona stalno spominje neke kazne, ja sam 100% protiv kazni i znam da nikada neću kažnjavati svoje dijete, a drugi neka rade kako hoće. I sveki je kažnjavala svoju djecu i ispala su dobro, ali jeto tako okrutno od razumnog odraslog čovjeka da je to strašno.
Možda da probaš, pa vidiš da postoji i odgoj bez kazni. Sigurno si morala pomisliti da postoje i takvi odgoji i da ta djeca nisu razmažena.

Drugo je tuđe, drugo tvije vlastito dijete! Ja tuđe nebi kaznila, s njim nisi 24/7......


A kazne koje ja primjenjujem, sjedenje na fotelji dok se ne smiri i strasti ne slegnu, pobogu pa to nije maltretiranje niti će mu ostati u sjećanju kao nešto okrutno!
Govorim o svojoj djeci koja imau 3,5 i dvije godine......

[vinalina]

nema dizanja dok ja to ne dozvolim!

Uistinu, ovo ne izgleda ninmalo okrutno!

[Cheerilee]

Uistinu, ovo ne izgleda ninmalo okrutno!

Pita; jel se mogu sad ići igrati?
Nemožeš još! Ne urlam niti se derem......

Pa ne vežem ga lancima, šta si zapela.... Ako je to za tebe okrutno da se nesme dići kad hoće a u kazni je, onda neznaš što te čeka....
I baš me zanima tvoja teorija pravilnog neokrutnog odgoja djece, al u praksi ne teoriji....

[vinalina]

Nisam 'zapela', napisala sam svoje mišljenje, i napad je odmah slijedio. Samo ti hoću reći da je kazna suvišna i da viđam takav odgoj i znam da je moguć.
I najlakši napad je reći da nemam svoje dijete, znam ja to, vidim, ali po takvom ni svećenici ne bi mogli pričati ni savjetovati o braku, jer nisu u braku.

[oka]

Vinalina, jedno je gledati sastrane, drugo je imati jedno dijete, a treće i nešto sasvim stoto je imati dvoje djece . (Dalje niti ne pomišljam) Tako se i mijenjalo moje razmišljanje, ponašanje...

Teško da možeš realno ocijeniti sada, jednog dana dapače, ako si takvog karaktera, a tvoj MM također i dijete će vam biti možda lakše odgojivo.

Mi smo temperamenti, vatre, .... Nije ništa u životu isto, niti mi, niti djeca....
Ja sam naglasila prevladavati treba pozitiva, pohvale... ljubav... kazne dok dijete ne shvati, više nisu niti potrebne , samo riječi možda jer je dijete shvatilo....

[Cheerilee]

Vinalina, jedno je gledati sastrane, drugo je imati jedno dijete, a treće i nešto sasvim stoto je imati dvoje djece . (Dalje niti ne pomišljam) Tako se i mijenjalo moje razmišljanje, ponašanje...

Potpis......

Moje troje budu fakat male razlike pa ako od malena dopustim neke stvari, pa di će im biti kraj, ualalala.....
A i lakše se "diše" kad vlada disciplina nego kaos.......

[Trina]

Evo i druge mame su ti rekle, problem je što ti i muž niste usklađeni . Razgovaraj s njim, pričajte o tome kud sve to vodi, kakvu sliku ostavljate djetetu na takav način.Ni ja nikad u životu nisam bila u kazni. A dobivala sam po guzici, mada se toga ni ne sjećam (toliko o traumama). Ali više-manje slušala sam mater i nisam je sluđivala kao što tebe tvoje i mene moja djeca izlude. I ja imam 4-godišnjaka ali moj sin je meni pokazao lekciju, naučio me kako odgojiti dijete. Nakon dvoje hahara i živahne djece koja su me izluđivala do kraja, sad imam mirnog, staloženog sina s kojim se mogu dogovarati kao da je najstariji a ne najmlađi. na njega sam možda poviknula 2-3 puta, nikad nije bio u kazni a pogotovo da mi je palo napamet udariti ga. Pa sam razmišljala malo kako je to moguće, troje djece od istih roditelja a on tako drugačiji. I shvatila sam da sam s njim od prvog dana najopuštenija i najmirnija. Otupila sam na dječje gluposti pa, i kad bi se dogodilo da mi živci lagano skakuću zbog njega, ostajala sam skroz mirna i na smiren način dala do znanja da je dosta. S njima nisam. Jednom sam pročitala da djeci nikad ne smiješ dati do znanja da si pukla ko kokica. I sad mi je jasno zašto. Iako, veliku ulogu igra i karakter djeteta. Ali ogromnu ulogu ima naša sabranost i način komunikacije s djecom.

[Pcelica Mara]

ni svećenici ne bi mogli pričati ni savjetovati o braku, jer nisu u braku.

Pa i ne bi.


Uz to, sasvim je drugačija sitacija provoditi s djecom neko vrijeme (pa makar i puno i svakodnevno) od roditeljske uloge, koja osim intenzivnijeg druženja znači i puno više odgovornosti i obaveza.

[vinalina]

Evo i druge mame su ti rekle, problem je što ti i muž niste usklađeni . Razgovaraj s njim, pričajte o tome kud sve to vodi, kakvu sliku ostavljate djetetu na takav način.Ni ja nikad u životu nisam bila u kazni. A dobivala sam po guzici, mada se toga ni ne sjećam (toliko o traumama). Ali više-manje slušala sam mater i nisam je sluđivala kao što tebe tvoje i mene moja djeca izlude. I ja imam 4-godišnjaka ali moj sin je meni pokazao lekciju, naučio me kako odgojiti dijete. Nakon dvoje hahara i živahne djece koja su me izluđivala do kraja, sad imam mirnog, staloženog sina s kojim se mogu dogovarati kao da je najstariji a ne najmlađi. na njega sam možda poviknula 2-3 puta, nikad nije bio u kazni a pogotovo da mi je palo napamet udariti ga. Pa sam razmišljala malo kako je to moguće, troje djece od istih roditelja a on tako drugačiji. I shvatila sam da sam s njim od prvog dana najopuštenija i najmirnija. Otupila sam na dječje gluposti pa, i kad bi se dogodilo da mi živci lagano skakuću zbog njega, ostajala sam skroz mirna i na smiren način dala do znanja da je dosta. S njima nisam. Jednom sam pročitala da djeci nikad ne smiješ dati do znanja da si pukla ko kokica. I sad mi je jasno zašto. Iako, veliku ulogu igra i karakter djeteta. Ali ogromnu ulogu ima naša sabranost i način komunikacije s djecom.

Sada da si mi tu, dala bih ti jednu veeeejiku pusu. Bravo za stav!!!


Ipak je moguće!

[Cheerilee]

Al do tog stava treba proći vremena,dakle i iskustva, i kolko sam skužila troje djece...
Od toga treće s kojim "je lako/lakše" pošto nisu svi isti........

[adria]

vinalina,ne vidim smisla da sad pricaš frogici o tome kako ste vi lijepo bili odgojeni,kako vas roditelji nikad nisu kaznajvali,
iz razloga sto frogica ocito ne moze primjeniti taj stil odgoja ne zato sto to ona ne zeli nego zato sto nema suradnju svog muza.mislim da ona itekako dobro zna da nije uredu kaznjavati ga sutnjim,ili zatvarati u sobu.vjerujem da se zena zato ovdje i obratila kako bi promijenila nesto u svom odgoju.ovi savjeti mogu joj samo nabiti jos vecu griznju savjesti ,a sigurna sam da je vec itekako grize.
ono sto ja mogu reci je da je ona u zaista teskoj situaciji.svjesna je da takav odgoj(dvostruki)steti njenom sinu,a ne moze nista uciniti da bi ga promijenila.
ja osobno ovdje mislim da tata treba otici na "odgoj" ili nekakvu edukaciju o odgoju.
frogica-budi uporna u razgovoru sa svojim muzem.oka ti je u svom postu dala puno dobrih savjeta po tom pitanju.
ako ne zeli posusati tebe,pokusaj ukljuciti u razgovor neku osobu do cijeg misljenja mu je stalo.
pokusaj ukljuciti neku strucnu osobu u vase razgovore.
cilj ti je uvjeriti muza da ima potpuno krivu metodu odgoja i njega promjeniti.
ja osobno misli da je itekako vazno da roditelji imaju zajednicke stavove u odgoju.
ako to nije tako dijete ce koristiti situaciju.
ne smatram da trebas voditi razgovore sa djetetom,jer cemu ikakav dogovor s njim ako te muz ne podrzava.(sto se tice konkretne situacije,inace mislim da je itekako dobro djeci obasnajvati,ukazivati ima na loše ponašanje i usmjeravati ih)
ne poznam tvog muza i nemogu ti konkretno reci kako ga uvjeriti na to da mu je potrebna edukacija o odgoju
ali pokusaj se fokusirati na to da situaciju rjesavas s muzem a ne s malim.
i nikako pred djetetom.zelim ti puno mudrosti,sreće i upornosti

[vinalina]

Evo završavam, neću više biti naporna, ali ne vremena i iskustva, već strpljenja.
Oprostite, znam da je sve moguće, javim vam se za 4 godine sa svojim iskustvom, (naime i ja sam mama, još nerođenog djeteta, znam da se nemože to uspoređivati, ali čovjek i je čovjek - razumno biće koji promatra svijet oko sebe i procijenjuje ga, rasuđuje o njemu)
Znam da je u životu najbitnije nikad ne reći nikad.
Adria, napisala sam u svom prijašnjem postu da dijete reagira - to je značilo da je očito njen M i ona nisu usklađeni, dijete to vidi i iskorištava, očito dobrano, znači reagira neusklađeno na neusklađenu situaciju.
Želim joj da nađe liniju u braku gdje će dijete imati sigurnost i biti onakvo kakvim su ga zamišljali dok je bila u stanju kakvom sam ja sada.
Vjerujem da uz odgoj odraslih, njih samih, to je moguće!
ce svima.

[oka]

I ja mislim kao Adria.
Pa zar nismo svi krenuli u zajedničke živote željeli najljepše živjeti,
željeli imati djecu, savršeno ih odgojiti, da su zdravi....

Svi želimo najbolje za sebe i svoju djecu, ali nije baš tako u stvarnim životima, ali to tek možemo shvatiti nakon određenih iskustava i situacija.

Supružnici se svađaju, na kraju i razvode...
Djeca nisu ko na filmu, radiš u cilju pozitive, oni uporno sve naopačke od naših očekivanja...
I na kraju ti je život sve samo ne bajka i filmovi. Imaš partnera s kojim se ne razumiješ, imaš djecu kojoj želiš sve najbolje, a oni ispadaju mala čudovišta i kaj sad?
Gle čuda, postoje lakše odgojiva djeca i teže, pa shvatiš da imaš teeeškooo odgojivo djete koje te voda po granicama tvoje izdržljivosti.... pa čitaš kopaš tražiš rješenja i načine da preživiš, da na kraju krajeva ne poludiš i ti i tvoja djeca.

Nejde sve onak kako si zamišljamo, svaka čast ima iznimaka, ali puuno manje nego nas ostalih.
Joj kad se sjetim sebe nekad i danas, nevjerovatno kako život mijenja ljude.

[meda]

ti i tm ste dvije krajnosti, on prelabav, ti preokrutna.

vec si puno puta postavljala slicne teme, svako toliko izroni jedna o tome kako je tvoje dijete nemoguce...nista od toga pametno nije se izrodilo. najbolje da ti i tm potrazite pomoc kod nekog ko ce vas voditi i ukazati vam detaljno na sve greske koje radite, ima puno mjesta na kojima danas roditelji mogu potraziti pomoc. sretno!

[adria]

vinalina-nadam se samo da te nisam uvrijedila
nije to bilo upuceno tebi kao neka velika kritika vec mi je bilo zao frogicu jer mogu zamisliti koliko je zena puna neodumica.
interesantan mi je post od Trine.
ja sam recimo rodila troje djece.prvi je bio ziv,bilo ga je na sto strana,nestašan,cesto neposlušan i zaista smo se namucili s njegovim odgojem.
drugi sin je bio savrseno dijete.od kad se rodio.miran,poslusan...i da ne nabrajam.
pa sam si ja pomislila kako sam ja eto naucila odgajat djecu i kako je on nas osobni uspjeh u odgoju.
moja curka je razbila moja uvjerenja o mom osobnom uspjehu u odgoju ko mjehuric od sapunice.
ista je ko najstariji brat.metode odgoja su provjerene,iste kao i s drugim sinom al ona je jednostavno ziva,nestasna,neposlusna...
treba mi puno vise strpljena,ponavljanja,uvjeravanja...dakle,ja mislim da ima jako,jako puno i u karakteru.
jednostavno,neka djeca su"teza",a neka "lakše" odgojiva
kod mene se to sve desavalo ,a imala sam punu podrsku muza ...tako da mogu samo zamisliti koliko bi bila "luda" da sam ja vukla na jednu ,a muz na drugu stranu...

[adria]

oka
dok sam ja pisla ti si me preduhitila i napisal sto sam htjela reci
opet potpisujem

[vinalina]

vinalina-nadam se samo da te nisam uvrijedila

Neee, pa u principu i ja mislim kao i ti, nisam li to napisala???

[adria]

vinilina-napisal si
ali ja sam svejedno htjela napomentuti da nisam mislila nista osobno...

[Pcelica Mara]

ti i tm ste dvije krajnosti, on prelabav, ti preokrutna.

vec si puno puta postavljala slicne teme, svako toliko izroni jedna o tome kako je tvoje dijete nemoguce...nista od toga pametno nije se izrodilo. najbolje da ti i tm potrazite pomoc kod nekog ko ce vas voditi i ukazati vam detaljno na sve greske koje radite, ima puno mjesta na kojima danas roditelji mogu potraziti pomoc. sretno!

x
Frogice, zaista, potražite stručnu pomoć, to mi se čini kao najbolje rješenje. Ovo je situacija u kojoj nitko nije zadovoljan, ni vi, ni dijete, a mislim da je bolje što prije reagirati i nešto promijeniti.
Sretno!

[frcopir]

Imam dijete slične dobi, doduše curica, vrlo živa, aktivna, svojeglava. MM je s njom jako "mek", rastapa se i posvećen joj 200%, dok sam ja ona stroža, "aždaja". Medjutim, on ima pravo na svoje vidjenje odgoja , a ja na svoje. tko sam ja da mu kazem - to sto ti radis je sve krivo, a ovo moje sve pravo. I je li uopce? Naravno, jest sladoled u 7 ujutro je neprihvatljivo, ali vjerujem da su to samo ekstremne situacije gdje su ta vasa mimoilazenja u najvecem nesrazmjeru.
Vidljivo je da u vašem pristupu (i jednog i drugog) nešto ne štima, ali onda treba taj pristup mijenjat. Ti ćeš teško natjerat muža (u biti mislim da je to nemoguće, ali mi je neugodno ti to direktno reći) da se mijenja, ali možeš mijenjati sebe. A pošto sad tvoj pristup isto tako nema efekta, on niti ne osjeća potrebu da mijenja svoj. Tek kad ti iznađeš načina sa sinom da preuzmeš kontrolu, TM će vidjeti da to šljaka pa će i on pomisliti da bi bilo OK nešto mijenjati. Jer očito je da se ti trudiš, pokušavaš s kaznama, negovorenjem, ali vidiš i sama da to ne pali. Pa čemu onda ustrajavati na nečem što ne pali? Mislim da moraš naći načina kako da se približiš djetetu i kad je sve super, kad se zabavljate da s njim razgovaraš o ponašanju, što se može, a što ne...Dakle, dijete "odgajat" kad se družite, kad vam je lijepo. I tu bit dosadan, papiga, uvijek objašnjavat, pričat. Strpljivo, polako, i naravno da će te milion puta neslušat, oglušit se, ali to sve ne znači da ono što radiš nije uspjelo, već je sve to učenje za dalje, on isprobava granice, a na tebi je da pokažeš kako se granice poštuju. Jer mi ne odgajamo djecu za danas, već za život.
Ne znam, to je moje mišljenje i iskustvo rada sa svojom kćeri i nešto literature...

[Trina]

vinalina-nadam se samo da te nisam uvrijedila
nije to bilo upuceno tebi kao neka velika kritika vec mi je bilo zao frogicu jer mogu zamisliti koliko je zena puna neodumica.
interesantan mi je post od Trine.
ja sam recimo rodila troje djece.prvi je bio ziv,bilo ga je na sto strana,nestašan,cesto neposlušan i zaista smo se namucili s njegovim odgojem.
drugi sin je bio savrseno dijete.od kad se rodio.miran,poslusan...i da ne nabrajam.
pa sam si ja pomislila kako sam ja eto naucila odgajat djecu i kako je on nas osobni uspjeh u odgoju.
moja curka je razbila moja uvjerenja o mom osobnom uspjehu u odgoju ko mjehuric od sapunice.
ista je ko najstariji brat.metode odgoja su provjerene,iste kao i s drugim sinom al ona je jednostavno ziva,nestasna,neposlusna...
treba mi puno vise strpljena,ponavljanja,uvjeravanja...dakle,ja mislim da ima jako,jako puno i u karakteru.
jednostavno,neka djeca su"teza",a neka "lakše" odgojiva
kod mene se to sve desavalo ,a imala sam punu podrsku muza ...tako da mogu samo zamisliti koliko bi bila "luda" da sam ja vukla na jednu ,a muz na drugu stranu...

Karakter je ogromna stavka u odgoju i ja sam svjesna toga da je moj mlađi sin najstaloženiji i najrazumniji. Ali i moja kćer je bila ista do tri godine. Ali ona se rodila kad joj je brat imao godinu ipo, ja sam bila luda ko kupus, život mi se svodio na pelene, kakice, hranjenja i uspavljivanja. Bila sam živčana a uz to je i kopirala brata u svemu pa u kombinaciji svega i svačega postala je njegova kopija-živahna, žestoka i kruta u svojim stavovima. S malim jednostavno nisam htjela ponoviti iste greške, pazila sam na to. Njemu se nije kupovalo u dućanu svaki dan sitnica, njemu se nije nikad popuštalo a nije se ni histeriziralo na svaki nestašluk. Kao što sam već rekla, potpuno sam otupila na te njihove gluposti, živci su mi puuuuno deblji danas nego prije 9 godina. Odgajali smo ga ciljano jer smo imali krivi primjer krivog odgoja. Ne kažem da su moja starija djeca nemoguća ali imali smo kritično razdoblje di smo mislili da smo izgubljeni slučaj i da nikad nismo smjeli postati roditelji. Sad je sasvim druga priča. Imam 9-godišnjaka i 7,5-godišnjakinju koji su veliki i više-manje ne sliče na ono što je nekad bilo. I 4-godišnjaka koji je najrazumniji od svih. Na greškama se uči. A jedina stavka koja se nikad nije promijenila otkad sam rodila je ogromna ljubav i milijarda poljubaca dnevno koju primaju od mene i muža. Sve ostalo je skroz drugačije. rastu oni a bome i ja s njima

[Tashunica]

vec si puno puta postavljala slicne teme, svako toliko izroni jedna o tome kako je tvoje dijete nemoguce...nista od toga pametno nije se izrodilo. najbolje da ti i tm potrazite pomoc kod nekog ko ce vas voditi i ukazati vam detaljno na sve greske koje radite, ima puno mjesta na kojima danas roditelji mogu potraziti pomoc. sretno!

potpisujem, posebno ovo boldano.
vi očito imate problem kojeg treba rješavati.

[Peterlin]

kod vas u kući je na snazi dupli odgoj , dijete tako reagira jer ti i tvoj muž nemate zajednički stav,

moraš to riješiti sa mužem, a djeci treba discipline, ma koliko kojekakve knjige i razni autori trubili da ne treba...

ne u stilu ruskog gulaga, naravno, no zapitaj se ako se 4 tako ponaša , što će biti sa 14 ? 24 ?

i ne ignoriraj dijete, pričaj s njim

X

A s mužem porazgovaraj ozbiljno, dvoje odraslih, BEZ publike (nikako pred djetetom, a ni drugim ljudima).

[ana.m]

Meni je najbolje kad se javi netko tko uopće nema svoje dijete i krene dijeliti savjete ...
Ili mame koje imaju male bebice...
Sorry na iskrenosti ali baš mi je to onak...

[Cheerilee]

Meni je najbolje kad se javi netko tko uopće nema svoje dijete i krene dijeliti savjete ...
Ili mame koje imaju male bebice...
Sorry na iskrenosti ali baš mi je to onak...

X

I onda kad dođe to toga da to treba primjeniti baš i neide tak lako.....

[ella]

prvo ti i TM morate razgovarat i dogovorit se sto zelite a ne da ti budes azdaja a on pusta sve samo da mali bude tiho
jet to nije rjesenje sto ce biti kroz par godina

[vinalina]

Meni je najbolje kad se javi netko tko uopće nema svoje dijete i krene dijeliti savjete ...
Ili mame koje imaju male bebice...
Sorry na iskrenosti ali baš mi je to onak...

Ah, nije tu pitanje smijem li, jer očito se radi o meni, ili ne, već je pitanje jesam li u pravu ili ne...
Postoje majke s djecom (4 godišnjacima, da budem precizna) koje govore isto kao i ja, ili obrnuto, dakle, ipak je moguće, ipak imam pravo i radi toga mi je drago.
Drugo, očito da se samnom ne slažu oni koji svojoj djeci daju dgugačiji odgoj, što mi je svejedno, jer svatko ODGAJA svoje dijete kako želi i na to ima apsolutno pravo.
Treće, nemrem odoliti i reći kako je u školu u kojoj radim došao roditelj jaaako problematičnog djeteta kod psihologice, koja, začudo, također nema djece. Kada je počela razgovarati s njim, on ju je pitao ima li ona dijete, kada je rekla - nemam, on je rekao, onda vi nita neznate. Onda je ona prekinula razgovor jer je znala kamo je išeo...njene riječi - da sam rekla da imam, on bi rekao, ali nije muško; da sam rekla da je muško, on bi rekao ali nema 13 godina; da sam rekla da ima 13 godina, on bi rekao, ali ne ide u 5. b!!!

Toliko o komentiranju i savijetima!

[oka]

Gle Vinalina, ali toliko nas ima i stvarno znaaaamo što govorimo. Teško je to tebi objasniti, vidjet ćeš.
Ja i dan danas kažem ma imati djete, na to te ništa u životu ne može pripremiti, nitko predočiti, to treba doživjeti.
I k svemu tome pitanje je kakvo će ti biti djete. Ako je med i mlijeko, ti opet ne možeš znati kako je onima koji imaju teško odgojivo djete... itd...

Nije istina da mi odgajamo na neki loši način djecu ili drugačije kako ti to nazivaš zato jer te kometiramo, ta izjava mi je uh da ne velim kaj. Dal tučem, ne. Dal vičem, ponekad poleti, ali se pokušavam kontrolirati, ja ih usmjeravam, odgajam i dajem sve od sebe....

Kad su mi dok sam imala prvo i bila trudna govorili kako će mi biti teško, nisam vjerovala. PA ja to sve hendlam dobro, nema gubljenja živaca sve izduramo kako treba, jeee sad itekako znam na što su mislili

Tako da o odoju četverogodišnjaka ne mogu pisati oni koji imaju dvogodišnjaka il netko ko uopće nema djece. Kak da ja sad dajem savjete nekome ko ima šestogodišnjaka ili djecu u pubertetu. Ne pada mi na pamet jer to definitivno nikako nije isto.

[Pinky]

(naime i ja sam mama, još nerođenog djeteta, znam da se nemože to uspoređivati, ali čovjek i je čovjek - razumno biće koji promatra svijet oko sebe i procijenjuje ga, rasuđuje o njemu)

sorry na offtopicarenju, morala sam

[Peterlin]

Gle Vinalina, ali toliko nas ima i stvarno znaaaamo što govorimo. Teško je to tebi objasniti, vidjet ćeš.
Ja i dan danas kažem ma imati djete, na to te ništa u životu ne može pripremiti, nitko predočiti, to treba doživjeti.
I k svemu tome pitanje je kakvo će ti biti djete. Ako je med i mlijeko, ti opet ne možeš znati kako je onima koji imaju teško odgojivo djete... itd...

Nije istina da mi odgajamo na neki loši način djecu ili drugačije kako ti to nazivaš zato jer te kometiramo, ta izjava mi je uh da ne velim kaj. Dal tučem, ne. Dal vičem, ponekad poleti, ali se pokušavam kontrolirati, ja ih usmjeravam, odgajam i dajem sve od sebe....

Kad su mi dok sam imala prvo i bila trudna govorili kako će mi biti teško, nisam vjerovala. PA ja to sve hendlam dobro, nema gubljenja živaca sve izduramo kako treba, jeee sad itekako znam na što su mislili

Tako da o odoju četverogodišnjaka ne mogu pisati oni koji imaju dvogodišnjaka il netko ko uopće nema djece. Kak da ja sad dajem savjete nekome ko ima šestogodišnjaka ili djecu u pubertetu. Ne pada mi na pamet jer to definitivno nikako nije isto.

Čuj, slažem se da teorija i praksa nije isto, ali mene ni rođenje prvog sina nije baš bogznakak pripremilo na izazov drugog djeteta.... DakleM, i to treba uzeti s rezervom.

[Veki]

Ah, nije tu pitanje smijem li, jer očito se radi o meni, ili ne, već je pitanje jesam li u pravu ili ne...
Postoje majke s djecom (4 godišnjacima, da budem precizna) koje govore isto kao i ja, ili obrnuto, dakle, ipak je moguće, ipak imam pravo i radi toga mi je drago.
Drugo, očito da se samnom ne slažu oni koji svojoj djeci daju dgugačiji odgoj, što mi je svejedno, jer svatko ODGAJA svoje dijete kako želi i na to ima apsolutno pravo.
Treće, nemrem odoliti i reći kako je u školu u kojoj radim došao roditelj jaaako problematičnog djeteta kod psihologice, koja, začudo, također nema djece. Kada je počela razgovarati s njim, on ju je pitao ima li ona dijete, kada je rekla - nemam, on je rekao, onda vi nita neznate. Onda je ona prekinula razgovor jer je znala kamo je išeo...njene riječi - da sam rekla da imam, on bi rekao, ali nije muško; da sam rekla da je muško, on bi rekao ali nema 13 godina; da sam rekla da ima 13 godina, on bi rekao, ali ne ide u 5. b!!!

Toliko o komentiranju i savijetima!

Malo si pomiješala kruške i jabuke.
Psiholog je stručnjak koji dijeli stručne savjete za što je školovan i apsolutno nema veze ima li ili nema dijete. Tako da je komentar roditelja grozan.
BIla sam odgajatelj bez djece i apsolutno sam se osjećala kompetetnom davati savjete roditeljima što se tiče odgoja djece jer mi je to struka.
S druge strane niti sada kada imam svoje dvoje vlastite ne dijelim savjete roditeljima kada je u pitanju njihov odnos sa djetetom. Možemo razgovarati o svemu šta se tiče vrtića, o odgoju, ali govorim kao odgajatelj, a ne kao roditelj.
Što se tiče odnosa sa vlastitim dijetetom na to te nikakve škole ne mogu pripremiti i sve učiš putem iskustva.
Moram priznati da sad imam puno više razumjevanja za roditelje i tu se puno toga promjenilo. Rad s djecom je isti, ali moje majčinstvo je mene jako promjenilo (kao i svakoga) i drugačije doživljavam neke stvari.

[oka]

Čuj, slažem se da teorija i praksa nije isto, ali mene ni rođenje prvog sina nije baš bogznakak pripremilo na izazov drugog djeteta.... DakleM, i to treba uzeti s rezervom.

No, a kaj sam ja drugo napisala?
Ne kužim te Peterlin.
Da me nitko nije mogao pripremiti na drugo dijete i da tek sad znam na što su drugi mislili dok su mi govorili kako će mi biti teško sa dva, a ja ih nisam nikako mogla shvatiti.
I objašnjavam Vinalini da ju shvaćam da ne kuži, ali da će jednom možda shvatiti što to znači četverogodišnjak ii da je razlika imati jedno i dva djeteta.........