Kad odbijanje hrane dovede do ludila...

[fortune]

Moja dvadesetomjesečna djeca nisu baš neki gurmani. Zapravo, nisu gurmani uopće. Ponekad pojedu tek toliko da "održe mehanizam u funkciji". A ponekad se pitam od čega ta djeca uopće žive.
Sumnjam da njih to "muči" koliko i mene.
Nema što nisam pokušala. Od discipline pri hranjenju prema preporukama mnogih pedijatara do hodanja za njima sa zdjelicom i trpanja u usta kad god bi se ukazala prilika. I što sam postigla? Ništa.
Pokušala sam im davati i sirup za pojačavanje apetita, ali bez ikakvih rezultata.
Ne jedu ni kuhano, ni svježe, ni sjeckano, ni miksano ili od svega navedenog pojedu po 2-3 žlice i to je to.
Uglavnom, oni kojima su klinci istih sklonosti, znaju o čemu govorim.
A ja sam trenutno na rubu...

[laumi]

Moja je počela jesti s 26 mj., kad je krenula u jaslice. Do tada samo cica, i tu i tamo grizić nečega (voće, meso, kruh).

Naravno da sam se brinula (iako ne previše jer nije bila neuhranjena, samo mršava), ali joj to nisam pokazivala. Ponudila bih joj jelo, ona najčešće nije pojela ništa ili spomenuti grizić-dva nečega i onda bih je maknula od stola bez drame.

Sad je prava izjelica (iako je još uvijek vitka), baš s guštom jede.

Puno mi je veći problem oduvijek bila najstarija, koja jako voli jesti i debeljuškasta je pa je moramo tjerati od stola i stalno nešto braniti.

[laumi]

Nisi napisala, koliko su visoki i teški? Je li stagniraju s težinom ili gube ili nešto malo ipak dobivaju?

Moja je npr. s godinu dana imala 9 kg, s dvije godine 11. Sad, s 3 godine, ima 14,5 kg.
Nikad nije gubila na težini, uglavnom je dobivala, ali jako sporo.

[IvanaR]

I kod nas je ista stvar. Sika može uvek, a ostala hrana po zalogaj, dva. Ima dana kad pomislim da bih trebalo više da insistiram na hrani, ima dana kad samo slegnem ramenima i bacim ostatak porcije. U poslednje vreme smo napravili mali pomak unapred tako što prvo serviram obrok, pa onda dam siku i do sledećeg obroka nema sike. Tako mi bar ne odbija obroke u potpunosti.

[fortune]

Nisi napisala, koliko su visoki i teški? Je li stagniraju s težinom ili gube ili nešto malo ipak dobivaju?

Baš smo jučer išli pedici pa sam pričekala s odgovorom da napišem točne podatke.
Dečko 9200kg/84cm
Cura 7800kg/79cm
Žalila sam se i pedici, međutim ona nije bila pretjerano zabrinuta. Moji su klinci jednostavno takvi - sitni. Koliko god je to malo, oni ipak nešto dobivaju na TT. Svaka prehlada nas unazadi barem 500 gr, a na njihovu visinu i težinu to je strašno puno.
Uglavnom, ispada da je situacija takva kakva je, a ja ću izgleda sebe morati iskontrolirati. U suprotnom ću se dovesti do ludila...

[laumi]

Je, stvarno su sitni. Ali ako pedica misli da to nije ništa zabrinjavajuće, ja ne bih brinula. Ako imaš priliku, eventualno potraži mišljenje još nekog pedijatra.
Bitno je da oni ipak napreduju i da slijede svoju percentilnu krivulju.
Znam da je teško, ali probaj biti opuštenija. Ako se od hranjenja radi velika stvar, onda to neki klinci iskorištavaju da privuku pažnju, dobiju ono što žele i sl.

[lasica]

fortune,pogledala sam na krivulju rasta i zaista su dosta ispod onog minimuma.da li dojiš? možeš nam opisati svoj prehrambeni dan sa njima,kako to točno izgleda?
da li jedu slatkiše u međuobroku i sl.i najvažnije,da li je kontrolirana njihova krvna slika, probava,alergije i sve te slične stvarčice koje se kontroliraju kada djeca slabo napreduju.često kod djece koja odbijaju jesti jednoj osobi (obično onoj koja se previše trudi oko toga) jedu najnormalnije nekom drugom.ako možda imaš tu opciju,da probaš da ih netko drugi nahrani.

[Balarosa]

Evo još jedna slična tema gdje je napisano dosta konkretnih stvari.

[fortune]

Ma mi smo od početka sfecifični. Rođeni mjesec dana prije termina, izuzetno niske TT. Na žalost, nisam dojila.
Do oko godine dana klinci su bili super, normalne TT, usudila bih se reći čak i buckasti za njihovu "veličinu".
Oko prvog rođendana uhvatile su nas i prve prehlade i sve je otišlo niz brdo. Oni su jednostavno prestali jesti.
Jedan period nisu htjeli ništa osim minimalne količine mlijeka i nešto Monte-a ili jogurta.
Nisam od onih roditelja koji djetetu tutne grickalice ili slatkiše samo da ih umiri. Dobiju oni i grickalice i druge oblizeke, ali ne svaki dan.
Pokušavam održati neki red. To bi otprilike izgledalo ovako:
1. nakon buđenja - bočica mlijeka (100-200ml)
2. užina (pecivo s namazom ili voće ili jogurt ili Monte/milch schnite); uglavnom su to minimalne količine koje hoće pojesti, oko 1/2 ponuđenog
3. ručak (što god da je na repertoaru - ukoliko su raspoloženi i uglavnom pojedu u minimalnim količinama)
4. užina (ponovo isto što i za ručak)
5. neka predvečera ili večera (pecivo s namazom ili čokolino ili bočica ili voće)
6. bočica pred spavanje ... (i spavamo cijelu noć )
Sve što jedu, jedu u minimalnim količinama, ponekad jedva nekoliko zalogaja
Nisu boležljivi, probava im je uredna, nemaju alergije.
Nemam logistiku, pa se uglavnom sama borim s njima ili MM po povratku s posla.
Inače, klinci mi nisu od onih koji rade drame da bi postigli svoj cilj. Da ne ispadnem "mama koja samo hvali", ali moji su klinci zaista dobra djeca. Osim s prehranom (koja očito meni zadaje više problema nego njima), nemam se na što požaliti .
Svejedno me strašno boli to što slabo jedu..

[Bebinja]

I mi isto mučimo se sa hranom...
Dok sam je hranila bilo je ok,sada kada je sama počela jest,to je užas.
Ne da daje se hrani,mora sama.
Doručak uglavnom ništa,ručak kako kada,večera kako kada,ono šta ostane od ručka.
Užine i neki međuobroci teško.
jede samo meso i krompir,juhu.voće ponekad,ostalo povrće teško i nikad.
Sa 16 mj je imala 9350gr i 80 cm.

Ja je još dojim.Ima 22 mj.
Alergična je na mliječne proizvode,to ne konzumira.

Nadam se sada kada braco krene s dohranom da će gledajući njega i ona poželjet isto malo jest,barem raznovrsnije.

[smrdljiva čarapa]

I mi smo u kategoriji mršavih. Od rođenja ne dobiva na težini baš previše. Dojila sam 13 mjeseci i onda je sam odlučio da ne želi više pa sam prestala dojiti nakon što me danima grizao.
Sada hoće od svega pojesti malo. Ima 17 mjeseci i mislim da nema 10 kg. Oduvijek ima brz metabolizam i kaka više puta dnevno, pa vjerojatno ni ne iskoristi puno od prehrane. A od kada hoda stalno je i u pokretu pa se i tako dodatno troši.
Nastojim da ima više obroka, jer mu očito paše pojesti više puta po malo.
Mislim da se ne treba puno opterećivati jer dijete uzme koliko mu je potrebno, a mi smo tu da mu ponudimo dovoljno, kvalitetno i na vrijeme

[lasica]

ok,pitam te dal dojiš baš zbog toga jer netolerancija na kravlje mlijeko zna raditi ovakve situacije.dakle,da li su problemi sa prehranom i dobivanjem na težini počeli baš negdje kada si uvela kravlje mlijeko (ako si uvela)?

[fortune]

Mi smo s dohranom počeli između 6 i 8 mjeseci starosti. Curica je počela kasnije.
U vrijeme uvođenja dohrane dečko je zapravo uživao papati, nije brljao i sve pripremljeno je jeo s velikim veseljem. S curicom je bilo nešto više problema.
Kravlje mlijeko uvela sam vrlo kasno, iza prve godine, ali nam do danas nije 100% prihvaćeno niti ja inzistiram. Piju AD. Kravlje mlijeko koristim u jelima, npr. krumpir pireu, koji je ujedno i jedno od rijetkih jela koje su apsolutno prihvatili i pojedu "veću" količinu.
Valjda je pitanje bilo meni namijenjeno

[pomikaki]

Možda padam s Marsa, jer nisam u vašoj situaciji, pa se nadam da neće zvučati kao trljanje soli na ranu. Mi smo imali slučaj da je dohrane jela možda dva puta na dan po par žličica sve do navršene prve godine, ali je i puno dojila pa se nisam toliko brinula.
Ipak bi me s vremena na vrijeme uhvatila želja da je nekako nagovorim da bar malo više pojede, pogotovo kad bi došli u goste i vidjeli dijete njene dobi kako jede punu zdjelicu hrane žlicu za žlicom. Ali umjesto da je nagovaram da pojede ja bih je pitala mogu li uzeti njenu hranu. Ili bi joj po malo "krala" komadiće iz tanjura. Osim toga imamo razne zamišljene likove koji sad već redovito sjede uz njen tanjur i plaču i mole da pojedu njen ručak Ako nešto ne želi pojesti, stavljam na rub tanjura i kažem: Dobro, to će biti za... (nekog od tog plačljivog društva) i ona odmah trpa u usta sa sjajem u očima .

Znam da sam i ja odbijala razne vrste hrane kao mala, a zapravo sam uvijek bila proždrljivac, i bila sam u nešto starijoj dobi potpuno svjesna da to radim iz inata jer su me na neke vrste hrane uvijek tjerali, a druge mi branili. Zato nisam htjela ići tim putem.
Znam da nije uvijek sve tako jednostavno, i neka djeca zaista imaju problema s hranom koji su drugog uzroka, ali mislim da bar dio tih slučajeva ima puno više veze s psihom.

[kaina]

i mi smo sitni i nekad papa puno, a nekad griz-dva i iskreno nisam više zabrinuta jer nit je gladna, krvna slika sada u redu, i koliko joj treba toliko će pojest, zato bez brige i opusti se. moja cura ima 19 mj i visine i težine je kao i tvoj dečko... neću stvarat frku oko toga jer počije kužit stvari i ne želim da bude iskompleksirana ili da hranu koristi da bi dobila što želi- kao što je činio moj brat jer su moji roditelji i svi ostali dizali puno prašine oko toga i on je shvatio da je njima stalo samo do toga da on jede i počeo je to koristit- nije htio jest dok nebi dibio ono što je htio zato bez brige, koliko im treba toliko pojedu

[dunja&vita:-)))]

I ja imam jednu odbijačicu hrane i zaista bi bila sretna da moja pojede toliko koliko tvoja dječica pojedu, fortune.

Ali usprkos tome svjesna sam činjenice da je njoj to očito dovoljno. Imam jedno zdravo, aktivno dijete koje sa svoje nepune 2 godine ima 12,5 kg na 92 cm visine.
Odupirem se porivu da ju ganjam sa žlicom po kući jer ona zaista jede smiješno malo i ne znam kako je moguće da narasla tolika.

[Jolly]

draga moja, imam gotovo identičan slučaj tvome:
isto blizanci, cura i dečko i ranije rođeni... i muku mučimo s hranjenjem od početka.
i moji su sitni, nešto stariji od tvojih 28mj i cca 11kg dečko, cura cca 9,5kg, iste su visine cca 85-86.(s godinu dana 7,5kg i 6,5kg-strava!)
Curica hoće sve jesti ili bar probati, al nisu to nekakve značajne količine
Dečkić jede isključivo zgnjecano i to samo redovne obroke i da ga ja hranim. da mora sam jesti umro bi od gladi pored punog tanjura, također neće ništa između obroka, ali bar se pristojno najede za redovan obrok.
E, sad, mi ti imamo razno-razne fore kod hranjenja... gledamo crtić, dam im da crtaju dok jedu ili nešto da se igraju ali nešto novo: ključevi ili sl. (u najgore doba znali smo im dati i mobitel i dig. fotoaparat (zato je i potrgan)), uglavnom, mora ih se zaokupiti nečim ili od hranjenja ništa. zato baš ne volim ići s njima negdje na duže, jer znam da bez svojih rituala neće ništa jesti.
Uglavnom, nemoj se previše zamarati (mada te razumijem jer sam x puta sjedila na wc školjci i plakala od muke), ako su zdravi, imaju redovnu stolicu, lijepo spavalju, onda im je dobro. Uzmi u obzir da i genetika igra ulogu, ja sam isto uvijek bila sitna i žgoljava i nisam htjela jesti. Danas jako lijepo jedem al sam vitka.

[Handy]

I moji klinci jedu uz igračku, ali barem pojedu skoro cijeli obrok. No, s težinom nemaju problema.
Mene su moji starci plašili kojekavim pričama ako ne budem jela, a bez obzira na sitnu građu bila sam čak i manje bolesna od druge djece.