posporođajna depresija, upomoć!

[Amandica]

Drage forumašice, prije 2 tjedna rodila sam preslatku, živu i zdravu curicu. Imala sam dosta težak porod, jako sam puno iskrvarila pa sam morala i transfuziju primiti. Sve sam to izdržala. Taman kada smo se doma spremali, pedijatar je rekao da bebiva ima žuticu i da će morati u inkubator, što me malo potreslo. Zapravo, najviše me pogodilo kada su mi je donijeli na dojenje. Bila je skroz zamotana (rukice joj čak nisu bile slobodne) a po očima je imala polijepljene flastere. Taj me prizor šokirao. Tada su se po prvi puta javili majčinski osjećaji, plakala sam i osjećala da sam je zavoljela kao majka svoje dijete. Kad smo napokon došli doma svi su se okupili vidjeti bebicu i sve je bilo super. Problem je nastao kada smo ostali muž i ja sami sa bebicom. Osjećala sam da mi se nešto čudno događa. Tu noć nisam oka sklopila, ali ne zbog bebe, već zbog mog psihičkog stanja. Osjećala sam neki neopisivi strah, tjeskobu, bila sam nervozna, i shvatila sam da su svi osjećaji nestali. Svi oni osjećaji koje sam imala prema svome djetetu-ishlapili su. ŠOK. Svakim je danom bilo sve gore, bojala sam se sama sa bebom ostati, bila sam bezvoljna, rastuživala me pomisao na to da svome djetetu neću moći pružiti ljubav jer je ne osjećam. Mislila sam da ću poluditi. Potražila sam pomoć jer više nisam mogla izdržati tu situaciju. Dijagnosticirana mi je postpartalna depresija. Doktor mi je dao par savjeta, te sam se nakon razgovora s njim već osjećala malo bolje. Imam osjećaj da me nitko ne razumije. Ni moj muž, ni mama, ni svekrva, nitko. Nikad nisam mogla ni pomisliti da će mi se ovakvo što dogoditi jer nisam osoba sklona lošem raspoloženju. A i toliko sam željela ovo dijete i toliko mu se veselila kroz cijelu trudnoću. Povrh svega još, izgubila sam mlijeko, tako da je sada hranim adaptiranim mlijekom. Još se sa time ne mogu pomiriti. Imam osjećaj da je zakidam za nešto. Veliki osjećaj krivnje nosim u sebi.... Toliko želim biti dobra mama i voljeti svoju bebu , a u ovom stanju to ne mogu.
Dali je netko od vas prošao kroz ovakvo što? Kako ste si pomogle?
Nadam se da će me netko razumijeti. I oprostite što je sve ovako s brda s dola napisano, teško mi je uopće koncentrirati se na nešto.

[(maša)]

šaljem samo hrpu

Hormoni su luda stvar, dobro da si potražila pomoć.
Ljudima koji nisu doživjeli ništa slično teško je shvatiti...

Zbog svega toga nisi nimalo loša majka, proći će i to stanje

[sirius]

Pisalo se malo o tome http://forum.roda.hr/threads/16525-k...jeti-PPD/page4
Samo polako, dan po dan

[laumi]

Proći će, vjeruj mi! Nemam iskustva s postpartalnom depresijom, ali jedna osoba iz moje blizine se liječi od depresije, uspješno, hvala Bogu.
Znam da ti je sad teško, ali proći će s vremenom, kad se hormoni uravnoteže. I dobro je da si potražila pomoć; nemoj se suzdržavati da je opet potražiš ako bude trebalo.
I razgovaraj s mužem, on ne zna i ne može znati kako ti je ako mu sama ne kažeš.

I ne brini zbog bebine prehrane, bit će ona dobro. Nemoj na to gledati kao na svoj propust. Sada je najbitnije da ima zdravu i raspoloženu mamu. Čuvaj se!

[dunja&vita:-)))]

Ja ti samo šaljem jedan

[Majuška]

Potpis na laumi!

Samo polako, dan za danom
Nadam se da uspijevaš spavati, to je jako bitno

Nisi jedina koja kroz to prolazi i važno je da ZNAŠ da će PROĆI
Ti voliš svoje dijete, upravo zato te muče ti osjećaji grižnje savijesti draga
Od srca ti želim da se uskoro 'probudiš' iz ovog sna i počneš uživati.
Pokušaj se ne bojati.
Ti to možeš!

[Amandica]

Hvala vam cure na dobrim vibrama. Ali ja imam osjećaj da ovo stanje nikad neće proći. A toliko želim uživati u svojoj djevojčici, a ne mogu. Želim je voljeti, a ne mogu.

[laumi]

Amandica, prošlo je tek 2 tjedna od poroda. Proći će, vjeruj u to. A u međuvremenu, legni kraj bebe, gledaj filmove koje voliš, čitaj ako možeš, izlazite svi troje van u šetnju, radi stvari koje te inače vesele.

I ne brini, ti voliš svoju bebu. Samo što depresija otupi čovjeka pa ni sam ne zna što osjeća i da li išta osjeća.

[pomikaki]

http://roda.hr/tekstovi.php?TekstID=...D=178&Show=906
http://roda.hr/tekstovi.php?TekstID=...D=178&Show=866

evo samo da linkam ova dva teksta, ako ti može pomoći... savjeta nemam, samo

[More Snova]

Prošla sam jaku postporođajnu depresiju nakon prvog poroda.I moje emocije prema tom tako željenom biću su nestale, željela sam da je odnesu od mene, u glavi prisilne misli, kaos,neželim se ni prisjećati...majčinski osječaj ne javlja se tek tako. o ide postupno a hormoni su gruba stvar, doći če sve na svoje što prije shvatiš da je takvo stanje sasvim normalno i prolazno nakon poroda...nažalost ja o tome ništa nisam prije šest godina znala niti ,mi je itko znao objasniti što se samnom događa pa mi se iz toga razvio anksiozno panični poremečaj od kojega se ljećim i dan danas...sada nova trudnoća, nagli prekid terapije, apstinencijska kriza, strah od svega što me čeka al ovaj put znam što je i kako se nosit s tim...zato dobro što si potražila pomoć, nemoj se bojati , zastrašujuće jest, veoma, ali proći če samo treba vremena sad tim uzburkanim hormonima da dođu na svoje mjesto...drži se i nedaj se..ljubim..

[Amandica]

Prošla sam jaku postporođajnu depresiju nakon prvog poroda.I moje emocije prema tom tako željenom biću su nestale, željela sam da je odnesu od mene, u glavi prisilne misli, kaos,neželim se ni prisjećati...majčinski osječaj ne javlja se tek tako. o ide postupno a hormoni su gruba stvar, doći če sve na svoje što prije shvatiš da je takvo stanje sasvim normalno i prolazno nakon poroda...nažalost ja o tome ništa nisam prije šest godina znala niti ,mi je itko znao objasniti što se samnom događa pa mi se iz toga razvio anksiozno panični poremečaj od kojega se ljećim i dan danas...sada nova trudnoća, nagli prekid terapije, apstinencijska kriza, strah od svega što me čeka al ovaj put znam što je i kako se nosit s tim...zato dobro što si potražila pomoć, nemoj se bojati , zastrašujuće jest, veoma, ali proći če samo treba vremena sad tim uzburkanim hormonima da dođu na svoje mjesto...drži se i nedaj se..ljubim..

Hvala ti na podršci Lakše mi je kada znam da nisam sama u ovome i da ima vas koje me razumijete. Koliko je tebi dugo trebalo da se sve vrati na svoje nakon poroda? Ja želim da ovo stanje što prije prođe i da u potpunosti mogu biti predana svome djetetu.

Dali netko zna možda kakvog dobrog psihologa i/ili psihijatra kojeg bi mogao preporučiti, jer mislim da bi mi psihoterapija mogla pomoći da prebrodim ovo....

[laumi]

Ja znam jednu dobru doktoricu koja radi privatno pa ako želiš, pošaljem ti na pp podatke.

[Amandica]

Ja znam jednu dobru doktoricu koja radi privatno pa ako želiš, pošaljem ti na pp podatke.

Može! Hvala ti!

[More Snova]

Hvala ti na podršci Lakše mi je kada znam da nisam sama u ovome i da ima vas koje me razumijete. Koliko je tebi dugo trebalo da se sve vrati na svoje nakon poroda? Ja želim da ovo stanje što prije prođe i da u potpunosti mogu biti predana svome djetetu.

Dali netko zna možda kakvog dobrog psihologa i/ili psihijatra kojeg bi mogao preporučiti, jer mislim da bi mi psihoterapija mogla pomoći da prebrodim ovo....

Što prije shvatiš o čem je riječ i ako smatraš da nemožeš sama da preprodiš to obavezno i jako dobar korak otić psihologu,i prije će da prođe...meni je nažalost potrajalo jer nisam imala pojma šta mi se dešava, društvo o tome šutjelo, pa sam nakon mjesec dana tek potražila pomoć, a pošto živim na otoku trebala sam putovat do Splita na terapije...kad osjetiš to stanje u sebi samo reci sebi to je samo prolazan osjećaj i normalan neću da se zamaram s tim, proči će ..pozitiva na prvom mjestu )) e da i ako bi mogla ovim putem ako netko zna dobrog psihologa iz Splita ili Dubrovnika da preporući bila bi i ja veoma zahvalna..dosta mi psihijatara i terapija beskorisnih...

[Amandica]

Pokušavam razmišljati pozitivno. Ali tijekom dana mi dođu trenuci kad se isplačem. Bilo bi mi punno lakše kad bih imala s kim porazgovarati, a da me taj isti ne osuđuje i da me razumije.

[Beti3]

Plač je , mislim , normalna stvar u prvim tjednima kad netko postane mama. Puno je to novoga: umor ,strah za bebu, potpuna odgovornost za to novo, divno , ali tako zahtjevno biće. Svaki dan će biti bolje , jer ćete se svi priviknuti na novu situaciju.

Nekome treba 2 tjedna , a nekome 6 i više za privikavanje . Pokušaj što više odmarati i možda mogu drugi raditi poslove po kući bar još neko vrijeme. I jesti fino i zdravo, pokušati raditi nešto što te zabavlja nevezano za bebu, pa makar nekoliko minuta, a da je beba u sigurnim (tatinim, bakinim) rukama.

Nadam se da će ti brzo biti bolje. Nijednom mi nakon poroda nije bilo "med i mlijeko", iako sam svako dijete željno čekala. Kasnije ćete pričati kako je to sve lako i divno prošlo , kao što i ja pričam, a prve kaotične tjedne zaboravljam.

Lijepo bi bilo imati nekog za pričati kad ustreba, tko zna slušati. Možda je psiholog prava stvar. A i forum pomaže.

[čokolada]

Amandica, ponavljaj sebi svaki dan da je to stanje privremeno i da će proći. Kako tvoj muž reagira na to? Važno bi bilo imati njegovu 100% podršku, odnosno da razumije što ti se događa i zašto. Također za sada otkloni od sebe sve ljude koji te nerviraju, tu neka TM preuzme ulogu glavnog pregovarača. Malena će biti dobro i zdravo i na bočici, sve što joj treba je oporavljena mama. Drži se!

[litala]

nemam nikakvog iskustva s takvim problemima, al mozda bi ti ovaj mali trik mogao malo olaksati - umjesto da gledas unaprijed i strepis od toga koliko ce sve to jos trajati - krizaj dane koji su prosli i budi radosna sto su prosli relativno ok jer tako i jest - problem (a ovaj nije neki mali i zanemariv!) si uspjesno prepoznala i smogla snage traziti pomoc, i dalje se svaki dan boris s time i ne zadovoljavas se trenutnim stanjem vec tezis konacnom rjesenju! budi ponosna na sebe jer je vrlo ocito da si hrabra i predana mama!

sretno ti i dalje

[šniki]

Joj draga ja bi te sad tako stisnula i zagrlila, baš su mi nekako suze došle na oči....ne znam kakav savjet ti dati, samo ti mogu reći da te razumijem i da nikada nebi mogla osuđivati majku u takvom stanju....kao što netko reče hormoni su luda stvar....hrabra si i jaka ženica, pokušak živjeti dan za danom, polako....sve će sjesti na svoje mjesto.....i već si puno napravila samim time što si potražila pomoć i što si svjesna svog stanja....a ljubavi prema toj divnoj djevojčici sigurno ne manjka, uvjerena sam u to.....
Ja svoju gledam i malo malo mi suze krenu, i mom mužu isto, kako neće, pa čudo je to, predivno čudo!!!!!
Mislim na tebe i nadam se da će sve biti bolje.....mora biti......

[Majuška]

Drži se, baš lijepo je rekla litala, ma i ostale cure

Samo pričaj, piši o tome kako se osjećaš, križaj dane iza sebe

Bit će sve OK

[Mater Studiorum]

Draga Amandica,

Svaki put kada te uhvate ti naleti jada sjeti se da je to kemija- tvoje tijelo tjera psihu da se tako ponaša, tvoje tijelo te tjera da se tako osjećaš. Tvoja snaga će te na kraju izvuči, samo izdrži.
Ja imam (i nakon prvog poroda sam imala) vrlo blagi oblik, kod tebe je gadno, ali znam i za slučajeve kada su majke doslovno gubile kontakt sa stvarnošću.
Čula sam da na Rebru postoji psihijatrijska ordinacija specijalizirana baš za postpartalnu. Nemam kontakt podatke i znam da si sada u stanju kada je teško kopati i istraživati pa ti šaljem na PP kontakt podatke jedne privatne terapeutice, meni je jako pomogla kada sam bila u depresiji nevezanoj uz porod i ostala mi je u jako dobrom sjećanju.

[spajalica]

evo jos jedna prica
sretno

[Amandica]

Hvala svima na razumijevanju i podršci, puno mi ovo znači . Moram priznati da stvari polako idu na bolje... Danas mi je dan prošao skroz ok, bila sam okupirana s dosta aktivnosti, pa crne misli nisu ni imale mjesta u mojoj glavi. A što se tiče bebe, imam potrebu dosta vremena s njom provoditi, da osjeti moju blizinu, ako ne i osjećaje. A što se muža tiče, na početku nije kužio što mi se događa, ali sad je dobro. Uz mene je i dosta mi pomaže i oko bebe. Bila sam danas i kod doktora i on sam kaže kako vidi da stvari idu na bolje ... Još ja nisam ona stara, ali polako, vjerujem nekako da će doći sve na svoje uskoro...Želim se što prije emotivno povezati sa svojim djetetom i pružiti joj svu ljubav koju imam u sebi,a koja je trenutno zarobljena ovom depresijom...

[nijntje]

divno da je bolje prosao dan! samo zapamti da smo mi robinje hormona. ja sam ti danas ljuta, a zadnja tri dana plakala. danas smo prvi put trebali vidjeti svoju bebu od 8 sedmica, ali nema je vise. i normalno da sam ljuta, depresivna, ljubomorna. ali proci ce. sve ce proci i biti bolje. pa tako i to tvoje.

[zvjerka]

Evo i moje priče.
Imala sam vrlo zahtjevno djete koje je plaalo dan i noć, nikada nije moralo spavati. Koje se nije htjelo maziti, nositi, dojiti....
I još jedno od 4 god. Muža koji stalno radi, pomoći sa strane nisam imala. Još sam morala voditi brigu o bolesnoj osobi u obitelji.... Nisam spavala, u magli su mi prolazili dani, vikala na starije djete. Muž je prigovarao opet nema ručka, večere,.... U mislima sam vrtila film kako bi bilo bolje na nisam rodila, da mi je djete mrtvo (nije za napisati što mi se uz glavi se događalo). A djete je plakalo,.... I nitko nije razumio u čemu je problem. A meni je samo trebala lijepa riječ zagrljaj, a nisam to dobivala. I tako jedno jutro odem na kontrolu sa djetetom 3mj. i naravno deračina. I tu sam pukla. Počela sam plakat, da mi dosta svega da bi ga najrađe zadavila i otišla u zatvor da se malo odmorim. I dr. me pošalje van da mora nešto obaviti. Iskreno mislila sam da zove centar i bilo mi je svejedno. Plakala sm ko malo djete kod sestre. I opet me dr. pozove i veli: Čujete vaše djete je zdravo, vi niste loša majka već najbolja na svijetu. A ima djece koja stalno i bez razloga plaču. I to vam je tak. Prepisao mi je nko sredstvo za smirenje koje sam pila tjedan dana i pomoglo mi je. Čak se i MM promjenio. Više je brige preuzeo oko djece, kuće....I nakon tjedan dana sve se polako smirilo. Tablete nisam ni trebala, bebač se i dalje derao sli me to nije više toliko smetalo i majčinsvo je polako postajlo nešto nejljepše na svijetu.
I zate koga je dr. zvao mog MM. To mi je tek nedavno priznao i rekao da nikada od nikog nije dobio takvu bukvicu ko od njega.
No to je već neka druga priča.
I ja sam mislila da mi se to neće i ne može dogoditi, a dogodilo se. Također znam dosta poznanica koje su to prošle. Samo u našem društvu je to još uvijek tabu tema. Za bebe se uvijek govorilo da samo jedu, spavaju, kakaju i tako u krug. A nije baš tako.
Sretno, sve će to proći.

[litala]

zvjerka, bas super sto je tvoj problem uspjesno rijesen, i to tako, da se tako izrazim - bezbolno <3

amandice - kako se ti sad osjecas? jel ide na bolje? <3

[Amandica]

Hej litala, hvala na pitanju. Ide po malo i ide na bolje. Krenuli smo u lagane šetnje, po malo mi se razvijaju osjećaji prema bebi, osjetim to. Čak sam postala malo ljubomorna na svekrvu kad je primi i priča joj...Dobro spavam, apetit mi se vratio, čitam duhovno štivo dok malecka spava....Sve u svemu, zadovoljna sam. Još to nije TO, ali osjećam da ide na bolje svakim danom. Nekad se isplačem, ali više zbog nje, kad ima grčeve i plače, a ja joj ne mogu pomoći...

[cebelka86]

Amandica, neizmjerno mi je drago da situacija ide na bolje... Iz ovoga što pišeš svatko bi mogao zaključiti da imaš prave majčinske osjećaji...

[Amandica]

Amandica, neizmjerno mi je drago da situacija ide na bolje... Iz ovoga što pišeš svatko bi mogao zaključiti da imaš prave majčinske osjećaji...

[Beti3]

Amandica, vjerovala sam da će biti tako i stalno čekala da napišeš da ide na bolje. Super je da ste sve bolje.

nijntje, tek sam sad vidjela tvoj post. Drži se i divno je da si optimistična. Nažalost, znam kako ti je.

[Vrijeska]

Drž se!Proći će!
Doći će dan kada ćeš se veseliti, gugutati, pjevati - e onda će se okolina upitati što to je kao mene MM neki dan

[Amandica]

divno da je bolje prosao dan! samo zapamti da smo mi robinje hormona. ja sam ti danas ljuta, a zadnja tri dana plakala. danas smo prvi put trebali vidjeti svoju bebu od 8 sedmica, ali nema je vise. i normalno da sam ljuta, depresivna, ljubomorna. ali proci ce. sve ce proci i biti bolje. pa tako i to tvoje.

Drži se draga, znam da nije lako...

[Amandica]

Drž se!Proći će!
Doći će dan kada ćeš se veseliti, gugutati, pjevati - e onda će se okolina upitati što to je kao mene MM neki dan

Jedva čekam taj dan

[Amandica]

E da, naišla sam na neki tekst koji me rasplakao, jer sam se sjetila onog dana u bolnici nakon samog poroda, kad su mi dijete prvi put doveli u sobu i stavili na prsa da doji. Taj trenutak nikad neću zaboraviti, a ni taj osjećaj...
Tekst: Postoji trenutak u životu žene,ljepši od nje same, nježniji od najnježnijeg pupoljka, bijelji od najbijeljeg snijega i oblaka. Trenutak kada je svaka suza zlatna, kada svjetlo obasja dušu,...a nestane mraka...Trenutak kada znamo da možemo, kada smo istovremeno i nježne i jake, kada ugledamo oka dva-NAJMILIJA...Trenutak kada postanemo MAJKE...

[sensei]

Draga tako je slično bilo i meni, sve su to hormoni, proći će. Ja sam se probudila jedno jutro nakon mjesec dana i sve je bilo super, depra je jednostavno nestala. Držim ti fige da i tebi što prije bude bolje!

[pomikaki]

Zvjerka, prejaka priča! Svaka čast tom doktoru

Amandice, bit će sigurno bolje već to što pišeš o tome kako se osjećaš sigurno ti pomaže da središ osjećaje i misli.8

[Majuška]

[litala]

[fegusti]

stvar je, zapravo, u našem doživljavanju stvarnosti.
lijepo piše zvjerka da dijete nije prestalo plakati ali njoj to više nije bio nepremostiv problem.
nažalost, u životu je često tako da nas počinju razumijevati tek nakon što puknemo.

uglavnom, treba nastojati odagnati loše misli i pridobiti pažnju i razumijevanje okoline... i tražiti pomoć od njih. to ne znači da nismo sposobni nositi se s problemom već je briga lakša kada se podijeli... čak i kada je nemaš s kime podijeliti puno znači i ovo virtualno dijeljenje ili prisustvo osobe koja će te saslušati i razumjeti.

šaljem vam zato veliki i vjerujem da će uskoro biti mnogo bolje.

[Lanche]

Ja sam prošla gadnu postporođajnu depresiju, a zapravo nisam ni znala da je imam.
Došla sam bila u fazu totalne paranoje: sveki i muž su se urotili da meni uzmu moje dijete i ja sam sve radila da je sklonim njima iz vidokruga..
kao igra mačke i miša...
Sveki mi je babica, i žena kao i svi ima profesionalnu deformaciju: kad beba zaplače ona ustane i donese je do mene i čeka da je podojim pa je nosi.
Ja 5 konaca epiziotomije ja sam skakala iz kreveta da je uzmem prije nje, sakrivala se da dojim...Kad su konci popucali, ta ista žena koja mi je samo dobro željela je sređivala tu istu ranu...Trajalo je podugo, i zaista tek uz pomoć sam uspjela prevladati to...
Ne brini, većinom kažu da je rješenje pola problema kad shvatiš da problem imaš...
Želim ti od sveg srca da ga što prije prevladaš..

[flower]

drago mi je da ide nabolje, ako te uhvati kriza uvijek se mozes javiti na http://www.tesa.hr/,sa stranica:

Psihološko savjetovanje dostupno je na našem Telefonu za psihološku pomoć (01 48 28 888) svakog radnog dana od 10 - 22h. u to je vrijeme uz liniju dežuran stručnjak - psiholog, dodatno educiran u psihološkom savjetovanju.

kazes da osjecas ljubomoru - to je osjecaj budis se...i ono sto si sama primjetila - drzi se zaposlenom, npr. napravi si plan (racionalni) i drzi se njega...npr. setnja/jelo/odmor/slaganje robice i sl. ne zaboravi ubaciti i mazenje i odmaraj se.

nekako sam formirala svoje misljenje da postpor. depr. na neki nacin kaze - pobrini se za sebe...

[Amandica]

Hej cure, evo mene sa dobrim vijestima. Svakim danom sve se bolje osjećam ...Raspoloženje se vraća i volja za stvarima koje sam voljela, a što mi je najbitnije od svega - ljubav prema mojoj bebici raste

[sandra-zvrk]

sve će sjesti na svoje mjesto (smajlić koji grli- ne rade mi smajliji)

[laumi]

[Amandica]

Hej cure, evo samo da vam se javim malo i zahvalim na velikoj vašoj podršci, ne znam što bih bez vas Postporođajna depresija je iza mene. Sad sam super, odlično se osjećam i zaista uživam u svakom trenutku sa svojom curicom

[litala]

neki dan sam te se sjetila, al nisam uspjela nac topic (malo sam bila u stisci s vremenom ovih dana...) - tako da me sad jako obradovalo tvoje javljanje

uzivajte!

[pomikaki]

Baš mi je drago

[anamix]

Hvala svima na razumijevanju i podršci, puno mi ovo znači . Moram priznati da stvari polako idu na bolje... Danas mi je dan prošao skroz ok, bila sam okupirana s dosta aktivnosti, pa crne misli nisu ni imale mjesta u mojoj glavi. A što se tiče bebe, imam potrebu dosta vremena s njom provoditi, da osjeti moju blizinu, ako ne i osjećaje. A što se muža tiče, na početku nije kužio što mi se događa, ali sad je dobro. Uz mene je i dosta mi pomaže i oko bebe. Bila sam danas i kod doktora i on sam kaže kako vidi da stvari idu na bolje ... Još ja nisam ona stara, ali polako, vjerujem nekako da će doći sve na svoje uskoro...Želim se što prije emotivno povezati sa svojim djetetom i pružiti joj svu ljubav koju imam u sebi,a koja je trenutno zarobljena ovom depresijom...

ti si najbolja mama na svijetu jer si prepoznala problem i činiš sve da ga riješiš. i zato si najbolja <3 vjeruj mi mnoge među nama su prošle isto i mnoge nisu ni znale da su pp depresiji. tek kad prođe vrijeme shvatiš da nisi bio sav svoj. ja sam shvatila tek sada da sam isto vjerojatno bila u depresiji. evo, otvoreno ću priznati - razmišljala sam da bacim dijete kroz prozor. i sebe. užasavala sam se trenutka kad se mm nakon godišnjeg, nakon mog poroda, trebao vratiti na posao. bila sam sigurna da neću znati uspavati bebu. i uopće mi nije bilo jasno zašto ne osjećam ništa osim želje da pobjegnem od svega toga...ali prošlo je. ne znam kad i ne znam kako, ali sada je sve što osjećam kad vidim svog vražička ljubav. i kad me budi 1000 puta noću i kad neće jesti i kad je razdražljiv ja ga obožavam. dakle, križaj dane i kad zaboraviš prekrižiti znači da je prošlo

[ana.m]

E da, naišla sam na neki tekst koji me rasplakao, jer sam se sjetila onog dana u bolnici nakon samog poroda, kad su mi dijete prvi put doveli u sobu i stavili na prsa da doji. Taj trenutak nikad neću zaboraviti, a ni taj osjećaj...
Tekst: Postoji trenutak u životu žene,ljepši od nje same, nježniji od najnježnijeg pupoljka, bijelji od najbijeljeg snijega i oblaka. Trenutak kada je svaka suza zlatna, kada svjetlo obasja dušu,...a nestane mraka...Trenutak kada znamo da možemo, kada smo istovremeno i nježne i jake, kada ugledamo oka dva-NAJMILIJA...Trenutak kada postanemo MAJKE...

Evo, rasplakala si i mene...Imam bebicu od dva tjedna i nisam u depresiji.

Samo da kažem da je isto i prvi i drugi i treći, a vjerojatno i deseti put!

[Ifigenija]

Ja nemam osobno iskustvo ppd, ali te kao malo iskusnija mama želim utješiti.
Očekujemo neko ludilo od doživljaja kad se beba rodi, sve one slike ushićenih mama, blještećih soba, veselih lica, bucmastih beba su nam u podsvjesti i opterećuju nas.
Pa ako nastavimo život, i lagano se navikavamo na bebu čini nam se da nismo na visini zadatka.
A jesmo - sve dok se brinemo o sebi, da se oporavimo, i dok beba dobija jelo, čistu odjeću i nunanje, nošenje - ono malo vremena koje je budna. Bebi isto kao i nama u početku najviše treba odmor i san

Radi ono što treba svaki dan, odmaraj se, i podsjeti se da majčinstvo počinje sad, i traje cijeli život. NIšta preko noći. Iskusit ćeš sve dubine majčinske ljubavi, i tuge, i straha, i oduševljenja, i ganutosti, i brige, i bola... svašta te čeka.... i sve će to doći. Samo polako, i dubokim uvjerenjem da si dobra majka, taman kako treba