godinu dana zakona - kako ste ju proživjeli?

[pino]

Prošlo je već godinu dana od donošenja jedinstvenog Zakona o medicinskoj oplodnji.

Tko je „zaslužan“ za ovakav Zakon? U prvom redu bezosjećajni i ignorantni ministar kojemu nije nimalo stalo do ljudske patnje, ali i svaka pojedinačna osoba koje se 17.7.2009. nije digla i otišla sa sjednice Sabora i tako je svojim ostankom u Saboru osigurala kvorum i izglasavanje zakona saborskom manjinom. To je bila i Zdenka Čuhnil, predstavnica češke i slovačke manjine, žena koja je glasala suzdržano. To je bio i Šemso Tanković, predstavnik bosanske manjine i SDA, i Memedi, predstavnik Roma, i Šoja, predstavnik mađarske manjine. To su bili nadasve i predstavnici Hrvatske seljačke stranke koji su s izuzetkom Mirjane Petir glasali PROTIV zakona, a svojim glasom protiv zakona zapravo osigurali njegov prolazak. I svaki pojedinačni saborski zastupnik HDZ-a koji je tim činom pokazao stranačku stegu bez obzira na to što se među njih 60-tak sigurno dade naći barem polovina koji imaju nekoga u obitelji ili krugu prijatelja s istim problemom neplodnosti koje su tom slijepom poslušnosti teško kaznili.

Ovih godinu dana bilo je najcrnje u mom životu.

Ne, mene ne dira Zakon osobno. Ja živim vani, svoju djecu već imam, čekam treće. Ali dira tolike moje virtualne prijateljice i njihove muževe, a posredno i članove dalje obitelji, njihove braću i sestre, očeve i majke, prijateljice, kolegice, liječnike. Dira me NEPRAVDA, učinjena iz čiste zlobe, tvrdoglavosti, kratkovidnosti i neznanja. Ne postoji opravdanje za donošenje zakona tri mjeseca NAKON što je identični zakon u Italiji proglašen neustavnim zbog kršenja temeljnih ljudskih prava i sloboda.

Ja sam s liječenjem neplodnosti počela još 2004. Baš u to vrijeme donesen je talijanski zakon. Borba protiv tog zakona – odnosno ograničenja oplodnje na tri jajne stanice – trajala je 5 godina. Ja sam još davno studirala u Italiji, govorim talijanski i kad sam pratila forume neplodnosti u tri zemlje, vidjela sam iz prve ruke što to talijansko ograničenje znači za pacijente. Vidjela sam egzodus iz Italije u Španjolsku i mnogo manjim dijelom Švicarsku, Sloveniju, Cipar i Češku na normalno liječenje, baš kao što se sad iz Hrvatske bježi u Sloveniju i Češku. Plakala sam nad pismom objavljenim u najvećem dnevnom listu žene kojoj su vratili tri zametka protiv njezine volje, koja je provela nekoliko mjeseci na strogom mirovanju, a trojke svejedno izgubila. Kako su se moji neuspješni postupci redali jedan za drugim, tako sam suosjećala s ženama i parovima kojima su šanse za uspjeh smanjene zbog zakona – žene u godinama, muškarci s teškim faktorom, parovi s rijetkim kromosomskim poremećajima; i drugima, mnogim drugima, za koje se utjecaj zakona na njihov neuspjeh neće nikad niti pomenuti niti saznati.

U Italiji su se svi ujedinili protiv zakona – pacijenti, liječnici, etičari. Organizirali su referendum (koji je propao); apelirali su na političare (to je palo na gluhe uši); i podigli su niz tužbi koje su na kraju kulminirale presudom i ukidanjem nepravde čak 5 godina kasnije.

Ja nemam iluzija oko toga da je išta slično moguće u Hrvatskoj. Kao prvo, liječnici koji bi trebali javnosti objašnjavati loše strane zakona to nikad neće učiniti. Prvi čovjek MPO-a u Hrvatskoj, dr. Šimunić, veliki borac za slobodu kontracepcije istovremeno priča o prekrasnim uspjesima novog zakona i velikom broju zamrznutih zametaka zbog kojih se ovakav zakon morao donijeti, bez da ijednom riječju javno spomene ZAŠTO tri jajne stanice za sve nije dovoljno (iako mu se mora priznati stidljiv prijedlog za ukidanje ograničenje za najteže slučajeve). Ostali (uz par izuzetaka) pričaju o uzrocima neplodnosti koje samo pojačavaju predrasude koje već postoje u javnosti i zbog čega je neplodnost i liječenje neplodnosti još uvijek jedna sramota. Ili daju pismenu podršku Milinovićevim lažima o uspjehu novog Zakona. Ili su ucijenjeni sudskim procesima koji se protiv njih vode zbog nemara u liječenju ili još neizdanim licencama.
.................................................. ......


Oprostite, ne mogu obuzdati ogorčenje koje izvire iz mene kad vidim apatiju na svim stranama.

Radujem se svakoj novoj trudnoći postignutoj usprkos, a ne zbog, novog zakona.

I žalim za svim nadama, snovima, satima provedenim u čekaonicama, danima potrošenim u iščekivanju i razočaranju, svih mojih supatnica s ovog foruma. Ne postiram često, ali vas čitam, plačem s vama i ponekad, dosta rjeđe, radujem s vama. I divim se hrabrosti da se nakon neuspjeha dignete, da bodrite druge, da svoj neuspjeh prikrijete, smanjite, sakrijete, samo zato da se drugi ne bi obeshrabrili. Zapalila bih jednu virtualnu svijeću na godišnjicu zakona ne samo za pacijente u Hrvatskoj, nego i za jednu slobodnu, liberalnu, normalnu Hrvatsku koje više nema - Hrvatsku bez straha od političara i stranačke diktature na radnom mjestu, Hrvatsku bez srama pred okolinom zbog medicinskog liječenja, Hrvatsku u kojoj ljude nepravda dira i potiče na obranu drugih, čak i ako sami nisu pogođeni zakonom. Zapalila bih svijeću i za jednu malu, sićušnu nadu da se pacijenti ujedine, pronađu zajednički glas, zajedno bore za vlastita prava i da u drugoj godini ovog zakona zajedno uspiju u artikulaciji i ostvarenju svojih opravdanih zahtjeva.


Kako ste vi provele godinu dana novog zakona? Koliko ste imale postupaka, koliko ste imale jajnih stanica, zametaka, suza ili radosti? Da li vas dira ovaj zakon i kako?

[BHany]

provela sam je u znaku novog zakona
u borbi protiv novog zakona...
puno je toga u mom životu bilo podređeno tome
puno sam drugih važnih stvari odgađala zbog toga
puno je dana i noći prošlo u pisanju dopisa, organiziranju, mailanju...ponavljanju jednog te istog...ovog što pino piše... različitim ljudima, medijima...
puno puta je moja obitelj bila na čekanju zbog nečeg važnog što se događalo ovdje, u ovoj priči oko zakona...


no najvažnije od svega...i duboko osobno
bila sam na dva postupka po novom zakonu
u jednom sam dobila pet folikula, tri js - jedna nezrele, druga se nije oplodila, treće jest...ne osobite kvalitete zametka...beta, naravno 0...
u drugom također pet folikula, dvije js - niti jedna se nije oplodila...transfera nije bilo

počeli su se javljati drugi medicinski problemi koji zbog stimulacija eskaliraju (još k tome neuspješnih i bez neke velike šanse da dođemo do transfera...dakle gubljenje zdravlja bez ikakve svrhe)
zato u meni debelo sazrijeva odluka (i tuga) da u 9. mjesecu kad sam naručena za postupak više ne idem tamo
nisam još odlučila je li to moj konačni oproštaj s IVF-om (nakon 10 godina i puno postupaka) ili ću se još koji put uspjeti okušati negdje drugdje...maribor...finacijske mogućnosti za ići u mb trenutno nemam...ali nisam to kao opciju još potpuno prekrižila ako se situacija popravi

[petra30]

Proteklih godinu dana obilježila su dva moja postupka. U prvom punkcija koja je rezultirala sa 19 stanica i oplodnjom 3, zamrzavanjem 13 zrelih stanica. Transfer sam dočekala sa jednom stanicom, ali nisam ni dočekala betu. U sljedeći sam postupak krenula odmah u sljedećem ciklusu, odmrznuli su 8 stanica, rezultata nikakvih i punktirali mi jedan folikul u tom prirodnom ciklusu. Ta stanica iz prirodnog ciklusa je konačno rezultirala trudnoćom. Suprug i ja već smo bili spremni za odlazak u Sloveniju, bili smo spremni dati tu svotu novaca koja mi je i dalje strašna..
U ovim postupcima po novom zakonu i dalje sam ogorčena što se ministar igra boga sa našim stanicama, odlučuje da li smo podobni roditelji, riskira u naše ime naše zdravlje, prisiljava nas da biramo višeplodne trudnoće ili bacanje zametaka... Ogorčena sam zbog svih onih žena koje su rekle da zakonu i zbog onih koji su od struke i koji bi se trebali zauzimati za nas.
Ne bih nijednoj svojoj prijateljici željela čekanje u mpo klinikama, stimulacije, pikanja, punkcije bez anestezije, zabrinuto lice biologa kad vam mora saopćiti da nema stanica...Ne znam otkuda nam snage da se borimo protiv onih koji nam tako zdušno odmažu da postanemo roditelji, valjda iz onog srca koje ne priznaje poraz, koje čeka novi život..
Sretna sam što su moja obitelj i prijatelji svjesni što znači ovaj zakon za nas i za sve parove koji se bore poput nas.
I stalno se pitam: ako je grijeh zamrzavanje zametaka, kako onda nije grijeh bacanje zametaka kada žena ne želi riskirati višeplodnu trudnoću i time ugroziti svoje zdravlje i zdravlje svoje djece?
Znam da pišem nepovezano, ali izbaci me iz takta sam pogled na nacerenog ministra u nekoj od reportaža i sama pomisao da je taj čovjek svjesno sve nas pogurao da tražimo svoju sreću van svoje Hrvatske..

[anddu]

Umjesto 'kako ste ju proživjele' ja bih Pino draga rekla preživjele! Nekako mi je ta riječ bliža jer mi je godina iza mene bila samo puna suza. Nisam ta sretnica koja je stigla uhvatiti zadnji vlak po starom zakonu, zapao me novi pa su na meni trag ostavila dva (znam da je u usporedbi s mnogima to mali broj) neuspješna postupka. Dva postupka koja nisu dovela do niti jednog zametka, a samim tim ni do transfera. Koliko me dira ovaj nehumani zakon ne treba ni govoriti, uostalom svatko od nas na ovom forumu je priča za sebe i mislim da među nama nema nekoga tko nije njime pogođen.
A upravo ste mi vi, drage moje forumašice dale snage za dalje. Vaša snaga je i moja snaga i hvala vam na tome. O zakonu na ovom mjestu ne bih trošila riječi. Ne sad i ovdje. U protekloj smo godini upućivali tolike riječi, pisma, mailove, koje nažalost rijetko koga da su dotaknule. Njima na dušu. Ostaje mi jedino nada da je pred nama izborna godina pa sad treba iskorisiti priliku i vidjeti tko je stvarno na našoj srani. Ili je točna ona - svi su političari isti. Nadam se ipak da nije, da će se čudo dogoditi u ovoj drugoj godini koja je pred nama. Nadam se to zbog svih naših prolivenih suza, patnji i boli kroz koju svi prolazimo. Svatko na svoj način jer svatko je od nas jedinstven i specifičan. Svakome od nas treba drukčiji pristup pa tako i u našoj borbi koja ima jedan jedini cilj - postati roditeljima.
Svim šaljem veliko . Nema

[TrudyC]

Ja živim vani, svoju djecu već imam, čekam treće.

.
.................................................. ......





Kako ste vi provele godinu dana novog zakona? Koliko ste imale postupaka, koliko ste imale jajnih stanica, zametaka, suza ili radosti? Da li vas dira ovaj zakon i kako?

Za ovo gore - ČESTITAM OD SRCA
da znaš da mi je to uljepšalo dan!!!

A ovo dalje hmmm: 3 postupka,4 bačene stanice, trudnoća, spontani, kiretaža...na ponovilo se...
Kad sam se neki dan sjetila da je već godina dana od donošenja zakona - rasplakala sam se

[Marnie]

Godinu dana novog Zakona prošla sam u borbi protiv tog nehumanog i diskriminirajućeg zakona kao što bi se borila protiv bilo kakvog zakona koji ograničava ljudsku slobodu i izbor na najbolje. Otkrila sam svoju najdublju intimu sudjelujući u toj borbi, onu intimu koju ostali parovi drže između četiri zida svoje spavaće sobe. Meni to uopće nije bilo jednostavno, jer nisam Big Brother tip osobe. Iako ovaj Zakon mene ne ograničava zbog mojih slabih reakcija na stimulaciju gdje nikad nisam dobila više od 2 js ipak sam se osjećala kao građanin drugog reda dok sam čekala u bolnici na psihijatrijsko mišljenje (mada je dr. bio predivan i samo nam je ispisao potvrde) okružena ljudima kojima zaista treba taj liječnik i oduzimala njegovo dragocjeno vrijeme u kojem bi se posvetio tim ljudima. Pravno savjetovanje ne želim niti spominjati: zar da mi netko govori koja će prava imati moje biološko dijete?!? Međutim, najviše od svega na borbu ste me potaknuli vi dragi ljudi s foruma. Čitajući vaše priče, proživljavajući vaše strašne gubitke, suze, a i radost nakon toliko patnje u meni se probudio inat prema ministru i svima koji su digli ruku za taj zakon. Dok sam bila klinka mama me je zvala Kalimero (ne znam da li se tko sjeća tog crtića: mala crna ptičica sa ljuskom jajeta na glavi koje uzvikuje "to je prava pravcata nepravda" ), jer sam uvijek prigovarala protiv nepravde i taj Kalimero i danas čuči u meni i boriti ću se sve dok ovaj loš zakon ne padne.

[ina33]

.

[osijek]

Ja i nemam puno toga za reći, mišljenje o zakonu sam stoput napisala i naravno da se ne razlikuje od vašeg!
Ja se godine koja je prošla najradije ne bih nekada voljela niti sjetiti, a sa druge strane ipak je to godina u kojoj sam barem nakratko postala mama!
Iz mojih potpisa je sve vidljivo, ali evo i da pojasnim, u prvom IVF/ICSI postupku vračena su mi tri zametka i sva tri su se primila, nažalost porod je bio prijevremeni sa 24 tt, rodila sam tri curice koje nisu dugo poživjele.
Budući da nisam tip koji lako odustaje, unatoč našem u najmanju ruku glupom zakonu odlućila sam što prije u novi postupak i dobila termin 6. mjeseci nakon poroda. Psihijatar me bljedo gledao i pitao dali sam ja sigurna da sam spremna na novi postupak i dali sam svjesna svih mogućih posljedica!!??
Mislim da sam ja sve posljedice iskusila na svojoj koži, što može biti gore od toga da imaš tri bebe, gledaš ih, diraš i maziš i onda ih izgubiš.
Uglavnom u 5. mj. ove godine sam bila u postupku, aspirirano 11 js, od toga 5 zrelih, tri su oplođene, treći dan su sve bile super, ali se biolog odlučio da idemo na 5. dan i za transfer nam je ostalo 2 blastice. da je bilo tri ja sam bila spremna odbiti vračanje tri zametka jer ja i MM smo odlučili da max. broj može biti 2 iako bih se plašila i takve trudnoće. Nakon 14 dana beta pozitivna, na prvom uzv-u vidi se jedna bebica. Mogu vam reći da sam odahnula nekako se ipak sigurnije osječam sa jednom bebom nego sa dvije ili tri. Iako imam milion strahova opet nekako sam se uspjela malo opustiti, pazim se i valjda će biti sve u redu.
Ono što je proizašlo iz cijele ove priče je da ni ja ni MM više nikada nećemo biti one osobe koje smo bile kada smo krenuli u prvi postupak MPO, ono što mislim da će izvući MM, a i mene je to da napokon uspijemo svoje dijete živo i zdravo donijeti kući, i mislim da ćemo tek onda vjerovati da smo napokon usjeli.
Ovo što se meni dogodilo ne želim nikome na ovom svijetu, čak niti našem dragom ministru iako ga očima ne mogu vidjeti, ali ipak ovakava kazna bi za svakoga bila prevelika!
Ja se nadam da će moja borba napokon prestati, da ću dobiti svoje dijete, ali protiv ovog zakona ću biti uvijek i onda kada me se više ne bude ticao!!!

[šniki]

Uh! Šta reći uopće.Dan kad je izglasana ta strahota i sramota isplakala sam se ko kišna godina.
Bila sam na poslu, u vrtiću, suze su mi se nekontrolirano sljevale niz obraze, a djeca su me samo gledala,
mišići mali, nisu me ništa pitali,a meni tada još i teže, ma grozno.....al okolina, uh okolina me je razočarala.
Ma daj pa nije to sve tako crno, pa nebu to potrajalo, ma ajde pa budeš ti ostala trudna i bez toga.....?????
Potrajalo je, i dalje je sve crno ( što se zakona tiče), al eto, uspjela sam ostati trudna, ali uz pomoć kako oni kažu " toga".....
U 10mj sasvim slučajno , neplanirano smo krenuli u postupak, i da se zna, rekla sam ovo je posljednji, barem u našoj državici, vrijeme prilagodbe na novi zakon....i eto, ostala sam trudna i sad gledam u svoju srećicu.....
Gledam u nju i plačem, od sreće, ali i tuge jer znam da ima puno Vas koji još sanjate svoj san....a ovaj zakon
otežava da se taj san ostvari....
Pokušala sam dati svoj doprinos u toj borbi i nadalje ću to činiti... Znam šta znači željeti zagrliti svoje dijete i znam koliko neplodnost boli!!!!!

[Pinky]

najgora godina u mom životu. iako me, zbog loše reakcije, zakon direktno ne pogađa, užasnuta sam njime.
stupio je na snagu na moj rođendan i taj sam dan imala osjećaj da sam na nečijem sprovodu a ne da slavim svoj 36....
ali čvrsto sam odlučila roditi dijete, njima u inat. gadovi jedni.

[cranky]

Što reči, a da već nije rečeno.....
Naša MPO priča je stara koliko i navi zakon. 17.07.2009. sam bila na prvom razgovoru kod MPO doktora. Imala sam zakazano u 10, dogovorili smo se da ću odradit HSG, a onda inseminaciju, za početak. U tom trenutku su mi pojmovi kao što su HSG, AIH, IVF... bili totalno špansko selo, nisam imala pojma o svemu tome, tek sam krenula lagano po forumima otkrivat MPO svijet i sve ove divne žene (i muževe) moje suborke . Kad sam došla na posao nakon tog razgovora, prvo što sam čula je da je izglasan ovaj monstruozni zakon. Rasplakala sam se.
Iskreno, tada još nisam bila niti skroz svjesna što mi taj zakon oduzima tj nameće, ali sam znala da je jaaakoooo loš. To popodne smo bili na Rodinom prosvjedu. Na žalost prošao je skroz nezapaženo i bilo nas je vrlo malo
U ovih godinu dana sam, što se tiče liječenja, prvo čekala 3 mjeseca da se klinike uopće dogovore same sa sobom i zakonom kako dalje. Nakon toga smo krenuli u ponižavajuću turu po papirologiji i onda napokon na AIH, 3 puta, rezultat nula (otplakala i nastavila dalje) Upravo sam ponosna samopikalica za 1. IVF i naravno da se nadam pozitivnom ishodu, ali sam isto tako i ogorčena što ću morati prolaziti neke nebulozne stvari (odluka o broju) koje žene vani niti ne sanjaju
U ovih godinu dana sam se višestruko puta pretjerano izživcirala na istupe vrlog nam ministra, na struku koja ne diže glas pa i na pacijente koji se ne educiraju i ne razmišljaju svojom glavom. Pisala pisma, borila se koliko mogu protiv debilnog zakona. I na žalost višestruko se razočarala u neke bliske osobe koje me gledaju kao da sam pala s marsa zbog tih mojih aktivnosti, a isto tako i zbog nedostatka njihove zainteresiranosti i suosjećanja za ovo što prolazimo.
Eto, još malo i sretan mi MPO rođendan.

EDIT: I da, sve ovo vrijeme štedimo za postupak vani.

[laumi]

Svima vama

uz želju da se zakon promijeni u korist MPO pacijenata.
Opet ću vas podržati ako se krene prosvjedovati.

[klara]

.... da je bilo tri ja sam bila spremna odbiti vračanje tri zametka jer ja i MM smo odlučili da max. broj može biti 2 iako bih se plašila i takve trudnoće...

Mene zanima smije li se to? Ako budu tri blastice a ti odbiješ vraćanje sve tri, moraš li odustati i od ostale 2, ili snosiš neke pravne posljedice? Ili se to ipak može dogovoriti?
(sorry ako je glupo pitanje)

[Marnie]

Klara, to nije uopće glupo pitanje. U zakonu nigdje ne stoji da pacijent ne smije odustati od vraćanja svih oplođenih js i za to nema zakonske kazne. Ali stoji da se smije oploditi samo onoliko js koliko će ih se vratiti tako da bi dr-i trebali pitati žene prije oplodnje koliko žele embrija da im se vrati i samo toliko oploditi. Međutim situacija kad žena ili par kaže da se oplode sve 3 js (po zakonu maksimalno moguće koliko ih se može vratiti), a poslije se predomisle pa žele vratiti manji broj oplođenih js nije zakonom regulirano što zanči da može doći do bacanja embrija. Praksa po klinikama je različita, negdje ne pitaju ništa, negdje prije oplodnje, a negdje tek nakon oplodnje.

[Mali Mimi]

Sjećam se tog dana, urezao mi se u sjećanje kao jedan od najcrnijih u mom životu, bila sam kod kuće na mirovanju jer sam se upravo vratila sa laparoskopije i nisam mogla na prosvjede s vama, ali pisala sam pisma svima i od bijesa nisam noćima mogla spavati.
Uglavnom cijela godina se nekako vrtila oko tog eventa koji je tako beznačajan za mnoge ali nama je zagorčao život.
Prošli smo 2 postupka, tu kod nas nismo ni stigli do transfera a zatim smo skupili novce i otišli u Maribor (prijavili smo se čim je ovaj zakon izglasan za svaki slučaj) i tako smo došli na red već sada prije ljeto, ovaj put smo došli do transfera ali nažalost mrvica se nije primila.
Sada se nadamo čudu da se desi a ništa više ne očekujemo (vezano i za zakon i trudnuću).
Pozdrav svima koji su učinili da se nešto pomakne bilo kroz priče u novinama, intervjuima na TV-u, pismima, prosvjedima...a i podrške koju pružate kad je potrebno

[andream]

Što reći nakon svega - pitam se ponekad kako ću djetetu objasniti kako je došlo na svijet "zadnjim vagonom" koji je onda neki kreten ukinuo? Jer nje sad ne bi bilo, ne bi spavala meni iza leđa dok pišem ove retke.
A MM i ja možda bi se tko zna koji put vrtjeli u postupcima iz kojih možda ne bi nijedan bio uspješan.
Zahvatio nas je stari zakon ali sad nas u rujnu kad krećemo ponovno lovi ovaj novi i već sa zebnjom u srcima gledamo jedno drugo i pitamo se je li uopće pametno ići ovdje u postupke?
Danas kad sam radila cervikalne briseve, dr Latin mi je poželjela sreću u novom postupku. Pomislila sam, uistinu će mi trebati, jer tko zna, možda su nama samo FET-ovi dobitni. Sjećam se s koliko sam straha uopće prvi put ulazila u stimulirani postupak, a sad će se to sve ponoviti, vjerojatno s još većim obolom, onim papirnatim koji nas sve gazi i struku stavlja u drugi plan. A naš ministar se slika u kupaćim gaćama i u pozama nekog primitivnog lovca pokazuje svoje mišiće, s velikim križem na prsima i bahatim osmijehom. Žalosno da nam je upravo takav liječnik "pomogao" u našim mukama. Ponekad mi se svi naši napori, i intervjui koje smo dali, i mirni prosvjedi, i bezbroj tumačenja i objašnjenja osobama koje ne znaju ništa o toj problematici čine - samo mrtvo slovo na papiru.

[pirica]

pino čestitam

[gugi32]

Što reći nakon svega - pitam se ponekad kako ću djetetu objasniti kako je došlo na svijet "zadnjim vagonom" koji je onda neki kreten ukinuo? Jer nje sad ne bi bilo, ne bi spavala meni iza leđa dok pišem ove retke.
A MM i ja možda bi se tko zna koji put vrtjeli u postupcima iz kojih možda ne bi nijedan bio uspješan.

Potpisujem, ali i nadodajem da ne mogu izdrzati, ali maloj Gugici vec sad pricam o tom, kada ga cujem na televiziji u pozadini.

[pino]

Mene zanima smije li se to? Ako budu tri blastice a ti odbiješ vraćanje sve tri, moraš li odustati i od ostale 2, ili snosiš neke pravne posljedice? Ili se to ipak može dogovoriti?
(sorry ako je glupo pitanje)

Postupak se smije odbiti do trenutka transfera (a ne punkcije ili oplodnje). U slucajevima u kojima se to dogodilo, nisu bacili sve zametke, nego samo jedan. Znači, može se. Pravne posljedice ne postoje jer je to pravo eksplicitno napisano u zakonu (Članak 9, stavak 3, zakona).

Marnie, u zakonu stoji ne da se sve oplodjene jajne stanice moraju vratiti - to bas nigdje ne pise, jer zakon dozvoljava, tj. ne zabranjuje bacanje zametaka - već piše sljedeće u Članku 15, stavak 1 i 2:

U postupku izvantjelesne oplodnje mogu se oploditi najviše tri jajne stanice dobivene u jednom postupku.

Broj zametaka koji se unose u tijelo žene ne može biti veći od onoga koji, u skladu s profesionalnim dostignućima i iskustvima, obećava uspješan postupak medicinske oplodnje i, koliko je moguće, ograničava rizik višeplodne trudnoće.

Po tom citatu se vidi da se zahtjev pacijenta za odustajanjem od postupka zbog straha od višeplodne trudnoće MORA eksplicitno poštovati baš na način bacanja trećeg zametka, jer stručne smjernice dobre prakse ESHRE-a ekplicitno navode da se obeshrabruje transfer 3 ili više zametaka. Ukoliko se pacijentu usprkos njihovoj volji vrate tri zametka, to je povreda i postojećeg zakona i temeljnih ljudskih prava i slobodno mi se javite jer je takav postupak za tužbu. Strašno me ljuti kad se najrestriktivniji zakon u Europi interpretira još restriktivnije nego što je napisan.

[BHany]

nažalost, moram vas upozoriti da pazite na riječi koje adresirate na konktretnu osobu
pravila to ne dopuštaju...a znate da moram reagirati sukladno tome

[osijek]

Mene zanima smije li se to? Ako budu tri blastice a ti odbiješ vraćanje sve tri, moraš li odustati i od ostale 2, ili snosiš neke pravne posljedice? Ili se to ipak može dogovoriti?
(sorry ako je glupo pitanje)

U Petrovoj ne pitaju ništa prije oplodnje, a na transferu ti možeš reći da želiš da ti vrate 2 ili 1. Cura koja je bila samnom u postupku je 3 dan išla na transfer i imala 3 zametka i ona je rekla da žele da joj vrate 2. Sada je trudna i nosi 1 bebu kao i ja! Nema nikakvih pravnih ili drugih posljedica, ipak to je tvoju pravo!

[crvenkapica77]

meni su oplodili 3 js i 3 zametka vracena ....nisu me pitali....

uglavnom ....poslije 3godine hodanja kod dr. i nikakve radnje osim HSG u 2mj.2009 .....pocinjem sa aih u 12mj. ....naravno nista nisam prije znala kako sta ide....saznala gotovo sve ovdje na forumu....zadesio me novi zakon nazalost....poslije 3 aih neuspjela krecem i ja na svoj 1. IVF...onako tuzna zbog novoga zakona u velikom strahu, jer ne znam sta me ceka....odrađen je ..mozda bi se mogao koji zametak i zaledit pa bi isla po njega ali eto sad cekam jesen pa ponovo prolaziti sve sa svojim fsh 13 , nije da mi je svejedno, sto ako opet ne uspije ??...moja greska i greska dr. sto nisam vec ranije u MPO vodama, vjerovatno bi imala zamrznutih zametaka....a ovako ........hm.....ne znam sta me ceka ......

nama parovima u postupcima ivf je vrijeme postalo nesto jako bitno i dragocjeno ...a ono tako brzo prolazi...godine tako lete....a sta reci us**** zakon je tu a mi iz ove koze ne mozemo....

[pino]

Dragi svi,

obilježimo u ovo ljetno vruće doba današnji dan - godišnjicu zakona... Sve detalje možete naći na http://potpomognutaoplodnja.info
posjetite nas i na facebooku http://www.facebook.com/potpomognuta.oplodnja - postanite fan stranice

promijenite privremeno svoj avatar da i drugi postanu svjesni da je već toliko vremena prošlo, a ništa se bitno nije promijenilo
Imamo prekrasni plakat koji možete vidjeti i u mom avataru i tražimo pomoć da ga postavimo na vidljiva mjesta u Zagrebu
također postoje i crno bijeli letci koje možete sami štampati i distribuirati, svi linkovi i fajlovi su gore

Ako želimo promjene, treba ustrajati... i ponavljati jedno te isto do besvijesti... nažalost.
Sretno svima i hvala!

[Denny]

Ja sam na svoj prvi IVF čekala jako dugo, sad mi se čini stoljećima... Ali tko mi je kriv... Mogla sam i ranije ići na bebu, pa bi išla po starom zakonu, a ne čekati da prvo nađemo posao i krov nad glavom...
Tko mi je kriv što su mi izrasli miomi pa sam morala na operaciju i čekati da se maternica oporavi...
Tko mi je kriv što mi je stres i visok prolaktin kočio ovulaciju...
Tko mi je kriv što imam glaukom pa sam umjesto na IVF morala na hitnu operaciju oka...
i tko mi je kriv što operacija nije uspjela...

Danas sam spremna. Nakon 5 godina svega i svačega, ja sam konačno zrdavstveno sposobna za IVF... Spremna sam zabosti 60 injekcija u stomak i čekati rezultate... Ali ti rezultati više ne ovise o meni, ni o doktoru, ni o dragom Bogu... Ovise o Vama, dragi kreatore ovog zakona, koji si iznad i doktora i samog Boga. Ti si procijenio da su tri dovoljne da postanem mama. Šta ako ne bude tako? Šta ako nijedna druga ne preživi odmrzavanje?... Koga briga? Vas sigurno nije! Zabost ću si ja ponovo 60 injekcija, pa se opet možete igrati Boga i izabirati koje tri su dostojne da budu oplođene...

Bojim se, jako. Bojim se za svoje zdravlje, za svoju psihu, bojim se suza i razoćaranja... Bojim se godina koje slijede... jer u Hrvatskoj je IVF postao avantura u koju se upuštaju samo neinformirani i prisiljeni... pravi "Fear factor" u kojem je teže doći do cilja nego igdje u svijetu.

Ali nitko živ to ne razumije, čak ni moji najbliži. Samo me s nestrpljenjem pitaju: "Kad će beba?"
Kad će? to i mene zanima! Možete li mi vi reći Preuzvišeni ministre? Ne možete? Naravno da ne možete, briga vas! Vama je savršeno svejedno hoću li ja opće imati dijete ili neću, tko mi je kriv što smo "neplodni"... Mogao mi je muž ići i u političare, pa bi se sad hladili na nekoj jahti, a ne u zidare pa da radi vani svaki dan na +40 do iznemoglosti... Možda bi imali koji spermić više?

Vi ste rekli svoje, uzmi ili ostavi, kome se ne sviđa, nek se snalazi...
Tko mi je kriv što sam digla kredit za stan, pa sad nemam novaca za Maribor...

Vi sigurno niste. Vi nikad za ništa niste krivi.

HVALA GOSPODINE MINISTRE, JOŠ JEDNOM VAM HVALA ZA SVE!

[nirvana]

Tužna je godišnjica danas. Sjećam se dana kada je zakon donešen, tuge i nevjerice ali i neke nade da neće dugo potrajati jer...pa svi vide da je to diskriminacija! Ako nitko drugi, pa Ustavni sud mora reagirati. Oni će reći da zakon ne valja, da je protuustavan. Danas...tuga što je prošla već godina dana a zakon još na snazi. Milinović se smješka, ustavni sud šuti a tisuće parova pati i sanja o svome djetetu. Kod nas je ta godina prošla u znaku Slovenije. Ustanje u dva ujutro da bi stigli na ranojutarnje folikulometrije u Ljubljanu, bolne punkcije po desetak js jer nema anestezije , činjenica da smo ostavili oko 5.500 eura za dva ICSI postupka i tri FET-a i još bolnija činjenica da ništa od toga nije uspjelo i da još uvijek čekamo. A dok čekamo, dragocjeno vrijeme prolazi, Milinović se sve više bahati i misli da nemamo više snage za boriti se. Zato veliko hvala curama koje ne posustaju u borbi za sve nas i koje ne daju da se glas neplodnih parova utiša.

[Kadauna]

Zar je prošla godina, godina stvarno od ovakvog ridikulnog zakona kojeg nema nitko drugi osim nas u Europi? Kažu da imamo najljepše more, najzgodnije cure, najbolju spizu, pa zašto onda ne i najtvrdoglavijeg ministra zdravstva i apsolutno najrestriktivniji MPO zakon u Europi... Hrvatska u svemu želi biti naj..., pa evo i u ovome smo.

Što se dogodilo u zadnjih godinu dana?

a) zakon je izglasan, a ja, apsolutni naivac, vjerovala da neće dočekati ni zimu, i to isključivo polazeći od sebe, razmišljajući zdravim razumom, pa ne može se održati zakon koji je donese "prevarom", koji je izglasan tako da su svi HDZ-ovci morali doći u Sabor na glasanje, kojem su prethodile razne laži našeg ministra da i ostale zemlje kao npr. Italija, Poljska, Njemačka, Austrija, Švicarska, Irska..... imaju takav zakon. Apsolutna laž! Takav zakon ne može preživjeti.... bila sam sigurna..... Eh... preživio je, uz mnogo sitnih korektura (kao to da i nevjenčani parovi mogu na IVF, pa makar nisu čak ni rekli DA pred Bogom - što je našem ministru vrlo važno!). Zakon je proradio, snizio je uspješnost, ali to je uz blagoslov večine naših liječnika na neki način i demantirano (

b) IVF poliklinika na čelu s prof. Šimunićem je dobila ugovor s HZZO-om, aleluja, valjda se lojalnost i prevrtljivost na kraju ipak isplatila....

c) Cito poliklinika također, samo ipak treba pripaziti na način rada u Citu, kroz postove cura iz Cita se svašta da isčitati... Cito poliklinika je također potpisala ugovor s HZZO-om, aleluja! Ujedno sam imala prilike prošli tjedan u nekom zdravstvenom časopisu pročitati članak o tehnološkoj superiornosti Cito poliklinike u kojoj se nude svi u HR dopušteni MPO postupci, pa čak spominju i vitrifikaciju nepolođenih j.s.


Cijela Europa kao standard nudi oplodnju svih j.s., zamrzavanje viška embrija, te transfer 1-2 embrija. Ne kod nas je sve bolje, sve drukčije i sve naj. Samo čudno da unatoč propagiranoj uspješnosti po novome zakonu NITKO iz inozemstva nije kontaktirao HR stručnjake da pita za mišljenje, savjet, upute kako i na koji način uz takav restriktivan zakon imati i dalje kao fol dobre rezultate............. Nama se vani smiju, a to naši liječnici i znaju, sigurna sam da su na ESHRE kongresu u lipnju u Rimu imali prilike naš zakon prokomentirati sa svojim inozemnim kolegama. Hrvatsku u Europi smatraju katolički fundamentalističkom zemljom zbog ovoga zakona... evo, opet smo naj

Čujem da je jedan stručnjak za etiku s univerziteta u Maastrichtu na kongresu držao prezentaciju o etici u IVF postupcima te unatoč svemu talijansku lakrdiju od zakona koja je postojala do prije 2009 nazvao perverznom.....

Naš ministar je lijepo prije koji mjesec pokazao kako i na koji način se štelaju rezultati, na koji način se statistike mijenjaju i prilagođavaju i to pred očima javnosti. Ma bravo, ali Ministre...... ovo nije Gospić, ovo nije neko malo mjesto u kojem Vi predstavljate sve u kojem ste Vi dotur i u kojem je Vaša riječ zadnja, u kojem čak i na malonogometnim utakmicama uvijek gubi protivnička momčad, nikada Vaša..... valjda da se ne bi uvrijedili. Ovo je cijela Hrvatska, lijeva kao i desna, centar kao i apolitični dio populacije......, dotakli ste se žena koje žele postati majke a to nažalost ne mogu bez pomoći medicinske oplodnje (još jedan novitet našeg nam ministra, ne postoji nigdje izraz i ustvari nema smisla izraz MEDICINSKA OPLODNJA, ali evo kod nas i to postoji i čak nailazi kod naših MPO profesora na odobrenje....), dirnuli ste u osinje gnijezdo a natrag ne možete.... Ah, morat ćete prije ili kasnije, promijenit će se ovaj zakon, promijenjen je i u Italiji, gdje je zakon vrlo sličan hrvatskom postojao pet punih godina, u tom je razdoblju uspješnost pala na 19%, sad je nakon ukidanja tih restrikcija tek porasla na 20% iz čega je meni vidljivo da su posljedice ovakvog ponašanja, tvrdoglavog stava kad jedna osoba na funkciji "zajuni" unatoč svim otporima, od liječnika do pacijenata, dalekosežne i dugotrajne.

U Italiji je trebalo mnogo borbe i pet godina do rušenja zakona, u pet godina sam saznala da je sigurno više od 12000 djece manje rođeno upravo zahvaljujući ovom restriktivnom zakonu.

To se događa i kod nas, broj rođene djece iz IVF-a se upravo zahvaljujući tvrdoglavosti našeg ministra zdravstva pao, mnogi parovi su okrenuli leđa HR ustanovama i liječe se u SLO, u CZ u AT, uglavnom svi koji nešto znaju o MPO i koji si to mogu priuštiti bježe glavom bez obzira...... odlaze, tako i nas dvoje............... ali to je druga priča, ovdje ne želim pričati o sebi nego o MPO u Rvata u zadnjih 365 dana............

Baš me zanima dragi Ministre Milinoviću, kako ćete za koju godinu kad više nećete biti na funkciji objašnjavati svojoj djeci i unucima ovaj zakon i perverzne i dalekosežne posljedice ovog zakona. Uistinu se nadam da Vašima nikada neće trebati MPO ali tko zna, obzirom da je 20% parova fertilne dobi na neki način suočen s neplodnošću.... iskreno, mala je vjerojatnost da se ta tema neće ticati Vas u najužem obiteljskom krugu.


d) Ah, da ne zaboravim, i naš je dr. Lučinger čini se počeo raditi i privatno, čini se da je ipak, ipak, ipak, nakon svega i nakon neposluha, nakon nedobivanja svih potrebnih dozvola, nakon mnogo čekanja dobio licencu za rad, čim je počeo raditi privatno. Eto, kako se rješavaju neistomišljenici........ sreća, nisu druge mjere u pitanju, ali na ovaj ili onaj način se ipak dobije i glas i potpora liječnika koji su bili striktno protiv zakona........... ) Doktore, oprostit ćete otvorenost i ton, ali moram jednom za vijeke govoriti otvoreno!

e) Dogodilo se i to da sam ja cijelu godinu posvetila ovoj temi i borbi protiv ovoga zakona iako smo odlučili ići u inozemstvo u postupke, odlučili svoje zdravlje dati u ruke stručnjacima koji svoj posao rade savjesno (nećemo sad o Hipokratu), držeći se zakona, ali u političkom i vjerskom okruženju u kojem neplodnost nije stigmatizirana, u kojem neplodni parovi ne glase kao promiskuitetni, u kojem se neplodnost liječi kao i svaka druga bolest: uz maksimalnu potporu i trud liječnika i sukladno svjetskim standardima.

Uključila sam se u borbu i na taj način upoznala mnogo divnih ljudi (neću ovjde nabrajati jedno po jedno – svi sve znaju, i ovim vas putem sve pozdravljam), upoznala borce koji se bore unatoč tome što se ovaj zakon njih uopće više ne tiče (hvala Bogu), ali sam ujedno i saznala da je moć i superiornost u političkom, financijskom i bilo kojem drugom smislu nažalost teško pobjediva. Napravili smo mnogo, čujem da se i u inozemstvu zna za nas, našu borbu, našu požrtvovanost,našu i dalje „tešku“ situaciju glede MPO. Pričaju vani da su pacijentice „mnogo“ napravile, mnogo toga pokrenule, iako se meni čini da su koraci premaleni..................

Ovom prilikom bih pozvala još jednom cure kojih se ovaj zakon direktno ili indirektno tiče da se uključe aktivno u ovu borbu, da se pokrenu, da se na pozive, okupljanja, slanje mailova odazovu...... , mnoge od nas su već umorne, iscrpljene a borba još traje i trajat će. A sve to isključivo za neko bolje sutra jer je DANAS u MPO smislu nažalost u katastrofalnom stanju što i „nefingirane brojke od strane Ministarstva“ pokazuju i dokazuju!

Ne dozvolite da Vam Ministar (koji je by the way izjavio da se mi "liječimo od medicinske oplodnje" - toliko o tome koliko on kao ginekolog zna o cijeloj problematici) određuje način liječenja samo zato što je to njegovo uvjerenje i uvjerenje njegove stranke!!!

[tlatincica]

Drage suborke, čekalice, trudilice, trudnice, veselice i tužnice: "čestitam" nam svima godišnjicu zakona koji nam je "pomogao" u podizanju nataliteta u domovini, koji je pomogao klinikama da rade profitabilno i uspješno kao i onima u Sloveniji i Češkoj, koji mi je dao poticaj za štednju u stabilnoj valuti i potakao želju za posjetom Maribora i Praga, koji mi je dao nadu da ću možda od dozvoljene 3 oplođene jajne stanice sve tri biti uspješne, pa možda, zamisli sreće zanesem i trojke.
Jučerašnju godišnjicu "proslavili" smo na autocesti Zg- Ri sa obitelji iz Češke koji su se brzinom 60 km/h zabili u naš stražnji dio dok smo mi stajali u kolini.
Oni su tu nezgodu u našoj zemlji platili 1250 kuna, ostalo će pokriti osiguranje iz njihove zemlje. Ja ću nezgodu sa našim ministrom u njihovoj zemlji platiti 4000 eura. Osiguranje koje plaćam u svojoj zemlji neće platiti ništa.
Živjeli.