Ja uopće ne znam što bih rekla sad nakon svega što znači biti spreman i kako treba to sve odraditi. Mi smo uzeli da je suha noćna pelena bila znak spremnosti. Ali kao što sam napisala, kod nas je s kakanjem išlo još neko vrijeme loše. A vidim kod puno prijatelja da je obrnuto da prvo svladaju kakanje pa onda pišanje. Možda mi nešto pogriješimo pa dijete ima neku traumu, a da ni ne znamo da smo ga iztraumatizirali nekom reakcijom. Nama je već blo dosta tih pelena, al je na put stoput lakše ići s pelenom.

Uglavnom, naš i sada (3,5g) voli imati svjedoka u WC-u. Nekad kad nam je usput pogledamo, inače obavezno slušamo. To je dio scenarija. I još pokušava nažicat čitanje slikovnica. Imamo serijal džepnih slikovnica u WC-u i klupicu pa mu ponekad i pročitamo nešto. Uglavnom, ne pomaže moj post, nego da sam sretna da je to iza nas, jer nije lako