 |
|||
Onda nek čeka priliku.Vrijeska prvotno napisa
Ja imam takav problem s omiljenim dječjim igračkama. Stoji vreća plišanih u podrumu, unutra silicagel i lavanda... Dečkima to ne treba, a ja nemam srca to dati dalje. Većinu sam likvidirala, samo su najmilije ostale. Tja, nek stoje.
Ja imam možda 2-3 t-shirt s putovanja koji su mi uspomena, kasnije sam prešla na magnete za frizider ili nešto slično. Ostalo nemam mislim niti jedan komad odjeće stariji od 10g. Niti sam ikad nosila maminu odjecu, nije bio moj stil, nit čuvam ista svog za kci - ko sto bb kaze, ako zatreba kupit cemo... i tako mi odjeca izaziva nula sentimenta, da idem po onoj o marie kondo ne bi ništa zadrzala vec bi gola ostala
Ali sam zato teška srca bacila brdo skripti koje sam si pisala na faksu iako mi apsolutno ne trebaju - ali kad god bi ih pogledala bi se sjetila ulozenog truda i osjećaja ponosa kad sam to polozila pa bi samo spremila opet u kutiju u podrum... no ipak sam nedavno bacila kad smo zadnji put selili, do tad su prezivjele par selidbi
Ja sam do nedavno znala ostaviti dobre stvari na kontejneru, i te bi brzo otišle. Ali otkad susjedi ostavljaju svakakvo smeće, tipa iznošenih kućnih papuča i sl. i ostavljaju oko kontejnera, više ništa ne ostavljam. Stvarno bude groznih stvari, koje naravno nitko ne želi. Dječju robicu imam kome dati, svoje i muževe ako se sjetim nekog dam, ako ne, bacim u kantu. Stvarno mislim da je odjeća toliko jeftina danas, da je zbilja mali broj ljudi koji nema što obući.
Ja ne gomilam stvari, jedino me pokloni s kojima ne znam što bih mogu zatrpati. Evo baš sam dobila neku vazu gdje mi je mrak pao na oči. Mislim da ću ju na posao odnijeti...
Slike su problem.
Šta reć moj veliki je uzeo većinu mojih skripti,ko i knjiga kad je išao u srednju
Naš predstavnik stanara je već molio ljude da ne ostavljaju ništa oko kontejnera. Ja malom isto objašnjavam da netko misli da će patuljci doći, da ne znaju valjda da ne postoje patuljci. Sad sam već prilično iziritirana glupostima oko kontejnera. Mislim da bi si neki komunalni redar, kada bi kazne naplaćivao po 100 kn, mogao saborsku plaću isplatiti.
MM čuva skripte, a ništa više ne razumije. Valjda će si u penziji ponavljati rješavanje parcijalnih diferencijalnih jednadžbi.
To i integrale funkcija kompleksne varijable
Posve ga razumijem...
Ja ko sillyme što se tiče odjeće, uopće nemam staru odjeću, rješavam se toga, a kamoli da nosim odjeću od mame, bake itd. Nisam taj tip.
No ja se uopće ne vežem uz stvari. Jedino što mi je bitno su obit. fotografije. A one su sve na jednom hard disku
Ne mogu uopće zamislit kakva bi to stvar bila koje se ne mogu nikako riješiti
Edit: MM je čuvar skripti s faksano nisam ih dala u stan ili podrum,odnio ih je u ured.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 21.09.2020. at 17:50
Volim kada ta neka stvarčica nekoga razveseli ili mu bude korisna,a meni oslobadjajući osjećaj da sam se riješila viška.
Budem ti ja objasnila na sljedećoj kavi. Ja bacam uzasno mali, sve mi je predrago. Pigotovo stvari od bake i mameJ odjeću od mame, bake itd. Nisam taj tip.
Ne mogu uopće zamislit kakva bi to stvar bila koje se ne mogu nikako riješiti
d.
A volim i Hrelić i Britanac
Nano, može imamo temu za next coffee
veselim se!
Uzmite u obzir i da smo mi u ratu sve (doslovce sve) izgubili i svoje, a kamoli da imam nešto od baka. Otada mi materijalne stvari ne predstavljaju ništa, ama baš ništa. Možda sam zaal meni je ovako lijepo živjet bez vezivanja za stvari. To su samo stvari, neću ih ponijet sa sobom na onaj svijet
Posljednje uređivanje od Lili75 : 21.09.2020. at 22:18
Potpis na lili. Ja sam sretnija što manje kerefeka imam.
Tu imamo kuke dobrote kod Konzuma tak da ima se gdje ostavit.
Pa šta ja znam, mogu preživjet sigurno bez ijedne stvari, ali ako nisam prisiljena, neke su mi ipak posebne i radije bih ih zadržala. U pravilu lakše se riješim novijih stvari nego starijih.
iako, moji roditelji su zadržali moje i sestrine omiljene igračke iz djetinjstva, dakle kroz 5 selidbi su ih nosili, i izvukli vani kad su došla moja djeca.
Koja, kako moj dida kaže, imaju dovoljno igračaka za cijelu općinu.
I kad izvuku tih nekoliko igračaka kao da očekuju neku emotivnu reakciju s moje strane, a ja bih ih najradije bacila :skartoc:
totalno su mi bezveze, i pritom ogromne. Tako da oni možda misle da ih čuvaju zbog mene i sestre, ali ja mislim da ih čuvaju zbog sebe, jer ih podsjećaju na mene i sestru kad smo bile male.
Ustvari sad tek kužim da smo muž i ja isti, uskliknemo oduševljeno sinu "M. vidi Munjeviti Jurić!!", a on nas gleda s upitnicima, kad on ne pamti, a mi pamtimo koja je to ljubav bila
E da... ja sam zato odlučila da neću biti sentimentalna oko igrački, jer meni znače a njima ne. A njihove su. I posve su im nezanimljive već.
Ja se iz djetinjstva sjećam samo 3-4 igračke koje su mi nešto značile (moja zmija, moja lunja, moj zeko-torba za pidjamu i moj kamiončić na kojem sam se vozila i zabijala u regal u boravku
Meni čak i nije toliko žao iz sentimentalnih razloga koliko mi je žao baciti nekaj kaj se još može koristiti.
Zato nam Zemlja i izgleda ovako kako izgleda, s toliko ouno smeća i otpada.
A sve zato da bi se neki bogatili. Gledam ove mlade cure. Kuouju po Zari i sličnim ducanima, nose robu par puta i hite u smeće. Čemu? A dovoljno sam stara da znam da se svakih par godina moda vrati, ak je to uopće bitno. Evo, kći bastavlja tradiciju i nosi moju odjeću iz mladih dana.
A primjer suđa - pa bakin tanki porculan ne bih mijenjala za ove nove tanjure. Ak mi nekaj zatreba kupim na Britancu ili ore aukcija
Pa ne bacamo nego proslijedimo dalje nekome kome treba. Zasto bi 20g čuvala iznošene hlace kad ima tko ko ih želi nositi sad (npr za vrt, za šetnju s psima ili su siromašni pa nemaju 100kn za kupit nove u Lidlu i sl). Kupujem jako malo odjece, pa je onda nosim 1x tjedno, pa pranje, susilica - i nakon 3g vise nije za nositi na posao. Onda proslijedim dalje. Veca je sansa da ce se sad nekom svidjeti nego za 20g nac nekog ko fura vintage stil.
Ostalo ide u reciklazu. Ne želim kucu zatrpati nečim što ne koristim i nemam namjeru vise ikada koristiti.
Sudje i sl - uopce ne želim nešto što bi mi bilo žao da djeca razbiju, a i ne želim nešto što skuplja prašinu u ormaru. Pa zato nemam bakinim ni sl tanjura i ostalog.
Posljednje uređivanje od sillyme : 22.09.2020. at 08:32
Meni nije žao ak se nekaj od starog suđa razbije. Al 100 puta mi je draže piti iz tanke čaše ili šalice neg ovih "debelih" kaj se sad proizvode.
I ti možda ne bacaš, neg recikliraš al na 1000 ljudi to ne radi kaj se vidi ak baciš oko na kontejnere i ono oko njih
evo primjer predmeta kojeg sam jutros bacila u smeće, nakon desetak godina što ga prebacujem s mjesta na mjesto, a takvih ima još, nikome nije trebao, novo, samo ambalaža otvorena: zaštita za hladnjak/da djeca ne otvaraju vrata... to je koštalo oko 50kn...
već sam na pola puta da ga izvadim iz smeća jer možda ipak nekome jednog dana zatreba ...
imam 4-5 aparatića za komarce...
I ja. I žao mi baciti. Ja sam hrcak.
Tebi je to trebalo za djecu?
Mislim da to ipak treba ta starce
nije za djecu, ostalo je neupotrebljeno
ali imaš pravo - meni bi trebalo
idem izvaditi iz smeća
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 22.09.2020. at 10:43
Ja sam ko Nano. Robu imam i dvadeset godina staru. Ne da se moda vraća, meni se kolo i više puta zavrtilo.i ovakvu košulju... gle i ovo se vratilo u modu
Čuvam svoju prvu zvečkicu, imam i legiće iz svog djetinjstva, pomiješane sa legićima moje djece, u kutiji na tavanu čekaju unuke.
ok, nisam jedinau kutiji na tavanu čekaju unuke.
samo uz unuke ide i kakva mila nevjesta ili mio zet koji će primiti moju kramu
ili ću to samo čuvati kod sebe pa kad dođu u posjet, onda će se unuci smjeti igrati s tim igračkama
Ja se uvijek sjetim kako je moja teta rekla mami da sam ja završila srednju školu i faks u maminom starom kožnom kaputu (što je istina). Nisam to osvijestila sve dok netko sa strane nije primijetio...
Btw. Česte selidbe primorale su me da usvojim manje sentimentalan način probiranja stvari, pa ta jakna nije kasnije sačuvana. Dala sam je u dobre ruke.
Ja isto tako u 95% slučajeva prosljeđujem nekome kome treba i kome će taj komad odječe/obuće/namještaja koristiti. Neupotrebljivu robu ostavljam u Humani.
Kupujem kvalitetniju robu, volim imat radije manje robe al kvalitetniju. Ne kupujem i mijenjam garderobu često.
Što se tiče gabarita ne poklapam se ni s bakom i s mamom
Biram i želim živjeti u prozračnom prostoru koji nije zatrpan stvarima. Taj osjećaj slobode mi je neprocjenjiv
A staro posuđe od druge bake, e to mi je probala mama "uvalit", neke porculanske tanjuriće i kristalne čaše, no to nije uopće moj stil, pa sam joj galantno prepustila da ih ona zadrži
Vrijeska, fala ti Bože da si se riješila te stvarčice
Mislim da za tebe ima nade, pokušavaš se ti uporno s vremena na vrijeme riješit tih viškova. Borba je to iznutra.
Samo daj tu stavi što ti predstavlja problem (koja stvar), možda pomognemo s kakvom idejom u rješavanju istoga
Posljednje uređivanje od Lili75 : 22.09.2020. at 12:21
Mene moja selidba izgleda spasila
Eh da darovala sam namještaj na stranici Sharing is caring.
Odjeću i obuću imam kome dati, mijenjam se s frendicama.
Točno tako i ja razmišljam.
jesi uspjela udomiti namještaj?Mene moja selidba izgleda spasila
Eh da darovala sam namještaj na stranici Sharing is caring.
Odjeću i obuću imam kome dati, mijenjam se s frendicama.
ja sam nudila krevet na kat po kvartu, nitko nije htio
a uščuvan, kao nov ... sad je završio na njuškalu
ja očito ne znam ni pokloniti stvari ... baš me nešto neće ...
Da jesam, al stavila sam također i na fejs na stranicu od našeg kvarta. Ljudi su baš bili sretni, kaže da će im se odlično uklopiti.
Vidi jel imate neku stranicu za vaš kvart jer ljudima je kod namještaja najveći problem prijevoz.
Namještaj, dječje prerasle bicikle, role, klizaljke, to smo poklanjali ako treba nekom kog znamo ili prodavali na njuškalu. Preraslu dječju robu dijelimo dok imamo kome, većina djece iz naše okoline već je prerasla roditelje :p ali imamo još nešto mlađih kolega na poslu s mlađom djecom pa vrećice (vrećetine) putuju u dobre ruke. Uvijek smo se veselili i ja i klinci kad bi dobili vrećicu robe od nekog tko je prerastao. Ono što nemamo kome nosimo u dječji dom u Vugrovec.
Nije da ja baš čuvam sve.Ali moje robe uvijek ima puuuno i teško se odvajam od nje.
Mislim da svi imamo previse stvari. Opcenito i generalno govoreci. Kad vidim kakve ljudi stvari bacaju ne bude mi jasno sto su ih uopce nabavljali. Od odjece preko namjestaja.
Pa puno toga ljudi dobiju, od poklona u svadbama do razne odjeće što djeci kupuju za rođendane i druge prigode.
Ja oduvijek dijelim nove stvari s etiketom jer imam vrlo probirljivu ćer specifičnog ukusa.Zapravo je ona prilično jeftinog ukusa, da budem preciznija. Od najradije dobi obožava razne reklamne majice, majice dobivene na nekim sportskim natjecanjima, sponzorske i slično. Ima ih cijelu hrpu i redovno nosi. Fina robica za curice je baš nikad nije zanimala pa tako dijelimo i dijelimo....
Meni je recimo bilo super sada, najmlađa se igra sa kučicom za lutke koja je sada stara 16 godina. Druga po redu ju je dobila za drugi rođendan. Imam fotke.Čuvam svoju prvu zvečkicu, imam i legiće iz svog djetinjstva, pomiješane sa legićima moje djece, u kutiji na tavanu čekaju unuke.
Legiće, barbike, psiće i mace za svaki đepić, sačuvala sam i sada se najmlađa igra.
Istina, ima toga previše, ali draže mi je da se igra sa igračkama sa kojima su se igrale i njezine sestre.
I vjerojatno će dio toga čekati i unuke.
moja kćer se igra barbikama starim 30 godina (mojim) :zgraž_zgraž:
a doista nemam natrpan stan, samo ne mislim da treba baciti/pokloniti sve što je staro
igračkama se može igrati nova generacija, odjeća se može upcyclat, knjige se mogu ponovno čitati
popravljam što mogu popraviti, još uvijek krpam odjeću (gdje ima smisla), radije maksimalno iskoristim nešto nego da bacim
za sentimentalne predlažem da iz hrpe nečega (što ne koriste a žao im je baciti/pokloniti) ostave jednu stvar za uspomenu, a ostalog se riješe
Ja volim da se stvari koriste. Ako ce igracke camiti 20+ godina u ormaru da dočekuju unuke koji mozda nece ni bit (zasto bi uopce se podrazumijevalo da ce mi djeca htjet biti roditelji?) I da tako napravi svatko - onda se u stvari bas povećava ukupna kolicina stvari na svijetu. Ako poklonimo stvari kad se vise ne koriste - onda ce ih netko sad koristiti. I nece kupiti takvu istu novu stvar.
Ja računam na zakon velikih brojeva, od njih četvero valjda netko hoće.(zasto bi uopce se podrazumijevalo da ce mi djeca htjet biti roditelji?)
A neće baš čamiti toliko, moji su se legićima igrali donedavno iako su ovi stariji punoljetni.
Da, ovako je i kod mene. Treba znati napraviti razliku što je starina, a što furda.
Moja djeca imaju tri generacije stare Märklin setove koji sigurno nisu furda - ovo (samo su naše upute na njemačkom):
http://www.constructiontoys.it/wp-co...937_71a_en.pdf
Osim toga, imaju i Elektropionir, mikroskop i slične stvari koje je imao mm, imaju željeznice (koje su imali mm i moj brat), a od lutaka su naslijedili moju Pipi Dugu čarapu, ali mislim da se ona raspala.
Ja isto krpam odjeću i nosim do iznemoglosti.
Imam dve vreće za HM i kako ih nisam usphela tamo ostavit išla sam ih pregledat i našla majice koje sam razrezala u trakice i sad se spremam saheklati košare za džanje sitnica. Ako budu nečemu, primam donacije starih majica
X ko kuća na sve.
Da bi nešto čuvala kriterij mi je da se to koristi, ako ne moja obitelj onda neka druga kojoj ću poklonit ili prodat. Čuvanje po 20,30 god ne dolazi u obzir.
Super Nano eto sad i tebi možemo davat stare majice pa ćeš ih ti koristiti dalje na drugačiji način.
Pa koristi se. Evo kći hoda u mojim haljinama starim 30tak godina. I ja sam ih puno nosila, pa neko vrijeme nisam, pa su mi sad male, i evo sad su njene. I baš su lijepe. A zašto ih nisam bacia - pa zato jer si mi lijepe i jer su čitave. Možda bi ih i ja još nosila da stanem u njih. A neke ne nosim jer ih zametnem negdje u ormaru. Al onda budem hepi kad ih nadjem.
A suđe- ni ja ne volim kristal ili nekaj tog tipa, al on suđe recimo s početka prošlog stolljeća, a i kasnije, ovisno o stilu, mi je predivno
istina, zato si svatko radi kako mu paše
moje barbike su prošle puno ruku dok nisu došle od mene do moje kćeri
stara ih je vjerojatno mogla baciti ili pokloniti nekomu tko će ih također baciti (što se događa češće nego mislite) jer ljudi vole nove stvari a ne stare. Još je nekako lakše baciti nešto što nisi platio.
mislim da je čuvanje/nečuvanje stvar osobnog ukusa, financijskih mogućnosti i skladišnog prostora. Ne mislim da je jedno bolje od drugog.
Ljudi čuvaju stvari (tj ne bacaju/prodaju/poklanjaju) iz raznih razloga, možda za uspomenu, možda se nadaju nečemu, možda su samo lijeni raščistiti ormare.
Ono u što sam sigurna je da živimo u konzumerističkom društvu koje sigurno više potiče ponašanje u kojem se svak rješava starih stvari i kupuje nove, a rijetko kada se potiče čuvanje, popravljanje i sl., počevši od odjeće nadalje.
Ovo je bit svega - konzumerizam
Počela sam preko Sharing is caring dijeliti.
Upravo danas sam proslijedila neku hladnu kutiju za prenošenje torti. Bila je u funkciji dok sam sama radila torte za rođendanske izlete, sada više ne.
Dječji krevet je otišao u dva sata prije par mjeseci.
A udomila sam dvije rasparene knjige, koje mi je bila blasfemija baciti. Cure su tražile baš te dijelove, jer su one imale ostatak. Nevjerojatno, to mi je bila najdraža donacija.
Sent from my Redmi Note 7 using Tapatalk
Nano, e pa to je poanta da se koristi, a ne da samo stoji na tavanu i skuplja prašinu i možda bude jednog dana (ako)netko to dotaknuo za 30 godina.
Vrijeska možda si na krivoj temi, ima još jedna slična u vezi viškova. Koliko sam shvatila ti se želiš riješiti hrčak mentaliteta,pa te poticanje na čuvanje stvari desetljećima ne zanima, a moguće i da sam ja fulala
Evelina, odlično !!!
Posljednje uređivanje od Lili75 : 22.09.2020. at 19:25
Jedini beskorisni a skupi poklon koji sam dobila za vjenčanje su one skupe posude za čuvanje hrane toplom npr kad imaš neki veći event, proslavu kao što imaju caterinzi. Ja to apsolutno nikad nisam koristila u zadnjih 16 godina i sad sam ih originalno zapakirane darovala. Nisma imala ni vremena ni živaca za prodaju. Nije to loša stvar al brate mili bolje da ih koristi netko kome trebaju.
A zauzimale su mi te kutije puno pristora. Sretan primatelj, a i ja darovatelj.
Evo ja upravo prodala luster, sigurno nitko nece platiti novce a da to baci, oni ustedjeli 300kn a ja spremila neke novceke i još oslobodila malo prostora na tavanu
Posljednje uređivanje od sillyme : 22.09.2020. at 20:03
Slažem se.
Zato se treba obuzdati PRIJE nego stvari uđu u kuću.
Na poklone ne možemo utjecati, ali možemo razmisliti da li nam baš treba nešto što nam se svidi i učini povoljno...
Na istom tragu - neki dan sam sa sinom hodala po Ikei, jer je na internetu našao nekakve usb svjetiljke koje su tamo povoljne. Uzeo je i neke druge tehnikalije - produžni kabel, usb razdjelnik, blablabla...
Dogovorili smo na ulazu da idemo ciljano i da nećemo puno gledati okolo. Ja sam uzela bratu policu za kupaonicu (to već dugo planiram) i rižin luster za 10 kn (to isto povremeno kupujem). Teškom mukom sam se oduprla ideji da hodam i razgledavam stvari koje nisam planirala kupiti. Nije sjajno, ali bolje je nego prije par godina, kad se nisam ni usudila ući u Ikeu od straha da ne potrošim cijelu plaću.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 23.09.2020. at 07:48
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
