Ma mene baš i ne dira što netko radi sa svojim djetetom to je isključivo njegova stvar i čak me toliko ne diraju ni ti "dobronamjerni" savjeti ali kad me netko pita zašto ti to tako pa me dobro populje i ruga se tome e to me već izbaci iz cipela i ostane mi gorčina u ustima par dana.
Nekako se već par dana pitam kako je došlo do toga da je to što čitam i informiram se vezano za dojenje, dohranu, nošenje, povezujuće roditeljstvo i mnoge druge stvari postalo negativno i da to ljudima ide na živce a da nikome o tome ne govorim već samo odgovaram na pitanja zašto ja to tako radim i redovito ispadam budala koja otkriva toplu vodu.
Evo npr moje 4 prijateljice koje su rodile u kratkom razmaku od mene "nisu imale dovoljno mlijeka" i niti jednom nisam komentirala niti davala savijet ali su one zato sve zdušno komentirale moje isključivo dojenje do 6mj i čudile se kako mogu djetetu u sred ljeta ne dati čajeka da pije i kako mi vjerojatno zato i plače jer je žedno i onda je ispalo kako ja pametujem jer sam odgovorila kako je prvo mliejko vodeno i da se moje dijete toga napije.
Stvarno nemam predrasude prema ničemu i hoče li netko dojiti ili ne smatram njegovom osobnom stvari ali ispada da je negativnije to što ja isključivo dojim do 6mj nego da netko uopće ne doji.
I svaka čast svima vama koje tuđi komentari uopće ne diraju jer mene poprilično uzrujaju upravo zato što ih ja drugima ne dijelim.
Ali evo baš me zanima nešto jer već danima o tome razmišljam. Imam jednu prijateljicu koja svoju kćer od 2,5g redovito na relaciji od 7km vozi na suvozačevom sjedalu u svome krilu i nikada joj ništa nisam rekla i razmišljam dali bih ipak trebala nešto reći jer se ipak radi o sigurnosti djeteta iako vjerojatno ne bih time ništa promijenila.
Ja se općenito ne mješam u tuđe roditeljstvo, pa ne volim ni kad meni netko soli pamet. Stojim iza svog mišljenja i ne popuštam.
Neki put je možda i teško biti dobronamjeran jer vjeujem da svaki roditelj želi svom djetetu najbolje, pa čak i ako pri tome možda griješi. Zato ja čitam,surfam,pitam pa i ako negdje pogriješim znam da se trudim.
Mitovski, meni se čini da je problem u tome što ti sa svim tim ljudima imaš takav odnos u kojem oni osjećaju da ti mogu plesat po glavi i radit što im se prohtje, a ti se praviš fina.
Jer, da su ti to prijateljice - ne bi te kritizirale nego pokušale shvatiti, dakle, radi se o dobrim poznanicama kojima si dala previše slobode.
Ja dijelim savjete samo ženama s kojima sam cool - tj. znam da razmišljaju slično kao i ja i žele učiti. Od njih i dobijem masu uputa, neke prihvatim, neke ne.
U parkiću se samo smješkam i govorim "šta stvarno?" i "krasno".
Napametujem po forumu pa kome se ne čita, preskače.
Meni je bilo smiješno nedavno kad mi je jedna cura od 19 krenula davat savjete što i kako trebam s bebom (uskoro trebam rodit), na što sam joj ja samo odgovorila da nisam tako stara i senilna da sam baš sve zaboravila (imam sina koji će uskoro 11)
Inače, djevojka mi je prije toga pričala kako je imala malo mlijeka i da ga je krenula nadohranjivat jer je bio gladana (mali ima 3 mjeseca, a dojila je samo prvi), na što joj nisam ništa odgovorila, nego sam samo suosjećajno kimala glavom. Tko sam ja da joj sad, kad je i tako bez mlijeka ostala, krenem objašnjavat išta.
Inače, kod prvog malog sam rado slušala savjete, a kasnije, kad su moje cure (posljednje 2 godine) počele rađat, rado sam im rekla svoje iskustvo i savjetovala ih, pogotovo ako su me pitale i ako smo bliske.
Jedino ako cura nikad u zivotu nije cula za/vidjela autosjedalicu. A to ne mislim da je na stvari, dakle ona je to na svoj nacin racionalizirala i odabrala...
Potpisujem. I to zato jer sam u ovom opisu vidjela sebe. Meni se događa isto kao i Mitovski, pravim se, ne bih baš rekla fina, nego pristojna. Ne želim biti drska pa dopuštam da mi netko soli pamet iako itekako znam bolje od te osobe. Ako i pokušavam objasniti, ispada da se ja pravdam.
Mitovski, i mene živciraju takvi ljudi, samo, s vremenom sam naučila da ništa ne mogu promijeniti time što ću se živcirati pa se ipak manje živciram
Tako nekako i ja. Prijateljica s kojom sam u djetinjstvu bila jako povezana, ima bebu od 4 mj. Imamo gotovo identične poglede na roditeljstvo pa njoj često znam dati savjet, onako, čisto iz iskustva. Drago mi je i kada me nazove pa me pita za nešto (ili se jada upraov na one koji dođu pa pametuju) i baš smo se sada, od kako je rodila, ponovo povezale što mi puno znači.Ja dijelim savjete samo ženama s kojima sam cool - tj. znam da razmišljaju slično kao i ja i žele učiti. Od njih i dobijem masu uputa, neke prihvatim, neke ne.
Čak sam i do ovog stadija i ja došla. Dobro, ne govorim baš krasno kada mi netko kaže da mu dijete od 6 mjeseci gricka petit buerre, ali se samo pristojno smješkam.U parkiću se samo smješkam i govorim "šta stvarno?" i "krasno".
Debeli potpis.Napametujem po forumu pa kome se ne čita, preskače.
Mitovski, što se tiče vožnje na suvozačevom mjestu. Ne znam. MIslim da bi joj ipak trebala nešto reći. TAkvim ljudima ne treba objašnjavati nego ih šokirati. Pošalji joj par filmića o tome što se događa djeci koja se voze bez autosjedalice. Vjerujem da će joj biti dovoljno. Ja to ne bih mogla prešutjeti.
Dobila sam u par navrata savjet od bake, s njegove strane (ali ni moja ne bi bila bolja, srećom nije blizu) da jednomjesečnom djetetu dam čaja, ako ne to barem vode. Odgovorila sam jasno "ne". Morala sam ponoviti. Sljedeći put je opet savjetovala. Ponovila sam "ne" i objasnila joj da to ne preporučuju stručnjaci. Zadnji put me pitala imam li jako mlijeko iako je dobila izvještaj o prvom pregledu kod pedijatrice (malena je dobila kilogram u mjesec dana). Uz to, žena ima savjete u vezi moje prehrane. Prvi put da izbacim papriku i povrće, drugi put da ne jedem krastavce, treći put jaja. Moje pitanje njoj na ovo prvo je bilo ako izbacim povrće što ću jesti - samo meso i kruh? Na to je ostala bez teksta. Sljedeća dva puta sam šutjela i pustila da dovrši, tek toliko da se ne osjeća loše jer vidim da se trudi pomoći. Ne daje savjete iz pakosti već iz neukosti.
Uz nju, još dvije žene su dijelile savjete. Zajednička stvar svih troje je da su bile pušačice, u trudnoći i dojenju (i ostale do danas).
Ovo je nešto kao obratna situacija od autoričine, ali eto da ne otvaram novu temu.
Sjećam se kad me sveki (inace zena nije nikako dojila) mozda neki 10.nakon poroda kad sam joj onako ocajna,neispavana,pod temperaturom,nesigurna u sebe,kroz plac rekla da ostavi bocicu koju je napravila, rukom po sisi i rekla "vidis da nemas nista,vidi kako je mlitavo"...koji mi je gust reći da je beba,evo,6 mjeseci iskljucivo dojena. :D
Mislim, ni moja mama ne bi znala, da ne bi bilo da pucam po svekrvi...
Podizem malo temu.
Ja sam skroz nova mama bebice od 2 mj. U trudnocu sam puno citala pogotovo Rodu i informirala se jer sam takva, streberica. I donjela sam neke odluke u vezi svoje bebe. Za sve sam se usuglasila s mm, s tim da sam mu argumentirano morala dosta toga objasnit i tu sam najvise "pametovala". A za ostale me nije briga puno, iako sam morala mojoj mami i svekrvi objasniti neke od tih odluka, jer zelim da me shvate. Mama me podrzava stvarno, pogotovo kod dojenja i platnenih pelena. No za as sam joj morala ostro rec da nece moje djete u auto bez as, jer ona nas nije, ne treba to. A sve drugo smo na istoj valnoj duljini (bar sto se bebe tice, za druge zivotne stvari ne zelim ni pocinjati). Tako da zivce trosim obrazujuci svoju neposrednu okolinu, bitno mi je da oni koji ce mi čuvat malu i bit uz nju znaju sto zelim i kako se trebaju ponašati. A ostalu nek sjase, iako ima brdo nepotrebnih i losih savjeta upucenih meni.
Potpisujem. Ne dijelim savjete osim ako me se nisu trazili, ne raspravljam se s drugim roditeljima jer mi to nema smisla. Svatko radi onako kako misli da je najbolje. Ako mi netko savjetuje nesto sto smatram da nije tocno kazem ono sto mislim o temi kratko i bez daljnjeg razglabanja.
Slazem se, vjerojatno ima tu puno mojih postova gdje slicno razmisljam.
No, sa odmakom od 12g i dvoje sada vec skolske djece, zao mi je sto nisam imala sluha za neke savjete i neke stvari vidima da sam grijesila, a bila sam uvjerena u svoju nepogresivost i ulogu majke, a u nekim stvarima ne bi toliko inzistirala i trosila zivce.
I ja isto ne djelim savjete ako me niko ne pita ali zato su meni nonstop dijelili "savjete"..ja sam znala da ce mi tako biti..svi oko mene u familiji vec imaju dijecu tako da su "pametniji od mene ".. ja sam isto strebala i dosta citala i od pocetka se dogovorila sa muzem kako cemo...ko mi je pametovo samo sam govorila "ja..ja...aha...da.." i opet uradim po svome i to je to. Svakom svoj mir a ja sebi zivce svoje postedila. Na pocetku sam ludila i svadjala se cak..ali me ni dan danas ne dira dali je se neko rauljutio radi toga na mene...ko misli da moze dirat zenu koja se poradjala tri dana i jos je sva u hormonima i nije proslo ni tjedan dana od bolnice...sam sebi kriv hahahah