koristim ovu priliku da kazem da jaaaaaaako puno ovisi o cimericama s kojima si u sobi. rodila sam u osijeku, carski rez i samnom u sobi su bile sve mame koje su tako rodile. znaci, znale smo kako nam je. rodila sam blizance i nisu bili samnom, nego na odjelu pedijatrije, svih 12 dana koliko sam provela u toj sobi. moje cimerice su bile odlicne, i sve probleme s posjetama smo rjesavale dogovorom, znaci, udje muz, poljubi, pomazi,sve sto nam je puuuno znacilo, ali dogovaramo se i pitamo da li smije ostati 15min, kada je koja dojila i kada muz treba napustiti sobu. svaka je postovala dogovor, a kada bi po noci njihove bebe zaplakale nisam ni cula, a kamoli prigovorila. jako smo si pomagale i skoro sve dijelile, jer od osoblja ne mozes racunati na ne znam kakvu pomoc. ali tako je izgleda SVUGDJE, jedino smo imale ispad sa jednom mladom romkinjom, vrlo neugodne posjete cijelog sela. moram reci da su je ubrzo maknuli u prikladniju sobu gdje nikom nije smetala. ako izuzmemo sture uvjete i ustaljeni sistem rada, nemam neki prigovor. stvarno puno toga ovisi o cimericama, mislim 90%.
 |
|||
Odgovori s citatom
da vas pitam samo...rodila sam prije mjesec dana predivnog decka, u trudnoci sam dobila 14 kg, nisam bas sigurna kolko sad imam jer se nestignem ni pocesljat 
Kad sam došla,nisam išla u predrađaonu nego odmah u boks,kao dat će mi "malo dripića i to bu odmah bilo gotovo"...Primila me doktorica kod koje sam bila na pregledu u trudničkoj par dana prije i o njima mogu reći samo najbolje,da ne navodim imena,svi su bili mladi,od sestara do doktora i stvarno su bili divni prema meni! Sestre su stalno dolazile provjeravati da li mi treba vode,otvarale mi prozor (što se pokazalo kao gadna greška jer iz nekog razloga odmah ispod tih bokseva neki debili puše pa sam se skoro ispovraćala...),stvarno sve super...Nadalje,jedino što mi je bilo glupo je to što su me pustili do 10 ujutro (12 sati nakon...) iako su vidjeli da L nije bio raspoložen za izlazak,po mom mišljenju su me trebali ranije poslati na carski,ali oke...I da,doktorica nije otišla dok nije vidjela što će biti s nama dvoje iako je mogla fino skupiti stvari i otići,tako da svaka čast...
Danci_Krmed prvotno napisa
Bila je jedna sestra koja se držala tako visoko da je nosom parala po stropu. Moja beba plače, ja ustanem i odnesem je na mjesto za presvlačenje. Ukakila se do grla. Odjednom se iza mojih leđa netko izdere:"Šta to radiš? Beba se samo presvlači kad je ukakana, a šta ti radiš????!!!! Ja prvo u šoku kako se izderala i kažem joj da se ukakala i da je baš zato i presvlačim, a ona će:" aha, dobro" i ode. Kao da jedva čeka ove koje su prvorotkinje i pojma nemaju da na njima liječi svoje živce. S obzirom da sam u sobi s 4 kreveta bila jedina prvorotkinja zaključila sam da se na mene ovako izgubljenu i uplašenu jedino i dere, ali bez ikakvog razloga. Samo se pojavi iza leđa i krene vikati. Kao da nisam bila dovoljno isprepadana porodom, bebom koja plače i svime ostalim. No, najviše od svega me zasmetalo što mi niti jedna sestra nije sjela i rekla da ne mogu dojiti bebu dok su mi grudi natečene, ogormne i bradavica uopće nema. Beba se jako mučila da uhvati siku, ali joj samo sklizne jer je zaista bila tvrda od previše mlijeka. Ona ista koja se derala na mene tjerala me da sat i pol forsiram bebu da u biti ono malo bradavice vuče stalno i koju je raskrvarila do te mjere da su bebi bila krvava usta. Kada sam to vidjela jako sam se uplašila.
Zovnem ju i kaže ona meni ovim riječima:" Nema veze, neće bebi ništa biti od tvoje krvi samo ti nastavi dalje." Ja ono wtf?? Najgore od svega kad je ta sestra u smjeni neda bočicu bebi već te tjera da se tako mučiš, a ti moraš jer nemaš kako drugačije nahraniti bebu. Jadna beba nije ni ovako uspjela ništa izvući kad nije mogla uhvatiti siku.
Da mi je samo jedna od njih došla i dala izdajalicu da omekanim grudi da ih beba može staviti u usta i da lijepo počnem dojiti bez frcajućih suza, krvi i jaukanja možda bih uspjela u dojenju. Ovako sam mislila da ja to ne mogu, da nešto nije u redu s mojim grudima. Trpiti toliku bol, gledati krvava bebina usta, a da pri tom još ta koza kaže da je to sasvim normalno....ne možete ni zamisliti traume. Sve je pošlo krivo samo zbog toga što mi nitko nije posvetio ni minutu da mi pomogne kako bi beba lijepo počela papati bez bolova kako zapravo i treba biti. Morala sam u bolnici ostati nešto duže tako da su mi se za to vrijeme grudi potpuno uništile. Ja sam mislila da oni znaju što rade i da to tako mora biti, da moram vrištati kod svakog pokušaja dojenja i da je normalno da mi uz mlijeko curi krv. No, da i to nije bilo dosta pokazuje činjenica da su mi doktori 5 dana zaredom dolazili u vizitu i pisali u svoje bločiće kako je sve u redu, a ja u teškoj anemiji gotovo bez imalo željeza u krvi. Zadnji dan je došao doktor koji me pitao jesam li j inače tako zelene boje u licu? Reko zelena sigurno nisam. Onda mi izvade krv i svi se strče oko mene u čudu da uopće mogu gledati koliko sam loše. Prikopčaju me na hrpu igala, ruke su mi bile kao u narkomana. I naravno dođe ona pametna sestra i kaže hoćeš da ti donesem bebu? a ja onako sva jadna, zelena, puna igala kao da sam na rubu smrti kažem:" Ne, zaboga kako mislite da je držim s ovoliko igala u rukama???" Ona se još naljuti na mene i ode gunđajući kakva sam ja to mater bože dragi. Glavnom da se lječnici prešetavaju i gledaju međunožja svaku vizitu, a da me taj jedan slučajno nije malo bolje pogledao danas bih bolovala od leukemije. Ne bih znala što se sa mnom događa, mislila bih da sam iscrpljena od poroda i da je to normalno. Zato drage mame nedajte na sebe i vucite ih za rukave zbog svog zdravlja jer očito nitko drugi neće.
