" Više volim tetu A od mame !"

[tencica]

Da li ste ikad doživjele da vam dijete kaže da više voli neku vašu prijateljicu od vas?
Meni je moj 2 godišnjak upravo to rekao...moja prijateljica je otišla kući, nakon što je kod nas provela 2 h i igrala se sa mojim sinom, a nakon toga je on to izjavio
Čim je nju vidio mama je prestala postojati. Samo se s njom želi igrati, s njom u krilu papti, grli je, mazi, njenog dečka tjera i govori mu ružno i mrko...prematam ga, a on se dere i zove tetu X...
A recimo da ga ta moja frendica vidi 1 u 2 mj ili najviše 1 mj, al to sam puno rekla.
A ja koja sam stalno s njim, kuham mu, dojila sam ga 18 mj ( već sam bila toliko bolesna da sam se jedva izvukla al mi je bilo preteško prestat ga dojit jer je on to jako volio i bili smo si bliski) dajem mu sve, ne radim pa sam stalno dostupna...idemo u zoo, na planinarenja, more... i dođe moja frendica i ona je cijeli svijet za njega i niko drugi ne postoji. Mislim da ja ko mama nisam nikad ili rijetko to doživjela...

Pretužna sam i u meni se miješa i bijes i tuga i razočaranje i lomim se i oću ga kaznit tako da ga ne zarezujem, a srce me boli, ai znam da je to nezrelo
primilo me pa sam mu rekla da ako mene manje voli onda nek mu mama bude ta teta, a da ga ja više neću i nisam ga htjela zagrlit.

Molim vas, jel ko imao slično iskustvo? Što da radim? Kako da se postavim? Očajna sam , pomagajte! samo želim biti prva osoba na svijetu svom djetetu i smatram da je to normalno, na kraju sam ga rodila i othranila i dala mi svu ljubav i pažnju. kako da to postignem i zašto, uostalom to prirodno nije tako, to se ja pitam... Gdje sam pogriješila?

[zhang]

mislim da bi to trebala ignorirati i nastaviti normalno zivjeti i posvecivati se djetetu kao i do sada.
ne voli on nju vise, samo mu je zanimljiva jer ju rijetko vidi i igra se s njim...
take it easy...

[čokolada]

Tenčice, jako, jako si zabrijala! On se večeras neće prijateljice ni sjećati.

[Mima]

Moja više od mene voli pile! (plišano, sa štanda, made in China)

[pomikaki]

Pretužna sam i u meni se miješa i bijes i tuga i razočaranje i lomim se i oću ga kaznit tako da ga ne zarezujem, a srce me boli, ai znam da je to nezrelo
primilo me pa sam mu rekla da ako mene manje voli onda nek mu mama bude ta teta, a da ga ja više neću i nisam ga htjela zagrlit.

Kako da se postaviš? Pa, svakako ne ovako. Jasno mi je da te pogodilo, ali tvoje dijete treba tvoju ljubav bezuvjetno. Ti si odrasla i trebaš znati što je ljubav i kako je davati, od dvogodišnjeg djeteta to ne možeš očekivati.

Moj je cilj da me moje dijete voli ne sada već kad bude punoljetno , a da bih to postigla, trebam joj ostati u dobroj uspomeni sve ove godine. Ja sam joj utočište i oslonac, a ne netko tko je nesiguran i zahtjeva potvrde ljubavi od nje, a u protivnom se vrijeđa: to može izazvati samo suprotan učinak.

Dakle, udahni, prijeđi preko toga i zaboravi...

[XENA]

tencica malo si zabrijala
sjedi, skuliraj se i malo razmisli o svome ponašanju
tvoje dijete voli tebe najviše na svijetu ti si mu centar svijeta draga

[tencica]

Posramile ste me svojim odgovorima, a posebno pomikaki sa ovim : "trebam joj ostati u dobroj uspomeni sve ove godine. Ja sam joj utočište i oslonac, a ne netko tko je nesiguran i zahtjeva potvrde ljubavi od nje". Ne bih voljela biti nesigurna, a bial sam puno puta ok svega...dal nam dobro ide dojenje, s čim da počnem dohranu, kako da ga pravilno usmjerim...vjerujem da nisam iznimka, dokaz tome je ovaj forum.
Pogodilo me to i pitam se da li je ijedna od vas to doživjela pa pričate iz iskustva kako ste se postavile? I ne vjerujem da ne biste osjetile tugu makar i na trenutak,u to me niko nemože uvjerit. Naravno da razum prevlada.
Svejedno, hvala na odgovorima. i definitivno ne želim čekati da me zavoli tek kad postane punoljetno..hvala lijepa! Tad će valjda osjećati romantičnu ljubav, a mama će mu bit zadnja rupa na svirali i to mi je normalno. Ovo baš i ne, al on je oduvijek bio "svoj". I majka voli svoje dijete najviše na svijetu, da je ne znam kakvo, to je naprosto bit života i doslovce bi dala svoju ruku za njegov mali prst a svoj život za njegov, bez razmišljanja. Toliko ga volim i sve mi toliko volimo svoju djecu! Ne želim sad postat patetična.
Eto, desio mi se trenutak slabosti koji sam podijelila sa vama da mi bude lakše.

[pomikaki]

tencice, pod onim što sam napisala mislila sam reći da dijete nije sposobno voljeti i nije fer to od njega tražiti.
Malo dijete je prije svega sebično, i to je normalna faza. Ja sam svjesna da sam svom djetetu jedna velika hodajuća cica, zabavljač i zaštitnik. Ona je sretna kad me vidi, premda smo imali faze kad me recimo pomalo ignorirala i nije me fermala kad bih se vratila s posla - to sam povezala s ukidanjem noćnog dojenja. Ili joj sad sve više tata igra veću ulogu, možda jer je popustljiviji a ja kao treniram strogoću.
U svakom slučaju, kad me zabrine odnos mog djeteta prema meni, ja tražim razlog u sebi.
Moguće da on na taj način pokazuje da ga je nešto skoroz nevezano zasmetalo? A možda je primjetio da te može na taj način izbaciti iz takta pa tako traži pažnju? Mala djeca imaju malo drugačije kolosjeke i treba se uživiti u njihov način razmišljanja.

Normalno je da si nesigurna oko svega što si navela, ali nije dobro da mu to pokazuješ. On svu svoju sigurnost dobiva od tebe.
Normalno je i da želiš da te voli, ali nije dobro da to od njega tražiš. On tako samo može osjećati krivnju.
Čak i to kad postane punoljetno sam možda previše optimistično rekla. Možda tek kad dobiju svoju djecu znati će cijeniti (ili kritizirati) ono što smo učinile za njih.
Sad smo im centar svijeta, ali zato što su o nama ovisni, trebaju nas, ne mogu bez nas. Ako mu kažeš da ga više ne želiš jer je rekao da više voli tvoju prijateljicu, zaprijetila si mu najgore što si mogla. Što možeš onda očekivati, kako da te iskreno voli biće koje je o tebi ovisno i koje se boji da ćeš ga odbiti?

Ja te ne želim posramiti niti kritizirati, ali ne mogu ti ni reći da si dobro postupila. Što ne znači ni da si loša majka ni da ne možeš drugi put postupiti drugačije. Svi mi učimo dok smo živi...

[bijelko]

Zato i jesmo svi tu, ali cure nisu ništa loše mislile.

I ako sam dobro shvatila, Pomikaki je mislila da ju i tad dijete voli, zbog toga što će mu čitav život biti oslonac, a ne da pamti kako ga je ignorirala zbog nečeg tako dječjeg i nevinog kao što je tvoja situacija.

Meni je pak čudno ovo .....na kraju sam ga rodila i othranila i dala mi svu ljubav i pažnju.....
Naravno da ćeš mu dati svu ljubav i pažnju, i onda kad mu je teta x najdraža!

Itekako ga trebaš zagrliti pa da zna da mama voli njega najviše na svijetu! Nikakvo kažnjavanje...

[bijelko]

Pomikaki, pisale smo u isto vrijeme

[cherry]

ja sam doživjela od svog sina mnogo varijanti takvog ponašanja,
pa i izjave kako će ostati s bakom jer nju voli najviše, a mene baš i ne :kees:
inače, bio je kao mali (do 2 g) isključivo usmjeren na mene, dulje dojen od tvog,
a bedasto mi je pisati koliko sam mu pažnje, ljubavi i svega ostalog davala, dajem i mislim mu davati bez razmišljanja, brojanja i naplate

oprosti, ali ovo što si napisala je jako nezrelo
jasno mi je da u svima nama čuči neko 'niže ja' koje će osjetiti i ljubomoru i zericu predbacivanja spram djeteta na takve riječi,
ali na nama je, kao odraslima osobama, da se na takve izjave nasmijemo, otjeramo zelenooko čudovište i damo djetetu potvrdu za njegovu novu emociju:
-drago mi je da tako voliš baku/frendicu/tatu
ili
-drago mi je da se baka/frendica/tata i ti tako lijepo volite i zabavljate

[cherry]

ups
nisam vidjela par prethodnih postova dok sam pisala

[cherry]

a slažem se s njima (mada ste preblagonakloni za moje trenutno raspoloženje vrhovnog suca )

[fm]

mislim da si zabrijala
ljubav nije u tome koliko ti puta njemu opereš guzu i dal on to shvaća,njemu je ta teta zanimljiva baš zato jer mu ne pere guzu,jer ga ne gnjavi da se mora obući,da ne dira ono što ne smije,da ne radi ovo ili ono,njemu ta teta dođe tu i tamo,poigra se s njim i naravno da će on misliti kako je ona suuuuper teta,čak možeš i očekivati da će tokom svog odrastanja upitati nekoga drugoga da mu bude roditelj

zar ti nikada nisi to pomišljala kad si bila mala?

ja svoju mamu OBOŽAVAM i ne mogu zamisliti dan bez nje,a kad sam bila mala užasno mi je išla na živce jer sam morala pospreati sobu,učiti, i blabla,čak sam znala njene fernice pitati dal bi mi bile mame,i 100 puta znala reći kad me pitaju (ono debilno pitanje) koga više voliš-mamu(koja je od jutra do sutra sa mnom i odgaja me) ili tatu(kojeg vidim svake prijestupne jer puno radi i kad dođe samo se igra sa mnom) naravno da ću reći tatu,pa on me na ništa ne tjera...za razliku od ove dosadne mame

djeca znaju što je ljubav,ali ju ne znaju razlikovati

ako ti zaista misliš da tvoje dijete tebe manje voli od tamo neke koja dođe 1 mjesečno,možda je problem u nečemu drugome..

a to što si nesigurna od njegovog rođenja do sad,pa koja nije,ja dan danas kad M ima svoje crazy days pomisim,gdje sam pogriješila,sugzrno nisam trebala divljati s njom po stanu i nasmijavati ju sad mi se to odbija o glavu jer je NEMOGUĆA

tejk it izi,sve je to normalno,moja 100 puta ide češće tati nego meni,mene ne ferma ni pol posto,ali kad je panika,udarac,plač po noći onda je tu jedna i jednina MAMA

[fm]

evo ti da se oraspoložiš
Dobio mali Ivica za zadaću da napise sastavak pod nazivom: "Samo je jedna
mama".
Drugi dan u školi čitaju sastavke. Svi su hvalili svoje mame. Te su svi
završavali sa: "Samo je jedna mama".
A Ivičin sastav je glasio:
- Dođem ja doma, a mama je sa susjedom u krevetu. Pošalje me u kuhinju po
dvije boce piva. No u kuhinji je bila samo jedna, pa sam im rekao:
- Samo je jedna mama.

[pomikaki]

Ja moram dodati još nešto na moj post. Ne mislim reći da se nešto strašno dogodilo, ako se dogodilo jednom i neće postati obrazac ponašanja.
Sve je ok i ti činiš jako dobro, ako te to što se dogodilo potaklo da ovdje otvoriš temu zato jer preispituješ svoj posupak i razmišljaš kakav bi bio ispravan način da postupiš ako se nešto slično opet dogodi.
Sasvim je druga stvar ako si došla ovdje da ti ostale forumašice utješe i kažu da je takva reakcija sasvim normalna, značilo bi da tražiš samo opravdanje i ne misliš da trebaš nešto mijenjati.

Ne mislim niti reći da nisam nikad pogriješila u odgoju djeteta. Možda su neke moje greške i gore od ove. Ali nastojim shvatiti svoje greške, preispitati postupke, razgovaram s mm-om o tome, ispričam se djetetu ako mislim da sam krivo postupila kad se situacija smiri.

Čini se da su mali i uopće ne razumiju, ali nije tako. Baš sam razmišljajući o ovoj temi shvatila nešto čemu se već neko vrijeme čudim. Moja trogodišnjakinja zna ponekad, nakon što ja napravila neku spačku pa se ja naljutim, poslije nekog vremena (pa čak i nakon dan -dva) doći i iznenada reći: Znaš ono kad sam napravila to i to, nisam htjela to napraviti, neću više to raditi. Sad sam tek shvatila da i mi njoj tako kažemo, npr. kad se previše obrecnemo, ili kad se posvađamo pred njom, i ona to itekako razumije.

[cherry]

ma, naravno, sve upijaju i shvaćaju:
moja mala (niti 20 mjeseci) zna reći kad ja nešto, kao, ju prekoravam: 'ljuti se' (za mene)

utoliko je gore što si išla kažnjavati dijete za emocije koje on u biti nije znao verbalizirati,
jer poanta nije da on ekšuali voli tu tvoju frendicu više
već da mu je taj tren bila zabavnija ili što već ti i cure pokušavaju reći

i, kažem, koliko god razumjela postojanje emocija kao što je ljubomora i sl.
(inače obožavana baka iz priče o mom sinu jest svekrva; dakle, grrr)
moram ti ponoviti: utjerivanje guilt trippa malom djetetu nema opravdanja

sori

[cherry]

na nekom sam živčanom laptopu koji prebrzo pošalje,
a i ne radi kako treba, pa pišem nepovezano, ispričavam se.
sa svim 'sori' je trebao ići pomirljivi smajlić, jer te ne mislim jako napasti,
vjeruj mi, prema sebi sam 100x stroža

[maria71]

te se tete neće ni sjećati idući put kad dođe, a ti si mu mama svaki dan....

a ako ti smeta to njihovo druženje, odi s njom sama na kavu ,a malog ostavi tati ili baki na pol sata.

[***MARETA]

evo mm i ja imamo jednog priljepka,prvih godinu i po je bio samo za mene zalijepljen..
Onda je prihvatio tatu,mogla sam ga ostaviti s njim bez drame.
Takvo dijete..evo baš maloprije dolazi baka,ja ga taman krenula kupati.
A on da hoće da ga baka okupa i da ga izvede vani
.
Ja u šoku,pozitivno. Mislila sam kako je krenulo da nam se neće odlijepit od gujca..
Kad ono mic po mic,svakim danom je otvoreniji prema drugim osobama.

Niti malo ne osjećam ljubomoru,dapače,drago mi je zbog ovog preokreta..
Evo sad ga mm doveo od bake,a on nije htio ići kući.

[zhang]

mislim da se klinci osjecaju slobodnima reci da vise vole druge ljude ili se tako lijepo povezati sa tatom, bakom samo onda kada su sigurni u nas...

[misliteljica]

Ja imam osjećaj da kad dođe dadilja mojeg djeteta u ponedjeljak da jooj se veseli do neba, a kad ja dođem s posla, pogleda me i nastavi raditi ono što radi (16 mj). Dugo sam to analizirala, i zaključila sam uz pomoć literature, da djeca vide majke kao svoj sastavni dio. Proces separacije u toj dobi je tek počeo. Tako da je NORMALNO da sam ja tu, a drugim ljudima se zna ako razveseliti.
Nije lako. Dira našu narcisoidnost, ali to je jednsotavno tako...niti slučajno ne treba dijete radi toga prekoravati. Pa zar žel8iš da se dijete boji pokazati svoje osjećaje i da hini osjećaje prema tebi jer zna da ćeš ga onda zagrliti? I to sve što si radila za njega, dojila ga, provodiš vrijeme s njim. Ti si tako odlučila. Možda bi se osjećala manje sputana da imaš i druge interese i da višee viđaš druge ljude i osjećaš prema drugim ljudima...razmisli malo i o tome.

[Shiny]

Ja mislim da bi malog tvoja prijateljica trebala usvojiti jer nju više voli od rođene majke!
Ma šalim se naravno. Tencica, netko je dobro napisao, pomalo nezrelo razmišljaš no svi mi katkada zabrijemo na neku stranu.
Halo, mališa ti ima samo 2 god. i naravno da tebe voli naaaajviše...
Koliko sam puta čula od svog maloga "ne volim te više" i to uvijek kada mu nešto ne dopustim ili se nešto posvađamo. Ali to zna reći i tati, baki, dedi... kao što zna reći i da nas voli... No on ima 4...
Ne znam, meni je baš simpatično što toliko voli tvoju frendicu... meni bi bio drago jer očito imaju neku svoju vezu. Pogotovo ako je to slučaj samo s tom frendicom.
Ne znam veže li se tako i za neke druge osobe?

[pinguica]

Sad si me prisjetila moje mame kad sam ja bila dijete. Bila je užasno posesivna i ljubomorna. Odrastala sam u uvjerenju da će se mama ljutiti ako budem nekog drugog voljela. Što je najluđe i dan danas je takva. Toliko je bila ljubomorna i na naše prijateljice (moje i sestrine) i kasnije na moga muža. Uvijek traži da joj potvrđujem i dokazujem ljubav i riječima i djelom. Ako joj nisi dokazao ljubav na način koji je ona zamislila onda ti nju ne voliš. A da ne govorim da bi se isto tako ponašala kao ti kad bih joj kao dijete rekla da volim nekog ili nešto (čak i bez onoga "više od tebe").
Cure su ti sve rekle. To je stvar tvojeg osobnog egoizma i narcisoidnosti (nadam se da nisam preoštra ). Dijete ne misli to što govori jer njemu to znači nešto sasvim drugo od onoga što tebi znači. Ti si sastavni dio djetetova života, puno više od ljubljene majke. Dijete nemože ni izreći potrebu i ljubav koju osijeća prema majci jer je to nešto što osijeća svaki dan, svaki tren, svim svojim bićem. Dijete bi to moglo izraziti jedino da ostane bez majke. A tada bi se to jako odrazilo na njegovu osobnost jer bi i taj gubitak i bol postao sastavni dio njegovog bića.
Ono što ti dijete govori kada kaže da nekoga voli više nego tebe je da se u tom trenutku želi družiti s tom osobom a ne sa tobom. I to mu naravno trebaš dopustiti.

[Anvi]

Dijete od dvije godine ne zna što je ljubav, a to što je rekao da tetu voli više od tebe znači da je taj tren bio zadovoljan, uživao je u igri s njom i bila mu je jako zabavna. Ja čujem barem 1x tjedno od svoje djece da više vole baku ili tatu nego mene, i to me niti najmanje ne zabrinjava jer znam da to kažu zato što su se se njima lijepo zabavili dok sam ja kuhala ručak, spremala sobu ili prala veš. Kad mi mala kaže: ja najviše volim tatu, moj je odgovor: a ja najviše volim tebe. Preporučam da to UVIJEK bude i tvoj odgovor!
I da, idući puta kad ti dođe ta prijateljica, iskoristi to što se dijete s njom lijepo zabavlja i pusti ga da uživa, a ti iskoristi vrijeme i obavi nešto za sebe.

[.kala.]

Kad mi mala kaže: ja najviše volim tatu, moj je odgovor: a ja najviše volim tebe.

ovako nekako i ja odgovaram. doduše moj ne kaže da voli nekog drugog, već mu je u zadnje vrijeme u igri "ja tebe više ne volim". a ja mu na to odgovaram "a ja tebe najviše na svijetu"

a zna on i nastaviti, pa tako izgleda ovako nekako...
on: "ja idem ća od tebe"
ja: "ok, a kad ideš?"
on (ljuto): "sad!"
ja: "..a ajde dobro, vidimo se..."
i onda kao nešto namušen po stanu traži cipele i obično me uskoro zazove "mama! pomozi mi obuć cipele"

ontopic: tencica, uglavnom se slažem s ovim što su ti cure prije pisale. odrasla si, pa u skladu s tim i reagiraj. i nema te frendice, bake, tete, susjede koja će zamijeniti mamu. a to je dodatni poticaj da malo raščistiš neke stvari sa sobom, sa egom, jer svojim ponašanjem uvijek utiskujemo nešto trajno u svoju djecu...a čisto sumnjam da netko od nas želi imati dijete koje će sutra biti malo "disfunkcionalno" i u ne baš zdravim odnosima s partnerom i sl...a posesivne, nesređene mame često naprave emotivne invalide.

jedna je mama

(fm)

[tencica]

Slažem se da dok odgajamo dijete mi ga oblikujemo i modeliramo kao osobu, najbolje kako znamo....ali nemojmo biti fatalisti " kala”. Jedan izdvojeni događaj kao što je ovaj koji se mei prvi puta desio se više nikad neće ponoviti i neće zato moje dijete odmah postati disfunkcionalno, molim bez pretjerivanja.
Kad iz ove današnje perspektive čitam svoj 1 post zvuči grozno i bez pretjerivanja, nezrelo, ružno i blesavo! I ja sam jako oštra prema sebi samoj, uvijek...i previše puta se preispitujem. I hvala pomikaki na podršci i ja sam upravo zato i postala ovu temu, jer sam se preispitivala, jer sam željela čuti više mišljenja, jer znam da sam krivo postupila i jer sam potpuno zaboravila na tu "sebičnu" fazu kod djece ( a sama sam obožavala svoju majku uvijek, a i ona mi je često pričala kako sam i ja voljela strano društvo jer mi je to bilo nešto novo, ali kraj nje niko drugi nije postojao za mene. da li je to baš potpuno točno, ne znam, al nije ni bitno, postoji velika sličnost između klinca i mene, tata je introvert ). A vi ste me podsjetile na sve te sitnice koje sam zaboravila čitajući knjige o odgoju i djeci, a i sad čitam kako da treniram strogoću bez da izazovem traumu a ujedno dobijem što želim...dakle, definitvno nisam tako poželjno društvo kao zabavna frendica kod koje sve može. Sve je to kristalno u ovom trenutku staloženosti i bez emocionalne bure koja me je u jednom trenutku samo preplavila, a ja se nisam baš snašla. To je i mene prepalo! Btw, 1000x sam čula od njega da više voli baku, ujaka , dedu...to me nikad nije ni najmanje zasmetalo, dapače, bilo mi je drago i dobro znam da ga sve osobe koje ga vole obogaćuju i ulljevaju mu dodatnu sigurnost...i općenito donose radost, nove emocije, sreću i ja sam presretna što moje dijete osjeća toliko puno ljubavi! On je jedno sretno, veselo i razigrano dijete i vrlo bistro, znatiželjno, komunikativno...i da ne filozofiram dalje, još jučer čim se moje dijete probudilo mi smo se izgrlili i izljubili i mama mu se ispričala i išli smo veselo papati i pričati i poslije išli na bundek na igralište i kod bake i bilo nam je jako lijepo i veselo. )
Svima hvala na savjetima i lijepi pozdrav!
I dodat ću ovo za kraj: " Ljudski je griješiti, ali važno je i spoznati grešku, ispraviti je i naučiti iz nje..

[arilu]

Mislim da takvo ponašanje s vremenom ne prolazi i mislim da tvoje dijete neće zaboravit dotičnu tetu i da će s vremenom zavoljeti još 5 teti više od tebe. A ti jednostavno moraš znat da je mama samo jedna i ne zahtijevat da ti dokazuje svoju ljubav.
Moja starija djevojčica je takva. Sve naše rođake (koje ja ) voli više od mene. Kad netko od njih navrati, mene kao da nema, čak me i tjera da odem ća. Ne pusti mi ni da je hranim, stavljam na wc, kupam...baš ništa!
Ja sam u jednom trenutku bila tako očajna da sam mislila da sam izgubila dijete.
A onda, kad sam bila u rodilištu 3 dana, ona je ta cijela 3 dana proplakala. Nije htjela ni jesti ni spavati dok mama ne dođe, svih je tjerala iz kuće i nikom nije dala da dira ništa moje, ni čaše, suđe, ni da sjede na mom kauču... To je bilo prestrašno.
I tek tada, puno prekasno, nažalost sam skužila kakav sam idiot bila sa svojom ljubomorom.

[babyboys]

uz to što mi svoju djecu beskrajno i bezuvjetno volimo, mi ih odgajamo, postavljamo granice, oblačimo, hranimo, skrbimo se za njih.
to je nešto šđto se podrazumjeva i ne iziskuje nikakvu nagradu i bnaša djeca nas sigurno ne vole zbog toga. ali sve to je njima nekad jako naporno.
i zato kad se pojavi netko tko u njihovim očima ne radi sve to i nema sve te dodatne uloge koje mama ima, već je tu da se igra, zabavlja i ne pita i ne brine i ne davi puno, njima ta osoba postane najdraža.
mama nema uvijek energije , volje, živaca, nekad je zabrinuta, bolesna , umorna. tete , bake, stričeki.... svi ostali, to uglavnom tih dva tri sata koje provedu s djetetom to nisu. i to djetetu paše, da su posvećeni samo i jedino njemu, a ujedno je to netko novi s kime i o kome se otkriva svijet.

suočila si se stime sad i bit će toga još puno puta. ja to doživljavam sa 9-godišnjakom, a kamoli ne sa ovim od 4. jedna je stvar bitna. NIKAD nemoj dozvoliti djetetu da ponisli da ga ne voliš, nikad nemoj uskratiti zagrljaj, poljubac, osmjeh. ti jesi i uvijek ćeš biti sigurna lukau koju se vraća, njegovi korjeni će biti uz tebe.- a ti mu trebaš dopustiti da dobije krila.

[tencica]

Hvala arilu i babyboys u potpunosti se slažem!! )

[.kala.]

Jedan izdvojeni događaj kao što je ovaj koji se mei prvi puta desio se više nikad neće ponoviti i neće zato moje dijete odmah postati disfunkcionalno, molim bez pretjerivanja.
.

čitaj malo bolje i ohladi se. nigdje nisam navela to što govoriš, već sam ovu tvoju situaciju iskoristila za malo proširenje diskusije, jer je činjenica da nesređene majke stvaraju nesređenu djecu. nitko nigdje nije rekao da će konkretno zbog ove tvoje izdvojene situacije dijete jednog dana biti u nekakvim traumama.

odgajanje djeteta je proces u kojem mnogo toga naučimo o sebi, a time i prilika da poradimo na sebi. a bez situacija u kojima griješimo možda ne bi imali prilike ni naučiti nešto novo što će nam kvalitetu života učiniti podignuti na jedan novi nivo.

[mihim]

nisam sve citala. al moram priznat da se ja uopce nebi rastuzila, bilo bi mi smijesno.
al sjetila si me na moju situaciju, mislim da sam bila jako mala, oko 3 godine ( zamisli šoka kad se sjecam, to mi je najvjerojatnije prvo sjecanje ). isla spavat i imala sam neku krpenu lutkicu, dragala sam ju i rekla sam mami da je to moja beba i da ju volim najvise na svijetu. a mamina reakcija ko tvoja. ja sam bila jako tuzna i zbunjena.

[paid]

ova se diskusija ipak obrušila na otvaračicu teme...svi griješimo i imamo svojih mušica,,,
žena je post napisala pod snažnim emocijama, malo podrške i razumijevanja je tražila, ali eto...
baš me zanima bi li tema ovako izgledala da ju je napisala jedna od vas cijenjenih...

Svakako tencice nastoj izbjeći ovakve događaje, ako se osjetiš opet ovako sakrij to i ne opterećuj dijete...i mene pukne ljubomora nekad ali nedam gušta nikome, ionako je mama broj 1 kako god okreneš...

[tina55]

Kad mi mala kaže: ja najviše volim tatu, moj je odgovor: a ja najviše volim tebe. .

ovo mi se sviđa i planiram prakticirati taj odgovor kad narastemo do te faze

[*mamica*]

Bez uvrede, ali meni se ipak sve nekako čini da ovo nije tek neki pojedinačni incident. Čini mi se iz ovog posta i iz tvojih razmišljanja da si ti uistinu svaki trenutak svog života podredila i posvetila svom djetetu, a to najčešće i dovodi do ovakvih osjećaja. Nije ni čudno da se tako osjećaš kada si apsolutno sve posvetila njemu i sada, kada se pojavila osoba koju bi on mogao voljeti više, osjećaš da tvoja žrtva nije cijenjena i da u njihovim očima ne vrijedi toliko.
Moraš shvatiti da je sve ono što si ti dala djetetu - ljubav, dojenje, hranjene, pa i samo rađanje - nešto što se PODRAZUMIJEVA samo po sebi u odnosu roditelja i djeteta, nešto što je isključivo tvoja odluka (mislim na rađanje) i zbog čega ti tvoje dijete ne treba niti biti zahvalno, niti ti to vraćati. Uzvraćena ljubav i poštovanje kod djeteta prema majci je nešto što se također podrazumijeva i prirodno dolazi samo po sebi kada stvari teku normalnim tijekom međusobnog poštovanja i darivanja ljubavi. Kod djeteta to dolazi s vremenom, kako se ono emocionalno i psihički razvija i sazrijeva.
Isto tako, smatram da ako se u životu usredotočimo maksimalno samo na jednu osobu/cilj/stvar, možemo se vrlo teško razočarati, kao što si ti sada doživjela razočaranje, kada se tvoj sin nespretno izrazio i kada je došlo do toga da možda ti njemu NISI centar njegovog svijeta. A jesi, ali u njegovom svijetu postoje i drugi ljudi, pa postoje i ljudi koji ga najviše oduševljavaju - kao što je tvoja prijateljica.
I ti moraš "pustiti" svog sina, dati mu slobodu, dati mu da voli druge ljude (pa i "više od tebe"), da se razvija u smjeru u kojem želi. Ovako samo možeš teško naštetiti i sebi i djetetu i jednog dana odbiti dijete od sebe.

[manal]

tencica, meni je nedavno došla u posjetu frendica koju je moj sin vidio pa drugi put u životu, al prvi put prije nekih godinu dana, toliko i koliko smo mi bliske. a ona voli djecu i sama kaže "zna ih "prevariti" da joj se odmah priklone, da je zavole" i tako je on uživao s njom i nije doduše rekao da je voli najviše, ali ju je zvao sa wc-a, kad smo legli u krevet i ujutro kad se probudio je pitao gdje je! onda ju je zaboravio. sljedeći put će se sramiti kad je vidi, kao ne pozna ju. mene je iznenadilo da mu se toliko svidjela, jer inače ne reagira tako na strane osobe. i moj ima 2 godine. sjajno priča. baš malo prije je rekao da dedu voli najviše, a ja sam mu rekla da je to lijepo i da mi je drago. i je!
pričam ti dakle slično iskustvo ove trenutne "zaljubljenosti" u neku drugu osobu, ali prije svega, pa nemaju oni pojma što je to voliti. to je riječ koju su čuli, pa je ponavljaju. znaju otprilike u kojim se trenutcima kaže. to što je on tada rekao znači jako malo, kao što je neka od forumašica rekla, da mu je u trenutku bilo lijepo s njom. a meni se čini - ispravi me ako griješim - da tebi ta cura nije baš mila (kao što ni ja nisam bliska s frendicom iz mog primjera), pa da si zato tako reagirala, tipa "kud baš nju?!" da je to rekao za neku tvoju dobru prijateljicu, vjerujem da bi se bila nasmiješila i bilo bi ti čak i drago.

[SikaPika]

evo ti da se oraspoložiš
Dobio mali Ivica za zadaću da napise sastavak pod nazivom: "Samo je jedna
mama".
Drugi dan u školi čitaju sastavke. Svi su hvalili svoje mame. Te su svi
završavali sa: "Samo je jedna mama".
A Ivičin sastav je glasio:
- Dođem ja doma, a mama je sa susjedom u krevetu. Pošalje me u kuhinju po
dvije boce piva. No u kuhinji je bila samo jedna, pa sam im rekao:
- Samo je jedna mama.

ovo će biti totalno OT, ali ne mogu ne komentirati

ovaj vic moj brat priča svaki put kad se malo zaronda

[SikaPika]

Bez uvrede, ali meni se ipak sve nekako čini da ovo nije tek neki pojedinačni incident. Čini mi se iz ovog posta i iz tvojih razmišljanja da si ti uistinu svaki trenutak svog života podredila i posvetila svom djetetu, a to najčešće i dovodi do ovakvih osjećaja. Nije ni čudno da se tako osjećaš kada si apsolutno sve posvetila njemu i sada, kada se pojavila osoba koju bi on mogao voljeti više, osjećaš da tvoja žrtva nije cijenjena i da u njihovim očima ne vrijedi toliko.

Ja ću otići i korak dalje i reći da se sve to vidi i iz tvog potpisa - Zaljubljena u svog sinčića.
MOlim te, nemoj se ljutiti, ali isto kao pinguica sam imala djetinjstvo puno teških trenutaka zbog toga što sam se morala gotovo opravdavati što volim i druge ljude. Odgojila me teta koja me uvijek ispitivala volim li više mamu ili nju - voljela sam ih jednako, ali sam njoj uvijek morala govoriti da nju volim više jer bi se inače uvrijedila.
Vječito sam kalkulirala, mislila što joj smijem ispričati, što ne..., a kada bih išla negdje gdje ću se zabaviti ona je bedirala jer će biti sama...
Znam da ti ne osjećaš da si takva i da ćeš biti takva, ali ipak, iako si bila u afektu kada si pisala post, kako ti je moglo pasti na pamet da bi ga zbog toga išla kazniti pa makar i time što ga nećeš zarezivati, kako kažeš?!
Nemoj misliti da te u bilo kojem trenutku osuđujem, ali ti samo želim reći da staneš na zemlju i promisliš, tko si i što si svom djetetu? Ima li bliskije veze od te? U ovom stadiju njegovog života nema (do kraja tvog života neće biti bliskije veze, osim ako budeš imala još djece, ali u njegovom životu hoće, kada bude imao ženu i djecu što je sasvim normalno i poželjno, ne?).
Vidim da si ipak shvatila da si pogriješila i to je dobro, no nemoj da sve ostane na: literatura tako kaže, promijeni to i u svom srcu. Voli bezuvjetno. On tebe voli bezuvjetno. Pa i kada bi ga (ne daj Bože!), kaznila, on bi tebe i dalje volio (naravno, do neke granice kada bi shvatio kuda sve to vodi...)

Sviđa mi se ta fora kada djeci kažete na ne volim te... ja tebe volim najviše...
Meni bed i u onoj pjesmici Pliva patka preko Save reći ne volim te više pa kažem volim te najviše!

[Snjeska]

Meni bed i u onoj pjesmici Pliva patka preko Save reći ne volim te više pa kažem volim te najviše!

Ja isto tako

[mihim]

i ja .

[*mamica*]

Ja ću otići i korak dalje i reći da se sve to vidi i iz tvog potpisa - Zaljubljena u svog sinčića.

Eeee, i meni je potpis pao u oči i htjela sam napisati upravo ono što i ti, ali nisam htjela da se žena uvrijedi i shvati me pogrešno. Jer kada netko stavi u potpis "zaljubljen u svoga sina/kćer", to je ok, pa i ja sam zaljubljena u svoju kćer. Ali kada se to spoji sa napisanim postom....

[enchi]

Slažem se sa *mamicom*, mozgam kako da suvislo složim ono što mislim no ona je to napravila za mene!

[tencica]

Draga paid & company, hvala na riječima podrške i savjetu, tako i radim. ostalim samozvanim pssihoanalitičarkama poručujem ( gđa mamica i sikapika) da probaju zagrliti drvo...tako se lakše liječe vlastite frustracije ! Sumnjam da će vam razapinjanje nekog na križ donjeti išta drugo osim kratkotrajnog zadovoljstva.
To vam poručuje mama koja ne samo da je zaljubljena u svog sinčića već i u svog muža! )) ( uf, šta će tek sad iz toga zaključiti )
Ova mama je sad fakat otišla korak dalje, u totalno neistraženo područje zaljubljenosti u svoje najbliže gdje postoji samo bezuvjetna ljubav, ha h ha ha.
Pusa svim dragim mamama!

[*mamica*]

Draga paid & company, hvala na riječima podrške i savjetu, tako i radim. ostalim samozvanim pssihoanalitičarkama poručujem ( gđa mamica i sikapika) da probaju zagrliti drvo...tako se lakše liječe vlastite frustracije ! Sumnjam da će vam razapinjanje nekog na križ donjeti išta drugo osim kratkotrajnog zadovoljstva.

Pa i mi smo ti dale savjet i nismo te razapele na križ koliko sam ja primijetila. Došla si na forum i tražila mišljenje i to riječima "gdje sam pogriješila". Žao mi je, ali ne možeš uvijek dobiti mišljenja koja će ti se svidjeti. Zaista te nisam razapela na križ, nego sam ti dala svoje viđenje situacije iz onoga što sam mogla pročitati ovdje i savjet što da učiniš. Pročitaj još jednom moj post i potraži gdje sam to te napala grubim i ružnim riječima da bi ti zaključila da te razapinjem na križ.
Ne, samo sam napisala mišljenje koje se tebi ne sviđa, ali zato i jesi na forumu, okružena različitim ljudima sa različitim mišljenjima.

[pomikaki]

Mislim da nema potrebe za psihoanalizom postova, od toga rijetko ima koristi, premda onaj tko piše o svojim problemima na forumu to može i očekivati. tencica jedina može znati da li bi trebala dublje o ovome razmišljati.

Najviše zapravo saznamo kad se pokušamo prisjetiti našeg odnosa s roditeljima kroz sadašnju novu prizmu otkad smo i sami dobili djecu. Meni je puno toga postalo jasnije, tim više što sam počela dosta čitati o odgoju djece, i tu sam vidjela neke greške koje su moji činili u najboljoj namjeri. Bitno je takvih stvari postati svjestan jer najčešće u odgoju svoje djece ponavljamo greške naših roditelja. Taj začarani krug često nije lako prekinuti.

[mihim]

evo i mene opet. moram ti priznat da sam bas razmisljala o tvom prvom postu i .... nisam htjela puno komentirat da se ne uvrijedis, pogotovo zato jer si nova pa da ne bude losih komentara na pocetku.
al bas si mi digla zivce sa sikompikom. cura/zena ti je lijepo napisala iskustvo, a nije trebala i jos lijepim tonom i kaze ti da se ne ljutis. kaj si ocekivala da ce ti netko pljeskat kaj si ga rodila, pa bravo.
bas je bilo i puno tjesenja kaj me cudi.
a meni je najvise zapelo za oko tvoje nabrajanje - rodila, othranila, volis ga, s njim si, vodis ga na more. pa gle i mi ostale to radimo, al to se podrazumijeva za mamu.
a na kraju krajeva i tebi je bilo lijepo na moru, planinama di vec. makar po meni djete od 2 godine mislim da nema potrebu za planinarenjem, bilo bi mu zabavnije pentrat se po spravicama na jarunu, bundeku.
i od kud djeteu od 2 godine kog vise voli?
bas je stvarno ruzno to kaj si napisala curama.
uzivaj i nemoj brojat.

[mihim]

Bez uvrede, ali meni se ipak sve nekako čini da ovo nije tek neki pojedinačni incident. Čini mi se iz ovog posta i iz tvojih razmišljanja da si ti uistinu svaki trenutak svog života podredila i posvetila svom djetetu, a to najčešće i dovodi do ovakvih osjećaja. Nije ni čudno da se tako osjećaš kada si apsolutno sve posvetila njemu i sada, kada se pojavila osoba koju bi on mogao voljeti više, osjećaš da tvoja žrtva nije cijenjena i da u njihovim očima ne vrijedi toliko.
-evo i mamica te tjesi -al meni je cudno da se tak osjecas. i prejadno mi je brojat, al dovoljno da kazem da smo prvi put sami bez naseg malenog ja i muz popili kavu u kaficu kad je imo 19 mj i krenuo u jaslice. i uopce mi to nije neka zrtva. sretna sam zbog sveg dobrog sto im mogu pruzit. i presretna sam kad ga pitam jel voli tetu anu ( nju jako voli ) i ostale pa kaze da jer znam da mu je lijepo u vrticu.
Moraš shvatiti da je sve ono što si ti dala djetetu - ljubav, dojenje, hranjene, pa i samo rađanje - nešto što se PODRAZUMIJEVA samo po sebi u odnosu roditelja i djeteta, nešto što je isključivo tvoja odluka (mislim na rađanje) i zbog čega ti tvoje dijete ne treba niti biti zahvalno, niti ti to vraćati. Uzvraćena ljubav i poštovanje kod djeteta prema majci je nešto što se također podrazumijeva i prirodno dolazi samo po sebi kada stvari teku normalnim tijekom međusobnog poštovanja i darivanja ljubavi. Kod djeteta to dolazi s vremenom, kako se ono emocionalno i psihički razvija i sazrijeva.
Isto tako, smatram da ako se u životu usredotočimo maksimalno samo na jednu osobu/cilj/stvar, možemo se vrlo teško razočarati, kao što si ti sada doživjela razočaranje, kada se tvoj sin nespretno izrazio i kada je došlo do toga da možda ti njemu NISI centar njegovog svijeta. A jesi, ali u njegovom svijetu postoje i drugi ljudi, pa postoje i ljudi koji ga najviše oduševljavaju - kao što je tvoja prijateljica.
I ti moraš "pustiti" svog sina, dati mu slobodu, dati mu da voli druge ljude (pa i "više od tebe"), da se razvija u smjeru u kojem želi. Ovako samo možeš teško naštetiti i sebi i djetetu i jednog dana odbiti dijete od sebe.

a sa ovim svim se slazem.

[nenaa]

U prilog temi. Meni L. koja ima isto 2. god i 4 mj. često u želji da me testira i vidi neke moje reakcije na moje VOLIM TE, kaže "JA TEBE NE VOLIM". Ja na to kao da nisam čula...kažem opet "e ali ja tebe baš puno volim" i poljubim je ili milo podragim po kosici. Na tome često i završi, ali ona nakon toga sama dođe i mazi se. Ona niti ne zna šta je rekla kao i što ne zna što znači moje volim te, ali kad shvati značenje sjećat će se da joj je to mama uvijek govorila i tek će tada povezati postupke koji su puno važniji od riječi. Neki ljudi i roditelji to možda niti ne izgovaraju direktno er im nije navika ili smatraju ne potrebnim, ali ta djeca će to jednog dana osjećati svakim postupkom istih roditelja.
Riječi naše tako male djece meni su samo riječi. To je njeno istraživanje mame i svijeta. I sad joj je fora na sve što ja kažem reći suprotno. Pa od banalnih stvari kao "L. idemo u park (a to obožava)" reći "e ne idemo"...pa i volim te...ne volim te.
Ali kad je tužna i kad ide nanati i kad ja dođem po nju na čuvanje ili sada u vrtić, taj zalet i oduševljenje i skok "maaamaaaaaa....mamica moja..." to govori sve i mjenja tisuću njenih smješnih beznačajnih ne volim te.
Vjerujem da ona nije iznimka...i ostali klinci u vrtiću lete svojim mamicama i taticama.

[SikaPika]

nenaa