Kako će se itko drugi boriti za vas?
„Gdje su deseci tisuća pacijenata koji boluju od ove bolesti?“ zastupnica u Kongresu Debbi Wasserman Schultz pitala je grupu članova Resolvea koji su se skupili na Capitolu za Dan neplodnosti u lipnju 2009. Wasserman Schultz bila je zadnja za govornicom taj dan, i najmanje polovica od 90 žena koje su došle utjecati na svoje zakonodavce su već otišle. Ipak, pitala je zastupnica, trebalo je biti više ljudi otpočetka. „Gdje su vam brojevi?“, pitala ih je. „Ako se nećete boriti za sebe, kako će se itko drugi boriti za vas?“
Žene su bile potištene. Same su platile put do Washingtona iz dalekih krajeva poput Floride i Chicaga. Neke su ostavile djecu kod kuće. „Njezin govor bio je otrežnjavajuć za nas koji se borimo“, kaže Collura. „Neke volonterke su bile ljute i žalosne jer su se toliko trudile samo da bi ti ljudi došli nas saslušati. Ali ona je imala pravo.“
„Kad imate problem koji se tiče milijuna, a ne možete dobiti niti 100 ljudi da dođu na Capitol na dan koji pripada njima, postaje teško kao član Kongresa obavezati se na ulaganje energije u taj problem,“ Wasserman Schultz kaže sada. Kao osoba koja je preživjela rak dojke, bivši pacijent neplodnosti i majka troje djece, bila je redovna posjetiteljica Resolvovog Dana neplodnosti, uglavnom viđavši ista lica godinu za godinom. „Godinama sam držala jezik za zubima“, kaže.
Kad je Wasserman Schultz opisala svoju borbu s rakom dojke pred Kongresom, političari s obje strane došli su joj ispričati priče o njihovim majkama, sestrama i kćerima. Poštovanje i razumijevanje – i podrška značajnog lobija za rak dojke – omogućilo joj je da progura zakon koji potiče obrazovanje o raku dojke za mlade žene. „Postoji stigma neplodnosti da je nekako takva osoba manja osoba zbog problema s kojim se suočava, a ta stigma mora nestati“, kaže. „Pacijenti trebaju početi vikati s krovova. A njihovi liječnici moraju doprinjeti podrškom, pomoći i zalaganjem, jer oni imaju moć organiziranja.“
Kad se pacijenti uspiju zainteresirati, mogu učiniti razliku. Risa Levine, 48-godišnja odvjetnica iz New Yorka, prošla je 10 IVF ciklusa i četiri gubitka trudnoće, i još uvijek nema djece. „Jedna žena koja se susrela sa strahom od raka dojke mi je rekla 'Ono kroz što prolaziš nije ništa; nije da si se bojala da ćeš umrijeti'“ prisjeća se Levine. „A ja sam mislila, da, ali sam željela. (umrijeti)“
Umjesto povlačenja, počela je zvati ljude: prije nekoliko godina, ljuta što postoji toliko malo istraživanja o neplodnosti, Levine je kontaktirala tada senatoricu Hllary Clinton, koja je otišla CDC-u. Zbog toga je ta agencija 2008. izdala bijelu knjigu s nacrtom baš te potrebe koju Levin i drugi aktivisti žele ispuniti: više novaca za istraživanja. Postoji malo saznanja o vezi između neplodnosti i kroničnih bolesti, zamjećuje dokument, i nimalo informacija o tome koliko bi se neplodnost mogla smanjiti potičući zdraviju prehranu, vježanje i prestanak pušenja. Od 84,000 kemikalija na radnom mjestu, informacija o reproduktivnoj štetnosti poznate su samo za nekoliko tisuća. Nijedna agencija ne prati uspjeh liječenja koje nisu tehnologije potpomognute oplodnje ili mjeri rizike liječenja za majke i djecu. Istraživanja o neplodnosti naglašavaju žene, dok uzroci muške neplodnosti ostaju uglavnom nepoznati.
CDC izvještaj popločao je put za saveznu vladu da razvije nacionalni plan rada za neplodnost, kaže Maurizio Macalauso, šef ogranka o ženskom zdravlju i plodnosti odjela za reproduktivno zdravlje u CDC-u. On se nada da će projekti stvoriti novu svijest koja će „smanjiti utisak da je neplodnost kazna ili sudbina – ili da se ne može promijeniti.“
Nakon što je na vlastitoj koži saznala da je prosječna cijena jednog postupka IVF-a 12.400 dolara, Levin je lobirala svog kongresmena, Anthony Weindera, koji je ponovo pustio u proceduru Zakon o stvaranju obitelji, zakon koji poziva na obavezno pokrivanje liječenja neplodnosti na saveznom nivou. (Trenutno, samo 15 država imaju neku vrstu obaveznog osiguranja; zakon čeka izglasavanje u odboru.) Senatorica Kirsten Gilibrand je pustila u proceduru zakon u Senatu. „Zalaganje jedne osobe je važno,“ kaže o Levine.
Nedavno razvedena, Levine više ne misli da će postati roditelj, saznanje koje ju boli svaki tren svakog dana. Ipak, kaže „ako je ovo bilo dovoljno važno za mene da se borim dok sam pokušavala dobiti diejte, mora biti barem toliko važno kad mi nije uspjelo – možda čak i više.“
Kako se približava dan Lisinog testa na trudnoću – i Jackovog 43. Rođendana – njezina tjeskoba odlazi u nebesa. Kontaktirala je preko emaila sa svojom grupom podrške i nikim drugim. Kad se njezin književni klub susreo dan nakon što su se vratili u Washington, izmislila je priču o iskopavanju iz snijega i sanjkanju po svojoj ulici tokom epske snježne oluje, koju je zapravo propustila. „Svi su pričali priče o tome kako su preživjeli, pa sam mislila da moram i ja,“ kaže.
Jackov rođendan je došao i Lisa mu može dati poklon koji najviše želi. „Toliko smo sretni i olakšani!“, piše u jednom emailu SELF-u nakon što je dobila vijest o pozitivnom testu za trudnoću. „Osjećam se skoro normalno po prvi put u dvije godine.“ Tko još čuje sretnu vijest? Njezin akupunkturist i trudni članovi grupe podrške. „IVF je proces i lakše je pričati s ljudima koji znaju sve o tome,“ kaže.
Lisa i Jack čekaju blizance. I konačno, nakon 14 tjedana, rekli su svojim roditeljima. Iako priznaju da su otišli na Cornell, nisu rekli koliko dugo im je trebalo, koliko su postupaka prošli i koliko je ova trudnoća zapravo koštala. A roditelji nisu pitali. „Mislim da su jednostavno bili sretni da sam trudna. Brinuli su se da ne želimo djecu,“ kaže Lisa.
Iako obitelji nisu rekli sve teške detalje, Lisa prizanje „tako je lijepo pričati o tome. Nisam shvaćala koliko sam bila deprimirana i brinula se o tome što će tko reći. Zaista, nisam shvaćala koliko je bol bila sveprisutna sve dok nije nestala. Kao da je svijet od crno-bijelog postao u koloru.“
Lisa je postala član Resolva koji plaća članarinu kad su ona i Jack počeli sudjelovati u lokalnoj grupi podrške, i planira nastaviti s članstvom. Ali sad kad ima ono što želi, hoći li pomoći boriti se? „Naravno, ne postoji dovoljno istraživanja niti saznanja o neplodnosti,“ kaže Lisa, ali dodaje da joj bilo kakvo javno pojavljivanje može donijeti probleme na poslu (politika zdravstvenog sustava). Djelovanje iza kulisa je jedna opcija, ali kaže „Sigurna sam da ću volontirati za škole ili parkove. Jednom kad blizanci dođu, imat ću mnogo manje vremena.“