Potpomognuta u SPLITU

[matto]

Joj draga moja Adikice, plačem, ne mogu se zaustaviti

mislila sam na tebe ovih dana, a ni slutila nisam zbog čega se ne javljaš
u mojoj glavi razlozi tvog nejavljanja bilo su puno ljepši.

Nažalost, draga moja znam kroz što prolaziš iako ti je vjerojatno teže nego meni jer si prije izgubljene trudnoće imala i biokemijsku. Ne želim pisati isprazne riječ tipa "proći će", "preboljet ćeš", a opet ne želim te još više rastuživati, ali draga moja bol koju sada osjećaš možda će s vremenom biti manja, ubila bi nas je uvijek istog intenziteta ,a ti ćeš naučiti živjeti s njom.

U jedno sam sigurna dok god živiš nećeš zaboraviti sličicu s UZV-a, tu sićušnu mrvu od nekoliko milimetara, cijeli tvoj svemir, zvijezdu na dlanu,

zaboravit ćeš lica dragih i manje dragih ljudi koji više nisu s tobom s godinama ali to sićušno biće nikada jer mogu oni izvesti kiretažu, ali tvoju mrvicu ne mogu otrgnuti od tvog srca.

Mila, hvala ti što u teškim trenucima misliš na mene, a ja se nadam da ćeš vremenom smoći snage za dalje, nemoj tugu zadržavati u sebi, podjeli je s osobama do koji ti je stalo kojima je stalo do tebe, i ako za to osjetiš potrebu plači, bilo gdje na ulici, na poslu, nemoj se suzdržavati poslije će ti biti lakše Voljela bih da te sada mogu zagrliti, nekako utješiti....

[aleksandraj]

Joj draga moja Adikice, plačem, ne mogu se zaustaviti


U jedno sam sigurna dok god živiš nećeš zaboraviti sličicu s UZV-a, tu sićušnu mrvu od nekoliko milimetara, cijeli tvoj svemir, zvijezdu na dlanu,

zaboravit ćeš lica dragih i manje dragih ljudi koji više nisu s tobom s godinama ali to sićušno biće nikada jer mogu oni izvesti kiretažu, ali tvoju mrvicu ne mogu otrgnuti od tvog srca.

Mila, hvala ti što u teškim trenucima misliš na mene, a ja se nadam da ćeš vremenom smoći snage za dalje, nemoj tugu zadržavati u sebi, podjeli je s osobama do koji ti je stalo kojima je stalo do tebe, i ako za to osjetiš potrebu plači, bilo gdje na ulici, na poslu, nemoj se suzdržavati poslije će ti biti lakše Voljela bih da te sada mogu zagrliti, nekako utješiti....

Draga moja, znam što to znači jer sam i sama prošla jedan gubitak bebe u sedmom tjednu (isto srce nije prokucalo) i mogu se složiti s Matto što god je rekla. Točno prije godinu dana sam imala bokemijsku i sada se prisjećam na ove datume tog strašnog vremena i zašto se nakon svih naših patnji to mora tako završiti. Nema riječi utjehe, znam...ali barem znaj da smo sve uz tebe i tvog malog anđela. I stvarno riječi hvale za dr Poljaka jer su komentari mojih dosadašnjih dr u tim situacijama bili dosta neprimjereni...drži nam se, uz tebe smo