Ponekad se zaista pitam zašto. Zašto nam Bog da sreću, samo na trenutak, da je osjetimo, da zadrhtimo cijelim tijelom... I onda nam je uzme... Bez pitanja i bez najave, u trenu! I sruši nam cijeli svijet...Adikica prvotno napisa
tuga je obuzelea moje srce moju dušu raspadam se u komadiće pokšavam pokupiti djelove tijela ali boli jako boli samo da vam javim MOJE BEBE NEMA VIŠE U MENI ,srce moje bebe nije prokucalo
Bi li bilo lakše da je odmah bio minus? Da je beta bila negativna?
Plakala bi danima, i onda se mjesecima pitala zašto nije uspjelo i možeš li ikada zatrudnjeti.
Sada znaš da možeš.
Sedam tjedana mala mrvica je rasla u tebi, implantirala se. Sedam tjedana si bila mama.
Možda nikad nećemo saznati zašto vam je okrutna ruka sudbine oduzela to malo čudo... Ali jedno je sigurno - ona je postojala, i to nitko ne može izbrisati, kao ni osjećaje sreće i ponosa koje si doživjela ovih dana.
Tako bi te rado sad zagrlila, mogu zamisliti kako se osjećaš. Ja sam se rasplakala jučer kad sam vidjela tvoj post, tako me nešto stislo oko srca, nisam mogla napisati ni riječi...
Možda će s vremenom bol polako popuštati, iako nikad neće nestati. Bitno je da znaš da ti za to nisi kriva, kriva je majka priroda. Dogodilo se. Nadam se da ćeš polako skupiti snage za dalje, i da će ti tvoja mrvica dati ono što ni jedan doktor ne može - NADU da će se čudo dogoditi opet, NADU da ti to možeš... i da ćeš uskoro opet biti mama - ne samo sedam tjedana, nego zauvijek.
Jako, jako mi je žao!
 |
|||
