Stranica 2 od 581 PrviPrvi 12341252102502 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 51 do 100 od 29027

Tema: Strahovi, strepnje, "panika", zabrinutost,... u trudnoći

  1. #51
    ardnas avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    790

    Početno

    Točno tako se i ja osjećam, maloplačem, malo sam euforična. Ja iza sebe imam problematične trudnoće koje se nisu dobro završile pa je pritisak još veći. Malo sam se smirila kada sam na uzv prvi put vidila bebu kako se mrda okreće i skakuće, to me je smirilo.Kad mi je loše, pipam se po cicama da vidim da li su još uvijek napete onda gledma stomak i razmišljam da li je dovoljno velik. Kada sma bolje, ond ase samo nasmijem kad pomislim koje mi se stvari vrte u mozgu. Moj ginekolog bi rekao, Ali vi tu ništa ne možete., i u pravu je. Pomolim se Bogu, dišem duboko, malo se prošećem i prođe me nervoza. Želim ti da se što manje brineš i da budeš sretna, a to što će MM otići raditi, to jeza vaše dobro i za dobro bebice. Danas u doba interneta nećete biti toliko odvojeni. Moj MM je tu,. al nikada nije doma,jer radi non stop, bar 2 puta tjedno ne spava doma jer je dežuran tako da na sve se navikneš.

  2. #52
    partyka avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    178

    Početno

    Cure moje, prvo vam šaljem veeeeliki zagrljaj
    Normalno je da osjećate strah od poroda jer u našoj kulturi postoji ta "tradicija" pričanja horror priča s poroda. Ina May Gaskin kaže "Ako nikada niste čuli lijepu priču s poroda, vjerujte mi niste jedini, u stvari u većini ste." Sve te strašne priče naših prijateljica, mama, susjeda, susjedovih susjeda i potpuno nepoznatih žena nam se usjeku duboko u mozak i koliko god se trudili ne razmišljati o tome, ti strahovi su stalno prisutni negdje ispod površine. Čak su česti kod žena koje su imale dobro iskustvo na prvom porodu (kao vas dvije), jer si duboko u sebi misle "Prošli put sam imala sreće, nema šanse da mi se tako posreći dvaput.". Najbolji savjet koji vam mogu dati jest da čitate priče s poroda. Ali ne horror priče, već priče o prelijepim, bezbolnim, osnažujućim porodima jer klin se klinom izbija Odnosno želimo iz mozga istisnuti sve one loše priče i zamijeniti ih dobrima. Za tako nešto su dobre priče s poroda u knjigama koje se bave prirodnim porodom (gore spomenuta Ina May je jedna od njih). Ako ste u Zg i ako vam engleski nije problem imate mnogo takve literature u Rodinom uredu koju možete posuditi (ima ustvari tamo i dobrih knjiga na hrvatskom).
    Još jedna stvar koja provjereno pomaže je vizualizacija gdje si zamišljate svoj prekrasan porod, točno onakav kakav si želite i to radite što češće. Vidjet ćete da to opušta i da panika polako nestaje, a da je zamjenjuje vjera u to da će sve biti savršeno. Sretno cure
    Posljednje uređivanje od partyka : 01.04.2011. at 11:56

  3. #53
    buci-buci avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Lokacija
    Zagorje zelene
    Postovi
    54

    Početno

    Hvala na podršci ardnas lijepo je znati da postoji netko tko te razumije. Jako mi je žao što si imala nesreću s prošlim trudnoćama i želim ti svu sreću s ovom bebicom.
    Hvala partyka na zagrljaju i na lijepim riječima. Ja se ne bojim poroda odnosno ne bojim se boli ili nekih komplikacija pri samom porodu, nekako ipak vjerujem u svoje tijelo i ste strane sam spokojna. Moji strahovi se više vežu uz generalno zdravlje bebe. Znate ja sam iz mjesta u kojem postoji bolnica i škola za djecu s posebnim potrebama i svaki dan se nagledam svega. uz sve ostale stvari koje me muče to stavlja veliki pritisak na mene. Znam da ne bi trebala uopće o tome razmišljati ali znate da kad krene buica lošh misli da se samo jedna veže za drugu.

  4. #54
    zadarmamica avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    1,910

    Početno

    svaki dan me netko pita jel te strah poroda,boli,ajme moraš dojiti,pa što ako te ugrize,ako ti budu rane,nije to više ništa isto.....i hrpa takvih stvari.
    a onda shvatim-ja jesam mlada,bit cu mlada mama. rodit cu sa 21 god i 6mj. al sam u dugoj vezi (5godina),udala sam se.ja sam zadovoljna i sretna.i htjela sam ovo dijete.shvatim da su neke cure(moje godište,moje frendice..) još u izlascima, da uopce nemaju taj neki osjecaj koji mene drži.i jedva cekam držat to dijete u rukama.i poklonit mu svu pažnju i ljubav. nedavno sma skužila i pokušala im objasniti-ja sam ostala ista osoba, ista ona otkacena cura, njihova frendica koja je uvik bila za akciju,druženje, zezanciju.ali onda sam odlucila napraviti veliki korak u životu.I NIJE ME STRAH. ja mogu i dalje snjima pricati o svemu, ali one su te koje doslovno strahuju na samu pomisao DIJETE.
    nije me strah ovog života, ovih odluka.nebojim se boli i poroda. prihvatila sma to kao normalno prirodno.želim prirodan porod.neželim epiduralnu.to su sve moje odluke. ako ima imalo straha- e to je strah od doktorskih grešaka prilikom poroda. ali to je normalno,kad se naslušamo i nagledamo svega.
    jedva cekam svoje malo sunce primiti u ruke i pokloniti mu svu ljubav ovog svijeta. <3 (a moje cure ce to kad tad shvatiti.., ili ce me rezumiti tek kad se njima dogodi ovako nešto lijepo)

  5. #55
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,052

    Početno

    zadarmamica i meni je tako bilo prvi puta. Valjda su mi leptirići i srčeka oko glave letjeli od pozitive, ali drugačije je (barem meni) kad je druga trudnoća u pitanju.
    Neki drugi ulozi su u igri, neke stvari drugačije vidiš,...

  6. #56
    lastavica1979 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2008
    Postovi
    972

    Početno

    I mene je toliko strah sad uhvatio nemogu spavat zadnja 3 dana jer znam da je termin blizu,pere me neka nervoza grozno kroz dan jos nekako al noc mi je koma stalno nesto ruzno mi na pameti kak cu ja to. Stalno osluskujem boli me kicma pa onda malo jajnici sve si mislim jel cu ja prepoznat kad moram u bolnicu

  7. #57
    spunky125 avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Postovi
    657

    Početno

    samo pozitivno mišljenje, ni s 1. ni s 2.niije baš bila ni idealna, ni laka trudnoća, s 2. sam čak hospitalizirana, ali nisam, ni trenutak dozvolila si išta ružno, loše pomisliti. Vodila me je slika kako nas troje, odn. četvoro napuštamo bolnicu 3. dan nakon poroda i uvijek je bilo tako.

  8. #58
    ardnas avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    790

    Početno

    Razmišljanje o bebi i mene smiri, zamišljam kako izgleda pa kako ću je maziti, paziti, i onda se nekako smirim. Inače ja sam bila na 3-4 poroda, završila sam srednju med, ali nikad nisam radila u struci. Ne bojim se samog poroda, to je divan osjećaj, bila sam sa druge strane tako da sam sve vidila i ništa mi nije nejasno. Ja samo želim da moja beba bude dobro i da bude zadovoljna sa mamom.

  9. #59
    katarinam avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2011
    Lokacija
    Postovi
    610

    Početno

    Citiraj lastavica1979 prvotno napisa Vidi poruku
    I mene je toliko strah sad uhvatio nemogu spavat zadnja 3 dana jer znam da je termin blizu,pere me neka nervoza grozno kroz dan jos nekako al noc mi je koma stalno nesto ruzno mi na pameti kak cu ja to. Stalno osluskujem boli me kicma pa onda malo jajnici sve si mislim jel cu ja prepoznat kad moram u bolnicu
    slažem se s tobom i mene tu i tamo uhvati nekakva panika pa po noći imam nemire, (prenjela sam termin pa si mislim kad će nešto krenuti i tako ne mogu spavati) al sad zadnje dvije - tri noći spavam ko beba ništa ne čujem i spavam u komadu do jutra.

  10. #60
    zadarmamica avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    1,910

    Početno

    i malo se isplakala sinoc i sad mi bolje. vjerojatno ovi ludi hormoni.

  11. #61
    andynoa avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Lokacija
    SZ HR bliže ravnici, a ravnica je u uvijek u srcu
    Postovi
    1,166

    Početno

    ajme a di je bila ova tema dok sam ja bila trudna da se malo istresem ..

    Curke samo pozitivino mislite, stavite si pinky naočale na oči, furajte svoj film, i nemojte dopustiti nikom, ama baš nikom da vas zaplaši, kamoli da same razmišljate o tome strahu... vi ste buduće majke, i vjerujte mi sposobne ste za rađanje na bilo koji način, i sposobne ste da budete majkom, jer ste ŽENE!!!!
    (sama sam bila takva, mnoge to i znate..ali kada sam zbrojila dva i dva, maknula priče sa strane, i kad sam si stavila kockicu u glavu, pa halo ti češ biti nečija mama, od sada će tebe zvati mama, bilo mi je doduše još teže, ali kada sam prvi puta vidjela tu glavicu, te okice SVE, ama baš SVE je palo u vodu... JA SAM MAMA)

    Puno vas sve iškevalice i želim VAM sve najboljeeeeeeeee....

  12. #62
    zasad skulirana avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Lokacija
    na jugu
    Postovi
    3,403

    Početno

    Uf,ja sam bas carefreee cijelo vrijeme,bas kako mi i nick kaze,nekako ko da jos nisam svjesna da sam trudna....evo zadnjih me danas nesto bolucka stomak pa me to pomalo osvjesciva ali dosad stvarno o nicemu negativnom nisam razmisljala....mozda jer od starta sve ide ko podmazno,ni mucnine,ni bolovi,ni puno kila,ja poletna,vjezbam,radim....
    S komplikacijama i bolestima se ne zelim uopce zamarat,bila sam na predavanju u bolnici i ja i dragi smo uru vremena slusali doktora kako prica o raznim komplikacijama,dragi tu vecer nije spavo od brige i raznih scenarija po glavi a ja nista....
    Nadam se da ce tako i ostat do kraja,u protivnom cu morat trazit da mi promjene nick,ha ha...

  13. #63
    buci-buci avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Lokacija
    Zagorje zelene
    Postovi
    54

    Početno

    Evo ja sam jučer otpratila MM na sezonu, kad smo se rastajali mislila da će mi srce puknut, a kad sam još vidjela suze u njegovim očima i kako ih pokušava suzdržati radi mene nisam mogla disati. Danas sam jedva ustala i otišla na posao, cijelo vrijeme imam knedlu u grlu i pritisak u prsima. Znam da je morao otići i da je to za dobro naše bebice, ali nikako ne mogu suzdržati suze.

  14. #64
    zadarmamica avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    1,910

    Početno

    ma bit ce sve ok. samo pozitivno.

  15. #65
    lastavica1979 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2008
    Postovi
    972

    Početno

    Mene isto sad uhvatio strah kak cu ja to prepoznat,neku noc sam osjetila kak sam pocela u snu piskit ja sva panicno muza budila ajme curi mi plodna voda i onda otisla na wc a ono pun mjehur samo mi se piskilo i nisam mogla valjda suzdrzat do jutra. Nemam pojima kak cu to prepoznat valjda to sve prirodno ide

  16. #66
    zasad skulirana avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Lokacija
    na jugu
    Postovi
    3,403

    Početno

    Citiraj buci-buci prvotno napisa Vidi poruku
    Evo ja sam jučer otpratila MM na sezonu, kad smo se rastajali mislila da će mi srce puknut, a kad sam još vidjela suze u njegovim očima i kako ih pokušava suzdržati radi mene nisam mogla disati. Danas sam jedva ustala i otišla na posao, cijelo vrijeme imam knedlu u grlu i pritisak u prsima. Znam da je morao otići i da je to za dobro naše bebice, ali nikako ne mogu suzdržati suze.
    Meni ti je tako 6x godisnje....dragi pomorac...a knedle su sve vece i vece otkad sam trudna...ne zelim ni mislit sto ce bit kad se od nas dvije bude oprastao....

  17. #67

    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    253

    Početno

    Svaka čast cure..ja sam dva dana spavala kod stare jer smo sređivali stan bez dragog i mislila sam da ću puknuti od tuge. Baš sam u nekom emocionalnom kaosu bez njega..nemogu ni zamišljati kako je vama.

  18. #68

    Datum pristupanja
    Sep 2010
    Postovi
    501

    Početno

    da si i ja javim na ovu temu.. ja sam danas 9+5...uh...vrtlog emocija... jedan dan sam super, drugi dan preplašena do bola... stalno si gledam gaćice, osluškujem, prepipavam sise i tako....

    inače trebalo nam je 3 dobre godine do trudnoće.. na kraju smo uspjeli IVF-om...i to prvog nakon 2 neuspjele inesminacije.....naravno, najviše me strah gubitka bebe iako za sada napredujemo školski...imala sam mali hematom ali se povukao..

    čekam taj 12-ti tjedan ko ozeblo sunce...stalno si ponavljam da mora sve biti dobro...

    pregledi mi izaizivaju većinom strah... nije da se baš veselim ići na njih..i tako...kao što vidite.. veselo mi je... još sam doma na čuvanju trudnoće pa slobodnog vremena na pretek iako se nastojim okupirati stalno s nečim...

  19. #69
    mali princ avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    56

    Početno

    Jesen ovo što opisuješ je sasvim normalno! Mislim da smo sve to prošle....gledajnje gačica, jednom me uhvatila panika u gradu...na kraju samo iscjedak! I naravno prepipavanje cika i trbuha.....sve su to čari trudnoće!
    A do 12. tjedna odmaraj što više i naravno misli pozitivno!

    Kad vas uhvate loše misli i strah, samo pomislite na tu štrucu koju ćete uskoro primiti u ruke...na mene djeluje...uvijek se razveselim!

  20. #70

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11

    Početno

    Joj

  21. #71
    andynoa avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Lokacija
    SZ HR bliže ravnici, a ravnica je u uvijek u srcu
    Postovi
    1,166

    Početno

    Citiraj mali princ prvotno napisa Vidi poruku
    Jesen ovo što opisuješ je sasvim normalno! Mislim da smo sve to prošle....gledajnje gačica, jednom me uhvatila panika u gradu...na kraju samo iscjedak! I naravno prepipavanje cika i trbuha.....sve su to čari trudnoće!
    A do 12. tjedna odmaraj što više i naravno misli pozitivno!

    Kad vas uhvate loše misli i strah, samo pomislite na tu štrucu koju ćete uskoro primiti u ruke...na mene djeluje...uvijek se razveselim!
    xx
    i ja sam mislila na štrucu i eno ga sada pajki na krevetiću..

    Jesen82, odmaraj što je više moguće, nepotrebna ti nerviranja ne trebaju, neka TM ode u knjižnicu i neka ti podigne neku dobru knjigu... to će te opustiti u tvom isčekivanju!!

    Želim ti sve najbolje, i da sve prođe u redu!!!

  22. #72
    Pinky avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Dalmacija
    Postovi
    5,498

    Početno

    Citiraj Jesen82 prvotno napisa Vidi poruku
    da si i ja javim na ovu temu.. ja sam danas 9+5...uh...vrtlog emocija... jedan dan sam super, drugi dan preplašena do bola... stalno si gledam gaćice, osluškujem, prepipavam sise i tako....

    inače trebalo nam je 3 dobre godine do trudnoće.. na kraju smo uspjeli IVF-om...i to prvog nakon 2 neuspjele inesminacije.....naravno, najviše me strah gubitka bebe iako za sada napredujemo školski...imala sam mali hematom ali se povukao..

    čekam taj 12-ti tjedan ko ozeblo sunce...stalno si ponavljam da mora sve biti dobro...

    pregledi mi izaizivaju većinom strah... nije da se baš veselim ići na njih..i tako...kao što vidite.. veselo mi je... još sam doma na čuvanju trudnoće pa slobodnog vremena na pretek iako se nastojim okupirati stalno s nečim...
    a moja jesen, ja sam sad u 25. tjednu i stalno imam iste strahove... to je valjda normalno, pogotovo kod nas koji smo se dobro namučili da bi ostvarili trudnoću. probaj se opustiti malo nakon 12.tt, kad uđeš u 2. tromjesječje biti će malo bolje

  23. #73
    lastavica1979 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2008
    Postovi
    972

    Početno

    Ajme Pinky ti si vec u 25 tt ko da sam jucer na odbrojavanju vidla tvoju betu super svaka cast.
    Ja sam sva luda vec reko mi moj gin da cu sigurno ranije rodit hvata me panika nisam jos ni torbu spakirala jer ja najradije od straha nebi nikam ni isla ajme poludit cu svaka cast mm koji mi milijon puta na dan kaze da je uz mene i da ce stalno bit uz mene sad u ovom trenutku mi to neopisivo puno znaci

  24. #74
    kiki30 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    1,353

    Početno

    evo ovoj grupi sigurno pripadam i ja sa svojim strahom,mislima,zabrinutošću...ovo sam čekala 8 dugih godina,još ne mogu vjerovati
    u utorak mi je prvi ultrazvuk,poslije bete sam ga jedva čekala a sad kako se bliži sve me više strah...
    nadam se najboljem,uvijek sam se i nadala i bila pozitivna,jer neznam bi li inače i dogurala do ovog,al samo da čujem moje malo srčeko...

  25. #75
    Pinky avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Dalmacija
    Postovi
    5,498

    Početno

    kiki lipo je meni moj mpo dr, koji mi vodi trudnoću rekao (nakon što sam mu rekla da sam par dana prije uzv-a bila doslovno luda) - da je to normalno, da ću nakon uzv-a biti par dana smirena, pa opet zabrinuta, pa opet luda par dana prije uzv-a.
    mene je psihički spasilo kad sam makla uzv sa ponedjeljka na petak. tjedan nekako brzo prođe i hop - eto petka. odeš na uzv i mirna si vikend.
    prvih par puta bio mi je ponedjeljkom, pa bi vikend doslovno grizla sve oko sebe, jer bi samo o uzv-u mislila.
    a i kad napuniš 12.tt bude malo lakše, tamo negdje do 22.-23 (bar meni sa blizancima, vjerujem da je jednoplodnim mamama duže mirno razdoblje)

  26. #76
    kiki30 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    1,353

    Početno

    onda ću morat i ja nekako prebacit ultrazvuk na petak jer moj dokt. samo utorkom prima trudnice
    vjerujem da je tako svima,da stalno mislimo,pa kad vidiš da je sve ok. malo se smiriš itd.
    ništa nego uživat,malo u šetnju i zaokupirat se s nečim da prođe vrijeme..
    hvala ,pinky

  27. #77

    Datum pristupanja
    Sep 2010
    Postovi
    501

    Početno

    Citiraj Pinky prvotno napisa Vidi poruku
    a moja jesen, ja sam sad u 25. tjednu i stalno imam iste strahove... to je valjda normalno, pogotovo kod nas koji smo se dobro namučili da bi ostvarili trudnoću. probaj se opustiti malo nakon 12.tt, kad uđeš u 2. tromjesječje biti će malo bolje
    znam draga.. ajde još malo pa će doći tih 12 tjedana.. danas sam 10+2

    Citiraj Pinky prvotno napisa Vidi poruku
    kiki lipo je meni moj mpo dr, koji mi vodi trudnoću rekao (nakon što sam mu rekla da sam par dana prije uzv-a bila doslovno luda) - da je to normalno, da ću nakon uzv-a biti par dana smirena, pa opet zabrinuta, pa opet luda par dana prije uzv-a.mene je psihički spasilo kad sam makla uzv sa ponedjeljka na petak. tjedan nekako brzo prođe i hop - eto petka. odeš na uzv i mirna si vikend.
    prvih par puta bio mi je ponedjeljkom, pa bi vikend doslovno grizla sve oko sebe, jer bi samo o uzv-u mislila.
    a i kad napuniš 12.tt bude malo lakše, tamo negdje do 22.-23 (bar meni sa blizancima, vjerujem da je jednoplodnim mamama duže mirno razdoblje)
    tako je i meni...zeza me muž da bi ja svaki dan na ultrazvuk, da bi onda bila najmirnija

    sve u svemu hvala na odgovrima svima... lakše je kada znam da nisam sama

  28. #78
    zeljana02 avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    766

    Početno

    svi strahovi, strepnje, panika i zabrinutost prestali su tek kad smo prosli 30 tt, ali bolje ikad nego nikad ...sad tek uzivam u T i opustena sam

  29. #79
    lastavica1979 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2008
    Postovi
    972

    Početno

    Ja sam danas nervozna sve me boli a najvise nesto u lijevoj preponi i trbuhu

  30. #80

    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    253

    Početno

    Citiraj zeljana02 prvotno napisa Vidi poruku
    svi strahovi, strepnje, panika i zabrinutost prestali su tek kad smo prosli 30 tt, ali bolje ikad nego nikad ...sad tek uzivam u T i opustena sam
    Da..istina..i onda kreće strah od poroda i kako ću ja sa tim malim stvorenjem

  31. #81
    zadarmamica avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    1,910

    Početno

    sad me drži neka trema, nemogu je objasniti i panika da cu nesto zaboraviti.. sad sam pospremala kucu,stavila sve prat što triba, pripremila sve. pa eto,da budem spremna.

  32. #82
    ksena28 avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    Novi Zagreb
    Postovi
    3,661

    Početno

    ja već drugi put ovaj tjedan sanjam da sam prokrvarila. ajme koji užas! i onda samu sebe probudim jer se želim uvjeriti da je to bio samo san... ovo je dugo dugo čekana trudnoća i puna sam straha i strepnji od početka... sad sam u 24. tjednu, doktorica mi je zadnji put rekla da imam mekan i spušten cerviks pa sam dodatno izpaničarila zbog tog... jel ti strahovi uopće prođu? ili ih samo zamijene drugi kad se beba rodi?

  33. #83
    zadarmamica avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    1,910

    Početno

    ja sam to stalno na pocetku sanjala da krvarim. a sad cijelu noć se vatam za piđamu i provjeravam jel mokra,jel puka vodenjak

  34. #84
    ksena28 avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    Novi Zagreb
    Postovi
    3,661

    Početno

    ti sitno brojiš nije ni čudo

  35. #85

    Datum pristupanja
    Apr 2011
    Postovi
    2

    Početno

    cao svima,drago mi je da nas ima u ovolikom broju.Čitajući vaše iskustvo odlučila sam da i ja podjelim moje.Ja sam u 16 nedelji trudnoće i takođe muku mučim sa strahovima,a još više sa ružnim snovima.Živim sama i onda je baš problem kad se probudiš,a niko nema da te zagrli.Moj muž je u inosrtranstvu,tako da veliku većinu svega i lijepog i manje lijepog uglavnom preživljavam sama.Nije nimalo zgodno,ali neko mora i raditi.Oko trudnoće sam se pomučila oko dvije god.Kada sam saznala da sam trudna bila sam prestretna,ali odmah posle su usledili kojekavi strahovi,da li ću ja to moći,kako ću ja to,tra la la la.E onda se dešava to da u 7 nedelji dobijem obilno krvarenje,na uzv beba ok,ali hitno me prebacuju u drugu bolnicu gdje mi ustanove da se radilo o blizanačkoj trudnoći,te da sam jedan plod izgubila.Ležala sam desetak dana u bolnici,druga beba je hvala bogu bila dobro,a sada redovno idem na kontrolice i naravno uvijek kad se približi pribojavam se svega.E i logično je da me posle tih trauma plaše razne stvari,jer u bolnici se svega naslušaš.,ali mnogo je lakše kad si pozitivac,smijehom protiv svega,no u trudnoći meni to baš ne ide od ruke PPP

  36. #86

    Datum pristupanja
    Apr 2011
    Postovi
    2

    Početno

    Zaboravila sam da napomenem osim strahova i ružih snova,takođe često plačem,kao i to da se vređam na sitnice i ne trpim nikakve kritike,preosjetljiva sam.I onda sam u brizi da li se to odražava na bebu i pa mi to postane najveća briga .Baš je zbrkano ovo drugo stanje,ali je ipak PRELIJEPO

  37. #87
    katarinam avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2011
    Lokacija
    Postovi
    610

    Početno

    Citiraj zeljana02 prvotno napisa Vidi poruku
    svi strahovi, strepnje, panika i zabrinutost prestali su tek kad smo prosli 30 tt, ali bolje ikad nego nikad ...sad tek uzivam u T i opustena sam
    i ja se slažem s tobom, bilo je trenutaka kad me to držalo, al kako se porod bližio ja sam bila sve opuštenija i nisam uopće razmišljala što me čeka, a nakon što je sve prošlo sretna i zadovoljna doživjela prekrasno iskustvo....... i sad užimo u zajedničkim trenucima

  38. #88
    andynoa avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Lokacija
    SZ HR bliže ravnici, a ravnica je u uvijek u srcu
    Postovi
    1,166

    Početno

    Citiraj katarinam prvotno napisa Vidi poruku
    i ja se slažem s tobom, bilo je trenutaka kad me to držalo, al kako se porod bližio ja sam bila sve opuštenija i nisam uopće razmišljala što me čeka, a nakon što je sve prošlo sretna i zadovoljna doživjela prekrasno iskustvo....... i sad užimo u zajedničkim trenucima
    tvoja opuštenost se vidjela po tvojim postovima, za razliku od mojih...

  39. #89
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    katarinam, koji avatar! Krasan ti je sin.

  40. #90
    zadarmamica avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    1,910

    Početno

    cure, bez panike i straha.. bit ce vam predivno-kao i nama. i vjerujte da svu bol istog trena zaboravite kad vam vaše sunce stave na prsa.

  41. #91
    lastavica1979 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2008
    Postovi
    972

    Početno

    Ja bi tvoj scenarij zadarmamica mislim da si sve to vrlo hrabro i brzo prosla svaka cast jos jednom cestitam.
    Ja danas cijeli dan tulim neka me depra uhvatila jer mi je moj gin reko da bi mogla ranije rodit,a evo jos nista ovo iscekivanje me dosta opterecuje

  42. #92
    zadarmamica avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    1,910

    Početno

    sa 21 ipo god, ja sam jako ponosna na sebe i na odrađeni posao i naravno , zahvaljujem se forumu, jer sam dobila jakooo puno bitnih informacija.

  43. #93

    Datum pristupanja
    May 2011
    Postovi
    20

    Početno

    Moram se pridružiti jer vidim da "ipak" nisam jedina koja nema niti trunčicu straha...skroz sam opuštena,no to neznači da će potrajati...još 2 mj. mogu čuda napraviti!!
    Psihički sam se pripremila,neobračam pažnju na priče...naravno da svi drukčije gledamo na bol...a opet s druge strane prva mi je trudnoća pa ni neznam šta me čeka,a kažu da je tako i najbolje.
    Napominjem da me jedino može uspaničiti kada udjem u rađaonu i kada čujem jauke...mislim da me tada nitko neće moći smiriti.Najbolje da si kupim čepiće za uši pa da ništa nečujem

  44. #94
    mala laia avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    648

    Početno

    Nama koje smo bile saima u predrađaoni, ti jauci su bili smiješni, jer se kao obrazac ponavljaju, naravno, tko se zadnji smije...
    kada dođeš u rađaonu, ne čuješ više ništa, a kamoli jauke drugih žena...

    Ja sam jako uzbuđena jer imam iza sebe 2 poroda i jako me zanimaju sličnosti i razlike... mm je također sav izvan sebe, pogotovo kada svako toliko izračuna kako nam je sve to blizu... Bio je na porodu, pa je spreman!

    Slušaj svoje tijelo, diši sa njim, pokušaj se opustiti kada god to možeš i pokušaj ne brinuti! Priroda se lijepo pobrinula, samo joj trebamo dopustiti...

  45. #95
    Optimisticna avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Postovi
    1,832

    Početno

    Evo meni je zbog napada panike radi slabog krvavog iscjetka, preporučen razgovor kod psihologa. Beba se razvija normalno, nema hematoma, i to što mi se desilo je "prirodno". U očima sam imala luđački pogled. Doktorica mi je rekla da masa urednih trudnoća ode u ranim tjednima zbog prevelikog adrenalina i tlaka koji skače u stresnim trenucima. Potrebno je smiriti se. To je prokletstvo 21. stoljeća. Žene su preinformirane, imaju mogućnost odmah znati da li su trudne, i poslje sreće zbog pozitivnog testa nastupa stres. Oće prokucat srce ili neće? Stalno se čačka sa ultrazvukom i stalno se nešto očekuje ili kontrolira. Bar kod mene. Jesu dobre mjere za dane tjedna? Ima li hematoma? Da li srece kuca dosta brzo? Nekad su žene živile sa mučninama, iscjetkima i sumnjama su trudne. Znalo bi se definitivno kad bi dijete "oživilo" da je sve u redu i da se dijete očekuje. Te su žene bile pošteđene puno muke. Ja sam osobno dobila savjet, pošto je sve u redu i nema naznaka da će se trudnoća prekinuti, da živim najnormalnije moguće, da pišem dnevnik bebi, da prošetam, da uživam i pustim da me se mazi i pazi, i da dozvolim bebi da se razvija bez stresa jer djeca sve osjećaju i sve se prenosi na njih. Do toga nekako treba doći. Počela sam s time što sam pogledala temu na rodi Blessingway i malo na youtube pogledala filmiće na tu temu. Osjećam se sada ne više ludo i zabrinuto, nego posebno...... To ću uredno ponavljati.

  46. #96
    neve86 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2012
    Lokacija
    Split
    Postovi
    50

    Početno

    Sad će te me vikat jer i vas plašim ...ugl., obzirom da se redovito na poslu srećem s djecom s poteškoćama u razvoju, opsjednuta sam njima i njihovim roditeljima....
    Jedno vrijeme (prije trudnoće) imala sam dojam kako je vecina djece bolesna, kako je vrlo teško dobiti zdravo dijete, valjda kako sam okružena samo njima. Sad mi se zadnje vrijeme vrte priče o djeci koja su na porodu ostala bez kisika. Čini mi se da ću satrat doktora i babicu kad dođe dan poroda
    Daj Bože da je zdravo, sve drugo više manje...držim fige svima!!!

  47. #97

    Datum pristupanja
    Jul 2011
    Postovi
    102

    Početno

    Mene je onda kad sam onako jako krvarila toliko bilo strah da sam se cijelim tijelom tresla, ta drhtavica je bila toliko intenzivna da je ginić čekao da se smirim da me može pregledati ultrazvukom..Čim je rekao da bebici srce kuca - prestalo je kao obrisano..Prevažno nam je da je dobro, pa je teško biti flegma..Eh ta psiha..

  48. #98
    Shania avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2011
    Lokacija
    Zaprešić
    Postovi
    202

    Početno

    Nisam baš primjer optimizma....u strahu sam od kad sam vidjela plusić, kako imam 35 i prva trudnoća stalno me prati taj osjećaj da je to jedina šansa, moja jedina prilika.
    Zanijela sam brzo , u roku 8-9 mj sa jednom biokemijskom i sa autoimunom bolešću, kaže dr. Odlično!

    Strahovi su svakakvi, njačešće vezani za zdravlje djeteta, imam napadaje panike kako zaštititi bebu od svega, osjećam se kao inkubator i samo razmišljam što još da napravim "ispravno" da sve bude u redu. Poroda se ne bojim, kada sam jednom prilikom trpila bolove zbog svog Chrona, jedna sestra u bolnici mi je rekla
    "ako si ovo izdržala, rodit ćeš bez problema "
    Sada sam malo bolje, nakon VEĆ 3 dobra uzv evo me u 12 tjednu..

    Malo sam skrenula misli na roditelje jer su mi oboje bolesni, a unuče je na putu pa mi žao što sam čekala do 35 g
    gaće i dalje gledam, 4 noći za redom sanjam da krvarim, da sam dobila M, da sam prokrvarila i onda se budim u znoju ..sve boleštine sam proučila i na kraju odbila sve prenatalne testove
    Eto, najlakše je reći nemoj misliti na to , želim si dijete više od svega, i sanjam i čekam dan da ga primim na ruke i prisonim na prsa, sve do sada u životu je postalo nebitno, ovo je stvarno drugo stanje, ali prva 3 mj mi sigurno nisu blažena

  49. #99
    flopica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Postovi
    6,461

    Početno

    meni su prvi mjeseci baš bili blaženi, ni traga nekim teškim mislima
    sad u zadnjem tromjesječju često sam zabrinuta, stalno me nekio strah hvata ...

  50. #100

    Datum pristupanja
    Dec 2011
    Postovi
    14

    Početno

    opet malo izvlacim temu... saznla sam da sam trudna prije par dana, 5 tjedana..beba je zeljena.ima negdje moj posto gdje pitaj koliko nakn ciscenja moram cekat da krenemo raditi na novoj bebi..i sad kad sam trudna,odjednom bujica negativnih osjecaja. ponekad osjecam averziju prema decku ( ne znam zasto,zbilja ),pa pocnem zaliti za zivotom prije trudnoce,pa odjednom se zelim odseliti u ameriku i pobjeci daleko od svega,pa se osjecam kao alien i neprirodno jer postoji jos jedna osoba u meni,pa se stidim sexa ine mogu se sexat jer osjecam kao da to nije u redu..znam da je to sve bujica hromona,ali tako je tesko.imam nocne more,placem,nesretna sam,brinem se oko svega.kako cu s malom bebom,hocu imati ikakvu pomoc,da ja vise necu biti ja...uzas! uvjerena sam da su hormoni i zato jer sam htjela to dijete mjesecima.ali ne znam kako da si pomognem.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •