ma pogresno sam napisala "svi"
nisam mislila svi hrvati
nego svi koji redovito piju, ali to ne priznaju
 |
|||
|
|
|||
ma pogresno sam napisala "svi"
nisam mislila svi hrvati
nego svi koji redovito piju, ali to ne priznaju
Trina, pokušaj za početak kontaktirati lokalni klub liječenih alkoholičara http://www.hskla.hr/adresar_KLA_zupa..._dalmacija.htm i potražiti podršku.
Alkoholizmu se obično pristupa sistemski, odnosno nastoji se uključiti cijela obitelj.
Ovdje možeš potražiti odgovore na neka česta pitanja http://www.hskla.hr/ovisnostOalkoholu.htm osobito pogledaj odgovor na pitanje broj 13.
Gdje si se samo Brendona sjetila!? :Divarica prvotno napisa
ono sa pijenjem u drustvu, nisam pisala da umanjim problem. Nego jednostavno muskarci - alkoholicari piju tako, skoro u pravilu uvijek u drustvu. To ne mjenja cinjenicu da netko pije svakodnevno i u svakoj prilici , bilo u drustvu ili ne.
svi piju sami
ali muskarci I u drustvu
s ovog linka od noe
11.
Kad se može reći za nekoga da ima problema vezanih uz prekomjerno pijenje alkohola?
Pročitajte sljedeća pitanja i nakon što odgovorite na njih, saznat ćete imate li vi ili netko od vaših bližnjih probleme s alkoholom.
1. Jeste li ikad pomislili da biste trebali sasvim prestati s pijenjem alkoholnih pića?
2. Uznemiri li vas kritika ili predbacivanje ljudi oko vas u vezi s vašim pijenjem?
3. Jesu li vas drugi kritizirali zbog pijenja?
4. Jeste li ikad do sada posegnuli rano ujutro za alkoholom zato da biste smanjili svoju napetost, nelagodu ili da biste se osjećali bolje i svježije?
Jedan potvrdan odgovor na ponuđena pitanja upućuje na moguće probleme vezane uz alkoholno pijenje. Više od jednog potvrdnog odgovora govori o prisutnosti problema vezanih uz pijenje alkohola. Tada je važno otići liječniku, kako biste se dogovorili o potrebi daljnje pomoći, odnosno da biste potvrdili dijagnostičku nedoumicu.
Ja mislim da bi klub trebao kontaktirati alkoholičar sam, a ne obitelj. Badava njima to sve ako on misli da nema problema. Mogu si samo natovariti još problema na glavu, pogotovo ako je agresivan kad je pijan. Tipa svi ste protiv mene, ne vjerujete mi, da mene nema ne znam kako bi živjeli, ja sam super vi ste svi čudni... i to je blaži oblik maltretiranja i manipulacije
Moj je bio na liječenju u bolnici 3-4 puta u ovih xy godina (sud ga je natjerao), ali kad se vratio prvo je išao na 2 deci u prvu birtiju.
Stvarno nema nikakve pomoći ako alkoholičar sam ne vidi svoj problem.
s istog linka:
dakle, nije produktivno da se ide s tim stavom - dec vina/piva poslije ručka znači alkoholizam. dvije pive dnevno - nisu problem. kad bi bile samo dvije.Povremeno pijenje za odrasle osobe i to za muškarce 1-2 pića na dan, odnosno 1 piće na dan za žene, ne ostavlja izravnih toksičnih posljedica na zdravlje.
Po meni je problem u tome što ta osoba to ne vidi kao problem (kao i klinke koje boluju od anoreksije) - oni se vide sasvim drugačijim očima. Živjela sam do svoje 30. godine uz takvog oca, provela cijelu mladost na kojekakvim psihoanalizama, obiteljskim terapijama, akvarij metodama na Rebru, Jankomiru, Vinogradskoj...nikakve koristi. Recimo, na 10-tak alkića jedan bi uspio prestati s pijenjem na duži niz godina, ostali su se samo vrtili 3 mjeseca pijuckanja-2 mjeseca oblokavanja-6 mjeseci liječenja i ispočetka.
Oni nemaju problem pa samim tim niti motivaciju da se liječe. Khm, ako se to još smatra bolešću - nama su isprali mozak s tim da to nije bolest nego način življenja. uff..neću više niti misliti na to
ovo sam vjerojatno pogrijesila, predrasude
naš alkoholičar slično kao tvoj trina. godinama. vremenom se potreba za alkoholom povećavala a tolerancija smanjivala. epizode apstinencije po mjesec, dva pa opet. s vremenom se osim zdravlja uništavala i ličnost. čovjek divnog karaktera s godinama je postao netolerantan, agresivan, nervozan..
Ti vrlo dobro znaš što je u pitanju, i sada, i u prethodnim postovima, dijagnoza ti je savršeno precizna. Društevni okoliš je alibi, čisto šuplje opravdanje. Kod muža moje prijateljice je situacija slična, samo je u pitanju vino, domaće, imaju svoje grožđe i prave vino.
Nisu samo jetrene probe lakmus. Ima još nešto, vidljivo i bez medicine (a test bi to potvrdio, da ga se radi).
Neko vrijeme, dulji niz godina, ti su ljudi dobro baždareni, što znači da mogu popiti jako puno, a nisu pijani. Ono, dobro podnose alkohol, piju puno i navikli su se. A onda, kako se izvjesni enzimi u želucu oštete (ženama se to događa puno ranije) plus slabiji rad jetre (ekstra laički objašnjavam jer sam zaboravila što je točno u pitanju), dogodi se odjednom da odlično baždaren lik počne petljati jezikom, pričai glasnije i brzo se vide znakovi pripitosti i pri jako maloj količini alkohola.
Kao da iskusni odjednom postane početnik.
Brana koja je držala prije jako puno, krene popuštati jako brzo. To je krajnji znak da je vrag odnio šalu. Kad mi je frendica to skužila, u očaj je pala. Ali ne zna što da radi. Lik negira. Ne želi se suočiti sa situacijom. Prava ovisnost je u pitanju.
Teško da će alkoholičar sam potražiti pomoć.
Evo sa stranice KLA:
Supruge alkoholičara moraju shvatiti i prihvatiti činjenicu kako odluka o liječenju počivana njima, a ne njihovim supruzima, koji su kognitivno i emocionalno oštećeni kroz godine pijenja i nisu u stanju donijeti radikalne odluke o ozbiljnijoj promjeni cjelokupnog obrasca bračnog funkcioniranja i liječenja. Zato, obraćamo se na početku liječenja upravo njima kao glavnoj poluzi liječenja, jer takav bračni zaokret mogu potencirati one, a nikako njihovi dobrano psihički i fizički oštećeni supruzi. Spremnost supruga da prihvate zahtjeve liječenja znači i spremnost da ide dalje u živost bez strahovanja o donošenju vlastitih odluka.
Nema izlječenja alkoholizma bez stvaranja uvida u bolest i promijenjeno ponašanje, bez kritičnosti, te bez angažmana cijele obitelji na duži period. Jednostavno, godine alkoholizma i narušenih bračnih odnosa su ostavile predubok trag na tkivu bračnih odnosa, i potrebno je barem nekoliko godina da bi uz uvjet njegove apstinencije od alkohola došlo do bitnijeg poboljšanja emocionalnog,socijalnog i seksualnog funkcioniranja u obitelji liječenog alkoholičara.
Da dobro je napisala N-J. I ja mislim da Trina zna što je u pitanju.
Meni je koma što alkoholičati ne vide i ne žele priznati svoj problem (jer to zapravo nije samo njihov problem nego je ogroman uteg oko vrata cijele obitelji) i zapravo ih jako malo uspije prestati piti. U ovih 20-30 godina sam ih vidjela stvarno puno, a dosta ih i znam iz bliže i dalje obitelji i to sve ide iz lošeg u gore.
no@ sve je to lijepo na papiru, ali u stvarnosti
Posljednje uređivanje od Zara1 : 28.10.2013. at 16:20
da do ovoga dođe, ako je zdrav organizam u pitanju, može proći još puno puno godina i žešćeg pijenja od ovog kojeg je trina opisala.
a ovo što trina opisuje...ja bih tu reagirala drugačije. mislim, nije jedini. svi u njegovom okruženju tako više-manje žive. piva poslije marende, piva poslije posla, još jedna tijekom popodneva. svi su alkoholičari i svi tako žive i nitko od njih neće ići na liječenje.
mislim da je sad još možda vrijeme još da se jednostavno smanje te prilike. ja bih tako inzistirala. da mi ide na živce. da ne mogu više tako. da nek nije alkoholičar, ali nek mene usreći tako da ne popije tu pivu poslije posla i tokom popodneva i na kupanju. i, možda pristane, da mene usreći, da odemo samo na razgovor kod nekoga. samo razgovor. to obično pristanuda dokažu svoje, istina, al pristanu. (nažalost, i dokažu svoje po mom iskustvu, al otom potom).
mislim, ovo je forum i mogu biti skroz u krivu i možda umanjujem problem, da se razumijemo ako nekome slučajno nije jasno.
Samo sam proletila kroz topic,pa s emožda ponavljam, nemam vremena čitati sve.
Nek vadi krv, GGT je najbolji pokazatelj, kod alkoholičara je u po više tisuća. Spada u jetrene enzime, mislim.
A lik kojeg opisuješ je alkoholičar. Bez dvojbe.
Ja mislim da je stereotip, tj
Izgovor da svi toliko piju, kad ideš stvarno analizirati vidiš da to ipak nije tako, u mojoj okolini sigurno nije tako. Da je riječ o ozbiljnom problemu vidi se po tome što koristi svaku priliku kao izgovor za naručiti pivu, to je već znak žudnje. Ako sam dobro shvatila ti vidiš i promjene osobnosti, soc. Funkcioniranju. Mogu proći još godine dok ne dodje do pada tolerancije i evidentnog fizičkog propadanja. Ne znam, ja kada razgovaram sa svojima, i koji negiraju ikakav problem s paljenjem pitam: a što kažu vaše žene, odmak počnu nabrajati probleme. Ipak, najčešće ih stresu neki problem, prometna ili oboljenje
Trina, a da probaš s onim što je većini muškaraca jako bitno, a to je muškost. Jednostavno izgubit će erekciju, i to daleko prije nego bi da ne pije. Onako ubaci u razgovor, ako možeš, da alkohol šteti spolnoj funkciji više nego jetri i mozgu.
U ovim ranim fazama, kad je to još mlad muškarac (ako je mlad) i malo pije, par piva dnevno, može se puno učiniti da se smanji količina, Tri pive dnevno će moći jako dugo, desetljećima, piti prije nego se pokažu loše strane svakodnevnog pića. Što je veća količina svaki dan, to će se prije pokazati posljedice.
Dok je obitelj i posao važnija od pića, može se , kad to više ne bude...uf.
Mrzim nagovaranje na piće, stila: pa daj popij, jesi muško, što će ti biti od još jednog pića, pa moj je red za turu...i ne smiješ ga trknuti ispod stola, ispast će papučar, ne smiješ ništa reći, ispast ćeš oštrokondža. Jedino je rješenje izbjegavati društvo. A to nipošto nije lako rješenje kad si mlad.
Tako da mi koji ne pijemo ispadamo frikovi.
Nakon nonića koji je radio vino i rakiju i uredno pio (i doživio 83 godine) više nema problema sa alkoholom u mojoj obitelji. Popiju tu i tamo, a netko ni tu ni tamo. Samo treba u društvu odlučno reči, ja ću kavu ili mineralnu i baš te briga što drugi misle. Tko može tako. I želi.
Taj GGt, on je vjerojatno povećan kod teških alkoholičara, ili? Ako je postojala apstinencija dvije godine, prije toga se svakodnevno pilo u onim istim količinama a nakon prekida, tj sad u kontinuitetu nekih godinu dana. Jeli moguće da se to vidi?
Naravno. Ggt brzo raste, brzo pada. Čim ima kontinuiranog pijenja, vidjeti će se.
I... Ne bih htjela biti gruba, nema lakih i teških alkica, to su zavaravanja. Alkic je alkic. Jednom kad ne može bez cuge, više nije socijalni drinker, pijanac je.
istinaI... Ne bih htjela biti gruba, nema lakih i teških alkica, to su zavaravanja. Alkic je alkic. Jednom kad ne može bez cuge, više nije socijalni drinker, pijanac je.
Osvrnula bih se na ovo. Mm-ov otac je alkoholicar a ima i tezih psihickih problema koji su uzrok tome. U mnogim epizodama kad bi zavrsio u bolnici jer bi pao pa se sav polomio kad je obitelj urgirala da ga se odvede na lijecenje odgovor je uvijek bio, bez njegovog pristanka ne mozete nista.
Inace godinama ide na kontrole kod psihijatra koji uvijek u nalazu pise kako pacijent navodi da ne pije odnosno povremeno popije pivu a zapravo ih popije i 10 dnevno.
Eh, da i jos jedna stvar, nedavno je hospitaliziran zbog teske urinarne infekcije i sad smo svi cekali nalaze i te jetrene probe, kao sad ce se vidjeti svasta nakon 20g pijenja, kad ono nalazi ko u curice. Pa ti sad njemu dokazi, on misli da nije alkoholicar.
Alkoholizam je problem cijele obitelji, ne samo jednog člana. Put u izlječenje ne ide tako da svi upere prst u njega i smjeste ga u bolnicu. Svekar ne bi trebao ići sam kod psihijatra.
ti imaš nekog u užoj obitelji ko ima problema s alkoholom ili samo citiraš i prepisuješ s raznih sajtova spasonosne formule izlječenja?
ja više nikad ne bi s alkoholičarem išla na bilo kakvo psihološko savjetovanje, liječenje, ili bilo što slično.... nikad
kakav je to gubitak vremena bio
Ok. i to je opcija. Mislim da je pošteno tako reći.ja više nikad ne bi s alkoholičarem išla na bilo kakvo psihološko savjetovanje, liječenje, ili bilo što slično.... nikad
kakav je to gubitak vremena bio
Nemam nikoga u užoj obitelji s problemom alkoholizma, ali imam nešto malo profesionalnog iskustva s tom temom.
Xti imaš nekog u užoj obitelji ko ima problema s alkoholom ili samo citiraš i prepisuješ s raznih sajtova spasonosne formule izlječenja?
ja više nikad ne bi s alkoholičarem išla na bilo kakvo psihološko savjetovanje, liječenje, ili bilo što slično.... nikad
kakav je to gubitak vremena bio
To je demagogija i jedina bolest gdje se "liječi" cijela obitelj. Svi članovi obitelji su odgovorni (ne smije se upotrijebiti riječ "krivi") i svi moraju proći psihoterapiju, psihoanalizu blat, truć... od 5-godišnjeg djeteta to djedova i baka. Sam alkić je najmanje odgovoran, to mu je smjestila obitelj i obitelj je odgovorna za svaki recidiv jer se ostali članovi nisu promijenili. To sam slušala 10 godina i u meni je samo rastao otpor prema toj promjeni koju sam na samoj sebi trebala učiniti i koju nisam unatoč svemu spoznala.
Da mi je muž u pitanju ja mu ne bih dala niti jednu šansu, do viđenja, moj život nećeš uništiti.
Prvo disclaimer: nisam imala alkoholičara u familiji i ne bavim se profesionalno time.
No ovo što, ali ovo mi je stvarno svaljivanje odgovornosti na suprugu tj drugog partnera. Prihvatam da alkoholizam jednog člana porodice može da bude pokrenut lošim odnosima u porodici, no ne bih rekla da je to uvek uzrok. I na kraju, pa ko ono beše napuni tu čašu?
Što se tiče jetrinih proba gamaGT jeste najosetljiviji marker oštećenja jetre, ali ne postavlja se dg alkoholizma na osnovu poremećaja bilo kog biohemijskog parametra.
Imam nekoga u obitelji tko je bio na liječenju, bila sam i opet bi išla... I u bolnicu i u klub... I ja i ostali članovi moje obitelji. I liječenje je bilo uspješno. Recidiva nije bilo, osoba se vratila u normalan život, živi ga (konačno) u svoj svojoj punoći, sretna je i mi skupa s njom.ti imaš nekog u užoj obitelji ko ima problema s alkoholom ili samo citiraš i prepisuješ s raznih sajtova spasonosne formule izlječenja?
ja više nikad ne bi s alkoholičarem išla na bilo kakvo psihološko savjetovanje, liječenje, ili bilo što slično.... nikad
kakav je to gubitak vremena bio
Alkoholizam je bolest obitelji, samo one članove koji ne piju pogađa indirektno, na drugim razinama. Meni je pomoglo to što sam išla u klub i upoznala članove drugih obitelji koji su poput mene došli kao podrška.. A zapravo je o nama, ali na nekoj drugoj razini bila potrebna pomoć.
Nažalost, obitelji poput moje gdje cijela obitelj sudjeluje su rijetkost, u bolnici su svi bili oduševljeni našom podrškom, u klubu isto... Ne samo terapeuti, već i pacijenti. U ta tri tjedna koliko sam svaki dan išla u bolnicu, bila sam podrška i drugim pacijentima, ne samo članu moje obitelji.
Nažalost, sustav daje više forme, manje sadržaja... Zato je stopa trajnih apstinenata prilicno niska.
I... Alkoholizam je i dalje tabu u našem društvu... Ali, to je bolest... Nitko se ne srami jer ima dijabetes... Ili anginu pektoris... Ili ako njegov član obitelji to ima.
A savjet od Beti, o pucanju na muskost... Ma boli njih briga i za muskost i za sve. Pivu daj, to je jedina misao...
Mojca, imas pravo da se nitko ne srami nekih bolesti, ali ima ih puno koje ljudi skrivaju. Cak i obicnih gljivicnih infekcija, da ne pricam o psihijatrijskim bolestima.
Imali smo LP doma kojeg je izdao zbor Drustva lijecenih alkoholicara. Ja sam od srca pjevala te pjesmice kao malo dijete, kao da su Tresnjevacki malisani u pitanju. Sjecam se teksta "singla":
"Nisu se pitali da li smo krivi kada smo lutali tuzni i sivi..." Ja se nikako ne mogu oteti dojmu da je ogromna vecina alkoholicara odgovorno za svoje stanje. I mi smo imali alkoholicara, na bas u najuzoj obitelji, al njegovi su ga uvijek opravdavali da je alkic jer je politicki progononjen. Uvijek je pijuckao nesto, al je bio jako duhovit i inteligentan. Jednom su me ostavili na cuvanje kod njegove punice kad se on vratio kuci ful pijan i to necu nikad zaboraviti. Sve je pobacao, nesto je trazio u ormaru i onda je otisao. Gospodja me samo cvrsto stisnula k sebi. Nema puno dogadjaja prije skole kojih se tako dobro sjecam. Djeca od tog tipa mu jako zamijeraju i dan danas, iako su svi vec bake i djedovi.
Iako, priznajem da i ja guram glavu u pijesak. U svojoj najtezoj fazi mi se vise nije dalo ici kod lijecnika i da mi mama nije sve organizirala, ne bih ni otisla i ne znam sto bi bilo. Al ne znam kako bi mogao netko reci da je mama bila suodgovorna za moje prepustanje struji.
X
Mojca,!
Pojednostavljeno: u ovisnost/ alkoholizam ili psihičke poteškoće/boslesti često ode onaj koji je "najslabija karika" u obitelji, a zapravo je "uzrok" u drugom članu obitelji.
Žao mi je ako se netko ovdje nađe povrijeđenim jer je radi bolesti člana obitelji osobno pogođen alkoholizmom. Kod lječenja se zaista ne radi o traženju krivca odnosno odgovornog.
eto i ja sam prošla psihoanalize kao dijete
i svi su bili oduševljeni mojom potporom
ali ono nakon 20+ godina fizičkog, psihičkog i inog zlostavljanja, maltretiranja na svim razinama, laganja, posuđivanja novaca od svih poznatih i nepoznatih i ne vracanja dugova stvarno mi je dosta. bila bi pravi mazohist da nije.
zato mi je slabo kad čujem parole cijela obitelj ovo, cijela obitelj ono.. bla bla bla
danas mogu ići jedino na sud (drage volje) nakon što napravi neko sr*** i tražiti da dobije maksimalnu kaznu zatvora i uživati u miru bar nekoliko dana/tjedana/mjeseci
i da, da se moj muž propije ne bi mu dala niti jednu šansu - već bi je dala sebi i djeci
da hahahaha
Nisam lično pogođena, samo sam reagovala na ovo:
Čini mi se da to nije istina. Slažem se da neko iz porodice može podstaći obolelog na lečenje, da mu psihijatri mogu pomoći u smislu kako to da najbolje izvede, da se bolesnik ne oseti primorano, ucenjeno... No na kraju krajeva bolesnik je taj koji mora prihvatiti lečenje. Otprilike ovo što jelena kaže, ako ti sam sebi ne želiš pomoći, ne može ti ni niko drugi pomoći.
da, a ako supruge nema možda su onda djeca "kriva" jer on jadan pije cijele dane
pa bi i njih trebalo zatvoriti na psihijatriju da jadna slučajno još nekog ne otjeraju u pakao alkoholizma
ne bih rekla da je često uzrok neki drugi član obitelji. alkoholizam je multifaktorijalna bolest, teška i kronična. poanta obiteljske terapije nije traženje krivca, nego osvještavanje svih u obitelji, mijenjanje loših obiteljskih obrazaca, osviještavanje štete koju alkoholičar svojim pijenjem čini. također, u obiteljima alkoholičara nema komunikacije, ponegdje jer je nikad nije niti bilo, ponegdje jer je upropaštena pićem. pokušava se kroz rad terapijske zajednice učiti komunikaciji. podrška obitelji je važna, ali uopće nije upitno da obitelj ima pravo povući crtu i svoju podršku, što se i događa kod višestrukih recidivista..
ova rečenica da liječenje počiva na suprugama- najčešće alkoholičari dođu na liječenje jer supruge priprijete razvodom. utoliko su one odgovorne. i nema samovoljnog liječenja- uvijek su pritisnuti, bilo da ih pritišće sud, poslodavac ili bračni drug. ali ne biste vjerovali koliko supruga alkoholičar žestoko brani svoje muževe i tvrdi da oni ne piju, osim tu i tamo u društveno prihvatljivim količinama. na njih se odnosi ova rečenica koju je noa stavila.
Znaš no@ što se često dogodi suprugama koje pokušaju natjerati supruga da potraži pomoć? Pokupe batine i više im nikad tako nešto ne padne na pamet.
A da si ikad vidjela alkoholičara iz prve ruke tj. živjela s jednim takvim ne bi sad tu pisala gluposti.
Jako lijepo zvuci. Tako sam i ja mislila dok nisam upoznala mm-a i dosla u obitelj s alkoholicarem.
Tu nema crno i bijelo i nema jedinstvenog recepta.
Mislim da i puno znaci kakav je taj alkoholicar kao osoba kad ne pije.
Ovaj je maltretirao cijelu obitelj cijeli zivot dok mm nije odrastao i prekinuo to maltretiranje ali desetljeca takvog zivota su ostavila duboki trag na svima.
Bas me zanima kako bi reagirao da mu zena kaze da ide ona s njim kod psihijatra.
Bas to sto sasa navodi, u nekim situacijama nestaje komunikacija i sto mitovski kaze bitno je kakva je osoba kad ne pije.
Kao dugogodisnji IVF pacijent cesto sam bila na hormonalnom terapijama koje uz fizicke promjene nije uvijek lako ni psihicki podnijeti pa covjek reagira na stvari koje mu i inace smetaju, ali se prag tolerancije spusta i onda ispadnes "zivcana baba".
Ako prodjes jednu dvije hormonalne stimilacije nikome nista, al ako to traje i muz teze podnosi pretjerane reakcije.
Meni je puno znacilo kad sam muzu objasnila da kad se otmem kontroli da ne ide u diskusiju samnom, nego neka me prvo zagrli pet minuta pa cemo onda razgovarati.
Nisam imala problem s alkoholizmom, al mogu si zamisliti da bi mi trebao zagrljaj i u tom slucaju.
Upravo to.
U mojoj obitelji je bilo komunikacije i to prilično kavalitetne, uvijek se puno pričalo, pa je mama ipak zbog nekih svojih "demona" ipak završila u alkoholu... možda se upravo zahvaljujući toj kvalitetnoj komunikaciji uspjela u prvom odlasku u bolnicu posložiti i prestati....
Ali da je bilo po njenom, ne znam da li bi ona ikad odlučila ići na liječenje... da se pitalo staroga... isto tako sumnjam, jer ju je silno branio i opravdavao... te simptome alkoholizma pripisivao tlaku, neurološkim problemima itd... i dok brat i ja nismo odrasli i rekli dosta i pokrenuli cijelu priču.
Eto, upravo to sam rekla u prethodnom postu... stari ju je branio i opravdavao... zapravo negira da pije... a ona je potajice pila, kako to već žene rade.
I te kako je potreban!
I alkoholičaru... i obitelji.
Meni je puno značilo i to da sam upoznala kći mamine cimerice iz bolnice... koja je bila u istoj priči kao ja, još goroj, jer je živjela bez tate, brata ili sestre... dakle sama s mamom alkoholičarkom. Njeno razumijevanje mi je bilo dovoljno. Nismo se grlile, ali kao da jesmo..
Nemoj se, molim te, ni na koji način stavljati ni blizu istog koša, a kamoli u isti koš, s osobama kojima je glavna zajednička crta - sebičnost, krajnji egoizam. Svi smo mi u životu imali i bolesti i pms, i krize, i nedostatak komunikacije, ali treba ti ono nešto, nešto u tebi, što će ti dati onaj bezobrazan stav - "ja sam jadan, nitko me ne razumije, samo mi je zadovoljstvo u čaši, to je sve što imam, a ti isti koji me ugrožavaju i ne razumiju, sad bi mi oduzeli i to zadovoljstvo".
Koji su to izvitopereni karakteri, koja razmažena "opravdanja", to je čudo jedno koliko je tu slabićke, a istodobno i naduvene manipulacije.
Da sad odvojim ovo što spominjete, netko ima profesionalno iskustvo i tu mu dajem za pravo da stvarno vidi kako se u određenom postotku obitelji radi o tomu da bi terapija u kojoj bi se angažirala maksimalno cijela obitelj, gdje bi se poboljšala komunikacija, a "slaba karika" pritom uvidjela da je ona ta koja stvari treba rješavati na drugi način, a ne čašom, moglo doći do rezultata.
To potvrđuju i primjeri koji su navedeni. Kod onih koji imaju srca i snage krenuti sve korjenito mijenjati, široka podrška i angažman svih bili bi gennijalni.
Druga je strana ona koju potpuno razumijem, a to su cure koje vrlo dobro znaju da taj "pacijent" uvuče u patnju i u svoju ovisnot i širu i užu obitelj i nikad, do kraja, pa i do eventualne transplatacije jetre, ne preuzima odgovornost. Ili upire prstom u sve druge ili se jednostavno pravi lud. To je uvijek "patnik i nesretnik", pronalazi milijun opravdanja, od majčine utrobe pa dalje, za svoju slabost, a prvenstveno za svoju sebičnost.
U našoj se zemlji uopće nije problem tomu osvjedočiti, kud kod se okreneš pije se. Nisam, hvala Bogu, imala toga u vlastitoj užoj obitelji, ali jesam u vrlo bliskoj, i to kod više osoba. Jedna je osoba umrla, nikad se alkohola nije odrekla, a druga je završila mojima na udomljavanju, sad skrbe za njega.
Kronologija i scenariji su u pravilu onakvi kakve navodi zara, i shvaćam koliko je živcira "akademsko terapijsko dociranje" i navođenje suodgovornosti članova obitelji, pa čak i djece, koja su se, ni kriva ni dužna, rodila kod takvih karaktera, ali su, eto, možda čak i ona nečemu doprinijela toj "bolesti".
Pa i snaha koja je naknadno upala u obitelj, ali mora da je donijela sa sobom dio krivice, svi su puni nerazumijevanja za jadnog bolesnika.
Sad malo "profesionalno". Liječeni, a vjerojatno i izliječeni alkoholičar jer dulji niz godina ne pije, voditelj cijelog jednog saveza Klubova liječenih alkoholičara, rekao mi je u jednom opsežnom razgovoru da svi oni koji dospiju u tu situaciju imaju jednu zajedničku karakteristiku - sebičnost.
To su njegove riječi, ne moje, detaljno ih je obrazložio i jasno dao do znanja da vrlo dobro zna o čemu priča.
Takvim je ocijenio sebe i svoje "kolege".
Slažem se, ali to je osnovno obilježje cijele ljudske vrste.
Sebicnost je zajednicki nazivnik za sve ovisnike. Plus egoizam kod recidivista.
Nije. Ti nećeš, bar ja neću, zbog bolesti djeteta i nespavanja od dva tjedna, ili krize na poslu, ili svađe s nekim, smatrati da imam pravo, uvijek su tu pozivi na neke "patnje" i prava koja iz tog proizlaze, naliti se. I tako dan za danom. Jer mi je to, navodno, jedino životno zadovoljstvo. Jer je meni teško i imama prava. A koja su prava drugih pritom, ništa, ko ih šiša, oni ne razumiju kako je to patiti. Samo JA na svijetu znam što je bol.Slažem se, ali to je osnovno obilježje cijele ljudske vrste.
Da, ali ću nespavati zato jer je to MOJE dijete, ići ću na posao jer je to MOJA egzistencija...
Što ne negira ovo što si rekla... samo mi se čini da je "dijagnoza" sebičnost preštura i prekruta za opisati tako kompleksnu pojavu kao što je ovisnost... jer ovo što opisuješ je posljedica (banaliziram) nesretnog djetinstva, tate alkoholičara, nesigirnosti, nesposobnosti da se nosimo sa svojim osjećajima, zadacima, situacijama... bla-bla... cijeli niz uzroka.. koji su se slili (zgodne li riječi) u istu dijagnozu alkoholizam. Igrom slučaja to je alkoholizam... drugi su otišli u radoholičarstvo, treći u depresiju...
Je... kod alkoholizma, to se na kraju svodi na sebičnost... ali to nije uzrok.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom