Drage moje,ja sam ovdje nova,i zelim vam iznjeti svoju pricu,neznam dali je neka imala slicno iskustvo. Bas sam se dvoumila kako dati naslov ovoj temi....
Moja najveca zelja u zivotu je imati djete,postati majka.Moja prica je jako duga,da sada ne duzim...Godinama se borim sa neplodnoscu,prosla sam dva postupka IVF.Nazalost,jos nisam postala majka.
Prije nego sam pocela imati zdravstvenih problema koji su doveli do steriliteta,ostala sam prirodno trudna,prije desetak godina ali sam napravila abortus.
Sada dolazim do dijela zasto sam uopce otvorila ovu temu.... Kada sam prirodno ostala trudna zeljela sam i tada bebicu jako,jako puno ali sam- iz samoj sebi neobjasnjivih razloga u 6 tjednu napravila abortus.Kasnije mi je bilo zao,i danas,toliko godina kasnije to je nesto sto sebi nisam mogla oprostiti.Jednostavno,tako mi je doslo kao da jedan dio mene nije zelio to malo bice.Kasnije sam mislila mozda je to bio strah od neceg novog,bila sam mlada,i td...ali sam tek kasnije shvatila da taj razlog nije bio.
Nakon toga,zeljela sam ponovo zatrudniti,ali nije islo.Cekala sam i cekala,stvari su se malo zakomplicirale sto se tice moga zdravlja,tako da je jedino IVF dolazio u obzir,a i zbog spermograma moga muza. Niko sretniji nije bio od mene kada sam odlucila da idem na IVF. Medjutim kada su pocele pripreme,ja sam opet pocela padati u depresiju,i jako se lose osjecati.Zasto,neznam....Jedini odgovor je da su to hormoni.Drugo mi nista ne pada na pamet. Kada sam pocela sa terapijom,nista mi nije bilo tesko,ni inekcije svaki dan,ali sam patila.Sto je najgore ja nikada nisam imala nikakvih ozbiljnih psih.problema,pa da kazem mozda je od toga.Prosla je punkcija,prosao je et lezala sam doma,cekala sam do vadjenja bete,ali jedan dio mene,kao da opet nije zelio bebu. Moj IVF nije uspio.I tako i drugi pokusaj... Pocela sam razmisljati da odem psihologu da popricam,da vidim sto se to dogadja samnom,zasto toliko zelim djete,a kada do toga skoro dodje,kada sam tako blizu,ja postajem kao druga osoba. Nisam otisla dr.jer mi je neugodno.
Sada se spremam za svoj treci IVF ali ja sam tako tuzna,depresivna....Dali je moguce da je to od hormona??? Placem jer mislim da moja prva dva pokusaja,nisu uspjela jer podsvjesno to nisam niti htjela. A sa druge strane,kada vidim majke sa djecom,placem jer ja nemam djete. Dali je neka imala slicno iskustvo,??ovako mi je gore jer mislim da je moj slucaj jedini. Nadam se da cete imati razumjevanja zbog mog predugog posta,jer sam zaista ocajna. Hvala.