Osim flegmaticnog muza, totalno se osjecam neorganizirano, kuca nam je u teskom neredu, ne znam si poslozit uopce aktivnosti kroz dan...jel to dio paketa ili sam samo ja takva?
Osim flegmaticnog muza, totalno se osjecam neorganizirano, kuca nam je u teskom neredu, ne znam si poslozit uopce aktivnosti kroz dan...jel to dio paketa ili sam samo ja takva?
Očekivanja su ključna stavka. S vremenom postane lakše, očekivanja sa malo smanje (jer moraju) pa se sve skupa izbalansira i svi sretni.
Mi smo oboje kaos i većinu vremena kad smo slobodni provodimo s bejb i uopće nam nije žao Osim naravno ako netko dolazi u goste,al i to smo sveli na minimum...maksimalno odmaramo i uživamo u djetetu.
Ja sam čula odličnu rečenicu...ako u prvih dva, tri tjedna stigneš u danu oprati zube i otuširati se - puno si napravila!
E sad mi je lakse jer kod nas je kaos. Briga me. Ni noge nisam depilirala dva tjedna. Kosu operem. I ne smrdim.
da noge nije depilirala LOOOOL
lavko zbilja si me nasmijala, ja ne znam da li sam se otusirala kako bog zapovjeda.
Bome, ja nisam mogla ništa drugo, al tuširala sam se 3 puta dnevno po 10 minuta pod vručom vodom. To mi je bio jedini bijeg od svega, osjećala sam se užasno i samo zvala ljude da ga malo nosaju dok se ja tuširam. Zato kosu nisam oprala dobra 2, ako ne i 3 tjedna, jer ju nebi stigla posušiti
Joooj, kak sam ja bila razmažena - ja bih se uvaljala u kadu i ne bih izlazila pol sata. A mm je nosao mog starijeg koji je imao grčeve i urlikao. Tja, sve je to bilo podnošljivo dok je broj djece bio 1, ali iduće godine broj djece je bio 2 nehodača i tek tada sam shvatila da mi jedno dijete i nije bilo neka tlaka.
Depiliranje prva 2 mjeseca :shock:
Muža sam dočekivala s posla GLADNA pa mi je na brzinu slagao sendvič koji sam jela malom iznad glave (sjećam se kako su mrvice padale po njemu) jer smo non-stop bili prištekani i spavao je samo na meni.
Ostalo budno vrijeme je urlao tako da se nisam usudila pomaknuti :LOL:
Happy times ))) Eto nas sad to opet čeka za koji dan!
Hahaha
i mi tako.
ali drugo je ( unatoc svim okolnostima i dodatnim izazovima) bilo -preporod.
jela je , spavala , bila dobre volje. Kuhala sam svaki dan, pekla kolace, brinula o starijem, bila i sama povremeno dva -tri dana ( i noci ) jer je muz znao otici na put, subotom sam obavezno odlazila sama na plac i u trgovinu kao ispusni ventil...
ma nevjerojatno nesto.
Sirius, takav rasplet sa drugim se ne usudim ni zamišljati
Sreća pa kako stvari stoje muž bi mi treba doći doma tjedan dana prije termina, nadam se da me neće stisnuti prije za porod (onda ću ja kao u onoj reklami, a ne ne stisnuti ću ja do utorka) i trebao bi ostati doma prvih mjesec dana nakon poroda. Nadam se da ću se do tada uspiti nekako organizirati, jer lako što ću ja biti gladna, ako ne uspijem skuhati, ali muka mi je da bi mi cure mogle biti gladne..stariju treba svako jutro dignuti i spremiti za vrtić, posvetiti joj pola sata vremena, a već čujem i vidim najmlađeg člana kako vrišti iz petnih žila..uf bolje mi je ne razmišljati o tome sada..razbijati ću glavu kad dođe vrijeme...
Happy times... Moj prvi star oko mjesec i pol, cijeli dan u krevetu prištekan na cicu. Muž dolazi oko 3 popodne s posla i nosi mi makovnjaču i mlijeko - naravno jedem u krevetu s malim na cici. Kad se sjetim kako sam tada umorna bila...
Lavko, dobro vama to ide. Samo mazi i nosaj, sve ostalo je manje bitno. Ako hoće spavati na tebi, neka spava. Ako možeš, spavaj s bebom i ti.
Pomaže i pomagao je, puno i dobar mi je. Ja ne kvocam pa ne kvoca ni on. Uživa sa sinom i dobar je tata i muž, odvede ga od kuće kad ja idem malo odmoriti. Nije problem otići jesti van familijarno ako je doma hrpa posla i ne stigne se kuhati, a dok sam čuvala prvu trudnoću nosio mi je svaki dan iz restorana.
Ne pita za sex i zato mu hvala. Sad kad očekujemo drugog sina svako toliko samo sebi u bradu ponovi kako je gotovo sa životom.
O ja sam se tuširala. I prala zube. Toliko je mogao i tata biti uz njega. A meni je pomoglo i fizički da se bolje osjećam (čista, mirisna ) i psihički da nešto napravim za sebe. Depilirala se bome nisam, čemu
Mene jedino živcira što jauče kako je umoran nakon posla, da mi ga je vidjeti samo jedan dan s malim da radi sve što treba... OK znam da i posao zna izmoriti, al onda radije nek šuti
O onda se necu zaliti, nas jedino muce ti odvratni grcevi, sad postaju intenzivniji pa uopce ne spavamo. A kad urla, moram zvat muza najprije da mene smiri jer to urlanje zvuci prestrasno. Ja sam mislila da bebe spavaju i jedu. Bas.
A ja sam od svih doma najpogubljenija,jer ne znam jel radim sve dobro pa si predbacujem-e da sam cekala da podrigne, ne bi imala grceve i tak. A ona nikako da podrigne pa ja odustanem. pa se krivim.
Ma ovo je mega promjena. Mega. Dobro da sam na mega dozi lijeka.
Lavko meni je napa bila spas kad bi baš jako plaka stala bi s njim ispod nape i umirilo bi ga,pa probaj.
Da mi nema muza, ne znam kako bi. S prvom bebom nije bilo ni priblizno tesko kao s drugom. Imala sam vremena za sve, a curka mi je bila dobra i mirna. Drugi bebac pati od grceva i jedino sto pomaze je lagana masaza trbuha, a to traje i traje, nekad po citavu noc Kad ne mogu vise, i opet pocne vristati muz preuzme. Imali smo cak neki dogovor da je on `dezuran` do 2-3 ujutro, a ja poslije, pa sam se tako uspijevala naspavati. On jadan ima strpljenja beskrajno. Isto tako, maksimalno je angaziran oko nase prvorodjene.
Druga me beba stvarno izmorila, osjecam se nekako totalno nezenstveno, zapravo zanemareno (od same sebe). Najgore od svega je sto imam osjecaj da mi je iskustvo prvog djeteta odmoglo, jer je drugo sasvim drugacijeg karaktera, pa imam filing da sam losa majka, jer moja rjesenja ne funkcioniraju. MM mi je najveci oslonac u tome da ne padnem totalno u depru.
Ja se zasad ne mogu požaliti na supruga. Nakon svakog poroda je bio dobar a nakon ovog zadnjeg fenomenalan.
Kako smo se preselili u svoj stan, tako smo odlučili da ćemo ovaj put sve sami. Odluka je bila odlična. Kuhao je, pospremao, bavio se svima nama.
Ali ja se ne mogu požaliti da nemam vremena za ništa. Ja sam bila depilirana tjedan dana nakon poroda
Dilek, to i mene malo pere, imamo te nesretne grceve i onda mislim kaj krivo radim, mozda nesto ja grijesim. Znam da nema veze, ali nekako ti to nabije griznju savjesti. Mi isto na smjene dezuramo. Ali nasla sam nesto sto olaksava dosta - homeopatake kapi kids relief. Probaj s njima, olaksaju sigurno.
Lavko ja sam sigurna da ništa ne radiš krivo. Moj maleni nema grčeve, na svu sreću, ali ima tzv.večernju nervozu.
Ponekad ne pali ni rutina, nego izmišljam čuda samo da manje plače.
Drago mi je što si našla nešto što maleckoj pomaže.
Kod nas je situacija da u pravilu ja hranim, presvlačim i ostalo a on ga zabavlja ali ako ga zamolim napravit će što treba. Nama je najveći problem kuća, oboje volimo da je sve čisto i da je svaki dan skuhan ručak a trenutno to nikako ne uspijevam ako njega nema doma pa ponekad imam osjećaj da mi on to potajno predbacuje ali postoji i velika šansa da me to samo peru hormoni ako mu i smeta on je toliko ok da neće prigovoriti.... ono što meni malo smeta je to da on još ne razumije da se mora prilagoditi bebi a ne beba njemu (npr hoće da idemo na kavu kad mišek mora ići spavati jer ne razumije da će mali biti cendrav cijeli dan ako se ne naspava i sl.) ali pomalo ga ufuravam u svijet beba, prvo nam je pa ima jocker
Ja sam se prilagođavala prvom djetetu jer sam mogla, drugom nešto manje, a treće se moralo prilagodit nama svima. Tak mu je pao grah .
A muž je do trećeg toliko usavršio da je šteta kaj nemamo još koje :D
Mi imamo sreću da je mm počeo raditi tek sad, kad mali miš ima skoro pa 4mj . Na početku , nakon dolaska iz bolnice je radio ko navijen, čak me i hranio, ja nisam mogla ništa jer smo dobili malog prijepka koji je bio prištekan na mene stalno, preko dana nije htio spavati , hvala bogu nije imao grčeve. Moj highlight dana je bio tuširanje , tad sam imala do 10min za sebe . Onda je mm-u malo postalo pun kufer pa mi je prigovorio neke stvari ,( kad mi je rekao, joj kaj je tebi teško, ti samo dojiš skoro sam ga gađala) , pa sam ja njemu odgovorila na tih par stvari, bilo je par svađica, ali mislim da je to normalno.
Onda se i ustalilo spavanje preko dana i noći, priljepak se malo odlijepio pa je postalo lakše. Sve u svemu moj mm je zlatan, sve radi po doma, drži malog, pa ja uspijem skuhati ručak, ali to prakticiramo tek zadnjih mj dana, do tad smo imali zlatne roditelje jer drugačije nismo mogli, sad malo moja mama dođe u ispomoć
Ja se moram ispuhati negdje jer cu inace upucat nekog. Muza prvog. On jednom rijecju mene ZIVCIRA do bola. Ne znam jesam li objektivna ali ja kad vidim da on lezi i surfa a ja ne znam kaj bi prije, popiz... Sto gpd ga zamolim, kaze mozes sama, pa ti si na porodiljnom. Jedino hoce cuvat malu al onda vidim kak je krivo drzi pa si mislim-ni to nisi naucio. Njemu se majke mi nista nije promijenilo u zivotu. A ja konstantno imam osjecaj da sam losa majka zbog xy razloga pa se rasplacem svaki dan. Najljepse mi je kad idemo kod mojih pa mami otvorim dusu i onda imam osjecaj da ce stvari bit ok. S njim nemam taj osjecaj. Pokusavam na fino, kroz salu, ozbiljno...al brate njega pokrenut nece nista.
Eh, zna to tako biti..... MM je mislio da mu ne dam blizu djetetu, isto zato jer sam ga ugnjavila da se uključi oko drugih poslova (usisavanje, nabavke.... sve ostalo).
A za plač isto - hormoni rade svoje... Možda te zato i živcira muž. Kad se isplačeš, bit će ti lakše.
Plac olaksava malo stvari, ali tu je stalno taj osjecaj da sam sama i da nesto krivo radim. Mala ima cjelodnevne grceve i osjecam se krivom sto joj ne mogu pomoc.
Ja se divim svim zenama s dvoje i vise djece. Mene ovo jedno izmozdi a ne vjerujem da s vremenom postane lakse.
Mozda meni fale radne navike, kaj ja znam.
Nije stvar u radnim navikama.
Beba ti je jos jako mala plus ima grceve sto jako otezava, a ti si jos u babinju-emocionalna tempirana bomba.
Možda, ali nije baš vjerojatno... Svakoj rodilji treba pomoć - muža, mame, prijatelja, susjeda.... koga god dohvatiš da je voljan pomoći.
Osim toga - treba promijeniti prioritete i prestati se uzrujavati oko stvari koje ne stigneš. Bilo je topica o tome - kako se organizirati. Ja sam imala tetu čistilicu u drugoj trudnoći i nakon poroda, a bome su pomagali i mm, njegova mama, moji roditelji kad bi stigli (ne žive u istom gradu), moje kolegice s posla i tako...
Ali istina je da život nakon rođenja djeteta nije isti kao prije. Nikad ne može ni biti. Moj je postao neusporedivo bolji, bez obzira na sve nevolje, umor i stvari koje nisam mogla riješiti. Ide to... Nije sad trenutak, ali pikula ima pravo - s prvim je najteže, kasnije je često puuuuno lakše. Zamisli da si rodila blizance ili trojke - kako bi to izgledalo??? A ima cura tu na forumu koje su u tim cipelama.
Opusti se i uživaj, spavaj kad beba spava (to je isprekidano deračinom, ali nema veze), kućanske poslove svedi na minimum i sve će se riješiti polako.
Joj lavko, kad se samo sjetim sebe i svog muža na početku.
Ja sam prije poroda znala čitati tekstove o tome kako se odnos mijenja nakon dolaska djeteta i već sam se unaprijed plakala jer nam odnos više nikad neće biti isti. I doista, kad sam rodila, on se nekako.. uplašio? Sve je bilo na meni, vidjela sam da se on trudi kolko može al meni to nije bilo dovoljno. Pomišljala sam čak i na to da ćemo se morat rastat, da ovo neće ići, da me na kraju ipak ne razumije i da ne voli naše dijete..
A znaš šta? Ništa, ništa od toga nije bila istina. On se samo uplašio.
Mi smo majke, o nama dijete ovisi, mi ga hranimo, presvlačimo, i doista- mi jesmo na porodiljnom. I teže nam je nego mužu koji dolazi sa posla, ali nemoj očekivati da ćeš mu to ikad uspjet utuviti u glavu
Polako, još si u babinju i pod hormonima, još ni ti do kraja nisi upoznala novu malu osobu u svom životu a kamoli on. Daj mu vremena i da ju nauči nositi i da shvati da je i tebi teško, i po malo, dan po dan i bit će sve ok i skoro po starom.
Evo, ja tek sada, 9 mjeseci od poroda mogu reći da smo mi napokon na starom. On se igra sa malenim jer je mali postao osoba s kojom i on može komunicirati pa mu je puno lakše, prije nije znao šta bi s njim. Mi smo se napokon počeli normalno sexati jer mene više ne boli pa sam na kraju shvatila i koliko nam je ta stavka falila i kolko nas je opet povezala.
Malo po malo Lavko, dan po dan, daj vremena i sebi i mužu. A i djetetu da se navikne na vas... Jadna beba plače, i majkama koje doje je puno lakše nego tebi jer je sisa rješenje za skoro sve, staviš bebu na cicu i odmaraš.. A ti se na žalost moraš snalaziti na sto drugih načina pa ti se čini da ti ni to ne uspjeva.. Uskoro će postati lakše, doista, nakon djetetovih 3 mjeseca stvarno neke stvari postanu puno lakše a dođu neke druge stvari koje olakšaju i ove koje su ostale teške
uf meni i nakon 10 mj od poroda dođe da mm napucam,i sad bi ga najrađe!baš me sad iznervira !!! lavko sve je to normalno i proći će!
Ja ti mogu reći kao majka troje djece da me svako sljedeće dijete sve manje umaralo.
Recimo, uopće me nije sekiralo što beba br. 3 plače, a ja sam baš na wc-u. Pa nek plače 5 minuta dok ne završim. S bebom br. 1 sam skakala s wc-a neobrisane guzice..
To ti je iskustvo višestrukog majčinstva, barem kod mene
lavko, postane lakše. Budi sigurna u to. Ako ne nakon tri mjeseca, onda kasnije, ali postane.
A muž. ah! Ima i onih u sve uključenih, ali meni se čini da su oni u velikoj manjini. Većina lijepo sve prepusti ženi, njima to tako lako ide. Daj mu dijete, a ti odi van, prošetati, u dućan, ili jednostavno, odspavati. Sigurno će se snaći, pa makar ne bilo sve po tvome, nema veze.
A što se tiče broja djece, znaš ono: prvo slikaš svaki dan, drugo na svim rođendanima, a trećemu kukove. Ma, šalim se, ali praksa čini čuda. Za okupati prvo trebale su mi pripreme kao da idemo na izbor za mis drugi se kupao skupa sa velikim, a treću sam držala jednom rukom za trbuščić i pod slavinu ( dobro, pazila sam na temp. vode).