Beti3 prvotno napisa
Drugačije sam razmišljala, jer se ja uvijek trudim ući u tuđu kožu. Nikako mu ne bih mogla reći : Rodi si dijete. On to ni slučajno ne može. Shvaćala sam da je ljubomoran na količinu vremena koje posvećujem bebi, količinu nježnosti, količinu zajedništva. Do jučer sve to je bilo samo za njega i sad , odjednom, preko noći, on je u totalnom drugom planu. NJEGOVOJ ženi je to malo biće uzelo svo njeno vrijeme, osjećaje, tijelo. I ON je odgovoran za taj mali život zauvijek. Mora raditi i skrbiti.
Sve će to doći na svoje, treba vremena. Treba malo ponekad mu se posvetiti, da osjeti da je voljen i mažen. I mi volimo taj osjećaj, a muškarci pogotovo. I onda će se lakše posvetiti bebi i brže shvatiti da je to divno, malo biće i dio njega i zaljubiti se u SVOG sina ili kćer, kao što se i mama čim je rodila. Tolerancija, ljubav i razgovor su najbitniji u tim prvim tjednima kada svatko traži svoje novo mjestu u proširenoj obitelji.