Mater Studiorum
Evo, ja sam na kraju priče s K., njoj je 16 godina i skoro je odrasla.
Nisam joj nikada pokušala dodati moje djevojačko prezime, jer mi se to činilo kao dodatno opterećenje, nego sam ja zadržala prezime njenog oca.
Prije nekoliko dana rekla mi je da će to učiniti sama, čim napuni 18., jer se osjeća puno bliža meni, mojim roditeljima i obitelji pa joj je glupo da ne nosi i naše prezime.
Ovo je definitivno na tragu mojih stavova i razmišljanja i moram priznati da mi se vrlo sviđa ovaj primjer, kojim je majka prepustila odluku svome djetetu, ne dovodeći je u dodatne životne nelagode. Svaka čast! A svaka čast i tvojoj kćeri koja je tako trezvenog razmišljanja, da zna zauzeti ispravan stav prema vrijednosti prezimena kojeg želi nositi i s kojim se osjeća srođenija.
Inače, oduvijek sam dvostruka prezimena žena doživljavao samo kao snobizam pojedinih "dama" koje su se željele osjećati važnije od drugih i putem prezumena se lansirati u elitizam. Jer to je odvijeka bilo vrlo nobl u krugovima plemstva, aristokracije, elitnijeg građanstva i sl., pa se evo rekao bih karikaturno (da ne kažem groteskno) proširilo u sve pore društva.
Znam da ovo mišljenje vjerojatno neće pokupit simpatije dvoprezimenskih dama ovdje, pa to doživite jednostavno kao demokratsko pravo jednog čovjeka na svoj stav i razmišljanje, bez potrebe za sukobljavanjem.