Trenutno Parsons: Priče naše mladosti
 |
|||
|
|
|||
Trenutno Parsons: Priče naše mladosti
Pročitala Zaposjedanje. Ne znam šta bih rekla. Nekako je sve previše sporo za moj ukus
Istovremeno sam čitala i Dama i pjesnik. Lagano štivo za laku noć. Ako želite da se odmorite uz knjigu - preporučujem.
I da, tako sam sretna što su i kod nas u Konzumu počeli sa prodajom knjiga po jako povoljnim cijenama, 4,95 KM, a to je negdje oko 18-19 kn; juče sam vidjela reklamu i danas poslije posla: trk u kupovinu! Jupiiii!
Stieg Larsson: "Muškarci koji mrze žene" odlična!! Pročitala sam ga u tri dana.
Za drugi dio trilogije sam na listi u Čk knjižnici 78, na redu,tako da sam poslala mužića da mi knjigu kupi. Ne mogu ja čekati tako dugo.
Jel netko čitao "Djevojka koja se igrala vatrom" ?
Pročitala sam je ljetos, nije loša, ali nije mi tako fascinantna kao prva. Pripovjedački postupci su već predvidivi, pa izostaje onaj efekt iznenađenja iz prve knjige. Dobro je štivo, brzo i lako se čita, kvalitetan krimić, ali ipak ne više od toga.Adrijana prvotno napisa
I ja sam ju čitala, još mi se manje svidjela od prve.
Ja sam upravo završila Misli Davida Lodgea, opet po preporuci sa ovog topica, i baš mi se svidjela; nevjerojatno koliko sam puta držala tu knjigu u rukama i djelovala mi je dosadna?? nemam pojma zašto.
Drago mi je da ti se sviđala knjiga: Misli. I ja volim pročitati preporuku na ovom topiću i do sad se nisam razočarala.
Hm, tako sam i mislila.
Dobro da MM nije jučer kupio knjigu.
Meni su i svi Cobenovi krimići na "isti kalup", ali svejedno dobri.
Jan Guillou, Put u Jeruzalem - sve u svemu, vrijedno čitanja, iako ima nedostataka. Na početku nas autor uvodi u lik Sigrid, da bi ona nakon gotovo 100 stranica naprasno umrla, a mi shvatili da je glavni lik knjige ipak njezin sin Arn. Ovaj prvi, prekinuti dio, podsjeća me na "Kristina, Lavransova kći, Sigrid Undset. Skretanje fokusa na Arna je ujedno i trenutak kad je meni knjiga postala zanimljivija, jer su slike Arnovog samostanskog života daleko uspješnije i bliže srednjovjekovnoj stvarnosti nego slika emancipirane žene koja sve konce drži u svojim rukama. U knjizi se stalno nešto iščekuje, a najviše put u Jeruzalem, kojeg čekamo do posljednjih stranica knjige, kada čitatelj svhvaća da je čitav Arnov život vodio u Jeruzalem. No, nema ništa o templarima ni o križarskim državama. Knjiga opisuje skandinavsko srednjovjekovlje, prilično realni, ali često i dosadno, s puno ponavljanja i suvišnosti.
Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje – to je jedna od knjiga se moraju pročitati. Jako je osobno i iskreno svjedočanstvo o vukovarskoj djevojčici, stradanju njezine obitelji u Domovinskom ratu, smrti oca i izbjeglištvu. Cijenim tu iskrenost, jer bez toga ne bi ni bilo pravog svjedočanstva, onakvog kakva nam nedostaju. Izvrsno je preneseno potiskivanje osjećaja koji grunu tek na kraju knjige i neka mladenačka usredotočenost na sebe kao znak vitaliteta i valjda preduvjet preživljavanja. Osupnula me ljudska priroda koju bole predrasude prema sebi, ali ne preže od predrasuda prema drugima, u ovom slučaju Zagorcima iliti Pajcekima. Možda je to isto tako namjerno priznata i pokazana mladenačka uskogrudnost i sebičnost. Tome pripisujem i nedostatak kontemplativnosti; unatoč težini iskustava, nema nijedne transcendentne misli. U svakom slučaju, vrijedi pročitati.
Maryline Desbiolles, Sipa – inače ne volim „kulinarsku književnost“, jer mi se čini pomodnom; kad se otkrije neka formula koja se prodaje, eto ti na stotine takvih djela. Međutim, ova knjiga me privukla prije svega svojom naslovnicom, rascvalom lavandom na podlozi ljetnog neba. Valjda sam htjela produžiti sjećanje na ljeto. Knjiga me je ugodno iznenadila: spremajući rižoto od sipe za prijatelje koji će doći na večeru, mlada žena s juga Francuske razmišlja o davanju u prijateljstvu i ljubavi, o svojoj prošlosti, strahovima, životu i smrti. A sve to prožeto je mirisima i okusima njezine kuhinje i, općenito, mirisima Mediterana.
Lee Child - Jedan Hitac... krimić. Čitljivo...
Planiram na kiosku kupiti Nebo može čekati.. zvuči kao zabavna knjiga...
Posljednje uređivanje od jadranka605 : 13.10.2010. at 11:53
Stavit cu si knjigu na wish listu samo zbog ove napomene - knjige o Kristini su mi od djetinjstva na listi omiljenog stiva, i svako toliko im se vracam.
E se pozeljela vratiti na Harryja Pottera, pa sad citamo "Harry Potter and the Order of the Phoenix".
djevojke iz riyada-jako mi se svidjela
Upravo sam završila Kradljivicu knjiga, po preporuci sa ove teme. Pročitala je u dva dana, i pred kraj, počela da plačem kao kiša. Ne pamtim kad sam se ovoliko isplakala. Možda malo i hormoni, ko će ga znati
Odlično napisano! Preporučujem, preporučujem, preporučujem!!!
Ja sam pročitala Neobičnu priču o Benjaminu Buttonu - izdao Algoritam u posebnoj knjižici, valjda radi popularnosti filma; jako je zabavna a sa filmom naravno nema veze. A dobila sam i Kule u zraku, treći dio famozne Millenium trilogije, početak je vrlo dosadan.
Pa sad, meni je i početak Muškaraca koji mrze žene bio dosadan. Ne samo početak, nego prvih 50-ak stranica, već sam razmišljala ima li smisla sve to čitati. A onda, kad je krenulo...
Kule u zraku sam danas napokon rezervirala u Ogrizoviću (ne znam zašto, ali ta knjižnica prva dobije sve nove knjige).
I počela sam čitati "Otvoreno cijelu noć" Davida Truebe. Vidi se da je autor iz filmske struke, cijelo vrijeme imam dojam kao da gledam film, i to neki u Fellinijevom stilu. Prilično bizarni likovi, moram primijetiti, ali knjiga mi se sviđa, zasad.
Da, ta rečenica je zaista upečatljiva.
A Bill je seronja, imao je sve što je čovjeku potrebno za sreću i uspio je sve to upropastiti, jer nikada više neće biti isto.
Sada čitam Nevjernicu i jako mi ju je teško čitati.
Toliko patnje i boli...teško mi je to probaviti
Ja u zadnje vrijeme uopce nemam vremena za citanje; Samo placam zakasnine u knjiznici...
Zadnje sam procitala od E.Griffin Nesto posudeno i sada citamd drugi dio Nesto plavo. Zabavna knjiga, ljubavni chic lit.
Zlocin i kazna - Dostojevski - drugi put :$
Zločin i kazna !!! Stvarno volja. Ma pročitala sam ja i Idiota i sve druge ruske klasike u gimnazijskim danima, ali ne znam da li bih se odlučila ponovno čitati.
Ustvari, kad razmislim, bolje je dvaput dobro, nego jednom bezvezno.
Ja opet čitam E. Kishona, on mi ne dosadi.
Meni je Zločin i kazna primjer savršene kompozicije romana i uvijek gušt čitati.
Meni osobno najmanje drag roman Dostojevskog, valjda zato što nema baš toliko 'povišenih' osjećaja kao u drugima.
Ja čitam Kule u zraku i stvarno su mi totalno dosadne, u tom romanu se baš ništa ne događa.
Aaaa Dostojevski moj omiljeni pisac. Preferiram Braću Karamazove i Bjesove. Obje pročitala više puta.
Sada čitam Iana McEwana Okajanje. Baš mi je dobro sjela.
Da li je netko gledao film? Kakav je?
Paolo coelho - Vještica iz Portobella, a tak, nisam oduševljena, prešla sam polovicu, stavljem je na stranu zasad, jer mi je stigla Djevojka koja se igrala vatrom
Kad smo kod ruskih klasika, ja sam se upravo odusevila Tolstojevim Uskrnucem, i mislim da cu i Anu Karenjinu sagledati u svjetlu tridesetih.
Kad smo kod ruskih klasika, ja sam se upravo odusevila Tolstojevim Uskrnucem, i mislim da cu morat Anu Karenjinu sagledati u svjetlu tridesetih.
Uskrsnuće je odlična knjiga.
Voljeti ponedjeljak, John D. Beckett
Odlican, dugo mi je ostao u sjecanju. Tople preporuke!
E jedva čekam onda pogledati ga.
Pročitala sam "Otvoreno cijelu noć" D. Truebe i mogu reći da mi je to jedna od boljih knjiga koje sam ove godine pročitala. Istovremeno je i smiješna, i bizarno-groteskna, pa čak i tragična, ali toliko je puna duha i života da nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Toliko osebujnih likova na jednom mjestu dugo nisam susrela - od djeda koji svakodnevno razgovara s Bogom (i čuva mu mjesto za stolom), bake koja iz principa ne ustaje iz kreveta, šest sinova od kojih je svaki slučaj za sebe, majke koja cijelu tu ludu familiju drži na okupu...
Inače nisam poznavatelj španjolske književnosti i kulture, ali ova knjiga me se zbilja jako dojmila, svakako preporučujem. Ako vam se i ne svidi, imat ćete o čemu razmišljati.
Druga knjiga koju sam nedavno pročitala je "Isus pere bjelje" talijanskog autora Brune Ballardinija. Oštra je i beskompromisna kritika katoličke Crkve, ne preporučujem praktičnim katolicima ni iskrenim vjernicima
Mene ova prva knjiga koju navodiš asocira na neki Almodovarov film,čini mi se da bi bila dobar predložak za tako nešto. Sada si me zaintrigirala.Pročitala sam "Otvoreno cijelu noć" D. Truebe i mogu reći da mi je to jedna od boljih knjiga koje sam ove godine pročitala. Istovremeno je i smiješna, i bizarno-groteskna, pa čak i tragična, ali toliko je puna duha i života da nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Toliko osebujnih likova na jednom mjestu dugo nisam susrela - od djeda koji svakodnevno razgovara s Bogom (i čuva mu mjesto za stolom), bake koja iz principa ne ustaje iz kreveta, šest sinova od kojih je svaki slučaj za sebe, majke koja cijelu tu ludu familiju drži na okupu...
Inače nisam poznavatelj španjolske književnosti i kulture, ali ova knjiga me se zbilja jako dojmila, svakako preporučujem. Ako vam se i ne svidi, imat ćete o čemu razmišljati.
Druga knjiga koju sam nedavno pročitala je "Isus pere bjelje" talijanskog autora Brune Ballardinija. Oštra je i beskompromisna kritika katoličke Crkve, ne preporučujem praktičnim katolicima ni iskrenim vjernicima
Ovu prvu knjigu ću sigurno pročitati, strašno volim španjolsko "ludilo".Pročitala sam "Otvoreno cijelu noć" D. Truebe i mogu reći da mi je to jedna od boljih knjiga koje sam ove godine pročitala. Istovremeno je i smiješna, i bizarno-groteskna, pa čak i tragična, ali toliko je puna duha i života da nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Toliko osebujnih likova na jednom mjestu dugo nisam susrela - od djeda koji svakodnevno razgovara s Bogom (i čuva mu mjesto za stolom), bake koja iz principa ne ustaje iz kreveta, šest sinova od kojih je svaki slučaj za sebe, majke koja cijelu tu ludu familiju drži na okupu...
Inače nisam poznavatelj španjolske književnosti i kulture, ali ova knjiga me se zbilja jako dojmila, svakako preporučujem. Ako vam se i ne svidi, imat ćete o čemu razmišljati.
Druga knjiga koju sam nedavno pročitala je "Isus pere bjelje" talijanskog autora Brune Ballardinija. Oštra je i beskompromisna kritika katoličke Crkve, ne preporučujem praktičnim katolicima ni iskrenim vjernicima
Ovo drugo, zašto ne preporučaš? Nije to knjiga o kršćanstvu ni o Isusu nego o marketingu i korporativnosti Katoličke crkve. Iako taj marketing stvarno postoji i neke kritike bez sumnje stoje, s moga gledišta ta je knjiga ipak banalna u dimenziji u kojoj pokušava svesti kršćanstvo, njegovo postojanje, trajanje, poruku i značenje na dobro smišljenu ideju i još bolji marketing koji je, prema autoru, počeo sa Svetim Pavlom i izvrsno funkcionira sve do danas. Još jedna od formula koje se dobro prodaju, a kakvih smo se već nagutali. Nije kršćanima baš sve išlo i ne ide "kao kroz putar" kako autor insinuira, a ono što je za njega "dobro smišljena ideja" za nas kršćane je istina i objava koja nas poziva da budemo dostojni toga. Koliko mi kao ljudi u tome uspijevamo druga je stvar, a isto tako i koliko u tome uspijeva čitava "korporacija" o kojoj govori. Tu svakako ima mjesta kritici, a mi "iznutra" to najbolje znamo. Ali isto tako i za ono bolje što kroz sve to možemo doseći.
Ne preporučujem da ne bi bilo povrijeđenih
Iako tvoj komentar stoji, knjiga definitivno nije savršena, čak i meni (zakletom ateistu) su neke stvari bile pretjerane. Ali, u cjelini, knjiga mi se svidjela i dodatno me podržala u nekim prijašnjim stavovima.
Kužim te, iako mislim da se nitko ne bi trebao ni smio vrijeđati na pristojno izrečeno drugačije mišljenje. Ali, iz sličnog razloga ja ovdje nikada ne pišem o teološkoj literaturi koju čitam - ne mislim da bi to ikoga povrijedilo, ali ne želim da se shvati kao marketing.Ne preporučujem da ne bi bilo povrijeđenih
Bliži nam se dohrana, pa uglavnom takvu literaturu. Jadranka Boban Pejić: "Za bebe i djecu", Jsminka Komnenović:"Od prvog obroka do školske užine", itd.
A mami za dušu, ljetos zadnji dio Millenium trilogije, a upravo Ulazak u svijet interijera (nije baš nešto, moram priznati)...
"The Egyptologist" od Arthura Phillipsa - dosadno, pretenciozno, surfa na valu krimi romana sa povijesnom tematikom (arheolog, pismo, oporuka, veliko otkrice u Egiptu, itd.) ali, IMHO, vrlo neuspjesno. Palac dolje.
Jos uvijek citamo Harryja Pottera ("The Order of the Phoenix"), a nakon toga nas ceka nastavak ("The Half-Blood Prince") i Kate Lauren, "Fallen".
Posljednje uređivanje od Elly : 23.10.2010. at 19:21
lagano, neloše štivo
http://www.algoritam.hr/?m=1&p=proiz...=524&id=141473
Nedavno sam pročitala "Die Vermessung der Welt" ("Mjerenje svijeta") Daniela Kehlmanna. O toj se knjizi ovdje već dosta pisalo i bilo je različitih mišljenja. Meni se jako svidjela - Kehlmann zaista krasno piše (ne znam, doduše, koliko je to moguće iščitati u prijevodu), osebujna je humora i stilski vrlo izbrušen. Tema je odlična (načini na koje su dva vrhunska uma, Humboldt i Gauss, pristupali svojoj opsesiji, mjerenju svijeta oko sebe), svakako preporučam.
O, da.
Imam nekoliko takvih knjiga i stalno im se vraćam.
Potpis, potpis...
I meni. Ponekad živim s likovima naročito u lijepim pričama. Maeve Binchy mi je jedan od autora u čijim knjigama volim biti.
Daa. Obožavam knjige koje su dovoljno snažne da me tako uvuku u svoj unutarnji svijet da mi bude previše žao buđenja (kraja knjige). Zato sam uvijek u potrazi za stvarno jako dobrim knjigama.Iščitavam ovaj topic i mislim da ću se dokopati nekolicine jako dobrih.Trenutno čitam "Matildin posljednji valcer", Tamara McKinley. Imam još nekih 50-ak stranica do kraja i, iako je kraj predvidiv, nekako mi je teško završiti tu knjigu jer ću izaći iz tog svijeta u koji su me uvukli.
Događa li se to još nekome da mu bude žao što je knjiga pročitana?
William Trevor: Priča o Lucy Gault, pročitala ovog ljeta, predivna knjiga, ali i zastrašujuće tužna. za one s dobrim živcima...
sad čitam Svete tajne sestrinstva Ya-ya, i svesrdno preporučujeme
Upravo čitam " Nevjernicu" a u pripravi je "Koliba" mada je ve ćdugo čeka jer i nekako nisam raspoložena sad za nju!!
Upravo pročitala Baretićevog "Osmog povjerenika", nije baš remek-djelo, ali je knjiga zgodna, dopadljiva, duhovita. U svakom slučaju bolja od autorovog kasnijeg romana "Hotel Grand".
Tog Osmog povjerenika u mojim knjižnicama nikad nema! Znam da je dosta hvaljen pa sam ga par puta tražila i uvijek je posuđen.
Čitala sam ljetos "Pričaj mi o njoj" od Baretića - tak tak.
Ja sam zadnje pročitala Ammanitija "Blato" i nije me se baš dojmilo, a prije toga zanimljiv viktorijanski "krimić" Sarah Waters "Varalice"
Stvarno??? Zvuči mi nevjerojatno jer je u "našoj" knjižnici (Tin Ujević) stalno na polici, već mi je par puta bio u rukama, ali nikako da ga uzmem doma.
Ajde da bar nečeg ima, jer inače nisu već mjesecima dobili nijedan novi naslov
Ja skoro niš na kraju ne posudim u "svojoj knjižnici", okolo hodočastim nakon što rezerviram knjigu.
Da, naravno, pa to je ono najbolje. To su knjige kojima se vraćamo.
Pročitala sam Priče iz ljetnikovca Slavice Stojan. Poetski i starinski, s puno osobnog doživljaja. Najviše mi se sviđa jezik.
Meni je Osmi povjerenik bio divan(mozda sam se uziviti u taj otocki zivot koji opisuje), a ostale dvije njegove knjige su mi samo ok.
Ja sam pokusala Put u Jeruzalem ali mi nikako nije islo pa sam odustala,sad vidim ovo sto je Zdenka pisala,mozda opet pokusam drugom zgodom s obzirom da sam je kupila za 20 kn.
Procitala Hi-Fi od Hornby-ja, zabavno i lagano
Sad sam uzela Prehranu po krvnim grupama,nadam se da nece biti preradikalna po mene
A od ovih knjiga u kojima zalim sto su procitane, Sjaj tisine mi je bila takva,bas za gust
Mene se Prehrana po krvnim grupama nije naročito dojmila niti mi je nešto posebno radikalna. Pročitah je ljetos skupa sa Mirjanom Krizmanić Tkanje života. I to mi je bilo sve već viđeno.
Posljednje uređivanje od spring : 31.10.2010. at 14:46
Pravila pisanja postova
