Karl Ove Knausgard, Moja borba, 2. dio
Nemam riječi da opišem koliko mi je dobra ova knjiga. Zapravo, ne znam na što bih trebala naići do kraja tog serijala od 6 knjiga a da mi to ne bude možda i najbolje djelo koje sam pročitala u životu.
Tema 2. dijela je borba sa svakodnevnicom, s beskonačnim kućanskim poslovima, odgojem djece, odnosom s partnerom i svima oko sebe.... nema tko nije rekao da je ova knjiga kao da otvoriš tuđi dnevnik i u njemu nađeš svoje tajne. I kad ti je dosadno ono što piše, opet je zanimljivo! Nikad mi još neka knjiga nije bila zanimljiva na taj način, čudila sam se sama sebi kako čitam kako si on spravlja čaj - zakuha vodu, stavi filter vrećicu, pa je makne kad voda posmeđi itd. itd. ili u detalje opisuje što je kupio u dućanu i od čega će spravljati večeru - i da mi je to, koliko god dosadno i banalno, opet zanimljivo i tjera me na daljnje čitanje toliko da knjigu ne mogu ispustiti iz ruku.
Volim ga jako, Knausgard mi je sad idol kao što su mi nekad bili rock glazbenici. Ne znam kako ću dočekati prijevod ostala 4 dijela
Koga zanima više o cijeloj frci koju je izazvalo njegovo autobiografsko pisanje, a bome je izazvao oluju, ovdje je sve izvrsno sažeto https://newrepublic.com/article/1172...ruggles-regret
Ja ću pričekati da se barem 4 dijela prevedu, pa ću onda čitati.
Nakon Stonera, uzela sam Izvan prosjeka Malcolma Gladwella da pročistim nepce i bila mi je toliko zanimljiva da sam skoro odmah krenula čitati sljedeću njegovu (imam u kući dvije). Ipak sam se suzdržala jer imam dvije knjige otprije posuđene iz knjižnice.
Joj da Jurana, Izvan prosjeka je totalno eyeopening u mnogim segmentima, meni se isto jako svidjela knjiga.
Sad doma imam Stonera i finsku spisateljicu Johanne Homstrom "Anđeli s asfalta" koju ću uskoro morati vratiti u knjižnicu, ali jednostavno ne mogu odmah prijeći na nešto drugo nakon Knausgarda.... Toliko sam još zaokupljena njim da uopće ne znam kad ću i kako dalje. Stalno mi se vrti po glavi, pogotovo ovaj drugi dio u kojem sam se s toliko stvari mogla povezati (a svi mi s ovog foruma to možemo, previše je male djece i partnerskih odnosa u igri :D ).
A tek odnos između Norvežana i Šveđana, umirala sam od smijeha iako nije smiješno, toliko su mu dobra zapažanja, nisam pojma imala kakvi su zapravo i jedni i drugi...
Pročitala sam Stonera. Dobar mi je bio, nije me ništa živciralo previše niti začuđavalo - mislim da je na sva pitanja u bijelom koja modernog čitača čude odgovor da je to bilo u drugačijim povijesnim okolnostima, kad su se ljudi drugačije ponašali (svedeno na ful moderno, ništa nije jednostavno razumljivo barem oko muško-ženskih odnosa). Vezano za pitanje supruge i njenog odnosa s ocem, mislim da nije stvar u onome što je navedeno, al ne znam napisat bijela slova da napišem što mislim.
Samo napišeš, označiš (zaplaviš) i onda promijeniš boju u bijelo ovdje gore gdje je oznaka A i strelica prema dolje - desno od font i size
Posljednje uređivanje od Jurana : 26.09.2016. at 10:31
Tx, evo što ja mislim za ženu od Stonera: ljuta je na tatu jer je izmakao njenom štreberaju kojeg joj je sam odgojem nametno, razbio je tu savršenu sliku svijeta koja je od nje tražila ustupke (poslušnost mužu itd.) - em je propao na burzi, em se ubio. Ona je bila psihički labilna, vjerojatno i pravo bolesna, ali druga su to vremena, tko bi danas zaprosio ženu samo što ju je gledao, što je napravio Stoner. Sve u svemu, sve mi je razumljivo u kontekstu tih vremena - i to da je ljubavnica otišla i to da je prepustio kćer, i to da se nije rastajao. A i on je takav lik.
Posljednje uređivanje od ina33 : 26.09.2016. at 20:39
samo da se zahvalim na komentarima i preporukama
ja citam polako, ali citam
i iskljucivo prema preporukama s ove teme
trenutno citam Kafku na zalu i uzivam
pročitala sam pustila sam te
apsolutna preporuka za sve ljubitelje jaaaaako napetih krimića
http://citajknjigu.com/pustila-sam-te-clare-mackintosh/
I ja čitam po vašim preporukama!
Puno sjajnih knjiga mi došlo u ruke! Sad sam na Atlasu oblaka. Odgledala film, al knjiga mi bolja, ko u većini slučajeva.
Pročitala Kratak, čudnovati život Oscara Waoa od Junota Diaza. Zabavno dok se čita, ali ostao mi je na kraju neki zbrčkani osjećaj oko svega, vjerojatno jer mi je uvod u tu povijesnu priču bio Jarčevo slavlje od Lllose, ali i ostao mi je neki osjećaj o čemu je ova knjiga, nekako nabacano svega, puno onih fusnota, pa malo magije, pa malo realizma, pa neke teme malo prebanalne ... ne znam, OK, ali nisam nešto impresionirana.
http://www.dzepna.com/diaz_kratak_cu...scara_waoa.htm
Čitam Amerikanu od Chamande Ngzoi Aichie i super mi je, to mi je njena druga, pročitala sam prvo Polovinu žutog sunca, ima o ona ponavljajućih tema i postupaka, ali ona mi nekako baš sjeda:
http://www.mvinfo.hr/knjiga/10920/amerikana
E, u mom VBZ-ovom paperback izdanju te knjige fale stranice od 225-240, s tim se pak nisam nikad susrela.... ne znam dal' da pišem izdavaču da mi pofotka i pošalje stranice koje fale na mejl.
ina, onda poreporučam još i Purpurni hibiskus, ako se nisi umorila od Chimamande.
ja čitam od Elizabeth Strout Amy and Isabelle - knjigu o odnosu majke i 15-godišnje kćeri; mama pokušava sve držat po špagi i kćer koja izađe iz njenih okvira i pravila. Ne jednom sam se sjetila naše teme s pubertetlijama jer je dosta dirljivo prikazano kako majci kći preko noći postane neuhvatljiva.
Nisam dosad čitala Strouticu, i jako mi se sviđa njen stil, od prve rečenice me osvojila. Lako se prati, a emotivno me skroz uplela.
tang, gdje si nabavila tu knjigu? i mene baš zanima!
Upravo pročitala novoobjavljeni roman Gerbranda Bakkera Obilazak.
Već me njegov roman Gore je tiho svojedobno oduševio, a "Obilazak" mi je još bolji. Sumorna jesenska atmosfera seoske zabiti u Walesu, glavna junakinja o kojoj ne znamo ništa, a tijekom romana doznajemo vrlo malo i na kapaljku, radnja bez izvanjske drame, a opet puna unutarnje napetosti. Takve knjige mi oduvijek predstavljaju pravi čitalački užitak, ne moram se brinuti što će se sljedeće dogoditi, nego mogu opušteno uživati u introspektivnom stilu I da, ne sjećam se kad sam zadnji put toliko uživala u opisima prirode, toliko su slikoviti i uvjerljivi.
Roman nije nimalo optimističan, zapravo, vrlo je sumoran, ali nije težak, nekako je... ravnodušan. Pročitala sam negdje autorovu izjavu da ga je pisao u depresivnom razdoblju života. Možda zato. Ali sad mi je baš trebalo nešto ovako ravnodušno, hladno, a opet lijepo na svoj način.
sad išla guglati, jer me zanitrigiralo, prevedena je
ovo tangerinino
i ima je hrpa
kladim se da će sada, nakon preporuke ovdje, pola knjiga biti posuđeno
http://katalog.kgz.hr/pagesResults/b...edId=454001014
Ja sam prije Amy i Isabell pročitala od iste autorice knjigu Olive Kiterridge. Ta mi je puno teže pala, a neke od priča prikazuju odnos roditelja i djece.
Posljednje uređivanje od larmama : 30.09.2016. at 21:23
Slažem se, zato mi i je tako teško pala. Čitajući sam se znala pitati čemu uopće živimo.
oh, super, čeka me i Olive, da li da joj se veselim ili ne
seriju sam preživila, i imam neke ideje šta me čeka
Serija je dosta vjerno prenijela knjigu, ali samo 4 od njenih 11 dijelova pa ti ipak neće sve biti već viđeno. I meni je Olive još bolja od Amy i...
Ima Stroutica sad i novu knjigu, isto, kažu, dobru
Ja sam na kraju 1.dijela Moje borbe. Danas idem kupiti 2. jer nema sanse da cekam u knjiznicu. Dakle- kakva knjiga, autor je strasno introspektivan, autentican do jedne razine koju jos nisam susrela, stilski pitak, uvjerljiv, obuzima skroz. Citam ju od utorka navecer- nisam ju htijela ispustiti iz ruku. Neke su me scene toliko dirnule- mislim da cu ih pamtito zauvijek. Sad jedva cekam da ju MM procita jer sam sigurna da ce on odzrcaliti druge dijelove knjige pa da usporedimo. Prekrasna prekrasna knjiga
Sent from my iPhone using Tapatalk
Hm, riskiram da budem partibrejker, ali meni se Moja borba uopće nije svidjela
Toliko mi je išao na živce da uopće nemam želju pročitati drugi dio.
Ali kritike ga jako hvale, i čitateljstvo, pa je vjerojatno problem kod mene osobno...
ja sam opet prenjela biblioteku doma
a znam da pola neću stić pročitati
naravno vidjela žaba... pa je među plijenom i
moja borba
trenutno sam se vratila malo krimićima/trilerima
pustila sam te
http://citajknjigu.com/pustila-sam-te-clare-mackintosh/
zasad mi je ok
ali, skoro sa svim tim trilerima, ma i sa dosta drugih knjiga, bude mi ok početak, posebno sredina, i onda me kraj razočara
nadam se da neće tako biti i s ovom
razgovaram sama sa sobom, kažu da to rade pametni
je, ista stvar
kraj pokvario sve
Jao, angie i sasa, bas ste me zainteresirale i zapalile
I have a confession to make
Citam minimalno. Pojma nemam sto mi je. Nisam u nesto vecoj guzvi nego inace. Pocela sam onog Harry Pottera, 19 godina poslije i ne ide mi
Zaostaje toliko za JKR da me bas odbija.
Onda sam htjela jos jednom procitati price o Juliet iz zbirke Runaway Alice Munro. Pa to nesto prelagano citam.
Imam dosta strucnog i to me bas iscrpi da mi pase samo gledati serije
No zudim za knjigom koja ce me uvuci i za koji necu morati "nalaziti vremena".
Ajme sasa a vidjet ćeš tek 2. dio!!!
zavidim ti što ga tek sad počinješ čitati! koja te divota čeka.... još je bolji od prvog dijela, jer su nam teme kojima se bavi u 2. dijelu toliko bliske i svakodnevne, a on je opet bespoštedno iskren i otvoren... doista ništa ne zadržava za sebe, razotkriva se do najneugodnijih razina, a kako sebe tako i druge... Točno si mogu zamisliti kako su se razljutili neki članovi obitelji
ja čekam interliber da izbace 3.
ina, kad sam ja pisala jednom nakladniku da mi nedostaje par stranica u knjizi, poslao mi je novu knjigu. I slažem se u vezi Oscara Waoa, meni su odlični dijelovi u suvremenosti, a obiteljska povijest mi je bila višak, možda zato što sam u to vrijeme pročitala nekoliko romana u kojemu priča počinje 3 generacije prije glavnih likova pa me zasitilo.
Sad sam pročitala Kad smo krali konje
Norveški bestseler, koji je jako dobro primljen u Americi, a osvojio je i najizdašniju književnu nagradu pa je u svakom pogledu usrećio svog autora
I mene je ispočetka jako razveselio svojom mirnom atmosferom i opisima prirode oko norveškog planinskog sela u ljetno vrijeme i krajem jeseni i odmjerenim, mirnim pripovijedanjem. U prvoj polovici knjige bila sam oduševljena.
Ali onda je na vidjelo izašlo nešto što bi kod lika i čitatelja trebalo izazvati jake emocije, a nije. Jasno mi je da se radi o skandinavskoj suzdržanosti, ali meni je ipak falilo dorečenosti. Manje zna biti više, ali ovdje mi je malo, premalo, nedovoljno.
A možda će mi tek sjesti.
Onda sam uzela još jednog Gladwella - Točka preokreta.
Baš sam sinoć čitala o pušenju tinejdžera i ne mogu od čuda koliko daje odgovore na pitanja iz teme na forumu. Jako zanimljivo.
Upravo rezervitrala Moju borbu u Bibliobusu - baš ste me zintrigirale .
Ja sam pročitala Gašić Voda, paučina. Plakala čak
Sad čitam Pleši, pleši, pleši, malo Murakamija, za promjenu
čitam praskozorje http://www.algoritam-mk.hr/praskozorje/PR/183974, ali nije mi baš nešto
otok mi je bio njen najbolji roman
Odgledala sam Vrata. Naravno, namjeravam pročitati i knjigu.
Johana Holmström, Anđeli s asfalta
vrlo zanimljiva, o djevojkama muslimankama koje odrastaju u Skandinaviji i balansiraju među kulturama i vanjskim i unutarnjim svijetom.
Također sam zapala u fazu nekog ne ludog čitanja. Čituckam Vicekonzula Margarite Duras, pomalo, tijekom vožnje na posao i s posla. Možda se na Interliberu počastim nekim primjercima kao što su Andrićevi Znakovi pored puta u izdanju VBZ-a. Stoner me zanima, ne znam zašto se nisam sprijateljila s Murakamijem, baš mi ne ide.
I ja pročitala Stonera. Slažem se s inom u ovom komentaru, iz današnje perspektive mnoge stvari djeluju nevjerojatne, ali ljudi su nekad tako shvaćali i živjeli društvene norme i gotovo. Mene je više čudilo to što se ljubavnica toliko prepustila osjećajima nego što je na kraju otišla kad je njihova veza zaprijetila objema karijerama i njegovom životu kao takvom.
Izvrsna je knjiga. Inače nemam puno razumijevanja za pasivne ljude ali Stonera čak i ne mogu opisati kao pasivnog. Doista je radio ono što je volio i volio ono što je radio, i tu nije radio mnogo kompromisa (na stranu to što je bio neambiciozan), jer sjetite se kad su mu uvalili onaj neki početni kolegij, a on je krenuo predavati ono što je htio. A što se privatnog života tiče, ponovno se vraćam na društvene norme. On se u neku ruku osjećao odgovornim što nije uspio dati smisao Edithinom životu i nikad je ne bi ostavio na cjedilu (jer kamo je ona trebala i mogla otići???).
Ja uzivam u drugom dijelu, opisi ocinstva su izvrsni, vristala sam od smijeha kad je opsivao kako sav feminiziran i moderan hoda po ulici s kolicima dok u njemu bijesni seljacina iz 19.stoljeca.. Ipak moram spomenuti da unatoc tome koliko uzivam u ovom dijelu nisam sigurna koliko odobravam njegovo izlaganje cijele okoline i njihovih reakcija i emocija cijelom svijetu.. Tj. ne odobrovam. Mislim ne osjecam krivnju dok citam, jer nikoga ne poznajem no mogu zamisliti i suosjecati s njegovom okolinom i njihovom patnjom kad je od njihovih zivota napravio reality show. Tanja sto je tebe zivciralo u 1.dijelu?
Sent from my iPhone using Tapatalk
Pa upravo ovo o čemu i sama pišeš - to izlaganje cijelog svog života i svoje obitelji do u najsitnije detalje, ne sviđa mi se taj tip književnosti, zapravo, nisam sigurna ni da razumijem u potpunosti što je u tome svemu prava književnost. Ima mi nešto "bigbrotherovsko" u tom stilu pisanja. Nije mi uspjelo tu vidjeti umjetnost, samo nastojanje da se bude poseban, pa makar to bilo u potpunoj izloženosti.
Ali najviše me u 1. dijelu živcirao onaj opis kako nabavlja pivo za novogodišnji tulum, pa valjda je četvrtina knjige o tom pivu
I još jedan detalj - ovo sam upravo pronašla u svojim bilješkama, knjigu sam čitala prije godinu dana i ne sjećam se svih svojih dojmova. Dakle, roman me na mahove podsjećao na Jergovićeva "Oca" - fokus oko očeve smrti, i potom detaljna analiza disfunkcionalne obitelji. Zaključila sam da ću ubuduće izbjegavati memoarsku prozusinova kojima je upravo umro otac
(Inače nemam ništa protiv Jergovića, ali zaključila sam da njegove knjige više neću čitati jer mi ne sjedaju dobro. Što ne znači da ponekad neću pogaziti svoju riječ - evo upravo mi na polici stoje "Doboši noći", pa ću vidjeti kakav je dojam...)
http://www.tportal.hr/kultura/knjize...=facebookshare
Jeste čitali što s ovog popisa?
Ferić: Na osami blizu mora - izvrsno, svakako preporučujem!
Đurđa Knežević: Disanje nemani - solidan roman, psihološki odlično motiviran, ali mi je previše toga bilo predvidivo.
Perišić: Područje bez signala - roman je dobio odlične kritike, ali ja si ne mogu pomoći, meni je bio naprosto dosadan Kao i "Tvoj sin Huckleberry Finn" kojeg sam ostavila nedočitanog, bilo mi je previše ponavljanja.
Ostale nisam čitala, pa ne znam.
Ferića i Bekima. Odlični, obojica!
Čula sam da je Šnajderova "Doba mjedi" izvrsna, a još želim pročitati i Irenu Vrkljan. Sve njene knjige su mi divne.
Od prijašnjih sam čitala Glamuzinu, Olju Savičević i Kristijana Novaka. Glamuzina okej, a "Adio, kauboju" i "Črna mati..." fenomenalni!