Možeš ti nama,
tanja, staviti i link umjesto opisa pa ćemo i dalje čitati
Ova moja priča počinje u jesen 2004. godine kad sam ležala i čuvala trudnoću i kad je Jutarnji imao prilog Bestseller o kulturi, a najviše o knjigama. Imali su u njemu par jako zgodnih priloga u kojem su razne ljude pitali koje su im knjige obilježile godinu pa sam ja tako složila sebi popis knjiga na A4 (printan, ofkors). :štreberica:
Kako sam ubrzo rodila, shvatila sam da mi treba nešto lakše za čitanje, primjerenije mom tadašnjem nivou koncentracije.
Na predtrudnički nivo se zapravo nikad nisam vratila
, ali mi je dosadilo da znam da taj popis negdje postoji i duri se na mene.
I tako ja krenuh posuđivati knjige po njemu, ili točnije, malo ih listati po knjižnici jer sam dobar dio odmah i vratila na policu, a nekima sam dala i debelu šansu pa odustala. Neki od tih naslova su i ovdje na temi.
Evo preživjelih:
Ernesto Sabato, Tunel.
Jedan od trojice najboljih argentinskih pisaca, drugačiji od druga dva - Borgesa i Cortazara, sličan Dostojevskom, pisalo je na koricama. Ovu sam pročitala, Dostojevski baš i nije, drugu njegovu s popisa sam prekrižila.
Čitala sam i
Zlatka Crnkovića - Knjige mog života i Carske mrvice jer volim čitati o knjigama i što drugi čitaju (pa da mogu praviti još popisa koji će me kasnije progoniti
). Crnković mi se svidio.
Onda sam naletjela na SF i ovo je preporuka za
Peterlin, ako već nije čitala.
Philip K. Dick, Filmske priče
Inače ne volim čitati priče, ali ove su dosta uspjele, a i po njima su snimani poznati ZF filmovi. Zapravo me ta njegova distopija dosta obuzela pa sam pročitala još dvije njegove knjige, ali ih ne mogu preporučiti jer nisu na razini prve, a zadnja, nedavno izašla je tako loše prevedena i (ne)lektorirana da je na momente nečitljiva.
Sad čitam Sotonske stihove jer sam se zaželjela Rushdieja, a još davno mi je netko na ovom topicu napisao da su Sotonski stihovi najsličnji Djeci ponoći koje sam obožavala.
I tak...
Jesam li nadoknadila?