Propitkivanje roditeljskog "ne"

[RozaGroza]

Post i ostatak rasprave odvojeni s teme Može li se beba naučiti na ruke


Međutim mislim da je glupo grozit se na ideju treniranja djece, ja treniram Š od kad je napunio 6 mjeseci i super nam ide. Naučio je "Ne", uz puno muke i upornosti, i sad u 80% slučajeva posluša kad mu ozbiljnijim tonom rečem što ne smije. Drugi trening je sjedanje. Od kad se počeo posjedati sam, krenuli smo sa tim da sjednemo na kauč i “pričamo”. Ono što sam želila postići sa tim jest da on u tim trenutcima ne treba nikakve dodatne stimulanse i zabavu (igračke ljude pse itd) osim sjedanja sa mamom/tatom i da nam da svu svoju pažnju i koncentraciju. Kasnije če nam to nadam se koristiti i kad budu važnije stvari u pitanju. Prvi dan smo jedva uspjeli 10 minuta, kenkao je, dizao se, htjeo mi čupat kosu itd itd. Svaki put bi ga vratila da sjedne pored mene i rekla Sjedni Š. Drugi dan još gori od prvog, zamalo sam odustala, neće pa neće, dosadna sam mu…ali sad, jedno 2 mjeseca nakon, mi sjedimo zajedno po pola sata na kauču, smijemo se, on priča tj pljucka i prducka, ja ponekad uzmem knjigu i čitam, on sjedi i gleda svaki moj pokret. Nakon nekih pola sata, uzmem ga pa se još malo ljubimo na kauču, i onda je trening gotov.

Meni je sama logika u glavi rekla da mi je najvažnije učiti dijete ove dvije stvari. “Ne” jer želim da me uvijek posluša kad mu to rečem (naravno svjesna sam da to neče biti uvijek),želim da ima potpuno povjerenje u mene, i da uopče niti ne preispituje to moje ne, jer ako mu je mama rekla Ne, znači da je to za njegovo najbolje, i nema ništa bolje što može u tom trenutku učiniti za sebe, nego poslušati me. Kasnije kad bude imao 13-14 valjda če krenut i prve vlastite odluke, al do tad meni je draže da me sluša i ne preispituje previše moje odluke.
A Sjedni jer bih voljela da se nauči strpljenju i koncentraciji. Neče mu uvijek u životu biti zabavno, a pola će života provest čekajući nešto, lakše je za njega i za mene da ga te stvari ne živciraju nego da se nauči tako reći sam zabaviti i biti miran.

Raspisala sam se, al samo zato jer je spomenut trening djece u ovom nesretnom kontekstu vezanom za dijete iz čokoladinog posta.

[tajuska]

Raspisala sam se, al samo zato jer je spomenut trening djece u ovom nesretnom kontekstu vezanom za dijete iz čokoladinog posta.

nisam ni ja protiv treninga (grozno zvuci ta rijec), ali u skladu s djetetovom dobi. i ja svoju ucim (ajd da se maknemo od rijeci trenira) da se igra - ona duuugo nije uopce htela nis s igrackama ili bilo kaj uzeti samo je htela biti sa mnom, al malo pomalo sam joj uporno davala i pocela je uzimati i igrati se (jos uvijek moram biti pored nje, ali tek da joj se nasmijem ili kimnem kad me pogleda ili dodam nekaj kaj bas nikako ne moze dohvatiti). ili sam je isto negdi sa 6 mjeseci pocela uciti da se u AS mora sjediti iako joj je dosadno (naime, kad sam skuzila da nije da ona u AS place jer se hoce maziti nego zato jer joj se jednostavno vise ne da, vise nije bilo milosti i vadenja van iz AS - da, da, ta sam.).

[RozaGroza]

Pa moram ti reč od kad smo krenuli s tim sjedanjem, puno je mirniji u AS. Iako nismo s tim imali nikad nekih velikih problema. Ono jaje ga je živciralo jer nas nije vidio, pa smo uzeli onu veliku AS 0-24 kg. Od tad je presretan!
A mi sa igračkama nemamo problem, iako ja mu to reduciram. Ima 2 igračke, loptu i jednog magarca medića. Kad mu to dosati, zamjenimo ih s druge dvije, al najčešče lopta uvijek pali, jer je obožava bacati Sad je isto naučio vuči onu igračkicu koja svira kad se povuče, uh to je trenutno totalni hit!

[Beti3]

“Ne” jer želim da me uvijek posluša kad mu to rečem (naravno svjesna sam da to neče biti uvijek),želim da ima potpuno povjerenje u mene, i da uopče niti ne preispituje to moje ne, jer ako mu je mama rekla Ne, znači da je to za njegovo najbolje, i nema ništa bolje što može u tom trenutku učiniti za sebe, nego poslušati me. Kasnije kad bude imao 13-14 valjda če krenut i prve vlastite odluke, al do tad meni je draže da me sluša i ne preispituje previše moje odluke.

Tako se nadam da se nećeš razočarati u idućim godinama, ali tvoje će dijete itekako preispitivati svaki tvoj NE.
Svaka generacija mora sve ponovo pokušati, i ti si sigurno. I svaka će ponovo učiti na vlastitim greškama.
Ali, uživaj dok je mali. Već prije drugog rođendana postaju vrlo odlučni u odgovaranju na mamin i tatin: NE! Tako da uglavnom roditelji počinju čuvati strogi NE za stvarno opasne situacije.
Ča se tiče sjedenja na miru neka ti druga mama priča o svom hodaču i sjedenju.
Bez brige, nauče djeca svoje roditelje kako treba s njima.

[cherry]

RozaGroza, ne razumijem ovu priču o treniranju strpljenja
možda ja nisam dovoljno sistematična, ali mi je strano unaprijed dijete 'trenirati'
jer će meni biti zgodno da u nekom trenutku mirno sjedi/sluša/hoda/whatever
možda nisam dobro shvatila - ali mi se učinilo da je tvoja priča kao oni savjeti,
ostavljaj je s drugima (bez stvarne potrebe) da se navikne
ili ne daj sisu kroz dan jer neće moći dojiti kad počneš raditi?
pa, pobogu, kad bude tako, bit će...

[RozaGroza]

Cherry svatko ima svoje načine i svatko želi određene stvari za svoje dijete - ja vjerovatno neke druge nego ti i obrnuto (hipotetski govorim).
Zašto i kako ja več sada odgajam svoje djete nema veze sa mojim komodom, več sa onim što ja za njega želim, a želim između ostalog, i mislim da je prirodno, da u sebi ima to da sluša roditelje. To što ču ja imat ili nemat vremena za sjest i pročitat knjigu dok se on sam sa sobom zabavlja mi je jedno 600ta stvar na listi prioriteta, i nema veze s tim jel če meni nešto u datom momentu biti zgodno. I ne razumijem kako to da djete sluša roditelje može bit nešto za čim nema stvarne potrebe?
I da, kao primjer, ja Š učim i na tutu. Možda je rano, možda nekome to nema smisla, možda če netko to protumačiti kao nešto što ja radim iz pukog komoda...so be it.

[tajuska]

Inače, kada vas čitam, imam osjećaj da sam ja ili vrlo popustljiva u odgoju, ili imam super dobro dijete koje shvati i posluša moje NE ako je ozbiljno izgovoreno (uglavnom kada se radi o opasnim situacijama i vađenju robe iz ormara).
Svemu drugom se uči iz iskustva pa kada kažem da je nešto pec odmah posluša jer sam joj dopustila da proba vruće jelo ili vruću dršku šerpe (ne toliko vruće da bi se mogla ozbiljno opeći), kad je boc, zna da bode jer je isprobala bodljave stvari...
kad je počela silaziti s kreveta, naučili smo ju da to radi na ispravan način..
stvari koje su joj apstraktne poput struje ni ne objašnjavam nego jednostavno zaštitim utičnice, maknem lampe s poda itd.
vidim da su joj i dalje apstraktne fore poput razbit će se pa joj više ne dajem u ruke lomljive stvari i to je to

meni se to uopce ne cini popustljivo, cak dapace.
otici cemo u ot, al sam kratko. meni se neda gubiti vrijeme na uciti moju malu da npr. ne dira vazu jer je nespretna i fora joj je bacati stvari na pod pa ju moze razbiti, a ostatak zivota ce najnormalnije u tu vazu stavljati cvijece ili kaj vec. dok ne postane dovoljno velika da moze barataiti vazom, vaza ce biti negdje pospremljena i mir...no svaka od nas kao sto je Roza rekla ima druge stvari koje su joj vazne. meni je recimo jako vazno da ona nauci s vremenom argumentirano propitivati tuda misljenja, stavove, ideje, ukljucivo i moje NE. meni bi bilo grozno da ona ama bas svako moje ne poslusa, zelim da me pita zasto ne i da da svoje razloge zasto bi trebalo biti DA ili sto li vec.

[RozaGroza]

Meni je OK da mi propitkuje moja Ne i moje odluke jer je to prirodno, ali mi je isto tako OK ako sam ja rekla Ne na nešto, suvislo i odgovorno kakva se nadam da jesam i ću bit kao majka, da posluša bez puno bunta i da ne gradi revolt prema onom što mu govorim. Nek me pita zašto Ne, al isto tako kad mu jasno objasnim, treba me poslušat i to je to.
Al ne mislim da neće biti izuzetaka kad ću vjerovatno regirati pogrešno, reći Ne kad bi zapravo bilo OK reći Da itd. Pa ne znam roditelja koji se ne grize svaki dan zbog neke krive odluke. Svi radimo greške, mislim da če posljedice tih mojih grešaka biti manje nego posljedice od neposlušnosti prema roditeljima. A kad naraste i bude imao 13-14-15 onda ćemo več zajednički donosit neke odluke.

[RozaGroza]

Da se nadovežem na to Ne još kratko znam da smo OT. Sigurna sam da dijete od 3-4 godine želi propitkivati sve, i kad mu se dozvoli da sve propitkuje ono više ne zna koje roditeljske odluke poslušati odmah koje ne, jer samo ne zna vidjeti važnost odluke i što stoji iza nje. I ako moje djete ima običaj propitkivati svako moje Ne, pa što kad se nalazimo u nekoj situaciji gdje je od krucijalne važnosti da reagira na Ne odmah, kao npr. na cesti gdje jure auta?

[anchie76]

Naravno da se neke odluke mogu propitkivati a neke ne mogu. I obično to bude dano do znanja i načinom na koji smo ih prezentirali djetetu.

[Anemona]

RozaGroza, nisam uopće sigurna da sam te shvatila kako si naučila malo dijete da tvoje NE shvati ozbiljno. Imam dijete i okružena sam djecom, ali ne pada mi na pamet neka specijalna metoda, osim stvarnog života i djeteta koje kako raste shvaća sve više i više.
Meni je nekako bitnije stvoriti povjerenje između mene i djeteta, jasan i iskren odnos. Da dijete zna da kad mama nešto kaže, ne laže, da zna da mama uvijek napravi ono što je obećala.
Mislim da je netko več spomenuo, u nekakvoj ranijoj dobi bi mi to značilo, ako sam djetetu rekla da se dolazim po njega u vrtić nakon što ruča, da se tad tamo pojavim, bez odgađanja.

Vidim na primjeru svojeg djetata i djece s kojom živim da oni razumiju i prihvaćaju NE sve više i više kako odrastaju. Ne smatram da bi tu trebalo biti nekih specijalnih problema.

Uglavnom, i dalje me zanima na koji način si svojem djetetu predočila da NE znači NE.

[cvijeta73]

da reagira na Ne odmah, kao npr. na cesti gdje jure auta?

osobno, ni u kojem slučaju ne bih imala toliko povjerenje u svoj odgoj da ga testiram u ovakvim, krucijalnim situacijama. na cesti gdje jure auti vjerujem jedino čvrsto stegnutoj maloj ručici u mojoj velikoj ruci.

inače se slažem s tobom. ja isto mislim da nema neke velike vajde od objašnjavanja dok su tako mali.
jer oni ne mogu shvatiti naše razloge - zašto ne smiju npr. skinuti čarape i hodati bosi po korzu. ne smiju zato što JA tako kažem. to je po meni, i najpoštenije objašnjenje, i često jedino koje drži vodu.

[Anemona]

osobno, ni u kojem slučaju ne bih imala toliko povjerenje u svoj odgoj da ga testiram u ovakvim, krucijalnim situacijama. na cesti gdje jure auti vjerujem jedino čvrsto stegnutoj maloj ručici u mojoj velikoj ruci.

inače se slažem s tobom. ja isto mislim da nema neke velike vajde od objašnjavanja dok su tako mali.
jer oni ne mogu shvatiti naše razloge - zašto ne smiju npr. skinuti čarape i hodati bosi po korzu. ne smiju zato što JA tako kažem. to je po meni, i najpoštenije objašnjenje, i često jedino koje drži vodu.

Slažem se s tobom, ali i dalje mi nije jasno kako malom djetetu od 6 mjeseci prezentirati da je moje ne zakon. Znatiželjna sam i zanima me kako je to Roza postigla.

[cherry]

RozaGroza, oprosti ako pomalo dociram, nije zlobno
naime, meni je simpatično što ti misliš kako ga navikavaš da te sluša i da te će on tebe od sada pa nadalje uvijek slušati
bez pogovora
možda se ja samo tako tješim, ali mene uvijek zabrine kad me sin krene slušati i onako, previše mi se pokoravati
tu mi uvijek nešto smrdi; i zaista, ispadne da nešto kompenzira, tipa da se osjeća krivim ili slično

da se razumijemo, ja sam poprilično dosljedna i stroga, ne dam se izmanipulirati, nema tog plača i bacanja po podu zbog kojeg ću ja promijeniti mišljenje (nekad sam i pretvrda, ali se učim, odnosno, moja mala, šarmantna kći mi daje lekcije)
i zaista, pitam se, kako jednom djetetu treba 10 'ne' i umjereni ispad bijesa da posluša, a drugo reagira na prvu...
trening, narav-moja, njihova, stav, ton glasa...
fakat nemam pojma
inače do 1. godine mog sina sam mislila da sve znam

[anchie76]

U toj dobi, to je stvarno neizvedivo, čak bih rekla da je to nerealno očekivanje.

osobno, ni u kojem slučaju ne bih imala toliko povjerenje u svoj odgoj da ga testiram u ovakvim, krucijalnim situacijama. na cesti gdje jure auti vjerujem jedino čvrsto stegnutoj maloj ručici u mojoj velikoj ruci.

Apsolutno se slažem. Nemaju oni osjećaj za te situacije (koliko kobne mogu biti) do neke kasnije dobi, tipa 6 godina. Iako ja ni sada ne bi mogla staviti ruku u vatru da je moj 7,5 godišnjak apsolutno svjestan što udarac autom može sve prouzročiti.

[RozaGroza]

Pa več sam bila napisala, ko budala govorim i ponavljam Ne po sto puta, pa vadim rukicu iz kreme i Ne, pa opet Ne pa opet vadim rukicu iz kreme, al moje Ne zvuči puno drugačije od ostalih riječi koje mu upučujem. Inače je sve la-la-land i zvučim lagano ko teletabis (a i izgledam tako) a kad rečem Ne to zvuči ozbiljno i zbunim ga iskreno, pogleda me u čuđenju, i nakon nekog vremena je skontao da kad rečem Ne treba stati i prestati raditi to što trenutno radi (to ne uspijeva uvijek - pogotovo ne kad me popiški dok ga presvlačim).

[RozaGroza]

RozaGroza, oprosti ako pomalo dociram, nije zlobno
naime, meni je simpatično što ti misliš kako ga navikavaš da te sluša i da te će on tebe od sada pa nadalje uvijek slušati
bez pogovora
možda se ja samo tako tješim, ali mene uvijek zabrine kad me sin krene slušati i onako, previše mi se pokoravati
tu mi uvijek nešto smrdi; i zaista, ispadne da nešto kompenzira, tipa da se osjeća krivim ili slično

da se razumijemo, ja sam poprilično dosljedna i stroga, ne dam se izmanipulirati, nema tog plača i bacanja po podu zbog kojeg ću ja promijeniti mišljenje (nekad sam i pretvrda, ali se učim, odnosno, moja mala, šarmantna kći mi daje lekcije)
i zaista, pitam se, kako jednom djetetu treba 10 'ne' i umjereni ispad bijesa da posluša, a drugo reagira na prvu...
trening, narav-moja, njihova, stav, ton glasa...
fakat nemam pojma
inače do 1. godine mog sina sam mislila da sve znam

Pa ne mislim ja da če on sad naučit pa ga više nikad neču trebat "trenirati"...on zaboravi nakon 2 dana ako ne ponavljam svaki dan po pedeset puta! Ja mislim da je to on-going proces koji nikad ne prestaje. Al je lakše ako se krene prije sigurno, djete se prije navikne na to da sluša. A ako odustanem sa 2 godine, ili mislim sa njegove 2 da je sad to to i odgojila sam perfektno djete, pa nakon 3 dana ču imat malog Pucka koji sve radi po svom i ne šljivi pet posto što ja kažem.

A iskreno, meni nešto smrdi kad ja vidim da je djete autoritet roditeljima i da su si frendovi. I stvarno su rijetka djeca koja su neka extra pokorna, svako djete je mali vražičak i tako i treba biti, ali imaš poslušnijih i manje poslušnijih. Ja bi da je moje djete u ovoj prvoj kategoriji. Da sam od sebe zna kad je napravio nešto loše i ispriča se sa Oprosti, da zna kada treba reči Hvala, ili Molim, ili Izvolite. A ne da ja moram nad njim ko vještica strepit i govorit svako malo: Kako se reče!?

E jesam OT čovječe....

[Anemona]

Pa več sam bila napisala, ko budala govorim i ponavljam Ne po sto puta, pa vadim rukicu iz kreme i Ne, pa opet Ne pa opet vadim rukicu iz kreme, al moje Ne zvuči puno drugačije od ostalih riječi koje mu upučujem. Inače je sve la-la-land i zvučim lagano ko teletabis (a i izgledam tako) a kad rečem Ne to zvuči ozbiljno i zbunim ga iskreno, pogleda me u čuđenju, i nakon nekog vremena je skontao da kad rečem Ne treba stati i prestati raditi to što trenutno radi (to ne uspijeva uvijek - pogotovo ne kad me popiški dok ga presvlačim).

Mislim da tako večina nas radi, ali to nije garancija ničeg.
Mislila sam da imaš neku drugačiju metodu.

Ja sam ozbiljno i odrješito ne rezervirala za po život opasne situacije i kad je u pitanju neka stvarno opasna ili neželjena situacija.
Npr. kad malo dijete posegne za nožem, kad krene prema vručem,... (bubam sad bezveze), a kod nekih "li - la" situacija pokušavam ne koristiti ne, nego imam prostora za objašnjenje.
Kod opasnih je prvo gromoglasno ne, pa kasnije objašnjenje.
Mislim da svako dijete kuži kad mama misli ozbiljno, nije to ništa novo.

[Anemona]

Što se tiče molim, hvala, izvoli, oprosti,... dijete to samo savlada ako čuje da njegova okolina to koristi.
Moj trogodišnjak bez ikakvih problema u svakodnevnom razgovoru rabi te riječi, a nikad ga nismo tome specijalno učili, samo treba primjerom pokazati.

[tajuska]

Pa več sam bila napisala, ko budala govorim i ponavljam Ne po sto puta, pa vadim rukicu iz kreme i Ne, pa opet Ne pa opet vadim rukicu iz kreme, al moje Ne zvuči puno drugačije od ostalih riječi koje mu upučujem. Inače je sve la-la-land i zvučim lagano ko teletabis (a i izgledam tako) a kad rečem Ne to zvuči ozbiljno i zbunim ga iskreno, pogleda me u čuđenju, i nakon nekog vremena je skontao da kad rečem Ne treba stati i prestati raditi to što trenutno radi (to ne uspijeva uvijek - pogotovo ne kad me popiški dok ga presvlačim).

moja je prije par dana uspela dohvatiti nekakvo labelo i skroz joj je super. nakon kaj je skuzila kak da ga otvori sam jednostavno izvadila samu mast van, a kutijicu joj pustila nek se zabavlja. druga opcija mi je bila pospremiti labelo izvan domasaja. mozda sam ja prelijena, netko je negdje napisao da umjesto da odgajamo nosimo. pa mozda ja umjesto da odgajam sklanjam stvari koje nisu za nju u svakom slucaju ko i Anemona NE i odreden ton glasa "cuvam" za velike stvari. kao kad se hoce okrenuti na trbuh na prematalici....

mislim da nam treba nekakav topic o NE

[tajuska]

zašto ne smiju npr. skinuti čarape i hodati bosi po korzu. ne smiju zato što JA tako kažem. to je po meni, i najpoštenije objašnjenje, i često jedino koje drži vodu.

joj. ja sam jos uvijek nadobudna pa zivim u nadi da taj argument necu upotrebljavati

[RozaGroza]

moja je prije par dana uspela dohvatiti nekakvo labelo i skroz joj je super. nakon kaj je skuzila kak da ga otvori sam jednostavno izvadila samu mast van, a kutijicu joj pustila nek se zabavlja. druga opcija mi je bila pospremiti labelo izvan domasaja. mozda sam ja prelijena, netko je negdje napisao da umjesto da odgajamo nosimo. pa mozda ja umjesto da odgajam sklanjam stvari koje nisu za nju u svakom slucaju ko i Anemona NE i odreden ton glasa "cuvam" za velike stvari. kao kad se hoce okrenuti na trbuh na prematalici....

mislim da nam treba nekakav topic o NE

A vidjet ćemo,možda sam ja samo big dreamer, pa brijem, pričat čemo opet nakon par godina

Definitivno nam treba topic o NE!

[tajuska]

A vidjet ćemo,možda sam ja samo big dreamer, pa brijem, pričat čemo opet nakon par godina

Definitivno nam treba topic o NE!

nekak imam filing da cemo se jos duuugo druziti na rodinom forumu, samo u novim dobnim skupinama :D

[cvijeta73]

joj. ja sam jos uvijek nadobudna pa zivim u nadi da taj argument necu upotrebljavati

ajde da vidimo kako bi ti trogodišnjakinji objasnila da ne može skinuti čarape i cipele i bosa hodat po korzu.
pustila ju?
možda to i bih, ali recimo da idemo na rođendan i da noge trebaju biti čiste.
hladno je, blać truć - njoj nije hladno.
ja želim, blać truć, juul, - pada u vodu jer je njen odgovor, ali JA ne želim. i zašto bi moja želja, u konačnici, bila važnija od njene želje?

[Anemona]

joj. ja sam jos uvijek nadobudna pa zivim u nadi da taj argument necu upotrebljavati

Također, ne volim argument zato jer ja tako kažem.
Volim objasniti i uvijek sam za pojašnjenje. Kao što sam rekla, u opasnim situacijama, prvo ide NEEEE i odmicanje od situacije (ako treba), onda slijedi pojašnjenje. Kod bezazlenijih situacija, kao što je npr. to bosonogo bauljanje, prvo objasnim zašto ne smije danas kad je hladno, mokro,... hodati bos.

[Anemona]

ajde da vidimo kako bi ti trogodišnjakinji objasnila da ne može skinuti čarape i cipele i bosa hodat po korzu.
pustila ju?
možda to i bih, ali recimo da idemo na rođendan i da noge trebaju biti čiste.
hladno je, blać truć - njoj nije hladno.
ja želim, blać truć, juul, - pada u vodu jer je njen odgovor, ali JA ne želim. i zašto bi moja želja, u konačnici, bila važnija od njene želje?

Sad vidim da si upala dok sam odgovarala.
Da se ne skužimo krivo, jasno da je moja riječ zadnja, to i je po meni bit granica, da se zna tko je dijete, a tko roditelj.
Ali ja volim da je to argumentirano, a ne da je moje: zato jer ja tako kažem.
Dakle u bosonogom slučaju. Objašnjenje, jednom, dva puta uz upozorenje (ako se ne obuješ, idemo smjesta doma).
Onda ili slijedi obuvanje, ili ga dignem i nosim doma, nakon čega se odmah obuje.

[cvijeta73]

zašto ne smije danas kad je hladno, mokro,... hodati bos.

ja

[Anemona]

A ne znam koliko mu je glupo ili ne, meni je važnije da mu dam argument (glup ili ne) nego da odrežem, jer ja tako kažem. Pa si onda dijete misli, a koji si ti faktor???
Što se tiče bosonogosti, moj je argument takav, ne možeš hodati, jer je vani hladno i pada kiša da se ne razboliš. Bosi hodamo kad je jako toplo i sunčano. I to je to.

[Anemona]

ja

Izgleda da si uspjela editirati dok sam ti odgovarala na post.

[maria71]

Marko često propituje moje odluke, zna se i ne složit s njima, traži kompromise i to mi je normalno.To radim i ja drugima.

[vertex]

Mislim se da li da uopće pišem, kad nemam baš bog zna što lijepo za reći, ali ipak hoću. Meni se stvarno stegne srce na pomisao da se bebu od nekoliko mjeseci uči da pola sata mirno sjedi.
Roza, mislim da pristupaš odgoju iz pozicije straha. Uglavnom si motivirana time da ne želiš da ti jednog dana dijete ispadne na ovaj ili onaj način loše. Nije prvi put da to primjećujem, pa evo, sad sam odlučila nešto i napisati, jer mi se čini da to poprilično daje ton tvom odgoju. Iz mog iskustva, kad djelujemo iz straha, donosimo loše odluke, biramo krive pristupe i propuštamo vidjeti bitne stvari i staviti na njih naglasak. To je iz iskustva mojih pogrešaka s našom djecom, pa onda onih moga muža, pa onda i mog promatranja roditeljevanja ljudi oko mene.
Razumijem da nisi ti tema, i naravno da ne očekujem da ikome podnosiš račune, ali ja sam imala potrebu to napisati, a i tiče se teme. Mislim da je slušanje bez pogovora potpuno nebitna stvaka, odnosno da je promašeno to postaviti kao jedan od odgojnih prioriteta. Slušanje u bitnim stvarima proizlazi iz prisnog odnosa roditelja i djece i iz toga da se roditelj postavlja kao onaj koji vodi i uči, a u nebitnim stvarima je nebitno slušaju li bez pogovora. Zašto i bi, imaju svoje pametne glave i neka misle njima i neka vode dijalog s nama odraslima.
Napominjem još, iako je poslušnost jako nisko na mojoj osobnoj ljestvici odgojnih ciljeva, djeca mi izvrsno funkcioniraju u vrtiću i školi - miljama su daleko od raspuštenosti. Ovo pišem da se ne bi zaključilo da su to djeca oko koje se titra i koja zahtijevaju posebne tretmane koje im samo mama može pružiti. Naprotiv, rekla bih da su vrijedni i doprinoseći članovi zajednice , a to kažu i drugi odrasli uključeni u njihov odgoj.

[anchie76]

vertex kao i obično - u sridu

[tajuska]

ajde da vidimo kako bi ti trogodišnjakinji objasnila da ne može skinuti čarape i cipele i bosa hodat po korzu.
pustila ju?
možda to i bih, ali recimo da idemo na rođendan i da noge trebaju biti čiste.
hladno je, blać truć - njoj nije hladno.
ja želim, blać truć, juul, - pada u vodu jer je njen odgovor, ali JA ne želim. i zašto bi moja želja, u konačnici, bila važnija od njene želje?

Eo Anemona je umjesto mene, jel se to vazi?

[*mamica*]

S obzirom na to da sam prošla odgoj gdje je roditeljsko "ne" - "ne" koje se ne smije propitkivati i gdje se roditelji moraju slušati bez pogovora, znam kakve posljedice to ostavlja na dijete i koliko se s time borim i danas.

Osobno, jako želim da moje dijete bude dijete puno samopouzdanja, samopoštovanja, da razmišlja svojom glavom i da propitkuje ne - i moje, i ono od odgajateljice i učiteljice...

Kao što je anchie rekla, ja svojim tonom glasa i načinom prezentacije vrlo jasno izgovaram svoje "ne". I ne trošim to "ne" uzalud. Trošim ga na one stvari gdje nema kompromisa. Mene moje dijete može i tada propitati, može nastaviti ispitivati moje granice, ali ja ću je vrlo strogo maknuti odatle. Vrlo često ona moj "ne" posluša otprve (ima nepunih 15 mj., vjerujem da će se i to u budućnosti mijenjati), ponekad namjerno nastavi raditi ono što sam joj zabranila. Ja je samo maknem odatle i ona mirno ode dalje. Dosljednost je ključna stvar.

I iako je nikada nisam trenirala da mirno sjedi, ona sama od sebe vrlo često samo želi sjediti u mom naručju ili pored mene i zna tako sjediti i po sat vremena. Dakle, rekla bih da je to prije karakter djeteta.

Mislim da je dijete poslušno onom roditelju koji mu iskazuje poštovanje, roditelju koji ima mjeru i osjećaj kada treba biti prijatelj, a kada autoritet i "nadređeni", roditelju koji gradi svoj odnos na povjerenju. Eto, mislim da poslušnost ima veze s time, a ne sa treniranjem.

I ne želim biti ta koja će "usmjeravati" svoje dijete tamo gdje ja mislim da ono treba biti i ići. Želim osluškivati i upoznavati svoje dijete, pratiti njegov ritam i, kada je ono u nedoumici ili, ne daj Bože, na stranputici, onda nastupa moja korektivna roditeljska uloga.

[BebaBeba]

Ja mojoj jednogodišnjakinji pokušavam uvijek objasniti zbog čega nešto ne smije i ne vikati. Neznam koliko ona objašnjenja shvaća ali čini mi se da me prije posluša ako joj objasnim razlog nego ako joj samo kažem "Ne". Iznimka su naravno opasne situacije primjerice kad krene prema vrućoj pećnici ili prema utičnici! E onda dreknem na nju onako pošteno da se poprilično trgne i mogla bi reći i uplaši, ali joj uvijek objasnim zbog čega sam vikala.
Još je jako mala, ali mogu slobodno reći da me u 90% situacija, pogotovo onih s kojima se već susretala, posluša. Za ubuduće... Bumo vidli!

[RozaGroza]

Mislim se da li da uopće pišem, kad nemam baš bog zna što lijepo za reći, ali ipak hoću. Meni se stvarno stegne srce na pomisao da se bebu od nekoliko mjeseci uči da pola sata mirno sjedi.
Roza, mislim da pristupaš odgoju iz pozicije straha.

Ma ne treba ti se srce stezat jer zaista nema razloga, moje je djete sretno, zadovoljno i voljeno preko granica mogučeg.
Samo mi odgovori zašto je tako strašno to da moj sin samnom sjedi pola sata na kauču? Ne znam kako ti to zamišljaš; kao da sam mu vezala zatvorsku kuglu oko noge, šibam ga i vičem na njega?

Ja za razliku od Mamice nisam imala nikakve roditeljske kontrole, propitkivala sam svaku njihovu odluku i konstantno dolazila do zaključka da nisu u pravu i da ja znam najbolje. Najiskrenije takav stav mi je u životu donosio samo probleme; i dan danas, nakon što sam kao shvatila koji je uzrok svemu, i dalje imam problema sa samo kontrolom, koncentracijom, autoritetima...i gazilijon drugih stvari. Da me sada pitaju što bi da je bilo drugačije u mom životu - osim očitog, najviše od svega bi htjela da su mi roditelji bili stroži, da su mi uveli red, da sam imala neku disciplinu, jednostavno da nisu bili (kršitelj koda)ijevski uvjereni da je sve cool i super...

Možda me je strah da ne ponovim iste greške koje su radili moji roditelji, možda...

[BebaBeba]

Roza Groza, meni je zapravo bas super ako tvoj sin ima volje sjesti s tobom na kauč i razgovarati s tobom! Kod nas je moguće mirno sjedenje na kauču točnije u mom krilu samo i jedino ako čitamo slikovnice. A to traje uvrh glave 10-15 minuta, i mislim da je to normalno pošto zbilja od jednogodišnje curice nemogu očekivati da neznam ni ja koliko dugo bude koncentrirana na nešto. Zapravo mislim da je zanju i tih 10-ak minuta veliki uspjeh s obzirom na to da je non stop u pokretu.

[cvijeta73]

Izgleda da si uspjela editirati dok sam ti odgovarala na post.

htjela editirati, ali nisam uspjela, to je tako kad forumiraš tamo gdje ne bih trebala

ma ovo moje je više onako, filozofski, rekli bismo.
naravno da i ja kažem svoje objašnjenje, ali, na kraju krajeva - u većini slučajeva, to objašnjenje - nije prihvatljivo.
ovo što ti kažeš - moja je zadnja, to ti je u stvari isto - zato što ja kažem. ne iz prve, ali iz pete.

inače, ako s nečim nemam problema, onda je to s propitivanjem roditeljskog NE. to mi sasvim solidno ide.
i, zadovoljna sam da je tako. tu potpisujem vertex.

nekad se NE pretvori i u DA, nekad ostane NE, a kad se istroše svi argumenti (ovdje govorim i iz perspektive mame devetogodišnjaka), ostaje ono - moja je zadnja.

[kajsa]

..... Kasnije kad bude imao 13-14 valjda če krenut i prve vlastite odluke, al do tad meni je draže da me sluša i ne preispituje previše moje odluke....

Ja razmišljam totalno suprotno od RG.
Želim da dijete nauči donositi odluke i razmišljati svojom glavom do 13-te godine.

[Tashunica]

Ja razmišljam totalno suprotno od RG.
Želim da dijete nauči donositi odluke i razmišljati svojom glavom do 13-te godine.

slažem se s kajsom.
meni je drago kada moja 14-godišnjakinja pokaže da razmišlja svojom glavom i da me svojim argumentima uvjeri da moje ne pretvorimo u da.

roza ja ne razumijem tvoje razloge i potpisat ću post od vertex.

[RozaGroza]

Ja razmišljam totalno suprotno od RG.
Želim da dijete nauči donositi odluke i razmišljati svojom glavom do 13-te godine.

Djete je sposobno donositi odluke valjda od prvih 3-4 mjeseca života, nije u tome uopče stvar. Al nisam nekako za debatu na ovu temu jer nema tu nekih velikih mudrovanja, svatko ima svoje metode, sigurno ih neču mjenjati jer se netko sa mnom ne slaže a ni ta druga osoba ih neče mjenjat jer ču je ja "prosvjetlit".

Ukratko, važno mi je da me djete sluša i da poštuje moje odluke, da je to slušanje posljedica povjerenja i ljubavi koja vlada u našem odnosu, još više od toga važno mi je da je sretan, vedar i pozitivan, i da se osječa siguran uz svoje roditelje.. Važno mi je da nauči donosti svoje odluke, ali dok god je on djete i dok god sam ja ta koja je glavna, iskusnija i pametnija, važne odluke če bit na meni sviđalo se to njemu ili ne, jer na kraju krajeva SVE što radim u životu je za njegovo dobro, greške koje se poktradu će nadam se biti manje utjecajne po njegovu osobnost i razvoj.
To što moje dijete od 7 mjeseci sa mnom sjedi na kauču po pola sata nije nešto za čim bi se trebala potezat nekakva debata jer nije to ništa spektakularno, samo mama i sin koji zajedno sjede i vole se...

[boa]

Meni je zanimljiv ovaj način od RozeGroze. Da sam ja znala prije za takovo učenje mirnog sjedenja i da sam probala možda bi moje cure danas mogle sjediti na miru 5-10min. Ovako su ekstra živahne i ekstra samosvijesne koje rade po svom (dok ne graknem i ostavim glasnice). Možda bih ja danas manje vikala a one bile mirnije. Samo možda...

[koksy]

Na zadnjem roditeljskom u vrticu tete su nam pripremile nekoliko radionica. Izmedu ostalog nasumicno su nas stavile u parove, okrenule licem u lice, jedan je bio DA drugi NE. Zadatak je bio da svatko samo sa da ili ne uvjeri onog drugog da je bas on u pravu. Istina, u pocetku je bilo malo smijesno nepoznatoj osobi u lice govorit NE pedeset puta ali vrlo brzo smo mi to shvatili ozbiljno. Nakon otprilike 2-3 minute postalo je frustrirajuce jer nije smjelo bit vikanja, samo cvrsto, jasno i glasno izrazavanje.
Poanta sveg je bila (bar mislim da sam dobro shvatila) da mi bolje shvatimo svoje trogodisnjake tj. njihovu frustraciju kad im se nesto zabrani bez objasnjavanja. Kad to nase "ne" postane bas ono sto je netko gore napisao "zato sto JA tako kazem".

Kod nas se takav odgoj ne primjenjuje, iako jako dobro razumijem sta Roza zeli rec tj. postic. Ja sam imala tu srecu pa mi je dijete, ajmo to tako reci, poslusno. Jasno ima on svoje ispade i tantrume. Zna i na moje "ne" odogvorit sa "hocuuuu!" Ali, na cesti ce mi uvijek dat ruku, nikad nece dirat noz niti nesto vruce, iako imam zastite na uticnicama nikad nije gurao ni prste ni nista u njih.... Da ne nabrajam dalje... Uglavnom, ja mislim, a eto mozda i grijesim, da sam to postigla bas zbog dosljednosti dok je jos bio mali, kao Rozin Š. Ponekad je i plakao i ljutio se i nije htio ni poslusat objasnjenje niti mi dat da ga zagrlim ali nakon sto sam 50 puta ponovila da se nesto ne smije to je bilo to, te se ne smije! I tocka! Dosljedna sam do boli! I nije mi zao, jer vidim da mi bezgranicno vjeruje a to mi je najbitnije. Puno sam radila po onoj knjizi Najsretnije dijete u kvartu. Bas mi je puno pomogla i svaki put kad sam zaglavila procitala bi ju opet i opet.
Kazne ima, vracamo se doma ako hoce hodat bos po snijegu, bacam u smece autice koje namjerno baca u zid, gasim crtic ako bezvezno vristi samo zato sto vidi da me izluduje, dobije i ignore tretman... Ali sam postigla ono sto sam htjela, moje "ne" je stvarno NE! To sta on voza baku i dedu to je vec njihov problem...

[vertex]

Ma ne treba ti se srce stezat jer zaista nema razloga, moje je djete sretno, zadovoljno i voljeno preko granica mogučeg.
Samo mi odgovori zašto je tako strašno to da moj sin samnom sjedi pola sata na kauču? Ne znam kako ti to zamišljaš; kao da sam mu vezala zatvorsku kuglu oko noge, šibam ga i vičem na njega?

Ja to zamišljam točno onako kako si ti to opisala, dalje od toga ne idem u zamišljanju. Vidim da ga jako voliš i štoviše, da si jako brižna i da ulažeš puno truda u njegov odgoj. Isto tako, mislim da griješiš, i to iz straha.

Forum za mene jest mjesto učenja i preispitivanja. Zbog pisanja nekih ljudi sam puno puta samu sebe preispitala i napravila neke dobre pomake. Kad bih mislila da je ovo mjesto gdje svak piše svoje, a nitko nikoga ne pokušava čuti, onda baš ne bih imala interesa biti tu.

Meni je ok u toj bebastoj dobi počet postavljat neke temelje. Ok mi je reći djetetu ozbiljno ne kad te ugrize, a ne se razdragano nasmijati, na primjer, jer ima tako slatke oštre zubiće. Ok mi je počet ga učiti da postoji jedan koncept zvan disciplina, koji će jednog dana dobit na važnosti.

[mlukacin]

Kod nas nikad nije primjenjivan NE bez objašnjenja, osim u situacijama kakve je Anemona već opisala...
Mislim da je najvažnije u cijeloj ovoj priči naučiti kako reći NE, i taj NE ne koristiti 500 puta dnevno jer vrlo brzo izgubi smisao... i postaje frustrijajuć! Koksy je to super rekla s vježbom iz vrića, to smo i mi radili prošle godine.
Ajde probajte izgovoriti rijeć "vrata" bar 20 puta za redom, već 15 put ta riječ će izgubiti smisao.. postat će samo hrpa slova; isto tako je i za NE.
Naravno imam i ja svoje ispade tipa "Zato kaj sam ja tak rekla" (ta mi je nadjraža) al samo zato jer sam prije te rečenice objašnjavala već 100 puta.
Isto tako, moram napomenuti, da moji klinci od 3 i 4 godine mogu mirno sjediti u restoranu i pojesti ručak, da si znaju naručiti kaj budu pili, riječi Oprosti, Hvala, Izvoli, Nema na čemu su nam svakodnevno na repertoaru bez ikakvog posebnog učenja jer to uče od nas roditelja i kako se mm i ja odnosimo jedan prema drugome i prema drugim prijateljima, kumovima, dedama, bakama...

[mlukacin]

I samo još nešto, sin koji ima 4 godine vrlo dobro objašnja sve što sam i ja njemu objašnjavala... zašto ne gurati prste u utičnicu, zašto ne biti sam u kupaonici, zašto ne dirati wc školjku ili peć ili se penjati na kuhinju ili ne hodati bos... On se toliko brine oko svoje najmlađe seke, ima 8 mj., da ja ni sama ne vjerujem, miče joj sve sitne igračke... Evo danas je ona nekako došla do malih legaća, T. je dojiruo, uzeo joj kockicu iz usta i počeo govoriti da to ne smije stavljati u usta jer bi se mogla udaviti i nebi više bila s nama... Kad to vidim i čujem, znam da nisam pogriješila, da sam ga naučila da razmišlja svojom glavom i da to prosljedi dalje

[SikaPika]

Uh, od svih ovih postova sam morala otići po čokoladu iako sam si sto puta rekla NE, nemoj, to ti nije...

Uglavnom. Sears odlično govori o tom NE u knjizi Disciplina - NE gubi smisao ako se koristi za sve, odnosno izjednačuje primjerice Ne na cestu! i Ne stavljaj knjigu u usta! Pravo NE treba čuvati za zasita opasne situacije (iako se slažem s Cvijetom kada kaže da je najsigurnija kada je djetetova ručica u njezinoj pri prelasku ceste...), a na sve ostalo upozoravati drugačijim izrazima: prljavo, oštro (boc, boc), vruće (pec, pec), opasno ili rečenicama poput: Mašo, to se ne smije dirati jer... ili To nije za Mašu.

E sad, WC školjka. Naravno da joj ne dopustim da ju dira i brlja po dasci, ali kako da ju maknem od školjke kada se ona u kupaonici pridržava za nju. Dođe za mnom u kupaonicu, ja perem zube, ona gleda i uhvati se za školjku (poklopljenu). Ja kažem prljavo, ne diraj, a ona me zbedirano gleda, kao, mama želi da ja padnem .

A što se tiče mirnog sjedenja. Ne znam... To mi je malo... M. sjedi (ne mirno) uz mene dok čitamo slikovnice i mirno stoji uz sudoper (brlja po vodi, gricka povrće...) dok kuham.
Što vi radite dok oni tako mirno sjede? Moram priznati da je meni bed, ne znam, čitati knjigu dok malo dijete sjedi pored mene i želi moju pažnju. Ok, moja je cura još mala (14 mjeseci) i ne zna se sama zaigrati na duže vrijeme, ali mene strašno izluđuje kada MM bude s njom i onda upali TV (rijetko to radi, ali me svejedno izluđuje), a ona čeprka po igračkama, glavinja okolo dok on gleda TV i površno komunicira s njom. Kada imam slobodnog vremena (znači, kada ne kuham, ne spremam, ne idem u trgovinu, ne perem suđe, ne pečem kolače, vješam veš..., a što sve radim s njom i u čemu mi ona svesrdno "pomaže" i u tome uživa), onda se igram s njom, bilo unutra, bilo vani. Čak imam grižnju savjesti da se ne igram dovoljno (recimo, MM ju je naučio kako hraniti i previti bebu i slične fore koje ja ne stignem).

[Anemona]

Mislim se da li da uopće pišem, kad nemam baš bog zna što lijepo za reći, ali ipak hoću. Meni se stvarno stegne srce na pomisao da se bebu od nekoliko mjeseci uči da pola sata mirno sjedi.
Roza, mislim da pristupaš odgoju iz pozicije straha. Uglavnom si motivirana time da ne želiš da ti jednog dana dijete ispadne na ovaj ili onaj način loše. Nije prvi put da to primjećujem, pa evo, sad sam odlučila nešto i napisati, jer mi se čini da to poprilično daje ton tvom odgoju. Iz mog iskustva, kad djelujemo iz straha, donosimo loše odluke, biramo krive pristupe i propuštamo vidjeti bitne stvari i staviti na njih naglasak. To je iz iskustva mojih pogrešaka s našom djecom, pa onda onih moga muža, pa onda i mog promatranja roditeljevanja ljudi oko mene.
Razumijem da nisi ti tema, i naravno da ne očekujem da ikome podnosiš račune, ali ja sam imala potrebu to napisati, a i tiče se teme. Mislim da je slušanje bez pogovora potpuno nebitna stvaka, odnosno da je promašeno to postaviti kao jedan od odgojnih prioriteta. Slušanje u bitnim stvarima proizlazi iz prisnog odnosa roditelja i djece i iz toga da se roditelj postavlja kao onaj koji vodi i uči, a u nebitnim stvarima je nebitno slušaju li bez pogovora. Zašto i bi, imaju svoje pametne glave i neka misle njima i neka vode dijalog s nama odraslima.
Napominjem još, iako je poslušnost jako nisko na mojoj osobnoj ljestvici odgojnih ciljeva, djeca mi izvrsno funkcioniraju u vrtiću i školi - miljama su daleko od raspuštenosti. Ovo pišem da se ne bi zaključilo da su to djeca oko koje se titra i koja zahtijevaju posebne tretmane koje im samo mama može pružiti. Naprotiv, rekla bih da su vrijedni i doprinoseći članovi zajednice , a to kažu i drugi odrasli uključeni u njihov odgoj.

Slažem se.

[tajuska]

Što vi radite dok oni tako mirno sjede? Moram priznati da je meni bed, ne znam, čitati knjigu dok malo dijete sjedi pored mene i želi moju pažnju. Ok, moja je cura još mala (14 mjeseci) i ne zna se sama zaigrati na duže vrijeme, ali mene strašno izluđuje kada MM bude s njom i onda upali TV (rijetko to radi, ali me svejedno izluđuje), a ona čeprka po igračkama, glavinja okolo dok on gleda TV i površno komunicira s njom.

joj, to i ja radim ponekad. ima trenutaka kad se ona "igra" sto uglavnom znaci da neki predmet malo gura u usta, pa baca, pa uzima pa gura u usta, i kad mi se cini ni da joj ne trebam u smislu aktivnog sudjelovanja. vise da sam tamo, provjeri to ona svako malo i nastavi dalje. meni se cini i dosta vazno da se ona "zna" sama igrati, a i zelim da sama otkriva nacine sto se s pojedinim stvarima moze raditi. naravno kad mislim da hoce da ja sudjelujem ili kad ne zna sta bi onda se igram s njom. a sad jel bas ful dobro citam znakove....

[petarpan]

Ja bih i rukama i nogama potpisala oba vertexina posta..I potpisujem.
No, jedno me zbunjuje- nije mi jasna postavka RozeGroze (zato što ona u mojoj glavi kao takva ne postoji, pa bih voljela čuti objašnjenje, za ozbiljno)- ako slušanje treba biti posljedica povjerenja i ljubavi, čemu je potreban "trening"?