 |
|||
Film prikazan u gimnaziji
Vjerujem da ste sve vec cule o tome.
U jednoj zagrebackoj gimnaziji ucenicima treceg razreda, prikazan je film o abortusu.
Mene zanima sto vi mislite o tome... Biste li ga vi prikazivale ljudima (djeci) te zivotne dobi, nije vazno iz kojih razloga bi, a iz kojih ne bi...
Molim admina, kad uhvati vremena, da mi ispravi tipfeler u naslovu ankete.
Hvala.
Bi. Absolutno.
Ali ne na vjeronauku, jer to više nema veze s Crkvom.
Ja sam u Engleskoj gledala i film poroda i film s abortusima.
S nepunih 15 godina.
I to na satu biologije.
U katoličkoj školi, ali po državnom programu koji se provodi u SVIM školama.
Na vjeronauku nismo uopće diskutirali tu temu jer smo učili o drugim vjerama, isto po nacionalnom programu.
Pa neka mi netko pokuša reći da su danas 'djeca' od 17 godina u srednjoj školi nevinašca mala koje treba štitit od tako gadnih prizora nego što smo ja i moj razred bili s 15 prije 10 godina. Jer meni samo padaju napamet razgovori te nevine 'djece' u tramvaju koji su se vodili otprilike 'pa kaj, napumpa me, odem fino na sat vremena u bolnicu, riješim i sve super...koja kontracepcija, kurtoni su mi koma, niš ne osjetiš...
I komentare kad sam s 25 godina ostala trudna, od strane cura mojih godina: 'Kaj će ti to, odi riješi, imaš vremena'.
Samo da nadodam - ako su dovoljno odrasli da se j***, a smatraju da jesu, onda su dovoljno odrasli da vide kako to izgleda, i snose posljedice.
Inače ih stvarno treba odvojit u samostane i ne puštat blizu jedni drugih dok ne navrše 18 godina.
Odabrala sam NE. Abortus smatram groznim činom, ubojstvom jednog novog života. Do tog stava nisam došla zato što sam naučila o raznim tehnikama izvođenja pobačaja gledajući razne filmove, nego zato što iznimno cijenim život i pravo na život nerođenog djeteta. Želim da i moje dijete (djeca) isto tako gledaju na to. I da trudnoću, i kad je ona željena i kad je ona neželjena, prihvate sa maksimalnom odgovornošću.
Normalno da se želim educirati o tome, i da želim da djeca znaju kakav je to postupak uopće, ali moje mišljenje o tome kako smanjiti i/ili izbjeći abortus je: utjecati na nas, na društvo, da svi skupa humanije prihvaćamo neželjenu djecu, da nije strašno i nerješivo ako mlada cura (u srednjoj školi) ostane trudna. Nije sama na svijetu, ne bi se nikad trebala tako osjećati, i svi joj moramo pomoći u tome, i pri tome sačuvati novi život.
Sigurno je dozivljaj gledanja takvog filma zastrasujuc, ali ima istine u tome sto Anci kaze, mozda je bolje da se susretnu sa sirovom stvarnoscu gledajuci film nego da danas-sutra to osjete na svojoj kozi i ubiju jedno malo nevinasce u sebi!
Vjerujem da ima divne djece ali ipak par puta sam se doslovno zgranula cinjenicom da djevojcica od 13 godina ima spolne odnose, pa sta to djete zna o obartusu
Da vam kazem da ja sa 15 godina nisam ni znala kako izgleda "ona" stvar, ali to su bila neka druga vremena, jos sam se lutkama igrala u toj dobi, ali otom potom............
Sorry, da još dodam zašto nisam za gledanje u gimnaziji.
Mislim da o seksualnosti i trudnoći treba učiti i ranije, o kontracepciji prihvatljivoj za tako mladu dob i o spolnim bolestima, ali puno nježnije i sa više psihologije nego što je film u kojem stružu po curi, prikazuju kako izgleda izrezana (nakon kiretaže) beba. To mi je kao horror fim sa prizvukom zbilje.
ja smatram da je ovo prikazivanje u stvari bilo silovanje morala i djecje psihe.
e sad........... kod nas je bio i ostao balkanizam kad se ide iz jedne krajnosti u drugu. od gasenja televizora kad se dvoje ljube na filmu do pokazivanja "uzivo" abortus i plod .
ni crkva ni ijedna druga obrazovna ustanova nije se potrudila da ispuni sredinu izmedju te dvi krajnosti.
mozda je crkva(ako se vec zauzela za to) trebala pozvati roditelje pa prvo njih educirat i pokazati im jer ipak su roditelji ti koji ,na neki nacin, su najodgovorniji za sexualni odgoj .
uvik je lakse bilo rec: "osramotis li nam familiju odrec cemo te se priko novine ili zadavit golim rukama" ,"ne tribas mi doma dolazit" jer je za njih dovoljno to rec i sa tim su dali do znanja djetetu sta ce mu se desiti u slucaju ako.........
e da, lakse je reci tu jednu recenicu i ucjeniti djete nego sjesti i potrositi jedno popodne ( ili nekoliko) pa sve lipo objasniti.
ne mislim da je u pravou to da ako se znaju jxxxx da onda moraju znat i kako izgleda abortus.
nezeljena trudnoca je u najvise slucajeva ipak ne znanje i nedovoljna obavjestenost o mogucim posljedicama bas kao i zarazne bolesti.
sexualnost kao i znatizelja je nesto sasvim prirodno koje se pojavljuje u pubertetu a puno puta je prvi sex popracen sa prvim zaljubljivanjem.
curi od 15 koja je ostala u drugom stanju je puno lakse reci "kurvo" nego "zao mi je sta te nismo bolje naucili i upozorili".
mislim da kad bi tako nesto kao u zagrebu prikazali u svedskoj u skoli ili na vjeronauku da bi to bila opca pobuna jer to ni na jedan nacin nije ni kulturan ni edukativan nacin za komunikaciju sa djecom tj omladinom.
uostalom, zasto nisu prije prikazivanja filma upozorili na scene i da ako netko misli da to nece moci izdrzati da napusti ucionicu.
ja ne mogu vaditi krv jer mi dode slabo i izbjegavam sve filmove sa krvoprolicem pa sam 100% sigurna da bi i ja bila jedna od onih koje su se ili onesvistile ili povracale.
o abortusu i kontracepciji se treba pricat ali na ljudski nacin. po meni je ovo bilo u stvari nepostivanje tudje intime kao ni postivanje volje u ucenika jer se o svemu da razgovorati i doci do zajednickog zakljucka a doli je ipak jedna jedina glava dala si za pravo odluciti u ime cjelog razreda.
ne znam, ali ja nebi tila da se na takav nacin educira moje djete i da mu jos ostanu shokovi i nocne more a i bila bi ljuta na osobu koja bi si dala za pravo tako nesto uciniti.
najgore je ako ce se ljubav i sex poistovjecivat sa abortusom. ma mislim, ljudi, to nema nikakve veze sa tim a upravo to je napravljeno sa tim prikazivanjem filma jer je abortus ipak posljedica necijeg neznanja.
ne smtram ni za pravo to sta je netko rekao da ako su dovoljno zreli za sex da su dovoljni zreli i da vide stvarnost jer to u stvari i nije stvarnost, to je posljedica. nije srecom bila moja stvarnost ali je od moje prijateljice.
pokazivat abortus umjesto u prvom redu edukacije je kao da trudnicama i zenama koje su tek rodile prikazujes ljude koji umiru i turas im pod nos da ce se to desiti jednog dana i njihovoj djeci jer to je stvarnost i od toga nitko od nas nece izbjeci.
kod nas je najpotrebnije prvo educirat roditelje pa onda zajedno roditelji, skola i vjera da educiraju omladinu a ne uvaljivat neke drasticne, komunisticke metode koje su u stvari vise nego nehumane. bar ja tako
DA, ali NE na silu, NE na ovakav način, NE zbog crkve i NE u svrhu pronatalitetne politike. iz ovoga bi trebali naučiti koristiti kontracepciju i misliti svojom glavom , a ne imati noćne more godinama.
zašto ne prikažu film o rođenoj neželjenoj djeci, ostavljenoj, promrzloj i izgladnjeloj ili zanemarenoj i pretučenoj? po meni je to gore.
U tome i je problem - ako takve stvari i prikazuju, 99% ljudi neće biti zainteresirano da to izađe u novinama. Jer svi traže senzacije.
Isto kao i s trač rubrikama. Nikog nije bilo briga što su Tom Cruise i Nicole Kidman imali naoko savršen brak, nego se sve vrijeme pisalo o nekom suparništvu između njih dvoje. A kad je puklo odjednom je taj brak bio tema dana, i počeo se iznosit prljavi veš...
Po meni , to je jos jedan dokaz da se gradjane u nasoj zemlji , a one malolljetne jos i vise , tretira kao necije vlasnistvo , da ne kazem stoku! Prvo : zasigurno su mnoga od te djece i znala sto namjerni pobacaj jest, a oni koji nisu - trebali su ! Na kome je da ih uci o spolnosti ,sexu i posljedicama , necu sad. Zaljucak: svatko je od te djece trebao imati mogucnost izbora zeli li gledati te scene nasilja ili ne , a s obzirom na maloljetnost - cak i dozvolu roditelja! (U ZG postoji Skola narodnog zdravlja Andrija Stampar , njeni zaposlenici su prije objasnjavali narodnim masama "sto ,gdje i kako " po pitanj zdravlja u bilo kom aspektu , trebalo se samo s njima dogovorit za predavanja , ne znam kako je sad).
mene je tu najvise sablaznilo to kaj klincima nisu dozvolili da napuste gledanje filma... stvarno si svasta dozvoljavaju...
kad sam ja isla u 8. razred OS (80-tih) i nama su pustili takav film - al' na satu biologije i to samo curicama - decke su poslali van :? (ne znam valjda da ne vide kak ta stvar izgleda ili/i uz poruku da je to samo zenska briga....)
osobno nisam za takav nacin silovanja psihe i smatram da postoj puno bolje i perfidnije metode al' koje zahtjevaju vise vremena i truda i ljubavi
Potpisujem (Ninochka - vrlo dobro sroceno, hvala ti!).ninochka prvotno napisa
Grozno.. pa decki imaju jednaku obvezu da budu o tome educirani kao i zenske
moje mišljenje je da takav jedan ma kako brutalan film bio neće spriječiti osobu da napravi pobačaj, isto kao što sam 100% sigurna da se broj pobačaja radi tog filma NEĆE smanjiti niti za jedan.
mladi vrlo dobro znaju što rade. uostalom što je bolje abortirati ili neabortirati i onda baciti bebu u smeće i svjesno je pustiti da umre na takav način? ne znam moglo bi se o tome još diskutirati. ja znam da ja ne bih gledala takav film. i prisiljavati nekoga da gleda nešto što neće je glupost. jer ništa se neće promjeniti.
Mamita mi smo isto takav film gledali u srednjoj i mogu reci da je imao veliki utjecaj na moju predodzbu o tome sto je abortus i bi li ga ikada napravila.
Mi smo o tome dosta slusali i razgovarali. Na biologiji i vjeronauku. I mogu reci da je jedno bilo to slusati, a sasvim nesto drugo abortus i gledati, odnosno staviti se u perspektivu mame koja ga radi, a pogotovo proci kroz raznorazne osjecaje prema bebi prikazanoj u filmu.
Onaj tko je imao drugaciji stav o abortusu, mozda film nije poljuljao njegovo misljenje. Onaj tko je oduvijek bio protiv, mozda ga je film ucvrstio u odluci. Ali, ako tako nesto pomogne i samo jednoj majci u odluci da zadrzi svoju bebu, zar nije to onda dobro?
Jedino sto je meni problematicno u cijeloj ovoj prici je to sto ucenici nisu smjeli napustiti ucionicu.
Mi smo ovaj film gledali na vjeronauku, koji je opcionalan, tj. izborni predmet. A i pored toga, onaj tko ga nije zelio gledati, nije morao.
Mozda da se malo zapitamo koliko ustvari nasi tinejdzeri uopce znaju o abortusu kad su tako reagirali. Ova reakcija mi dodje na: dosla djeca gledat crtani film pa im netko podvalio horror. E pa mozda je film sokantan, ali cinjenica je da to JESTE prikaz postupka, dakle to tako izgleda ma koliko nama to bilo uzasno gledati.
Htjela bi mozda upitati te cure koje su plakale, jesu li plakale jer im je bilo grozno gledati ili su plakale iz samilosti prema bebi. Ili nekog treceg razloga??
Mozda malo kriva usporedba, ali nedavno sam iz znatizelje odlucila kliknuti na website koji stoji kao link ispod nicka od stray_cat. Recimo da se kod nas tu redovno prica o uzasnom tretmanu prema zivotinjama. Ali vidjeti te slike je imalo puno efektivniji utjecaj na mene nego bilo kakva prica.
I, na kraju krajeva, to su bili skoro pa odrasli ljudi, sedamnaestogodisnjaci. Sta sad ispada, mozemo se nositi sa koljacinama, ubojstvima, silovanjima itd. koje svakodnevno ta ista djeca gledaju na filmovima, ali vidjeti abortus je nesto uzasno. A abortus je nazalost isto tako stvarna i ucestala pojava kao i sve ostale nabrojene grozote.
Vidim recimo da je fortuna spomenula kako bi nastala pobuna da se u Svedskoj tako nesto prikaze. A, nije li upravo Svedska zemlja sa jako visokom, ako ne i najvisom stopom tinejdzerskih pobacaja u Evropi?
Svedska je vodeca zemlja u broju abortusa u EU i to teenejderskih abortusa, cifra skace gore svake godine za 1000 i to je uzasno.
Upravo zato ste nema nikakvih kampanji o abortusima jer se svi politicari boje o tome pricati, a svaka druga cura koju poznajem je barem jednom imala abortus
Ja bi apsolutno pokazala ovaj film u skoli, bez imalo ustrucavanja kao dio edukacije o sexualnosti.
Kao sto je Anka dobro rekla :
Zasto svedi takve filmove ne prikazuju je zato sto je ovde jako moderno biti liberalan i to do krajnosti u kojoj nitko nikome ne smije reci sto je ispravno a sto ne. Jer su odgojeni da se ne mijesaju jedni drugima u zivote i daju savjete, drze se po strani.Samo da nadodam - ako su dovoljno odrasli da se j***, a smatraju da jesu, onda su dovoljno odrasli da vide kako to izgleda, i snose posljedice.
Ovde si popularan, kao politicar, ako nemas "cvrstih" stavova vec moras reci/propovjedati da je sve ok i da svi rade kako hoce iako su to 13-14-15 togodisnje djevojcice,..jesu li one zene?
Sad ce uskoro doci zakon da svaka maloljetna cura/djevojcica moze napraviti abortus bez da itko zna, bez da stoji dokumentirano igdje i naravno bez da njeni roditelji uopce znaju o tome.
Jeli to drzava kakvu mi zelimo?
Apsolutno ne!
Opredijelila sam se za odgovor DA. Možda ne baš ovaj film koji je toliko eksplicitan da ga studenti medicine nisu mogli normalno odgledati, ali realnu informaciju o tome što zapravo jest abortus učenici trebaju dobiti. Kao što je netko gore rekao - ako se djeci sugerira da je normalno stupanje u spolne odnose s 15 godina, onda to povlači za sobom i da ih se pripremi na SVE moguće posljedice te odluke.
Danas sam pročitala ulomak koji se izgovara u tom filmu. Još sam potresena i užasnuta. Ali CURE MOJE, abortus zbilja JEST kidanje fetusa i drobljenje njegove glave ( kako se to u filmu govori ). I ja stvarno ne znam kako to priopćiti učenicima, a da im ne bude šokantno i mučno. Kad to fakat jest tako...
koliko vas poznaje žene koje su abortirale? ja ih znam 5-6 i mogu vam reći da i danas godinama nakon abortusa pričaju o tome sa žaljenjem i još uvjek u glavi imaju priču o tome da se moglo roditi jedno dijete, jedno novo biće. i srce mi se cijepa jer su one te koje nose taj križ cijeli život. ali nijedna nije rekla nisam trebala to napraviti, nego tako sam tada odlučila i morala sam. sve te žene inače imaju djecu danas i pobačaj koji su napravile niti u jednom slučaju koji ja poznajem nije bio pobačaj kod prve trudnoće nego kod treće ili četvrte. znači to su žene koje imaju razvijenu svjest o trudnoći, djeci i sl. pa su svjedno to napravile. nemamo se onda razloga čuditi tinejdžerkama kad se odluče na to.
i možda je lako sada nekome ko ima 30-ak godina reći ja to nikad ne bi napravila da mi se desilo jer se to i NIJE desilo. i nije stvar u tome da ako se znaju sexsati da moraju biti svjesni posljedica svojih postupaka. i potpuno se slažem da seksualni odgoj u našim školama u biti ne postoji. a trebao bi biti.
evo zanjela sam se i izgubila nit.
žene sori ali nekako mi se čini da ste zaboravile kakve ste bile u teenagerskim danima i pri tome ne mislim na sex.
Mamita kako to mislis da NIJE stvar u tome da se mora znati da kod seksa postoje i posljedice za koje se treba snositi odgovornost?
I kako objasnjavas cinjenicu da jedna Svedska koja ima itekako razvijen edukacijski sustav u koji JESTE uklopljena veoma dobra seksualna edukacija ima tako visoku stopu tinejdzerskih pobacaja? ( Po Hanninim rijecima cak najvisu u Evropi i da se ta stopa vrtoglavo povecava iz godine u godinu)
Zaboravila sam se osvrnuti na tvoje prvo pitanje. Sa mnom u srednju je isla cura koje je imala vise abortusa tijekom tog naseg skolovanja. Muzeva sestra je imala abortus. Znam jos tu i tamo nekoga iz srednjoskolskih dana tko je abortirao. I nitko ne okrivljava te zene zbog toga. To nije nesto sto bi ja napravila, ali boze moj, svatko zna svoje. Ali ne vidim povezanost toga pitanja i gledanja ovog filma.
Svatko se u odredjenim okolnostima odlucuje za odluku ovakvu ili onakvu. Kasnije se nauci ili ne nauciti nositi sa svojim odlukama. Ali, opet kazem, ako gledanje ovakvih filmova pomogne i samo jednoj mami da promijeni odluku kad je u pitanju ostavljanje svoje bebe da zivi, onda je to ipak nesto dobro. Ili?
Ja sam imala puno prijateljica u tatinom rodnom mjestu koje su napravile abortus.To je mjesto od 5-6 tisuća stanovnika,na moru,puno sexa,droge i alkohola među jako mladim curama i dečkima.
4 moje prijateljice su napravile abortus,svaka najmanje 2 puta,počele su s oko 13-14 godina,a jedna od njih je išla 7 puta na abortus.To je tamo najnormalnija stvar bila :shock: .A to su samo cure koje sam ja poznavala,koliko je drugih koje su to također radile kao da idu u zubara.
Ježim se na takve stvari.
Inače danas su sve uglavnom udate,3 od ove 4 i imaju svoju djecu.
Ali moram ipak reći,ja sam totalno protiv abortusa.Abortus je po meni ubojstvo,ubijanje najmilijeg i najnevinijeg bića na svijetu,ali ne bih mogla odgledati taj film,jednostavno sam osjetljiva i evo samo što sam ovdje pročitala da je netko napisao kako im se drobi glava suze su mi došle na oči od bola i bijesa
Zato mislim da bi za prikazivanje ovakvog filma trebali dobro pripremiti učenike i onima koji to ne žele gledati dopustiti da ne gledaju i educirati ih na neki drugi način.
ja ne bih dopustila prikazivanje filma. i moram priznati da sam malo zacudena da je ovdje do ovog trena pola mama glasalo da bi dopustile da njihova djeca to gledaju.
kako li sam samo znala da ćeš se zapjeniti. drago mi je jer sam pobornik diskusija i rasprava jer na taj način svatko od nas nešto nauči (osim ako ne vodi tuči i ljutnji).
samo da ti odgovorim na pitanja tako da razjasnim što sam to ja mislila:
Mamita kako to mislis da NIJE stvar u tome da se mora znati da kod seksa postoje i posljedice za koje se treba snositi odgovornost?
oni znaju i te kako za posljedice, ali ima mladih kojima to nije bitno. i film ih neće spriječiti. radi se o tome na koji način je snimljen film i način na koji je prikazan. trebamo li onda gledati eksplicitne pedofilske scene tako da se naučimo kako je to odvratno i da onda možda netko ipak neće biti pedofil. znači radi se o načinu prikaza.
kako objasnjavas cinjenicu da jedna Svedska koja ima itekako razvijen edukacijski sustav u koji JESTE uklopljena veoma dobra seksualna edukacija ima tako visoku stopu tinejdzerskih pobacaja? ( Po Hanninim rijecima cak najvisu u Evropi i da se ta stopa vrtoglavo povecava iz godine u godinu)
samo potvrđuje da edukacija ne pomaže.
Ali, opet kazem, ako gledanje ovakvih filmova pomogne i samo jednoj mami da promijeni odluku kad je u pitanju ostavljanje svoje bebe da zivi, onda je to ipak nesto dobro. Ili?
ako će netko ko pogleda taj film ne abortirati i odlučiti biti majka skidam kapu. onda je film uspio. krenimo s pedofilskim...
ja tek sad vidim ovaj topic.
moram reagirati. ovo sto se dogodilo je uzasno!!! cure moje, razmisljate li vi tako kao da su vasa djeca to gledala????? ne mogu zaista vjerovati da vas je jako puno napisalo da bi ipak dopustili da to vase dijete gleda. ja DEFINITIVNO NE BIH!! zamislite kakve nocne more ce ta jadna djeca imati nakon ovog
ja osobno nikada ne bih napravila abortus, iz nekih svojih uvjerenja koji su sve samo ne vjerski, i to bez gledanja filma. ali, ima zena koje bi se na to odlucile, i ja to postujem. mislim da je vaznije da roditelji educiraju djecu o takvim stvarima, nego da ih netko drugi prisiljava da gledaju takve morbidne filmove.
nadam se da se nitko nece uvrijediti na moj post, ali bi mi bilo jako tesko da nisam ovo napisala. i jos uvijek ne mogu vjerovati da su djeca molila da ih se pusti van, a da nisu dali. to je grozno!
Meni je malo smijesno izjednacavati gledanje obavljanja jednog medicinskog zahvata i gledanje necijih nastranosti i perverzija.
Ja nisam nikada rekla da bi svi to trebali gledati i da bih ja nekome ukinula pravo na nesto.
Samo sam rekla da sam ja gledala film, da je utjecao uvelike na formiranje stava o abortusu i da, ako bi moje dijete to htjelo, dopustila bi da gleda taj film.
Mislim, ne kuzim neke stvari. Nitko se tu ne pjeni jer mu tinejdzer gleda nasilne filmove, pornografiju i ostalo smece sa malih ekrana, a tolika se uzbuna digla radi gledanja medicinskog postupka obavljanja abortusa.
Ponavljam, jedino sto vidim kao lose u ovoj prici je to sto oni koji nisu htjeli gledati film nisu mogli otici.
I bez obzira sto ni tom vjeronauku mozda nije mjesto u skoli i sto se crkva mozda uopce ne bi ni trebala baviti ovom problematikom, cinjenica je da nitko nikoga nije natjerao da ide na taj vjeronauk.
I pitanje za kraj :wink:
Kako komentiras cinjenicu da mladom covjeku, u ovom slucaju tinejdzeru, unatoc edukaciji, nije bitno to sto unistava jedan zivot zbog vlastite neodgovornosti?
Molim te nemoj ovo shvatiti kao nekakve napade isl. I ja, vjerovatno kao i ti, samo pokusavam shvatiti drugu stranu.
Meni se isto tako metoda u jednu ruku cini napadna i sokantna, ali gledam oko sebe, svijet u kojem zivimo......izgleda da nas (nazalost) vise nista ni ne moze prodrmati osim nekakvih sokantnih stvari, izjava, dogadjaja itd.
Zaboravila sam jos nesto reci.
Svatko od nas je prica za sebe. Svi smo mi razliciti, imamo razlicite ideje i razmisljanja o nekim stvarima.
Polazeci od toga mozemo zakljuciti da ono sto na nekoga izvrsi veliki utjecaj, kod nekog drugoga moze proci totalno ili manje-vise neopazeno.
Iz toga onda proizlazi da isto tako kao sto jedan ovakav film na nekoga ne mora bitno utjecati, na nekog drugoga moze itekako utjecati.
Dakle, ne mozemo unaprijed odbaciti ovakvu ideju kao losu jer ako nismo film gledali ne mozemo znati kako bi na nas djelovao. Niti kako bi djelovao na svakog tinejdzera pojedinacno. Po istom principu onda ispada da ne mozemo unaprijed ni podrzati ovakvu ideju.
U svemu tome jedino sto ostaje je sloboda izbora. Dakle, tko misli da je to ok neka gleda, tko ne misli neka ne gleda. Iako, opet kazem, tesko je unaprijed znati kako ce nesto na nekoga utjecati.
ovo sam napisala pred sat vremena, posla leci i - skuzim!!
zbog ovog moram upaliti ponovo komp, napisati ispravak:
sad kad sam skuzila moram reci da sam zgranuta da je ovdje do ovog trena
pola mama glasalo da bi dopustile da MOJE DIJETE :shock: taj film gleda
ne pratim ankete ni koliki je procenat u svedskoj cura koje su napravile abortus jer da je tako onda treba viditi dali sa valom azilanata,izbjeglica i ostalih ljudi koji potjecu iz razlicitih kultura se i povecala ta cifra sta mi je vise za virovat.
rekla sam da bi u skoli bili sokirani i svi bi se pobunili jer radim u skoli (je da je specijalna ali je u sklopu sa obicnom)
ma mislim stvarno.......... ako crkva ne prizna djecu nastalu potpomognutom oplodnjom a cak se desavalo i da ih ne zele krstiti, ako crkva ne dopusta abortus djevojcici od 12 godina koja je silovana ili dvoma curicama koje je otac sexualno iskoristavao pa su morale rodit svoje djete/sestru/obiljezene za cili zivot, ako crkva je protiv kondoma, ikakve zastite protiv tih nezeljenih trudnoca, sexa prije braka tj prve bracne noci,ako popovi i casne zive u "celibatu" i takoreci ni ne znaju sta je sex, ova ili ona stvar, ako su bas oni ti koji su iskoristacvali i curice i decke, povjerenje i njihovo i od roditelja,.............. kako to da bas oni donose odluke sta se smije a sta ne,da oni odlucuju kako i na koji ce educirat omladinu i to na ovakav rigorozan, zastrasujuci nacin :shock: :shock: :shock: :shock:
mozda bi trebali ponovo uvest onaj sistem da se zeni koja je napravila abortus javno, na trgu odsice glava :shock: ili da ju se kamenuje uz blagoslov popa i crkve.
mozda i to bude imalo slican efekat i djelije edukativno :shock: pa se mozda puno mama sloze sa takvim nacinom
ja bi tila samo rec da sve one koje su glasale za da se film prikazuje bez obzira sta je djeci bilo zlo, sta su plakala, molila da ih se pusti da izadju a natjerana su da film gledaju...... dali bi tile da vam se kad idete polagat vozacki i prikaze film sta se desi kad se zgazi djete ili odrasla osoba jer ste vozili brze nego sta triba ( a ko nije vozija priko granice dozvoljenog) pa da vas se natjera da gledate cjeli snimak , ili jos bolje (tj gore) da se prikaze film sta se desi kod sudara ako djete nije vezano?
ma zene, ja sam za da se omladina educira, upozori, da im dodu na predavanje osobe koje su strucne za to, da oni mogu odgovarat na pitanja a ne pop,da je odgovornost i muskarca i zene a ne samo zene ako se pojavi nezeljena trudnoca i da se nitko ne ucjenjuje vec da zena uvik ima pravo izbora.
ovo je bio totalno neljudski nacin edukacije mladih.
skola je pedagoska ustanova, a prikazivanje takvog filma nema veze sa pedagogijom.
edukacija je potrebna, ali sigurno ne na vjeronauku i ne na takav nacin.
zamislite da je vase dijete naraslo i krenulo u 3.srednje
- zelite li da mu se na nastavi prikaze takav film
da ili ne
Ovo sto se tice Crkve i njihovih metoda, tu se u potpunosti slazem s Fortunom. Mozda bi reakcija bila puno drugacija da se film prikazao u okviru biologije, tj. seksualne edukacije i to kao dio svega ostalog sto ide uz seksualni zivot. Ovako Crkva ide iz krajnosti u krajnost. Imamo dakle zabranjene predbracne odnose, imamo zastrasujuci prikaz abortusa kao prijetnju svakome tko se u to upusti. A izmedju svega toga nema apsolutno nista. Nema edukacije, nema price o zastiti jer je zabranjena, nema nikakve price o seksu uopce jer je zabranjen, nema price o trudnoci, nema price o porodu.
Vidimo recimo primjer Anci koja je gledala i taj film i film o porodu, ali u daleko drugacijim uvjetima - ne na vjeronauku. I to nije bio takav bauk.
Ivarice ja mislim da smo se mi svi ovdje izjasnjavali za sebe i svoje dijete, nikako za tudju djecu. Izvinjavam se ako me se drugacije shvatilo. U biti, bolje da kazem kako sam se izjasnila samo za sebe. Jer tko zna kakvo bi misljenje moje dijete uopce imalo o svemu ovome.
Samo da javim da sam glasala PROTIV tog filma, a kad sam pročitala to sve u novinama bila sam zgrožena.
Ne vidim svrhu ovoga?! Što misle s tim dobiti?!
Zar se ne može objasniti abortus na drugačiji, pristupačniji način?
Drage moje, jucer je na TV-u prikazan sitan djelic filma. Ja sam zena koja je ocito bila dovoljno zrela i da se j*** i da rodi dijete i ja nisam mogla to odgledati i moram reci da mi se sad grci zeludac od strave kad se prisjetim scene koju su prvu prikazali.
Drugo, prikazivani su fetusi koji su definitivno mogli biti jedino rezultat sponatanog pobacaja u visokom tjednu trudnoce, dakle manipulira se i sa tocnoscu informacija.
Da se vratim na moj dozivljaj fima koji bi kao trebao biti prilagodjen djeci u srednjoj skoli... samo bolesni sadista prve vrste mogao je dozvoliti prikazivanje filma, a da ne pricam o vjerouciteljici koja djecu nije pustala van iz ucionice i nije zeljela ugasiti TV. :shock:
Mi izgleda uporno zaboravljamo jednu stvar: Tu djecu nitko nije natjerao da idu na vjeronauk.
Djeca koja pohadjaju vjeronauk su djeca katolici. Svi znamo da krscanstvo kao religija se zalaze za cjelovitost zivota, tj. vrednuje se zivot od trenutka zaceca do smrti. Samim time krscanstvu nije prihvatljiva praksa abortusa.
Isto tako oni iznose svoje teorije o seksu, o predbracnim odnosima itd. Mislim da svaka religija obuhvaca nekakve pravilnike kad su ove stvari u pitanju, pa tako i krscanstvo. Onaj kome se to ne svidja ne mora biti krscanin, konkretnije katolik, nego moze zivjeti po svom vlastitom uvjerenju, koje isto tako nitko nece osuditi.
Sta sada da radimo naprimjer sa webstranicama koje govore o brutalnosti nad zivotinjama? Sta da radimo sa slikama i flmovima o ratnim strahotama i recimo koncentracionim logorima? Mozda da malo uljepsamo i doradimo slike abortirane djece da ne bi izgledale tako krvave i grozne? Da malo "uljepsamo" tu nasu stvarnost i prilagodimo je svacijem zelucu? Mozda onda ne bi bilo ovakvih reakcija.
Meni osobno je u cijeloj ovoj prici grozno da se tolika uzbuna digla oko par uplakanih tinejdzerki. A sta je sa svom djecom ubijenom u tom mediciskom zahvatu. Da, ubijenom, jer katolicka crkva naucava da abortus jeste ubojstvo.
Kao sto danas svatko ima opciju hoce li ici na abortus ili ne, isto tako ima opciju hoce li biti katolik ili ne.
Osobno mislim da se u cijeloj ovoj prici kriju neki sasvim deseti problemi, nevezani uz katolike, ali dobro, valjda neke stvari uopce vise nisu ni bitne.
Pročitajte Dežulovića u novom Globusu na tu temu
Da, nitko tu djecu nije terao na vjeronauk, ali mi je nepojmljivo da jedna vjeroučiteljica, znači osoba koja je morala proći i pedagogiju da bi se time bavila, na OVAKAV
Zaboravljate činjenicu, da ak vam se na TV-u ne gleda npr. Egzorcist ili Stigmata, da ćete promijeniti program ili ugasiti TV. Web stranice nećete otvarati, ako sumnjate da su čudnovatog sadržaja, kodirat ćete satelitski program ako ne želite gledati sexy kanale....
Znači u većini slučajeva ćete vi odlučivati što ćete gledati vi ili vaše dijete.
U najgorem slučaju, mogla je poslati anketu i opravdati djecu koja to ne mogu gledati. Meni je ovo ravno prisili pod bičevima!
Da privedem kraju, definitivno sam za to da djecu treba educirati, ali ne na ovakav način!!!!!!!!!!!!!
Ni medicinu ne idu studirati oni koji ne podnose krv!!!!!!!!!
ja sam glasala da sam protiv toga.
ja svom djetetu ne bih DOPUSTILA da gleda takav film jer sam i ja pokusala jucer to gledati na televiziji i odustala nakon prve scene, isto kao i mm.
ko hoce studirati medicinu- samo naprijed, ukljucujuci i moje dijete, makar je jucer netko na tv-u rekao da se takvi filmovi ni tamo ne prikazuju.
da rezimiram- moje dijete takve filmove sigurno nece gledati.
Citiram samu sebe.. meni se cini da je rijec vise o manipulaciji nego edukaciji.prikazivani su fetusi koji su definitivno mogli biti jedino rezultat sponatanog pobacaja u visokom tjednu trudnoce, dakle manipulira se i sa tocnoscu informacija.
Zar je time sto je netko vjeronauk uzeo kao izborni predmet, ili time sto je netko katolik, pristao odreci se svih svojih prava i pokoravati se krajnje nepedagoskim metodama poducavanja?
Pa to sto je netko protiv prikazivanja tog filma ne znaci da je za abortus! I to ne znaci da se ne slaze sa crkvom u vezi zabrane abortusa.
Pravo na abortus je druga tema. O tome se u ovoj diskusiji ne radi.
Jučer mi je došlo da plačem kad sam pogledala scene iz filma. Užasno!
Još i sad mi je slabo.
Razmislila sam kakav bi možda pristup abortusu treba biti.
Npr. osobno bih klincima prikazala snimku UZV-a razvoja djeteta u maternici - dakle da vide ŽIVOT i njegov razvoj ( da srce kuca već u 6. tjednu, da je oblikovana glavica itd.itd. ), da se ZADIVE kao što smo se mi mame zadivile kad smo to prvi puta vidjele.
Vjerojatno bih usmeno opisala što se događa za vrijeme abortusa i posljedice koje on ostavlja na majku, možda bih im pustila svjedočanstvo neke mame koja se kaje zbog toga, možda iskaz doktora...
Ali onaj film je užasno težak. On vjerojatno hoće nekoga odvratiti od abortusa ( meni je kao djevojčici bio užasno potresan Dnevnik nerođenoga djeteta, možda ste ga i vi čitale i mogu reći da je djelovao na moje stavove ), ali s druge strane on je zaista jedna vrsta vizuelnog nasilja, pogotovo nad onima koji već imaju oblikovane stavove o abortusu.
Ovaj podatak o Švedskoj mi je jako zanimljiv, pogotovo što je sinoć u Meridijanu S. Findak spomenula kako se Hrvatska TREBA UGLEDATI na Švedsku
Zorana, ja sam shvatila iz mukicine ankete bas suprotno, da se mi upravo izjasnjavamo za tuđu djecu. nisam skuzila da je itko trazio da mu se film posalje na kucnu adresu kako bi ga djetetu prikazivao za deset godina. po meni ovdje se izjasnjavamo za ustrasivanje kao metodu.
naprimjer, za svoje dijete cu izabrati - zebra, zeleno, lijevo-desno-lijevo. od institucija ocekujem da nam pomognu da drustvo napravimo odgovornijim. ali ne na nacin da prikazuju filmove u kojima je snimljen stvarni sleper kako stvarno ubija stvarno dijete, stvarna tenisica leti na jednu, stvarna skolska torba na drugu stranu. cak ni onima koji su sleper vozili, kao kaznu.
a ne govorim svedski.
sto se tice par uplakanih tinejđerki, od ukupnog broja pobacaja u hr, 4% su oni kod tinejđerki. problem je veci, zar ne, u onih 96% pobacaja koje ce napraviti zene koje imaju vec jedno ili dvoje djece.
[quote="Zorana"]Mi izgleda uporno zaboravljamo jednu stvar: Tu djecu nitko nije natjerao da idu na vjeronauk.
ja cu naravno dati mom djetetu da ide na vjeronauk. ali!!!! nikad mi nebi palo na pamet da ce na vjeronauku morati gledati takve stvari. trebalo bi se malo vise baviti biblijom, i medju casnim sestrama i svecenicima, jer ja znam konkretno primjer casne koja je dosla u moju bolnicu na rtg zdjelice radi bolova-nasli su joj spiralu :shock: :shock: :shock: , ili svecenika u mom malom mjestu koji je imao izvanbracno dijete:shock: . tko bi pored takvih uopce mogao vjerovati u instituciju crkve?????
DEFINITIVNO ne bih dopustila da moje dijete to gleda! po mom skromnom misljenju, mislim da su barem trebali pitati roditelje za dopustenje da taj film daju djeci na gledanje, pa ko voli-nek izvoli!
Ovaj podatak o Švedskoj mi je jako zanimljiv, pogotovo što je sinoć u Meridijanu S. Findak spomenula kako se Hrvatska TREBA UGLEDATI na Švedsku Hvala, ne bih po tom pitanju!
o SE u Svedskoj:
i jedan odlican intervju sa Štulhoferom, izmedu ostalog spominje i SE u skolama i primjer svedske, gdje naglasak stavlja na smanjen broj pobacaja kao posljedicu sustavne SEŠvedska
Kao i u Nizozemskoj, niti u Švedskoj nije bilo osjetnijeg utjecaja religijskog morala na razvoj školskih programa SE. Pozitivan društveni pristup seksualnosti vidljiv je u priznavanju prava adolescenata na seksualni užitak bez osjecaja srama, krivice ili straha, te na slobodan pristup informacijama o nacinima sprjecavanja SPB i neželjenih trudnoca. Vec 1956. godine SE postaje dijelom švedskog obrazovnog sustava i to kao obavezan predmet koji pretežno obraduje spolnu fiziologiji, proces reprodukcije i kontracepciju, s ciljem otklanjanja negativnih posljedice koje mogu nastati zbog nepoznavanja cinjenica ili utjecaja društvenih predrasuda vezanih uz tijelo i seksualnost (Lennerhed, 1995.; Meredith, 1989.) (15). Tijekom narednih desetljeca, transparentnost i sustavnost razvojnih postupaka, te kontinuirana znanstvena razrada nacionalnog programa, 1977. godine je rezultirala jednim od najobuhvatnijih prirucnika o provodenju SE u školi. Ta se opsežna knjiga sastojala od sljedeca tri dijela:
Argumentacije temeljnih nacela i ciljeva SE u skladu sa osnovnim društvenim vrijednostima ravnopravnosti, tolerancije i prava na osobni integritet;
Detaljnih metodoloških smjernica koje ukljucuju i strategije poucavanja vrijednosno kontroverznih tema (npr. homoseksualnost, abortus itd.);
Udžbenika za nastavnike, koju nudi relevantne informacije i cinjenice o ljudskoj spolnosti.
Takoder, nastavne instrukcije su dobno prilagodene, uzimajuci u obzir specificnosti adolescentskih ljubavnih i seksualnih veza, kao i odgovarajuci rjecnik. Koncepcijski, švedska verzija SE polazi od etickog pluralizma, uvažavajuci razlicitosti vrijednosnih sustava pojedinih etnickih i/ili religijskih manjina, ali uz zagovaranje prije navedenih temeljnih, odnosno zajednickih, društvenih vrijednosti. U nastavnoj praksi to znaci promicanje spolne/rodne ravnopravnosti, zalaganje za toleranciju prema razlicitim seksualnim izborima, te upozoravanje na problem seksualnog nasilja i zlostavljanja (Meredith, 1989.). Ucinkovitost švedskog pristupa SE, usmjerenog na razvijanje osobne odgovornosti za seksualno ponašanje, pokazuje se u trendovima smanjivanja rasta neželjenih adolescentskih trudnoca i spolno prenosivih infekcija od sedamdesetih godina do danas (16). Polazeci prvenstveno od adolescenata i njihovih potreba, program SE u školama ima za cilj, kroz razjašnjavanje pojmova i otvorenu diskusiju, pomoci mladim ljudima u seksualnom razvoju. Uloga edukatora jest prezentirati razlicite vrijednosne perspektive i moderirati grupne diskusije, dok je zakljucivanje i donošenje odluka zadatak samih adolescenata. Djelotvornost švedske SE pociva, prije svega, na uspješnoj kombinaciji integriranosti u edukacijski sustav, programskog uvažavanja društvene stvarnosti adolescentske seksualnosti, te podrške zdravstvenih institucija i medija (Lennerhed, 1995.; Lindahl & Laack, 1996.; Meredith, 1989.).
http://www.slobodnadalmacija.hr/20030528/forum02.aspRAZGOVOR - Dr. ALEKSANDAR ŠTULHOFER, PROFESOR SOCIOLOGIJE SPOLNOSTI I SOCIOLOGIJE KULTURE
Mediji nameću seks kao kriterij uspješnosti
Mediji su danas izrazito erotizirani, oni prikazuju seks kao imperativ i kriterij uspješnosti - da bi bio “pravi” muškarac ili “prava” žena, moraš biti hiperseksualan ili barem tako djelovati. To je nešto što na početku seksualnog života mladih ljudi može izazvati određene probleme - nije lako pokušavati ostvariti medijske ideale i modele koji su za veliku većinu nedosezljivi
Razgovarao IVICA NEVEŠĆANIN
Snimio MILIVOJ KEBER
dr. Aleksandrom Štulhoferom, profesorom sociologije spolnosti i sociologije kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, razgovarali smo neposredno nakon završetka njegova predavanja Seksualnost u 21. stoljeću, održanog na Zadarskom sveučilištu u okviru projekta gostovanja Dodiri koje organizira Klub studenata sociologije Antifjaka.
Rekli ste da nakon modernizacije seksualnosti u 20. stoljeću, čiji je fokus bio na seksualnom užitku, postmodernizacijom seksualnosti u 21. stoljeću seksualnost postaje prostor igre i identifikacije. Može li se doista povući granica seksualnosti između 20. i 21. stoljeća?
Stručne literature koja povlači razliku između 20. i 21. stoljeća jednostavno još nema, tako da je moja priča prigodničarska, ali to ne znači da ne treba početi s pitanjima o razlici između 20. i 21. stoljeća kada je seksualnost u pitanju. Prvenstveno zato što mi se čini da je 20. stoljeće u velikoj mjeri postiglo gotovo sve ciljeve koji su još početkom stoljeća bili postavljeni, u smislu liberalizacije i oslobođenja seksualnosti, spolne jednakosti u sferi seksualnosti, položaju seksualnih manjina. U tom smislu 21. stoljeće dolazi u momentu kada su glavne bitke završene, kada se najveći problemi čine riješeni. Doista je pitanje što će se zbivati u tom novom vremenu, na što će sličiti, imamo li u vidu da su “veliki protivnici” seksualne slobode i užitka poraženi. Seks je zabavan, seks je ravnopravan, seks je različit i rijetko tko će to danas dovesti u pitanje.
Pojasnite što znači da je novi fokus seksualnosti ne igri i identifikaciji?
Ako nagađamo što će se zbivati sa seksualnošću u 21. stoljeću, promjene u seksualnom ponašanju i vrijednostima vezanim uz seks zapravo ne proizlaze iz seksualnosti same, već iz određenih društvenih fenomena, osobito onih koji su vezani uz promjenu intimnih odnosa, preciznije uz ono što nazivamo krizom braka i obitelji. Riječ je, zapravo, o širem kontekstu kulture individualizma koja ne samo da je dovela stare vrijednosti u pitanje nego ih je izbrisala.
Seksualnost se, s jedne strane, našla u sjajnoj situaciji, jer je dobila slobodu izražavanja. S druge strane, novonastala je situacija problematična, jer se čini da intimne veze više nemaju stalnost, stabilnost. Jednostavno su postale krhke. Odgovorne su za nagle emocionalne uzlete, ali isto tako i strmoglave padove. U tom smislu, čini mi se da seksualnost počinje sve više dobivati karakter igre, igranja sa svim mogućim društvenim pravilima i modelima koji postoje, odnosno korištenje seksualnosti za istraživanje vlastitog identiteta. To nije posljedica toga što smo se na bilo koji način zasitili seksualnih sloboda, premda je činjenica da više ne možemo biti seksualni revolucionari, nego je riječ o reakciji na situaciju u kojoj se veza između seksa (koji se ipak najčešće zbiva u intimnoj vezi) i veze počela gubiti - zato što su veze sve kratkotrajnije i nestabilnije. Prestali smo vjerovati u ideje kao što su povjerenje, intimnost, prava veza, ljubav, trajni odnos ili ih relativiziramo. Mislim da smo ljubav stavili u zagrade, kao nešto što je, na posljetku, ipak kulturološki mit. I onda, kad smo prestali vjerovati u sve to, suočili smo se s činjenicom da seksu moramo pronaći novi smisao, novu interpretaciju.
Prestali smo vjerovati u ideje kao što su povjerenje, intimnost, prava veza, ljubav, trajni odnos ili ih relativiziramo. Mislim da smo ljubav stavili u zagrade, kao nešto što je, na posljetku, ipak kulturološki mit.
I onda, kad smo prestali vjerovati u sve to, suočili smo se s činjenicom da seksu moramo pronaći novi smisao, novu interpretaciju
Ako smo prestali vjerovati u te vrijednosti ili ih relativiziramo, jesmo li zbog toga slobodniji ili shizofreniji? Postoji li model seksualnosti koji pomiruje (kombinira) individualnost i zajedništvo? I što se događa s odnosom seksa i ljubavi?
Nestalnost intenziteta veze je nešto s čim se svi suočavamo i što nas sve muči, na ovaj ili onaj način. To je jedan od temeljnih problema održanja veza danas, jer smo opsjednuti važnošću intenzivnih emocija i osjeta u intimnoj vezi. Onoga što po definiciji ne može potrajati. E sad, zašto neke veze traju duže nego druge... - ponekad su razlozi vrlo banalni, recimo ekonomska nužnost. Ono što u situacijama blagostanja doista jedino može osigurati trajnost veze jest plivanje protiv struje, što se zbiva u vrlo malom broju slučajeva. Koliko god mi se osobno to čini teško ostvarivim, vidim oko sebe ljude koji u tome uspijevaju. Ne mogu to pojasniti, jer niti sebi to ne uspijevam rastumačiti. No, nije li utješna pomisao da neki uspijevaju održati vezu? Bez obzira što nam nije jasno kako u tome uspijevaju.
Jesu li tomu modelu ispunjenja seksualnih želja i konvencionalnih formi bliži brakovi s ljubavnicom ili ljubavnikom, ili pak svingeri?
Vrlo zanimljivo pitanje. Nikad zapravo nisam razmišljao o tome, ali bi se ta hipoteza u svakom slučaju mogla postaviti. Zašto ne mogu odgovoriti sa da ili ne? Trenutačno vrlo malo znamo o kvaliteti onog neseksualnog dijela veze svingera. No, činjenica je da su u svingerskoj supkulturi žene te koje najčešće izlaze iz cijeloga aranžmana, što daje naslutiti da su bile nagovorene od partnera. Premda bi, dakle, to možda i mogla biti strategija očuvanja visokog intenziteta seksa, čini se da to nije jednako prihvatljivo za oboje.
Što mislite o krizi seksualnog liberalizma Michela Houellebecqa po kojoj “neki imaju raznovrstan i uzbudljiv erotski život, drugima preostaje masturbacija i samoća”. Hoće li ta razlika biti prisutna i u 21. stoljeću?
Jako sam malo čitao Houellebecqa. Ono što sam čitao, uklapa su u ideju da je seks prestao biti potraga za užitkom. Seks je postao mješavina dosade, nečega što treba odraditi, iz čega se može izvući kakav-takav užitak, ali zapravo je sve to zajedno puno interesantnije za cinično komentiranje nego stvarno prepuštanje senzualnom iskustvu. Naravno, seks koji opisuje Houellebecq sasvim sigurno nije seks koji izaziva bilo kakav tip intimne povezanosti među partnerima, dapače on ga prije onemogućuje.
Slažem se s vašom interpretacijom kako se u njegovu pisanju zapaža razlika između 20. stoljeća, dakle stoljeća modernizacije i oslobođenja seksa, i 21. stoljeća, kao vremena u kojem počinje, barem naizgled čudno, svaštarenje sa seksom. Ideja liberalizacije seksa u 20. stoljeću u centru je imala važnost seksualnosti i seksualnog užitka za vezu, intiman odnos između dvoje ljudi. Vezu je - i kroz seks - trebalo učiniti potpuno ravnopravnom, učiniti sretnom kroz potpuno ostvarivanje osobnih potencijala. U trenutku kada prestajemo vjerovati da je ta intimna veza moguća kao nešto trajno (a nešto što nije trajno uvijek je manje vrijedno), seksualno prosvjetiteljstvo gubi tlo pod nogama. Seks prestaje biti vezan uz dvoje ljudi i postaje obilježje pojedinca. I u tom smislu kažem da seks sve više zadobiva funkciju igre, postaje igrom, odnosno načinom traženja identiteta, pokazivanje sebe drugima - način ostvarivanja projekta ega kao neponovljivog i drukčijeg od drugih.
Kako se hrvatsko društvo snalazi u tim promjenama seksualnih fokusa?
Naše je društvo u tom smislu i dalje duboko u 20. stoljeću, stoljeću modernizacije seksa. Ono što se može primijetiti kod nas jest stvaran porast seksualnih prava žena, izjednačavanje prava na seksualni užitak i slabljenje dvostrukog standarda, premda je i dalje prisutan - čak i među mladima. Muškarcima se još uvijek priznaje nešto veće pravo na seksualni užitak i eksperimentiranje nego ženama. S druge strane primjećuje se porast snošljivosti prema seksualnim različitostima i seksualnim manjinama, osobito homoseksualnim muškarcima i ženama. To je, barem prema mom sudu, jedan od važnih kriterija za procjenu razine demokratičnosti, kulturne razvijenosti i civilnosti sredine. Dakle, kod nas se danas vode posljednje bitke za oslobođenje seksualnosti od tradicionalnih zabrana i percepcije seksualnosti kao isključivo heteroseksualne.
Hoće li rasti tolerancija prema seksualnim manjinama?
Siguran sam da je odgovor pozitivan. Naravno sporo, za to će trebati dosta vremena. Čak i u zemljama u kojima je dopušten homoseksualni brak još uvijek postoji značajan segment populacije za koji je homoseksualnost neprihvatljiva. Ali taj se postotak “netolerantne” populacije stalno smanjuje. U zemljama koje su u tom smislu tradicionalnije, ti procesi idu sporije, ali utjecaj duha vremena jest globalan, univerzalan i ne može se vratiti unatrag. Hrvatska će i dalje biti katolička zemlja, no to ne znači da će tolerancija prema seksualnim manjinama slabjeti ili ostati ista. Naprotiv, mislim da će i dalje rasti.
Mnogi su očekivali da će srž vašeg predavanje biti posvećena budućem razvoju veze između tehnologije i seksa tzv. virtualnom seksu. Međutim, ne samo što o tome niste rekli ni riječi nego ste njenoj popularnosti u 21. stoljeću pretpostavili medikalizaciju seksa?
S jedne strane, digitalnu revoluciju sam jedva spomenuo jer mi se čini da su erotski dometi Interneta već dosegnuti. To su gotovo sveprisutna pornografija i različite mogućnosti virtualne erotske komunikacije. Možda griješim, no mišljenja sam da ta vrst tehnologije neće imati rastuću ulogu u seksualnosti 21. stoljeća. Ono gdje mislim da će tehnologija, odnosno biomedicinska tehnologija, imati utjecaj jest proces farmakološke seksualne revolucije, odnosno medikalizacija seksualnosti. Mislim da će rasti pritisak da koristimo različite preparate ne više da bismo otklonili ili ublažili kakav seksualni problem, nego zato da bi naš seksualni učinak bio u skladu s novopostavljenim standardima. Mislim da bi taj proces koji je već otpočeo, doista mogao dovesti do velikih promjena u načinu na koji mislimo o seksualnosti, načinu na koji procjenjujemo što je dobar, a što loš seks i, na posljetku, načinu na koji nastojimo biti uspješni u seksu.
Na bolje ili na gore? Hoće li ispunjenje seksualnih želja preko medikamenata istisnuti ili povratiti vjeru u ljubav i sreću?
Naravno da je središnja dimenzija ljudske seksualnosti zadovoljstvo i sreća. Hoće li novi momenti nužno smanjiti ili povećati sreću, ne znam, ali sam siguran da će pritisci sigurno porasti. U svakom slučaju, razvit će se ponešto drukčiji načini na koje seksualnost ostvaruje sreću. Ako je za nekoga to nekad bila revolucionarna borba za prava lezbijki, možda će to danas biti mogućnost da samoga sebe, premda je riječ o muškarcu, promatra kao ženu i da ga to seksualno uzbuđuje. I u jednom i drugom slučaju ljudi mogu biti sretni i zadovoljni, ali su motivi različiti. Mislim da će ono jednostavno zadovoljstvo ili čisti seksualni užitak uvijek postojati - kao što je to vjerojatno uvijek i postojalo - jer je seksualnost i stvar biologije, odnosno činjenice da smo životinje. Bazična potreba za seksualnim užitkom tako je uvijek negdje prisutna.
Je li hrvatsko društvo seksualno educirano?
Ono što dobivamo preko medija više je nego što smo ikada dobivali, međutim, kada je to najpotrebnije – pri odrastanju, u ranoj adolescenciji - nemamo sustavnu seksualnu edukaciju. To sasvim sigurno treba promijeniti jer su, recimo, Nizozemska i Švedska dobri primjeri kako ozbiljna seksualna edukacija dovodi do izrazitog smanjenja broja adolescentskih pobačaja, trudnoća i spolnih bolesti. Umjesto da se stalno zgražamo nad neodgovornim ponašanjem mladeži, seksualnu bi edukaciju što prije trebalo uvesti u osnovne i srednje naše škole.
U nedostatku sustavnog seksualnog obrazovanja tu su ulogu preuzeli brojni mediji, među kojima je, čini se, najutjecajniji Internet. Kako mediji seksualno obrazuju mlade?
Činjenica je da klinci danas imaju više informacija nego prethodne generacije. Češće o tome razgovaraju i s roditeljima. No, isto je tako činjenica da su mediji danas izrazito erotizirani. Mediji prikazuju seks kao imperativ i kriterij uspješnosti. Da bi bio “pravi” muškarac ili “prava” žena, moraš biti hiperseksualan ili barem tako djelovati. To je nešto što na početku seksualnog života mladih ljudi može izazvati određene probleme. Nije, naime, lako pokušavati ostvariti medijske ideale i modele koji su za veliku većinu, zapravo, nedosezljivi. To je poglavito problem koji opterećuje mlade djevojke, ali mi se čini da sve manje zaobilazi i mladiće.
ajme jedva pročitah :D
Ljubav-kulturoloski mit
sinoc je u Brisanom prostoru prikazan taj film. najprije sam ga počela gledat, pa sam isključila ton, jer nisam mogla slušat naratora o "kidanju djelova ruku i nogu i drobljenju glave". televiziju sam ugasila onog casa kad su prikazali komade fetusa u nekoj zdjeli, nakon čega sam se rasplakala i nisam mogla doć sebi. i cijelu noć mi je bilo muka od toga.... ono je živi užas,ne znam šta bi drugo rekla.
jedino "opravdanje" koje mogu naći za prikazivanje tog filma je da pokaže "djeci", odnosno svim onim klinkama i djevojkama koji olako odlaze na abortus kao na operaciju krajnika, da u svojoj glavi shvate šta čine, i koliko je užasan taj čin
Mene je potreslo struganje po zeninoj unutrasnjosti... jos uvijek sam u laganom soku.
Hanna nam izravno iz Švedske govori suprotno, dakle kome vjerovati? Hanna, imaš li molim te neke linkove?
Vjerojatno su opet u pitanju različita tumačenja statističkih istraživanja
A ovo po pitanju razvoja seksualnosti u 21. stoljeću mi je naprosto - stravično. Kao da se ostvaruju najcrnje slutnje iz apokaliptičkih SF-ova - postajemo roboti i što nam vrijedi što samo možemo govoriti o tome...
Pa i znakovit je podatak da upravo ŽENE prije pobjegnu iz svingerskih odnosa. Nije li i ta kultura koja se razvija pod pritiskom medija vrsta moralnog i tjelesnog nasilja? Tko protiv toga protestira?
Imam linkove ali to je sve na Svedski
http://www.jatilllivet.se/index.php?...32905e068e4224
i na ovoj stranici ima masu linkova za dalje,..ima ih nekoliko na ovom forumu koje znaju Svedski pa nek prevode. Ja stvarno nemam vremena.
Uce omladina, moram reci omladina jer tenejdjere sa 17 godina mi je glupo zvati dijete,....ovdje o sexu u skolama ali to izgleda nema nikakve veze sa realnostima rasta broja abortusa u zemlji.
Otvorenije se prica o sexu takodjer i podrzava se sexualna "sloboda" i to je sigurno to sto Hrv. kaze da se treba ugledati na Swe. jer je kod nas sex jos uvijek tabu tema.
To nazalost nije rezultiralo tome da ljudi postanu svijesniji i odgovorniji sto se tice svoje sexualnosti, ja imam prije koje se jos uvijek sexaju bez kondoma npr. HIV isto tako raste stasticki.
Skoro svi se zgrazavate i govorite "moje dijete nece to nikad gledati.." dok opet, 17godisnjaci za mene nisu djeca, a 95% njih je u toj dobi sexualno aktivno. Da pored svih danasnjih filmova sa nasiljem i krvo prolicem rade ovoliki problem kad im se pokaze jedna druga vrsta realnog filma je meni nezamislivo.
Ja i dalje stojim kod toga da ako se smatras dovoljno odraslim i odgovornim da imas sexualne odnose onda moras i znati sto to moze i ne mora ukljucivati.
A kad sam ja isla u skolu u Hr. ne sjecam se da sam ikad imala ikakvo obrazovanje o sexualnosti nego smo pitali jedni druge, a mojim roditeljima nikad nije palo na pamet da pricaju o tome vec se to izbjegavalo. A moja mama je sama imala 2 (za koja ja znam) abortusa i to je bilo nesto sasvim normalno, ako si krivo izracunao plodne dane pa se zalomilo
Neka svak bira kako hoce, a ja hocu da prije nego izaberem znam u potpunosti sto biram.
Uff otisla sam malo s teme, sry, mislila sam pisati samo o Svedskoj.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom