Malo sam se pogubila

[pikula]

A što kad imaju i više od par godina i ne čuje, mislim čuje, ali dovoljno je da muha zuji u prostoriji da te ne bi "čuo" i ćaća mu je tak i svi po rodu i u rodu i što da ga pustim pod auto jer ne vidi niš kad liže sladoled. Da mu objasnim sine ti možeš raditi samo jednu stvar odjednom i nemoj ni pokušavati ništa drugo. MM kaže da se trebam naviknuti i ljepo ponavljati dok im ne uđem u radar. I ja se slažem, osim kad hoda kroz razbijeno staklo, kad ponavljam tisuću i osamsto šezdeset peti put pazi!, onda urlam i mislim si možda me netko čujeeeeeeeeeeeee! A na kraju balade, svima nam je lakše ako ga potapšem po ramenu ili primim za ruku. To nije sila, ali je fizički i što sad, da urlam ili da vučem, kao da je to meni za zabavu- što bi gospoda izvoljevala da pošaljem dopis "Molim gospodina da ne trči poradi poda prekrivnog razbijenim staklo"? Svi smo mi svakakvi i moramo takvi kroz život,ko što kaže Ifi, ako moramo pri tom zadovoljit udžbeničke standarde gospodina i gospođe Dutkalutka bolje da nas odmah sve bace u smeće kao neuspjeli pokušaj.

[BebaBeba]

Ifigenija odličan post, slažem se apsolutno sa svakom riječi!!!

[rosa]

Ifigenija,dobra si ovaj put!

Slažem se.

Znam masu mama koje su se "zarekle sebi Bogu i narodu" da nikad neće fizički ni piputi dijete,a onda s druge strane grlo poderu godinama urlajući na njih......

Mene je moj malac počeo ozbiljno shvaćati tek kad je uvidio da svoja upozorenja ne bacam u prazno i da slijedi kazna za loše ponašanje.
Bilo je svega...i nije mi bilo svejedno. I čovjek se i pogubi.Pogotovo jer ne može vjerovati da je mali šmrkavac od par godina već skužio osnovne puteve manipulacije i nadmudrivanja u svoju korist.
Otkada prakticiram "odlučnu pedagogiju",gotovo da više ni nema potrebe za vikanjem,a pogotovo fizičkim kaznama bilo kakvog tipa.

[Stijena]

Najbolje na forumu je, znamo, to što svatko može pisat što god hoće - i za druge da tuku i za sebe da ne tuče - ni za jedno ni za drugo zapravo ne znamo što je istina - opet ima i ona stara - Ne laje pas zbog sela!
No kako stvarno nije lijepo govorit nekome iza leđa, lijepo je žena rekla da napušta topic, pa toliko o tome. Zaista je najbolje to ne udostojiti odgovorom.

[ivy]

Isuse, dutka, ti si fakat glupa!
Znam da sam bezobrazna i da ću dobiti opomenu, ali ne mogu više čitati ove ostale drage žene kako to toleriraju!

upravo tako

[pomikaki]

Najbolje na forumu je, znamo, to što svatko može pisat što god hoće - i za druge da tuku i za sebe da ne tuče - ni za jedno ni za drugo zapravo ne znamo što je istina - opet ima i ona stara - Ne laje pas zbog sela!
No kako stvarno nije lijepo govorit nekome iza leđa, lijepo je žena rekla da napušta topic, pa toliko o tome. Zaista je najbolje to ne udostojiti odgovorom.

Potpis

[Ifigenija]

Hvala Pikula, Rosa i BebaBeba što ste me podržale u ovome - bojala sam se da će me napasti lavina od - kak možeš, zlostavljačice...
Al ajmo bobu bob a popu pop... to su djeca, nije to nuklearno oružje pa da moraš s njim prema ps-u. Mislim, moraš, prema ps-u života.
I ta ideja - ja ću sve ufino, savršeno, nitko se neće uzrujati.
Ma hajde.
Previše vremena imamo i štetimo svojoj djeci tim fantazijama.
Nek se gonja po blatu, nek odigra partiju šaha, pročita knjigu, pojede nešto, i dobije iza uva kad razbije vazu nakon što si mi stoti put rekla - nema lopte u kući. I gotovo.
Nećemo odgajat bebe po istom principu; njih ćemo nasilu presvuć, oprat, spasit od sigurne smrti guranjem ruku u utičnice. I gotovo.
A stručnjaci za roditeljstvo nek tu budu kad stvari stvarno krenu ukrivo, i kad stvarno treba pomoć.

[BebaBeba]

Kad smo već kod toga dali itko od vas zna kako da mojoj bebi od godinu dana objasnim da nesmije dirati plinsku peć u kuhinji mada joj je neodoljivo zanimljiva, osim da je maknem "na silu od nje" i odlučno joj kažem NE. i tako milijardu puta. Da. Tako. NA SILU. Boooože kakva sam ja nemajka... Evo evo pokrivam se ušima. Sram me.

[Ifigenija]

Kad smo već kod toga dali itko od vas zna kako da mojoj bebi od godinu dana objasnim da nesmije dirati plinsku peć u kuhinji mada joj je neodoljivo zanimljiva, osim da je maknem "na silu od nje" i odlučno joj kažem NE. i tako milijardu puta. Da. Tako. NA SILU. Boooože kakva sam ja nemajka... Evo evo pokrivam se ušima. Sram me.

Powerpoint prezentacija u prisutstvu obučenih konzultanata.
Prezentacija treba sadržavati kako uputstva o plinu i opasnostima o plina, tako i detaljne upute o osjećajima, mislima i frustracijama kako majke, tako i djeteta, te upute za temeljno pomirenje.

[Svimbalo]

Powerpoint prezentacija u prisutstvu obučenih konzultanata.
Prezentacija treba sadržavati kako uputstva o plinu i opasnostima o plina, tako i detaljne upute o osjećajima, mislima i frustracijama kako majke, tako i djeteta, te upute za temeljno pomirenje.

Umireeeeeem!

I, usput, Ifi, čestitam ti na sabranosti i razini koju si održala (za razliku od mene).

[pomikaki]

Previše vremena imamo i štetimo svojoj djeci tim fantazijama.
Nek se gonja po blatu, nek odigra partiju šaha, pročita knjigu, pojede nešto, i dobije iza uva kad razbije vazu nakon što si mi stoti put rekla - nema lopte u kući. I gotovo.
Nećemo odgajat bebe po istom principu; njih ćemo nasilu presvuć, oprat, spasit od sigurne smrti guranjem ruku u utičnice. I gotovo.
A stručnjaci za roditeljstvo nek tu budu kad stvari stvarno krenu ukrivo, i kad stvarno treba pomoć.

E, s ovim iza uva se ne slažem
A stručnjake za roditeljstvo radije bih slušala prije nego što mi zatreba pomoć.

[BebaBeba]

Powerpoint prezentacija u prisutstvu obučenih konzultanata.
Prezentacija treba sadržavati kako uputstva o plinu i opasnostima o plina, tako i detaljne upute o osjećajima, mislima i frustracijama kako majke, tako i djeteta, te upute za temeljno pomirenje.

Pa da, ne kužim kako se toga nisam sjetila...
Priznajem, ne odgajam svoje dijete po knjizi, nisam savršeno mirna majka, neki put već sada neznam kako izaći na kraj s mojom malenom jer je izuzetno živo i aktivno dijete pa dreknem na nju, mijenjam joj pelenu / oblačim je / perem rukice / kosicu / zubiće NA SILU iako znam da to mrzi iz dna duše- Dakle ne samo da ju zlostavljam nego još uz to ona i ne razumije zašto ju silim jer neznam zbilja koliko jednogodišnje dijete može razumjeti objašnjavanje i uzročno posljedične veze! (mada ja njoj svejedno svaki put meljem i tumačim zašto)

[rosa]

Powerpoint prezentacija u prisutstvu obučenih konzultanata.
Prezentacija treba sadržavati kako uputstva o plinu i opasnostima o plina, tako i detaljne upute o osjećajima, mislima i frustracijama kako majke, tako i djeteta, te upute za temeljno pomirenje.

Nego,vezano za peć: jedno od prvih sjećanja našeg malca je kad se negdje s godinu dana opekao na lampaš na groblju." Pec-pec " je došlo odmah nakon "mama".
MM ga je namjerno pustio da si prstić pecne na metalni čep lampaša...ja sam bila užasnuta,no nakon toga se na svako upozorenje "pec-pec" na uljnu peć u viksi na moru trzao kao opečen.
Lekcija naučena na sva vremena.

I da, Ifigenija,ne moraš se zahvaljivati na podršci. Po ovom pitanju se doista slažemo.
Hvala tebi što imaš toliko smisla i volje na svoj osebujan način uobličiti stav.
Ja nemam volje.
Dosta mi je što svakodnevno gledam rezultate "pusti/dijete/da/se/samo/odgaja-filozofije" u teen-dobi.

[Ifigenija]

E, s ovim iza uva se ne slažem
A stručnjake za roditeljstvo radije bih slušala prije nego što mi zatreba pomoć.

Pomikaki... ja možda (ne, sigurno...) tupim s time - jer je meni trebalo ohohoho dok sam sebi dala dozvolu da budem prava pravcata mama od krvi i mesa, pa da svoje mlade zakačim i rukom iza uva ako baš treba.
To iza uva ima komičnu notu, jer to jest - humor.
Znaš kad kreneš rukom prema djetetu, skupiš zube, kao u komediji i kao - sad ćeš mu pokazat, a ruka se smiri i zaustavi ii samo dotakne djetetovo tijelo. Mojima je to super - nema bukvica, nema debilane, samo znaju da je kraj, i prestanu radit štogod rade, i većinom su totalno resetirani. Ja vjerujem da je to nešto u genetici; nešto iz naših dubinskih struktura - ne nužno my style, nego taj dodir kazne... ne nužno kažnjavanje, ne tučnjava, nego fizička manifestacija granice.
Ja znam da su oni djeca, i da moraju razbijat, i lomit, i radit svinjarije (i ponekad se smijeh naglas njihovim psinama jer se sjećam sebe dok sam to radila....najbolje je kad se kazna raspline u smijehu - oni znaju da su smiješni, i ne žele biti smiješni, a istodobno su amnestirani), i želim da to znaju i oni.
Da su sigurni s tom materom koja će pokazat da ima i šaku i zub i grlo (to daje sigurnost da mogu i pogriješit, i da će netko odvojit dobro od zla), al ih neće koristiti ako baš nije sila.
Iza uva je simbolika, humor, i više pitanje one dominacije, znaš kad mame mačke prime mačiće za šiju i nose okolo, ili kad kuje tresu svoje mlade isto tako ih držeći za šiju...
Po mom mišljenju za djecu je jako važno da nemaju osjećaj da su nešto prevažni, da trebaju konzultante i stručnjake i crvenu liniju s plavim telefonom non-stop. To kad ih DOTAKNEŠ iza uha uz istodobni komentar da su klipani i dobit će oni svoje govori im da su djeca, da se netko za njih brine, da krivo rade, i da će sve biti dobro. Ne smiješ tuć, ponizit, ne smiješ uvrijedit osobu... naravno.
Moj je otac mene odgajao mnoštvom riječi i razumom i razgovorom... i ja znam da je to banana. Kazni, pokaži što ne valja, pa da idem dalje u kvar, dok ne nabodem što je dobro.

[Ifigenija]

Nego,vezano za peć: jedno od prvih sjećanja našeg malca je kad se negdje s godinu dana opekao na lampaš na groblju." Pec-pec " je došlo odmah nakon "mama".
MM ga je namjerno pustio da si prstić pecne na metalni čep lampaša...ja sam bila užasnuta,no nakon toga se na svako upozorenje "pec-pec" na uljnu peć u viksi na moru trzao kao opečen.
Lekcija naučena na sva vremena.

I da, Ifigenija,ne moraš se zahvaljivati na podršci. Po ovom pitanju se doista slažemo.
Hvala tebi što imaš toliko smisla i volje na svoj osebujan način uobličiti stav.
Ja nemam volje.
Dosta mi je što svakodnevno gledam rezultate "pusti/dijete/da/se/samo/odgaja-filozofije" u teen-dobi.

Rosa, znaš, to što si rekla da svakodnevno gledaš rezultate "pusti/dijete/da/se/samo/odgaja-filozofije" mene jako zanima. Ja nisam u nekoj preintenzivnoj vezi s mladima te dobi, više onako - preko priča rodbine, preko onoga što vidim na ulici, čitam na netu, znači nekako izdaleka, a silno me zanima iz prve ruke. I mislim da je to važno za reći - jer ovdje puno mama diskutira - a bez vremenske perspektive (ja sam prva.... moji maju pet i pol i dvije i pol godine...); frigaš ti što si power point uključila za bebu od godine dana uspješno i to; važno je kako te stvari izgledaju kroz deset, dvadeset (tridset ako hoćeš...) godina. Mislim da bi naše diskusije i ove slijepe pjege roditeljstva nekako dobile na snazi sa tim iskustvima... pa eto - ja te molim da ispričaš to što gledaš... jel ovdje, jel da otvorimo drugu temu, jel meni privatno na pp. Meni bi puno značilo!

[*mamica*]

E tako sam i ja nedavno prvi put ove jeseni upalila radijator i preznojavala se što ću kada malena dođe do njega. Pa sam joj lijepo uzela prstić i vrhom taknula radijator i rekla "pec pec". A ona se nasmijala i pružila i drugi prstić

No, nijednom otada nije dirnula radijator, slobodno hoda oko njega, ali ni blizu mu ni ne pokušava ga dodirnuti.

Protiv sam "iza uva" i kvrgica, ali sve drugo što je Ifigenija napisala, meni stoji. Uvažavam svoje dijete kao ljudsko biće sa vlastitim željama i osjećajima, ali postoje granice, kada ja počinjem biti klaun i budala, a ona trenerica koja vodi igru. Dreknula sam na nju - dvaput zbog majmunisanja prilikom uspavljivanja i to bih ponovila, dvaput jer sam bila živčana zbog stote stvari i to više nikad ne bih ponovila. Smatram to vlastitim uspjehom, jer Bog zna koliko se trudim, pogotovo zbog deračko-šibačkog naslijeđa koje mi je ostavljeno.

@BebaBeba, tako je i mojoj malenoj kuhinja i ladice u kuhinji bolna točka kojoj ne može odoljeti, pa sam ja lijepo ulaz u kuhinju zagradila stolicama i fino preskačem preko njih kada hoću u kuhinju. A inače za takve stvari koristim metodu "NE" i odnesem je od spornog mjesta/stvari. Sada se ona odmiče i odjuri čim pođem po nju. Pa bih ja to kombinirala sa "pec pec" metodom kada je plinska peć u pitanju. Samo nemoj vikati i drečati, to je metoda vrlo kratkog daha.

[rosa]

Rosa, znaš, to što si rekla da svakodnevno gledaš rezultate "pusti/dijete/da/se/samo/odgaja-filozofije" mene jako zanima. Ja nisam u nekoj preintenzivnoj vezi s mladima te dobi, više onako - preko priča rodbine, preko onoga što vidim na ulici, čitam na netu, znači nekako izdaleka, a silno me zanima iz prve ruke. I mislim da je to važno za reći - jer ovdje puno mama diskutira - a bez vremenske perspektive (ja sam prva.... moji maju pet i pol i dvije i pol godine...); frigaš ti što si power point uključila za bebu od godine dana uspješno i to; važno je kako te stvari izgledaju kroz deset, dvadeset (tridset ako hoćeš...) godina. Mislim da bi naše diskusije i ove slijepe pjege roditeljstva nekako dobile na snazi sa tim iskustvima... pa eto - ja te molim da ispričaš to što gledaš... jel ovdje, jel da otvorimo drugu temu, jel meni privatno na pp. Meni bi puno značilo!

Ahh...mogla bih o tome satima i danima.Teško da bi bilo sročeno onako kako ta tema zaslužuje već iz samog razloga jer na net svako toliko virnem pa opet odem dalje poslom.
A zapravo je potrebno,rekli bi Bosanci -"sevap je".

Možda bi bilo najzgodnije da otvoriš novu temu.Bit će fajta ziher,već samim tim jer bi ju ti otvorila.

No,hoće li biti koristi? Ne znam...puno je ovdje tvrdolinijašica...a ja ti se i previše trošim na dnevnoj bazi u radu s klincima da bih sad tu pokušavala nekom "otvoriti oči"..ne želim da me ta tema troši i u virtualnom svijetu....Ne znam..otvori pa ćemo vidjeti .

[frost]

vissnja, mikka, sad ce te se smejati, ali ja sam vrlo slicna bila kao te vase "bikulje" horoskopske. to je do zvezda.
nisam neki ludi strucnjak u horoskop, ali mnogo je tu slucajnosti.

ako govorim iz ugla mene, kao tvrdoglavog deteta, na isti nacin, znam sta je resenje
apsolutno sve morate na lep nacin, i sve mora da ima objasnjenje.
nikada apsolutno nista nisam htela ( a i danas se borim sa tim) da uradim zato sto tako mora. ne, ja hocu/htela sam da znam zasto se nesto radi, ali morati mi nije bilo odgovor.
sve je moralo jako lepo i jako fino i bez imalo tenzije.
pravo sam dete cveca, nista nasilno, sve fino i strasno sam reagovala dobro kad me hvale. mislila sam da sve sto uradim treba da bude za pohvalu, cim me ne pohvale... (naravno, ne za nevaljalstine, nego za obicne stvari)

znaci, svaki dan mi reci kako sam fenomenalno obukla cipele npr. jednostavno, rutina meni nije bila rutina.

seticu se jos, ali to je takav temperament.

[litala]

dutkalutka, zaboravila si dodat i da sam nezadovoljna odabirom svoje srednje skole (jer ocito nisam imala m*uda), da sam ustancala cetvero djece u osam godina (a ocito im ne mogu stat na rep i ne snalazim se bas), da imam dvajs kila viska i godinama sam "ovisnica" o gaziranom picu (i ocito nemam karakter da to mijenjam), da jedan period nisam imala u rasporedu vecernje citanje knjiga djeci pred spavanje (jer ocito nisam bila sposobna organizirat dnevni raspored petero-sesteroclane obitelji), da sam s prvim djetetom potpala pod utjecaj pedijatrice i vecine okoline i dojila samo tri mjeseca (ocito sklona nesamopouzdanju), da sam frustrirana time sto nisam zavrsila faks nego samo visu i jos k tome nisam dana radila u struci iako mi je mila (a ocito nisam nista poduzela da to promijenim)... ma, sigurno ima jos bar tisucu stvari koje sam krivo/lose napravila, mora bit.



e, da, sjetila se jos jedne - posljednje u nizu - porezala se jucer dok sam prala sudje jer sam gurnula prst tamo gdje sam pretpostavljala da ne smijem jer je ostro... a, eto, htjela oprat... kokos nijedna.

[Ifigenija]

Oprostite, ja ću se nasmijati slici kako ja idem za jednogodišnjom bebom i šamaram je nemilice kad krene prema šalteru.
Svatko od nas priča o odgoju imajući u vidu dijete one dobi s kojim se doma zabavlja.
Bebe se odmakne s mjesta zločina, odvede, skrene im se pažnja, kaže ne-ne, i ako se deru, njišeš ih i nunaš.
Onima u nemoguće dvije godine ne možeš ništa. Čekaš da prođe, tu i tamo drekneš iz dubine duše i rasplačeš se, pa plačeš skup s dvogodišnjakom, I ponavljaš stoput nešto, i odnosiš ih, i opet im pričaš, i govoriš no-no, al ko da govoriš stupu. Šalim se, donekle...
Kad postanu klipani, razumni, i kad krenu debilane koje su svjesne debilane, i produkt neposluha nakon sto ponavljanja, onda mislim da je u redu fingirati da ćeš ga iza uva. FINGIRATI, demonstrirati, smrknuti se kao u komediji, zaprijetiti, i potjerati dijete u sobu uz toptanje nogama. Je, sve je to zabava i šou, ali je stvar jasna. Ti, dijete moje, si dobilo crveni karton. I s time se nije za zezati. Naravno, ako se ponovi, ja ne bih lupala, tukla, ili fizički kaznila, nego kaznila oduzimanjem privilegija, prirodnim posljedicama, ili ozbiljnim razgovorm u kojem bih otkrila svoje razočarenje, tugu, bol, oduzimanjem povjerenja na određeni period ili nešto slično.
Ono fizičko je na prvu loptu, to je na predsvjesnoj, instikntivnoj ravni, i ne vjerujem da se fingiranjem fizičke kazne (dodirom, da budemo jasni) može riješiti neki tvrdokorniji problem. Samo sanirati klasični, uporni, dosadni neposluh. Ozbiljne stvari, prijestupi, problemi zahtijevaju, slažem se, više.
Ali nisam za plavi telefon nakon što dijete razbije vazu loptom nakon što zna da ne smije. Ne beba, bebi ne treba ništa, nego skupit staklo, i reći - nono.
NI za power point oko pranja ruku.

[Ifigenija]

dutkalutka, zaboravila si dodat i da sam nezadovoljna odabirom svoje srednje skole (jer ocito nisam imala m*uda), da sam ustancala cetvero djece u osam godina (a ocito im ne mogu stat na rep i ne snalazim se bas), da imam dvajs kila viska i godinama sam "ovisnica" o gaziranom picu (i ocito nemam karakter da to mijenjam), da jedan period nisam imala u rasporedu vecernje citanje knjiga djeci pred spavanje (jer ocito nisam bila sposobna organizirat dnevni raspored petero-sesteroclane obitelji), da sam s prvim djetetom potpala pod utjecaj pedijatrice i vecine okoline i dojila samo tri mjeseca (ocito sklona nesamopouzdanju), da sam frustrirana time sto nisam zavrsila faks nego samo visu i jos k tome nisam dana radila u struci iako mi je mila (a ocito nisam nista poduzela da to promijenim)... ma, sigurno ima jos bar tisucu stvari koje sam krivo/lose napravila, mora bit.



e, da, sjetila se jos jedne - posljednje u nizu - porezala se jucer dok sam prala sudje jer sam gurnula prst tamo gdje sam pretpostavljala da ne smijem jer je ostro... a, eto, htjela oprat... kokos nijedna.

... i onda i dalje ostaje da je Litala rodila četvero djece, da će ih odgojiti (po svoj prilici to će ispasti divni ljudi)... što to govori?

Govori da je život veći od skučenih teorija.

Litala, ti si moj idol.

[Ifigenija]

Ja otvorila novu temu
http://forum.roda.hr/threads/60256-D...67#post1724367
Znam da je loše sročeno (kako se to uopće može dobro sročiti, ja ne znam)... pa možemo nastaviti o načelima, granicama, autoritetu kao nasilju i ulozi power pointa u odgoju beba s osvrtom na utjecaj svega toga na teenagere...

[vissnja]

Gde ode ova tema??? Neka, neka, citam i dalje, i ucim.
Samo da vas obavestim: kod nas je ovih dana mnogo bolje, cak je danas SAMA oprala ruke.
Tvrdoglavo bice, ceka da se o njoj ispise bar 5 forumskih stranica pa onda saradjuje.

nenaa cini mi se da su nase dve smizle rodjene istog dana. Ima nesto u tom horoskopu, ima frost pravo....

[SikaPika]

Roditelj mora biti autoritet i mislim da Dutka Lutka s tim nema nikakvih problema (ne mislim sad biti njezin odvjetnik, ali mislim da ste fakat pretjerale). Ok, njezini opisi možda ne odišu takvom životopisnošću kao Ifigenijini ili litalini, ali može li vam to dati za pravo da ju nazovete glupom? Samo zato što pokušava svoje dijete odgojiti bez imalo nasilja? Umjesto da bude primjer svima onima koji su skloni čvrgicama, ćuškama iza uha i sličnom, vi ju pljujete.

Mene je teta redovito, svaki dan jer sam eto, bila gluha, neposlušna, u svojim filmovima, fizički zlostavljala. Nekada je to bilo tako da nije za opisivati, a nekada su tu bile i te čvrgice. Onda se dogodi da sjedimo za stolom, ona krene grabilicom prema juhi, a ja ne vidim ništa drugo nego to da kreće meni dati čvrgicu. I trznem se. I živim svaki dan u strahu od te čvrgice.

Ajd vi sad meni recite, kako biste se osjećale da, ne znam, potršite sto kuna više nego što ste planirale na neku glupost, a znate da nemate novaca, i znate da ste napravile lošu stvar. I kažete to mužu, mami, djetetu, bilo kome, a on vama čvrgicu! Je li pušenje, pijenje alkohola, gaziranog pića, gledanje sapunica dobro? Nije! I jeste li ikada zbog toga od nekog dobile čvrgicu? Kako biste se osjećale da jeste?
Da, klinci rade blesave stvari. I da, treba ih nekada uzeti, protresti da se saberu i to vjerujem nitko ne smatra nasiljem, ali je tako ponižavajuće dobiti čvrgicu, malo iza uha. Žalosno.

I ja ću ponoviti ono što je Dutka Lutka napisala:

I poseban dodatak za vjernice:
"Što učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili."

[SikaPika]

I neću otići na Ifigenijinu novu temu jer mislim da ona nema nikakvog smisla. Mislim da je na ovom forumu jako malo žena koje odgoj svoje djece prepuštaju njima samima. To što netko poput dutke lutke promišljeno i s puno strpljenja (ne možete prihvatiti da ima ljudi kojima je strpljivost jača strana?) usmjerava svoje dijete na pravu stranu, ne znači da je njezino dijete prepušteno samoj sebi.

Ifi, tu tvoju novu temu doživljavam kao tu tvoju čvrgicu, ne boli, ali boli. Čemu to? DA bi se sad svi poveli za tobom i krenuli ti povlađivati?
Nitko od vas nije prepoznao karakter dutke lutke? Ona nakon svih naših objeda (da, uključujući i moj nepromišljen komentar) ni u jednom trenutku nikoga nije uvrijedila. Svima je s puno strpljenja i obzira podrobno objasnila što i kako. No, neki od vas su je na prvu prozvali glupom. Sramota! I onda kada je u svom posljednjem postu izrekla istinu i to opet fino upakirala , ispala je ne znam kakva.

Jednom sam već negdje pitala, razgovarate li vi ovako i sa svojim mužem, prijateljicom, majkom... tako posprdno i podcjenjivački, ironično, bezobzirno? To što se skrivamo iza nickova, ne znači da se možemo tako rugati jedni drugima.

Kao što sam rekla, teta me je tukla jer sam bila zapravo živahno dijete. Odlična u školi, spretna, uvijek pomagala u kući i oko kuće (puno, puno više nego moji vršnjaci), no ona je smatrala da me treba zauzdati. Pa bih jednom dobila batina kad bih otišla u puževe, a da ona nije znala, a drugi puta ne bih jer je eto taj dan bila raspoložena. I u svemu tako. Rekla bih da mnoge od vas tako. Kad ste vi u elementu, onda je sve ok, a kad niste, e onda ćemo se i derati, i čvrkati, i povlačiti i tresti. Jer to je stvaran život. Pa da. Sapunica! Zapitajte se tko je odrastao i tko treba kontrolirati situaciju? To što meni nije dan ne daje mi za pravo da se iživljavam na bilo koji način na svom djetetu.

Dijete treba usmjeriti, ozbiljnim glasom, dosljednošću pa i kaznom (ili oduzimanjem privilegije, kako god), a ne fizičkim nasiljem, deračinom, histerijom ili ne znam čime. Naravno da postoje dani kada nismo u elementu ili situacije u kojemu postoji neposredna opasnot (Pikulino staklo na podu), ali to ne treba biti prihvatljivo stanje. To je tako i nikom ništa. MIslim da bi se nakon takvih dana roditelj trebao ispričati djetetu što je bio takav, a ne drugi puta isto.

Krenuli smo od pranja ruku trogodišnjem djetetu. Ja s tim nemam problema jer mi je dijete malo i uglavnom se ne buni oko ničega. No, ako ikada budem imala takvih problema, sigurna sam da ću se vratiti na ovaj topic i pročitati ponovo dutkine postove.

[Beti3]

Krenuli smo od pranja ruku trogodišnjem djetetu. Ja s tim nemam problema jer mi je dijete malo i uglavnom se ne buni oko ničega. No, ako ikada budem imala takvih problema, sigurna sam da ću se vratiti na ovaj topic i pročitati ponovo dutkine postove.

Samo da ti kažem da ovaj ako, promijeniš u kad. I baš me zanima hoće li ti tad trebati dutkini postovi.

Ali da pojasnim: ne tučem djecu, ne čvrgam, ja objašnjavam, pa malo glasnije objašnjavam, pa još glasnije, pa .... Ali, uglavnom ide to, rastemo mi skupa s djetetom. Nitko se nije naučen rodio.

vissnja i meni se čini da ima nešto u horoskopu. Ili je to karakter, ta tvrdoglavost ili popustljivost ili eskiviranje ili plačljivost. Tko odgaja više djece, zna koliko su različita djeca međusobno, iako se primijenjuju isti modeli odgoja.

[Ifigenija]

Mene je teta redovito, svaki dan jer sam eto, bila gluha, neposlušna, u svojim filmovima, fizički zlostavljala. Nekada je to bilo tako da nije za opisivati, a nekada su tu bile i te čvrgice. Onda se dogodi da sjedimo za stolom, ona krene grabilicom prema juhi, a ja ne vidim ništa drugo nego to da kreće meni dati čvrgicu. I trznem se. I živim svaki dan u strahu od te čvrgice.

Ajd vi sad meni recite, kako biste se osjećale da, ne znam, potršite sto kuna više nego što ste planirale na neku glupost, a znate da nemate novaca, i znate da ste napravile lošu stvar. I kažete to mužu, mami, djetetu, bilo kome, a on vama čvrgicu! Je li pušenje, pijenje alkohola, gaziranog pića, gledanje sapunica dobro? Nije! I jeste li ikada zbog toga od nekog dobile čvrgicu? Kako biste se osjećale da jeste?
Da, klinci rade blesave stvari. I da, treba ih nekada uzeti, protresti da se saberu i to vjerujem nitko ne smatra nasiljem, ali je tako ponižavajuće dobiti čvrgicu, malo iza uha. Žalosno.

I ja ću ponoviti ono što je Dutka Lutka napisala:

I poseban dodatak za vjernice:
"Što učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili."

SikaPika, ovo je strašno s tvojom tetom! Posve suosjećam s tvojim iskustvom, to jest strašno!
Čvrgice o kojima ja govorim - jer želim dati jedan mehanizam kako se humorom, nježnošću (stalno to moram ponavljati) može malom djetetu brže i lakše reći da nešto ne radi. I to su točno čvrgice, opomene, komunikacija koju primjenjujemo i muž i ja.
Potrošimo sto kuna mimo dogovora, a on me u prolazu primi za ramena, protrese (u humoru) - i vapi - jesi li ti normalna, što uradiiiiii...
Ili me ozbiljno pogleda i kaže - a jesi ga sad...
Uglavnom, pokažemo i mi odrasli jedni drugima da griješimo, da nije okej što radimo... i to je u redu.
I točno se vodim to - da se najmanje mora tretirati kao najdraže, demonstrirati na njima ljubavi i milosrđe koje Bog prakticira na nama. Ali i Bog nas oblikuje, uči, kazni, provede kroz nevolje i muke... zato da nas dovede tamo gdje je za nas dobro.

[cvijeta73]

mislim da je dobro imati na umu da nećeš fizički kažnjavati dijete. ono - klasično po guzi.
nećeš i gotovo, štogod da se desi. a ako se desi, nepredviđeno, bože moj, sve se može desiti živom čoeku, da se tom djetetu ispričaš.
jer bi ga inače mogao sto put na dan mlatnut.

to je jedno.
s druge strane zaziranje od svakog fizičkog kontakta s djetetom mi je isto - mrsko.
kad si ljut mislim, ne mislim na zagrljaje.
najlakše bi sve riješilo fizičko odmicanje od situacije, pai na silu, a ti pričaš. kao da se bojiš dirnuti vlastito dijete.

[frost]

vissnja, to ti kazem, nisam bila lose dete, samo sam zelela da me uvazavaju.
moras je pohvaliti i nema sa njom odradjivanje, rutina, sve je bitno. mora da zna zasto i ono sto je obavezno, ako ne das svoj primer, sve ode u propast.
ne zeli autoritet bez pokrica. zato je u vrticu sve o.k. a kod kuce 'nako.
to dete ima izrazit osecaj za pravdu, i mora bit pravedno sve, ona to mora osetiti.
ne smes pred njom prepricavati njene dogodovstine, neke ispade koji su ti bili smesni. sve upija.
ja sam tako mislila da mi se ruga mama cak i kad nije.

u skoli mi je uciteljica rekla da joj se ne svidja kako sam nesto napisala (prvi razred, ucenje slova). ja sam odgovorila u mom stilu.. "meni se bas svidja"!
moja mama je bila odusevljena time sto stojim iza toga sto radim jer realno je bilo skroz o.k. napisano.
prepricavajuci to drugima i njen smeh (koji ja nisam razumela) i smeh drugih je u meni izazvao potpuno suprotan efekat.

tako da, moras da shvatis da je ona sve veca, da slusa i upija i vise se o njoj ne prica u njenom prisustvu na nacin kao pre.

slusaj ti mene, bila sam dete bik za utehu, kasnije preovladjuje podznak e sada, koji je?!?! pa neka ti je Bog u pomoci

[cherry]

litala i ifigenija mi super pišu
i volim ih čitati jer mi dobro dođe taj odmak od sumorne ozbiljnosti roditeljstva

kažem meni jer ja sam sklona, pogotovo kad mi je sin bio 1,5-2,5
po čitave večeri se gristi oko svojih 'strašnih' odgojnih pogrešaka
(što bi digla glas nakon 10 upozorenja, što bih ga malo grublje primila nakon što bi on
divljao i ugrožavao sebe/mene/nekog već...)
i mislim da se to osjećalo, ta moja silna grižnja savjesti da ponekad izgubim živce me izjedala,
kad sam pristala na to da postanem nesavršena mama nesavršenom djetetu,
postala sam savršenija

a, SikaPika, ne brini da ćemo putem tvoje tete,
tako nepravedno i nedosljedno ponašanje je miljama daleko i od mojih najgorih odgojnih propusta...

[Stijena]

Dijete treba usmjeriti, ozbiljnim glasom, dosljednošću pa i kaznom (ili oduzimanjem privilegije, kako god), a ne fizičkim nasiljem, deračinom, histerijom ili ne znam čime. Naravno da postoje dani kada nismo u elementu ili situacije u kojemu postoji neposredna opasnot (Pikulino staklo na podu), ali to ne treba biti prihvatljivo stanje. To je tako i nikom ništa. MIslim da bi se nakon takvih dana roditelj trebao ispričati djetetu što je bio takav, a ne drugi puta isto.

ovo je 100% točno i tko je ikada ovdje rekao suprotno

[vissnja]

frost moj andjelak je ovan-jarac looooool

[pikula]

litala i ifigenija mi super pišu
i volim ih čitati jer mi dobro dođe taj odmak od sumorne ozbiljnosti roditeljstva

kažem meni jer ja sam sklona, pogotovo kad mi je sin bio 1,5-2,5
po čitave večeri se gristi oko svojih 'strašnih' odgojnih pogrešaka
(što bi digla glas nakon 10 upozorenja, što bih ga malo grublje primila nakon što bi on
divljao i ugrožavao sebe/mene/nekog već...)
i mislim da se to osjećalo, ta moja silna grižnja savjesti da ponekad izgubim živce me izjedala,
kad sam pristala na to da postanem nesavršena mama nesavršenom djetetu,
postala sam savršenija

a, SikaPika, ne brini da ćemo putem tvoje tete,
tako nepravedno i nedosljedno ponašanje je miljama daleko i od mojih najgorih odgojnih propusta...

Potpis od do
Zato i pišem ovdje jer jer sam se najela te kaše u kojoj obitelj izgleda kao reklama za margarina

[Ms. Mar]

vissnja,
ja mislim da je vaš problem (bio?) upravo u tome što si u naslovu rekla - da si se malo pogubila. I dijete ti to pokušava svojim ponašanjem reći. Pitanje je samo gdje ćeš se naći, jesi li već bila tamo gdje želiš biti. Sjećaš li se jesi li imala faze kad znaš da ste na dobrom mjestu, dobrom putu? Ako jesi, onda ćeš se vjerojatno znati i vratiti.
Meni su super oni praktični savjeti koje ti je Pikula dala. Nekom je to možda smiješno, ali ja sam isto došla do toga da sve bolje funkcionira (rekla bih čak i da je potrebno) kad si radim raspored dnevni, tjedni i u njega lijepo stavim sve što mi je važno. U raspored uključim dovoljno fizičke aktivnosti, dovoljno mirne igre... ja to do u detalja. I najvažnije, uračunam i vrijeme koje si možemo dopustiti za dogovore i sl. a da se ne naruši nešto što mi je važno.
I kad to provodim (naravno i to je fleksibilno), ispadne da je to jedino što trebam učiniti 'izvana'. Sve ostalo se svede na to da sebe dovodim u stanje u kojem sam zadovoljna i sretna. Kad mi to uspjeva, problema nema ili sam dovoljno kreativna da ih riješavam odmah.
Kad se pogubim (i moje dijete mi to svojim ponašanjem glasno daje do znanja), prvo što mi bude važno je izbaciti iz svoje glave glasove koji kažu da mi se dijete pretvara u neodgojeno derište i sl. Stvari dobivaju smisao kad si priznam da mu neke potrebe nisu zadovoljene. To nije lako jer na to odmah idu glasovi koji kažu da sam neuspješan roditelj. A onda se utješim time da moje dijete ima 'visoku razinu potreba' (volim taj izraz) i ne uspoređujem ga sa drugom djecom, ne uspoređujem sebe sa drugim roditeljima nego lijepo opet slažem naš raspored...
Zapamtila sam tebe i tvoju N iz faze kad su oni bili bebe, znam da smo imale sličnu situaciju. Tada ti nitko nije mogao reći da si popustljiv roditelj - imala si turbo zahtjevnu bebu. I teško da bi dobila pravo razumijevanje i upotrebljive savjete od većine roditelja čije su bebe fino papale pa zaspale i spavale onoliko koliko to obično bebe rade. Ja mislim da zahtjevne bebe ne izrastu u lako odgojivu djecu, samo se mi njihovi roditelji naučimo s njima. Ali to zaista puno traži od nas i nije čudo što se s vremena na vrijeme pogubimo.

[frost]

frost moj andjelak je ovan-jarac looooool

kako bre, kraj aprila?
svakako, ima rogove

[SikaPika]

Meni su super oni praktični savjeti koje ti je Pikula dala. Nekom je to možda smiješno, ali ja sam isto došla do toga da sve bolje funkcionira (rekla bih čak i da je potrebno) kad si radim raspored dnevni, tjedni i u njega lijepo stavim sve što mi je važno. U raspored uključim dovoljno fizičke aktivnosti, dovoljno mirne igre... ja to do u detalja. I najvažnije, uračunam i vrijeme koje si možemo dopustiti za dogovore i sl. a da se ne naruši nešto što mi je važno.
I kad to provodim (naravno i to je fleksibilno), ispadne da je to jedino što trebam učiniti 'izvana'. Sve ostalo se svede na to da sebe dovodim u stanje u kojem sam zadovoljna i sretna. Kad mi to uspjeva, problema nema ili sam dovoljno kreativna da ih riješavam odmah.
Kad se pogubim (i moje dijete mi to svojim ponašanjem glasno daje do znanja), prvo što mi bude važno je izbaciti iz svoje glave glasove koji kažu da mi se dijete pretvara u neodgojeno derište i sl. Stvari dobivaju smisao kad si priznam da mu neke potrebe nisu zadovoljene. To nije lako jer na to odmah idu glasovi koji kažu da sam neuspješan roditelj. A onda se utješim time da moje dijete ima 'visoku razinu potreba' (volim taj izraz) i ne uspoređujem ga sa drugom djecom, ne uspoređujem sebe sa drugim roditeljima nego lijepo opet slažem naš raspored...

/QUOTE]

[šašava mamica]

Uh, meni se skoro svaki dan dogodi da se malo pogubim. Imam zahtjevnog trogodišnjaka s visokom razinom potreba (i meni se sviđa taj izraz) Moj je bio takav od rođenja. Vikao je od prvog dana iz petnih žila čim mu nešto nije bilo po volji. Dugo sam mislila proći će ga, ali sad vidim da je takav. Još uvijek viče iz petnih žila, ali moj je i volim ga i potajno čekam da ga bar malo prođe.
Pranje ruku, oblačenje, tuširanje, odlazak na spavanje...nama je to svakodnevna borba jer si mališa bar za nešto od ovoga zacrta da ne želi napraviti. Da, i u zadnje vrijeme mu sve rečenice počinju s 'Ja bi...' ili 'Ja ne bi...'
SAd je dobio seku pa mu i to kvari planove. Meni je malo lakše jer preko dana ode u vrtić i ne moram stalno misliti kako preduhitriti njegove šize.
MOj savjet bi ti bio da se pokušaš što više opustiti (klinci to kuže od prve) i malo po malo pokušaš uvesti neka pravila...mislim da kod ovih naših malih šizova vrijedi ponavljanje je majka poslušnosti.

[meda]

Mislim da sam se krivo izrazila ako si me shvatila da smatram da je dosljednost zakon. Više govorim o dosljednom rasporedu dana prilagođen njihovom tempu potreba (koji nama naravno baš i nije praktičan, ali i MM i ja smo zaključili da je to za našu obitelj najbolje),
a sve u svrhu toga da većinu dana svi zajedno budemo u što boljem raspoloženju i radimo vesele i kreativne stvari zajedno umjesto da se natežemo.
Moja mama često kaže da si radim preveliki pritisak da "sve" mora biti na minutu, ali svaki put kad poslušam(barem što se toga tiče) nekog sa strane na kraju požalim, ali zaista.
Primjer- E. treba otići na čuvanje kod bake i dide, a ja moram produžiti s T. kod doktora. Dida ne siđe dole kad smo se dogovorili i 10 min. kasnije obe urlaju. E. jer joj je dosadilo čekati i sad još kao plače što je ostavljam (a inače bi se prodala da kod b. i d. može šefovati), beba jer stojimo na parkingu, a ona je u sjedalici, pa se onda još pokaka, pa ju presvlačim. Urlaju u duetu, a meni živci pucaju žešće i naravno beba i dalje plače kad ju vratim u sjedalicu jer je lijepo uhvatila zamah. Ja na rubu živaca još moram voziti do dr. itd.
U varijanti kad nas dida dočeka na vrijeme E. uvijek veselo otrči s njim i beba je u sjedalici mirna jer samo nakratko stajemo i u vožnji je uvijek ok. E neka mi sad netko kaže da se opustim pa će sve ići lakše. Kod nas naprosto tako ne ide. Inače uopće nisam ono što se kaže "na crtu", ali E. me istrenirala i u vezi djece uvijek kad napravim drugačije nagrabusimo MM i ja, a i njoj nije lako.
Možda nekom djetetu nije razlika da li legne u 20.15 ili u 20.35, ali njoj definitivno je. Jer u prvoj varijanti smireno i uz priču prođu sve pripreme i čitanje priče ili što već tu večer želi, a u drugoj ona vrišti dok ju pokušavam samo presvući za spavanje i obe odemo na spavanac u stresu ili suzama (ona). E pa meni je onda lakše od nekud dignuti dupe da mi je ne znam kako dobro i imati mir u moja 4 zida. Naravno postoje iznimke (svadbe , rođendani i sl., ali to je ponekad), ali mi tu više komentiramo svakodnevno funkcioniranje.

slazem se s tobom, i nije to islo tebe.

[EvaMONA]

ok

[Anemona]

Evo jedna dilema, kako znati gdje je granica kod jednog trogodisnjaka izmedu treba mu dati malo vremena i uspjesno te vucem za nos.
Znam da nema instant formule, ali zanimaju me vasa iskustva.

Da pokusam pojasniti na primjeru. Npr. odlazak kod stomatologa. Ima djece koja jedostavno trebaju vremena i vise odlazaka da se priviknu i da im se napokon moze nesto i na zubima napraviti. Kako prepoznati granicu izmedu treba im stvarno vremena ili jednostavno koriste slabost roditelja?
(Jos nismo bili kod stomatologa, tako da nije vlastiti primjer, ali cisto za pojasnjenje je ok.)

[Ifigenija]

Anemona, vjerujem da takve dileme muče svakoga od nas. Ja imam (da ostanemo na temi zubara) dijete koje od prvog dana voli doktore, zijeva kome treba, daje da ga pikaju, vade krv, slikaju i pregledavaju kako hoće i što hoće, i drugo dijete, koje nikome ništa ne da, a dok se braco šiša donedavno je stajala ispred frizerskog salona i gledala u daljinu, i tako 45 minuta (radilo se o djetetu od godine dana do 18 mjeseci) - sad joj je moda postala važna pa se rado šiša.

S prvim nemam nikakav problem, on se samo sprijatelji s doktorima, nauči nešto o alatima, i načisto uživa u pregledima.

Ali mala nije dala zube na pregled. Plakala je - pa je zubar zavirio u zubalo dok je urlala na mojim rukama.

Prvom ne treba nikakvo vrijeme, drugoj nikakvo vrijeme ne može pomoći (osim da izraste par godina - sad se rado šiša jer joj našminkamo usta i obrašćiće za nagradu...)...

Kako postupiti s ovom drugom? Ne znam. Meni se samo nametnulo da oslušnem sebe i nju - i procijenim je li njezin strah i patnja vrijedna rezultata. Ako nije - nije (npr. ima zdrave zube, i to se vidjelo i ovlašnim prelgedom tijekom urlanja), ako je (npr. kad je bila na šivanju) - je. Onda je držimo ja, muž, tri medicinske sestre i svi praktikanti u bolnici koji se zateknu na licu mjesta.
I užasno je - ali moralo se, objektivno se moralo.

Inače se sve više oslanjam na neku svoju intuiciju, pa uzimam u obzir ovo gore navedeno, ali i svoje vrijeme, raspored, obaveze, potrebe obitelji. Pa kad mogu stajat kraj potoka i gledat žabe 2.5 sati - gledam, ali kad nemam ni minute više prije nego što dijete moram podvrgnuti ne znam, probavanju cipela, odvođenju iz slastičarnice, vađenju krvi - onda idem odmah i gotovo pa da jadnici ne znam kako urlaju... Njih uzimam u obzir globalno - znam tko su, što mogu, vole, kakvi su, i načelno ih ne dovodim u situacije koje su im nelagodne, a nisu nužne, a konkretnu situaciju - lokalno; prema vremenu, prostoru...

Tako nekako...

[Anamorci]

Pa kad mogu stajat kraj potoka i gledat žabe 2.5 sati - gledam,
...

Hihi, da gledat žabe...

[Anemona]

Mene muce situacije koje nisu hitne, a radi se o stvarima za koje je vazno da se djetetu ne zamjere.
Bas npr. taj odlazak stomatologu. Ako se krene pravovremeno, velike su sanse do vremena kad treba nesto zaozbiljno napraviti, dijete ce se naviknuti, a nikako mu ne zelis stvoriti strah od stomatologa.
Vidim po djetetu da i on odmah osjeti moju labavost i rastezljivost u takvim situacijama, pa automatski ispituje do kuda se to tocno mama rasteze.

I mi smo imali hitnu situaciju, pogurnuo je plasticni cvijetic u nos i trebalo ga je hitno izvaditi. Tu nema pomoci, drzali smo ga i ja i sestra i moja mama, a dr. je, hvla Bogu, ipak uspio izvaditi.

[Beti3]

Njih uzimam u obzir globalno - znam tko su, što mogu, vole, kakvi su, i načelno ih ne dovodim u situacije koje su im nelagodne, a nisu nužne, a konkretnu situaciju - lokalno; prema vremenu, prostoru...

Tako nekako...

Ponovo baš kako treba. I ja sam sinoć upala u situaciju, ljutnje i durenja, da su mi čak u liftu trgovačkog centra komentirali ponašanje moje kćeri.
Gledajući globalno, bilo mi je žao, ali lokalno, jednostavno joj nisam mogla, smjela,htjela priuštiti to što želi.
A potpis- sve je poezija.

[Ifigenija]

Mene muce situacije koje nisu hitne, a radi se o stvarima za koje je vazno da se djetetu ne zamjere.
Bas npr. taj odlazak stomatologu. Ako se krene pravovremeno, velike su sanse do vremena kad treba nesto zaozbiljno napraviti, dijete ce se naviknuti, a nikako mu ne zelis stvoriti strah od stomatologa.
Vidim po djetetu da i on odmah osjeti moju labavost i rastezljivost u takvim situacijama, pa automatski ispituje do kuda se to tocno mama rasteze.

I mi smo imali hitnu situaciju, pogurnuo je plasticni cvijetic u nos i trebalo ga je hitno izvaditi. Tu nema pomoci, drzali smo ga i ja i sestra i moja mama, a dr. je, hvla Bogu, ipak uspio izvaditi.

Razumijem te... mi imamo tu situaciju s kćeri - neće pa neće, i nema šanse da je nagovoriš, htio bi čovjek da ide, i sve - ali to je trauma na desetu. Nisam pametna. Dovodim je tamo, pustim da otplače, zubar pogleda, mi joj kažemo - ne moraš na onu stolicu, braco sjedne, pa ona gleda... i nadamo se da će s vremenom doći u fazu da to razumije i da razumno ide k zubaru i sl. U nekim stvarima čovjek se suoči sa granicom svoga djeteta i nemoš kroz zid, ma koliko te boljelo ovo ili ono. A što ćemo... kako je tako je...

[Ifigenija]

Ponovo baš kako treba. I ja sam sinoć upala u situaciju, ljutnje i durenja, da su mi čak u liftu trgovačkog centra komentirali ponašanje moje kćeri.
Gledajući globalno, bilo mi je žao, ali lokalno, jednostavno joj nisam mogla, smjela,htjela priuštiti to što želi.
A potpis- sve je poezija.

Je... tako je... oni uče kroz te situacije, valjda im uđe u glavu da im je povremeno uzalud tuliti, nauče i da nekad tuljenje ima smisla, nekad ne... nema čistih rezova, nema lakih puteva... Mene ponekad više pogodi neugodan komentar ljudi kad dijete arlauče, nego samo djetinje ponašanje... svi su jako pametni kad nisu sa svojim djetetom

[stray_cat]

ja imam par pitanja

u "sukobu" odnosno u komunikaciji vas i djeteta u igri je sukob misljenja. znaci jedna strana sa nekim godinama i iskustvom, druga strana sa svojom percepcijom stvarnosti i svojim nikakvim iskustvom

komandiranjem i upornim besmislenim ponavljanjem dok ne odljepite pa onda silom pokazete da ste izgubili kontrolu nad situacijom i niste djetetu u stanju dati do znanja sto se od njega ocekuej dajete djetetu poruku da je u pravu onaj koj je jaci. nema dogovora, slusa onaj koj je slabiji

vase ce dijete na isti nacin kasnije reagirati u komunikaciji sa drugom djecom i kad dodje do faze da bude u vezi sa nekom osobom na slican ce nacin rjesavati komunikaciju u vezi. nema dogovora, necemo saslusati sto kaze druga strana (ili cemo ignorirati komunikaciju s druge strane ako ne dodje do fizickog skretanja paznje). ako druga strana ne slusa sto ja zelim moram ju drekom ili fizicki korigirati

daleko od toga da svako povremeno ne izgubi kompas ali ovo kaj ja citam tumacim si kao standard ponasanje vas sa vasom djecom (nekih od vas, i ne nisam pamtila koja je sto napisala i nemam vremena citirati recenicu po recenicu i analizirati pojedinacno)

[*mamica*]

ja imam par pitanja

u "sukobu" odnosno u komunikaciji vas i djeteta u igri je sukob misljenja. znaci jedna strana sa nekim godinama i iskustvom, druga strana sa svojom percepcijom stvarnosti i svojim nikakvim iskustvom

komandiranjem i upornim besmislenim ponavljanjem dok ne odljepite pa onda silom pokazete da ste izgubili kontrolu nad situacijom i niste djetetu u stanju dati do znanja sto se od njega ocekuej dajete djetetu poruku da je u pravu onaj koj je jaci. nema dogovora, slusa onaj koj je slabiji

vase ce dijete na isti nacin kasnije reagirati u komunikaciji sa drugom djecom i kad dodje do faze da bude u vezi sa nekom osobom na slican ce nacin rjesavati komunikaciju u vezi. nema dogovora, necemo saslusati sto kaze druga strana (ili cemo ignorirati komunikaciju s druge strane ako ne dodje do fizickog skretanja paznje). ako druga strana ne slusa sto ja zelim moram ju drekom ili fizicki korigirati

daleko od toga da svako povremeno ne izgubi kompas ali ovo kaj ja citam tumacim si kao standard ponasanje vas sa vasom djecom (nekih od vas, i ne nisam pamtila koja je sto napisala i nemam vremena citirati recenicu po recenicu i analizirati pojedinacno)

A koja su pitanja?

I da, u životno važnim situacijama nema dogovora i sluša onaj koji je slabiji - a to slabiji znači neiskusniji, nekompetentniji, neodgovorniji, onaj koji je u neznanju.

[cvijeta73]

.. i nadamo se da će s vremenom doći u fazu da to razumije i da razumno ide k zubaru i sl. U

samo sam htjela napomenuti da kod mene npr ta faza nikad nije došla
sjećam se prvog odlaska kod zubara kad je trebalo nešto popraviti, ne ono di otvaraš samo usta.
i maminog strpljivog nagovaranja.
i deset puta izlaženja iz ordinacije i vraćanja u ordinaciju. - tako su mi na kraju pobrusili taj zub, malo po malo.
i niš nije pomoglo.
tek, u kasnijim danima, anestezija i injekcija

stray, nisam baš posve razumjela tvoj post

[litala]

a ja ne razumijem zasto se na topicu koji se zove "malo sam se pogubila..." i na kojem se prica i raspravlja o greskama i nacinima kako ih izbjec/ispravit - za ono sto je napisano shvati da je norma u ponasanju i djelovanju??

gdje je nestala obicna paznja pri citanju, obicno dozvoljavanje drugima da i pogrijese pa isprave, da se zapitaju jesu li nesto napravili dobro ili moze i bolje...

eto, to ne razumijem...