 |
|||
litala prvotno napisa
a ja ne razumijem zasto se na topicu koji se zove "malo sam se pogubila..." i na kojem se prica i raspravlja o greskama i nacinima kako ih izbjec/ispravit - za ono sto je napisano shvati da je norma u ponasanju i djelovanju??
Gdje je nestala obicna paznja pri citanju, obicno dozvoljavanje drugima da i pogrijese pa isprave, da se zapitaju jesu li nesto napravili dobro ili moze i bolje...
Eto, to ne razumijem...
xxxxxxxxxx
stray_cat, nadam se da sam razumjela što želiš pitati. Mislim da neće djeca tako shvatiti naredbu i ponašanje jačeg=roditelj prema slabijem=dijete, niti to uspostaviti kao obrazac ponašanja u svom kasnijem životu.
Dijete od malena vidi odnose prvo u obitelji, a zatim i šire. Upija i pamti. Ako su ti odnosi normalni, svakodnevni, pristojni, ono će shvatiti kako treba.
Nećeš istim načinom postupati sa 2, 5, 10, 15 godina starim djetetom. Malene odmakneš, malo starijem skreneš pažnju, još starijem objasniš, a s već velikim sjedneš za stol i dogovorite se ko ljudi. Nije ništa od toga jednostavno, i naravno da je lako pogubiti se i planut. Ali, i to oni shvaćaju, ionako uglavnom isprobavaju granice i znaju ih.
Najmanji zna da neće samo roditelji, nego i starija braća sudjelovati u onemogućavanju opasnosti, zabranjivanju gluposti, ali i učenju najrazličitijih znanja. Ne bih rekla da će malo vikanja, ignoriranja i zabranjivanja nas kao roditelja utjecati da se dijete tako ponaša kad odraste prema partneru. A možda sam i skroz u krivu.
Sve je to u nekim normalnim okolnostima. Kada su okolnosti ekstremne, valjda je drugačije, ali mislim da ovdje nigdje nije taj slučaj.
Rekla bih, straycat, da je to sa igrom moći, česta zamjena teza u modernih psihologa, razlika je velika da li koristiš svoj autoritet da bi nahranio svoj ego, iskoristio svoju poziciju u osobnu korist ili zato što vjeruješ da su djeca s razlogom dana roditeljima na odgoj i vodstvo za njihovo pa i opće dobro. Vodstvo i mudrost, poštovanje i učenje idu u paru i ako su blagoslovljene ljubavlju i zdravim vrjednostima to nema nikakve dodirne točke s igrom moći. Da želim da moje dijete poštuje i sluša svoje roditelje, pa čak i baku i djeda i tetu i učiteljicu, a tamo gdje ne razumije i ne može shvatiti zašto mora posluštati želim da osjeti čvrstu brigu i nježnu odlučnost zbog koje će se osjećati voljenim i sigurnim. Na žalost spoj ljubavi, poštovanja i poslušnosti je postao ugrožena vrsta pa je sad neki moderni psiholozi proglašavaju utopijom ,ali upravo na takvim temeljima su opstali i opstaju ljudi u mnogim nemogućim situacijama pa žive u ljubavi i skladu čak i kad im je generacijama ugrožena egzistencija, a beskonačno dogovaranje ravno najluđem ponašanju.Da želim da živi u braku, u obitelji u kojoj će moći poslušati nešto i osjećati se voljeno i sigurno čak i kad ne može shvatiti trenutni razlog nekog ponašanja.
Inače veliki potpis na zadnji litalin post
A što se tiče zubara, moji su nevjerojatno divni kod zubara. Di je poravila već nekoliko zubića kod više zubara, pa i na hitnoj i nikakvih problema nije bilo, samo se koji put malo uplašila kad ju je zabolilo ali je to izdržala sjajno i dobila nagradu svaki put.
Do još nije imao karijes pa je sasvim razložno super kod zubara
Možda ovo utješi neke koji još nisu išli kod zubara, ali nisam to samo zato napisala ili da se hvalim, nego mene svaki put začudi kako me moji super slušaju kad je nešto važno i kad osjete da je sad to to, a oko iste stvari u nekoj drugoj situaciji bilo bi beskonačno natezanje. Valjda je to ona lekcija, da treba što bolje razlikovati biggies i smallies... Možda konačno jednom naučim
Stijena, kad se ti prestaneš osjećati krivom što dijete plače, ono će prestati plakati.
Djeca samo iskorištavaju našu nesigurnost kako bi isprobala granice.
Ja svojima ako se protive ukažem da će im biti ukinute neke privilegije, npr. ako ne pospreme
igračke neće dobiti priču, upozorim ih 2 puta, ako otežu, ne čitam im tu većer.
Sutra dan ih možda moram podsjetiti na tu kaznu, ili se sami sjete i sve je ok.
Vrišanja nema jer nikada ništa nisu postigli vrištanjem pa su ga i zaboravili.
S petogodišnjakom nebi trebalo biti dogovaranja oko odlaska na spavanje na većer,
najaviš mu da za 10 minuta prekidate crtiće i idete se spremat na spavanje i to provedeš.
Ako vrišti danas, sutra sigurno neće
Ignorirajte prethodno, uletila sam u krivu temu....
e da je to tako jednostavno
ima nešto i u tome, ali ja bih rekla da je to samo jedan od faktora
Ja ovo proživljavam već skoro pet godina
Hej, nisam stigla sve čitat. Al tražim koje " probleme " imaju trogodišnjaci pa eto našla.
Mihael će za 2 mj 3 godine i podivljao je. Ne prepoznajem ga.
Uspavljivanje je uvijek išlo glatko, ja bi legla ili tata pored njega, pjesmica i laku noć. Sad okretanje, dizanje, prethodno vikanje da neće spavat ( pada od umora ), ma svašta po sat vremena ( više ), i moram priznat da mi nebi bio problem, al luda sam zato što Sara nema mira i sluša sve to, a njemu se muha nije čula nedaj Bože.
................
A dobro valjda je normalno.
Evo, nisam ni ja baš sve isčitala, ali drago mi je vidjeti da nisam jedina koja se bori s ovakvim pojavama.
Inače nisam neka autoritativna osoba, u društvu odraslih uglavnom slušam i baš ne iznosim previše svoje stavove, ali doma moram biti autoritet ili ništa.
Ne velim, ponekad je to ništa. A ponekad uspijem.
Ovu manju gospođicu i ja odvedem i doslovce joj operem ruke, ako to ne učini sama (što je najčešće slučaj).
Odlazak na spavanje: K zaspi brzo, umorna je. M ima energije za otrčat do Maksimira i natrag, a nije spavala po danu. Legne i prevrće se, priča, pjeva... netko je to isto spominjao. Ja velim: morat ću zatvoriti vrata, jer Jakov ne može zaspati u drugoj sobi, jer ti galamiš. Ona ništa. Onda ja zbilja zatvorim vrata dječje sobe i da vidiš kako brzo okrene ploču, odn. stiša se. To se ponovi još 2-3 puta te večer, ali zatvaranje vrata uvijek upali. Nakon nekog vremena se ta njena šutnja ipak pretoči u san...
Ali moram priznati da moje trenutno (trudno) stanje ni malo ne ide u prilog autoritetu, energičnosti stava... koma sam, i oni to znaju i koriste. Ah, samo da prođe još koji tjedan...
Ja imam malog dobricu, ne vherujem da sam to pisala prije 2 tjedna. Predobar je već tjedan dana, valjda je osjetio moju nervozu pred povratak na posao miš moj mali
Cesto mi naumpanu rijeci jedne jako bistre majke, rodice nase 'ja imam pravo reci ne! a on ima pravo plakati! Ja sam dobra mama a on dobar sin!' Cesto su me ove rijeci spasile, ponavljala bi ih u sebi i smiravale su me...Hvala koja god to mamica bila
Ja sam u zadnje vrijeme malo 'otupila' pa me manje djeca mustraju. Znaju nema trta mrta, iskreno, ponekad me skuze pa me izigravaju ali kada mislim biznis nema zeze. Ne, ne tucemo se, ali znam biti pravi drekavac. Ako npr. moramo negdje oni protestuju radije bi zavrsili gledati sundjerboba, ja smireno objasnim da ja moram ici ako zele ostati kuci sami to mogu. Pod uslovom da ne otvoraju vrata nikakvim nepoznatim osobama, da ne diraju nozeve i pec
Eh da, zaboravih da je jedno vrijeme u prvom razredu (sada je drugi) odugovlacila radjenje zadace. Jedanput sam napravila gresku stime da smo zaboravile raditi nekakav vazan projekat za zadacu, i navila sat za ujutro prije skole da zavrsimo. (jer je bilo do mene) Nakon toga se non stop izvlacila, mama poslije cu, aj poslije cu, aj pred spavanje cu, navij mi sat za ujutru pa cu ispisati. I meni do%%&&^lo, popricam sa uciteljicom pred djetetom. Objasnila sam da M. nece vise donositi zadacu u skolu jer ne zeli da ju radi. Kaznila ju je stime da je sama sjedila u cosku i jela rucak sama pred citavom skolom. To je za nju bilo ponizavajuce (ona je u skoli najmirnije dijete i andjeo) bilo joj te tako tesko sto je razocarala svoju najdrazu uciteljicu. Sada prva stvar je da radi zadacu....Cesto mi naumpanu rijeci jedne jako bistre majke, rodice nase 'ja imam pravo reci ne! a on ima pravo plakati! Ja sam dobra mama a on dobar sin!' Cesto su me ove rijeci spasile, ponavljala bi ih u sebi i smiravale su me...Hvala koja god to mamica bila
Ja sam u zadnje vrijeme malo 'otupila' pa me manje djeca mustraju. Znaju nema trta mrta, iskreno, ponekad me skuze pa me izigravaju ali kada mislim biznis nema zeze. Ne, ne tucemo se, ali znam biti pravi drekavac. Ako npr. moramo negdje oni protestuju radije bi zavrsili gledati sundjerboba, ja smireno objasnim da ja moram ici ako zele ostati kuci sami to mogu. Pod uslovom da ne otvoraju vrata nikakvim nepoznatim osobama, da ne diraju nozeve i pec
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom