ponedjeljak, 10.11.2003 16:16:08
DJECA LAKŠE NAUČE ČITATI AKO MOGU OPIPATI SLOVA
Dodirivanje ispupčenih slova tijekom učenja čitanja olakšava učenje u djece predškolske dobi, prema istraživanju francuskih stručnjaka.
Istraživači su proučavali dva načina učenja čitanja na 26 djece u dobi od pet godina. Prvi, klasičan način temelji se samo na gledanju i na slušanju. Drugi, ´multisenzorni´ način poziva se, uz gledanje i slušanje, i na opip.
Djeca su tijekom vježbe prepoznavanja slova trebala kažiprstom dodirivati rub ispupčenog kosog slova, prvo uz pomoć osjetila vida, a zatim bez njega.
Svaka se vježba sastoji od šest seansi (jedna u tjednu), na kojima dijete pola sata uči prepoznavati jedno slovo (a, i, r, t, p i b) i odgovarajući zvuk. Obje se vježbe provode kroz igru kojoj je cilj razviti sposobnost sastavljanja slogova, rima i glasova izgovorenih riječi, prepoznavanja slova i povezivanja slova i glasova.
Istraživači su utvrdili rezultate svakog djeteta prije i poslije vježbe uz pomoć, među ostalim, testova za čitanje pseudoriječi, kao što su ´ita, ari´. Djeca ne mogu čitati te pseudoriječi ako nisu razumjela koji glas odgovara kojem slovu.
Rezultat: djeca su nakon multisenzornog učenja čitala dvaput više pseudoriječi nego nakon klasičnog učenja. Istraživači te rezultate tumače posebnostima funkcioniranja svakog osjetila u dobi od pet godina.
Opip je prisiljavao dijete da analitički pristupa slovima, što se nužno ne čini kada se slova samo gledaju, kažu istraživači.
Primjena opipa sliči na elemente Montessori metode, koja je dobila ime po talijanskoj liječnici koja ju je osmislila, ističe Pascale Cole.
A jel vrijede ona gumena slova? Nemre ih baš opipati na opisani način al može ih natezati po rukama do besvijesti (šti i radi i sa brojkama i sa slovima).
ja kad sada malo razmislim ... Ivanu su jedna od najdražih igrački bila plastična slova debela i u bojama ... prepoznavao je slova sa 2,5g a čitao je sa 5, titl filmova sa 5,5, a u prvom razredu 90 riječi u minuti ... možda to fakat ima nekakve veze
mi smo s djecom pisali slova u kukuruznom brasnu i riži...
djeca su uživala u tome pogotovu oni najmlađi...
dali bi im kartice na kojima su slova i djeca su u brasnu crtala slova i povezivala glas tete (teta bi izgovarala glas vezan za slovo koje dijete crta) s onim sto crtaju....
bilo je ludilo....
na kartonu smo crtali veeeeelika slova i onda po rubu slova lijepili bobice kukuruza...s tako napravljenim slovima (poslije susenja) slagali smo rijeći ....ajme sreće....
Vidis, dobra ideja...Karlo kuzi neka slova i bez tih pomagala, ali nikad ne skodi malo pripomoci...I jako ga zanima citanje i pisanje, svaki dan kad dodje iz vrtica trazi da radimo one listice predvjezbe za pisanje.
Jedino sto me malo brine je to da SVA djeca u njegovoj grupi pisu slova kao u ogledalu, pa tako i on...tete vele da je to netko zapoceo, pa svi krenuli tako pisati i da ce to vec doci na svoje i da je to normalno..
Kaj vi mislite o tome?
Samo da se pohvalim, ja sam pocela citati sa 3 godine, kad sam dosla u osnovnu skolu drugarica (tada se to tako zvalo) je pozvala starce na informativni razgovor i urlala na njih da su napravili cudoviste od mene forsirajuci me(sto je bila totalna laz, ja pitala oni odgovarali, ja zapamtila) jer citam kao klinac iz cetvrtog razreda...eto!
A što kad jednom nauče slova?
Jedna od najvažnijih stvari koju možete učiniti za svoje dijete je zajedno istraživati knjige. Potičite djecu neka čitaju tako što ćete im vi čitati na glas. To djeci daje jaku i čvrstu podlogu za budući uspjeh.
Čitanje je osmišljavanje onoga što je otiskano. Djeca koja su uspješna u čitanju koriste niz informacija prilikom čitanja, kao što su:
znanje kako se jezik govori (strukturu), ranija iskustva i poznavanje teme (značenje), znanje slova i glasova i kako su oni prikazani u tisku (grafofonika).
Djeca koja uspješno čitaju očekuju smisao u tekstu koji čitaju i predviđaju što se događa u tekstu.
Gledanje na knjige kao na vrijedne stvari kao i zajedničko čitanje od najranijeg djetinjstva je jako važno jer na taj način možete poticati djecu da uče čitati.
Zajedničko čitanje može biti dragocjeni dio djetinjstva. Cilj nije samo postići kod djece da počnu čitati nego i uživaju u čitanju i žele čitati.
Posebno vrijeme koje se odredi za čitanje knjiga može postati ugodan i zabavan dio svakodnevne rutine. Odlazak na spavanje je idealno vrijeme kad se mogu podijeliti čuda i uzbuđenje sadržani na stranicama knjige.
Djeca koja počinju čitati: uče kako se drži knjiga, saznaju kako se čita - gdje knjiga počinje i u kojem smjeru ide otiskani tekst, vole gledati knjige i vole da im se čita, obično vole da im se najdraža knjiga čita više puta
oslanjaju se na memoriju i slike kad pokušavaju sami čitati.
Kako konkretno pomoći djetetu?
Čitajte djetetu znakove, naljepnice i logotipe na omotima u samoposluzi, uz cestu i u prodavaonicama.
Pretplatite se na časopis koji vaše dijete osobito zanima - primjerice, sport, životinje ili rukotvorine.
Čitajte zajedno TV program i pokušajte naći filmove i programe koji dijete zanimaju.
Pratite upute za pripremanje kolača ili korištenje nekog aparata.
Potičite dijete da napiše nešto o nekom posebnom događaju i da ga ilustrira.
Napišite zajedno popis stvari koje treba kupiti, a zatim pođite u kupovinu. Vaše dijete zna čitati naljepnice i pakiranja i može pomoći pri kupovini.
Ne zaboraviteokazati zanimanje za čitanje; neka vas dijete vidi kako čitate. Pohvalite dječji trud kod čitanja. Vrijeme za čitanje treba biti užitak svima – bolje je pet minuta zadovoljstva nego deset minuta mučenja.
Opustite se i uživajte u zajednički provedenom kvalitetnom vremenu.
Stvarno mislim da to s dodirivanjem slova utječe na njihovo brže svladavanje. Mi npr. po podu Franove sobe imamo slova i brojeve od one pjenice i on već mjesecima zna prepoznati dosta slova. Sam želi da mu govorim koje je koje. I ja mu ih uvijek pokušam približiti. Npr. slovo D ima veliki trbuh, slovo P je kao čekić itd. i onda kad ih poslije napišem na papir zna isto prepoznati koje je koje. Znači u našem slučaju je kombinacija opipa i vizualizacije temeljene na usporedbi.
ima jako dobre literature - npr. Montessori citanje i pisanje... to su metode koje se kako Brane kaze koriste jako puno u vrticima i odlicne su za predvjezbe cip. Jako je dobro i pisanje velikih slova djetetu po ledjima :D
Koliko znam, djeci s disleksijom se pristupa bas na taj nacin: da mogu osjetiti svako slovo dirajuci ga sa svoh strana (izbocena slova, modeli slova itd).
Sistematizirajmo malo:
Kad govorimo o učenju čitanja kod djece, u grubo možemo prepoznati tri značajne faze toga postupka.
Prva faza je ona u kojoj dijete prepoznaje grafički oznaku i njen izgled, dakle slovo, s glasom. Kažemo da dijete prepoznaje slova. Ta faza nije kronološki određena. Neka djeca slova prepoznaju već sa godinu dana, a neka do prvog razreda ne prepoznaju ni jedno. Po mojem osobnom sudu, taj postupak povezivanja slova i glasa u par nema puno veze ni sa centrom u mozgu ni sa razvojnom fazom. Ona jednostavno ovisi o angažmanu podučavatelja(obično roditelja), te pristupu sredstvima i pomagalima koja će taj postupak pospješiti( slikovnice, slovarice, televizija, računalo, slagarice…). Kako memoriraju sadržaj riječi(lopta je ono okruglo što odskače od poda i s čime se možeš igrati), tako memoriraju i da je p ono slovo koje ima jedan uspravni štapić i jedan trbuh na njegovoj gornjoj polovici.
Slijedi druga faza. O njoj ste u stvari pisali u svim postovima na ovom topicu, pa sam smatrala da smo je apsolvirali. To je faza glasovne analize i sinteze. Tu pomažu sve ove vježbe koje ste savršeno navele- opip dodir, plakati, igre i slično. Savladavanje ove faze ovisi o razvojnoj fazi koju dijete mora dostići i, ma koliko se vi trudili(roditelji koji su ovo prošli razumjet će što govorim), vaše dijete neće čuti da riječ jabuka započinje glasom j, a da ne govorim o ostalim glasovima u toj riječi. Također bit će sposobni pročitati j-a-b-u-k-a, ali neće moći sintetizirati te glasove u riječ pa tako ni povezati je s pojmom. Dakle dijete treba jabuka rastaviti na glasove, a vi mu pisanjem po leđima slova j pomažete…savršena vježba. Obično se kod djece ova faza savlada iluminacijom: ništa, ništa i onda preko noći čitaju. Dakle, naoružajte se strpljenjem!
Treća faza je ona o kojoj sam pisala u svom prethodnom postu na ovu temu. Prve dvije su savladane. Podrazumijevano je da dijete razumije ono što pročita iako postoje djeca koja su savršeno razvila tehniku čitanja, ali ne razumiju ni desetinu od onoga što su pročitali, ali to je druga priča. Dijete je ovladalo tehnikom čitanja, ali čita vrlo sporo, nevoljko i prava je umjetnost motivirati ga da sjedne za neki tekst. Ako i sjedne, takozvano učenje čitanja traje cijelu vječnost: piša mu se, svrbi ga, gladno je, žedno, baš se sjetilo da mora nazvati baku ili da najprije mora nacrtati nešto što je za zadaću. Do kraja prvog razreda mora već čitati i lektiru, što je opet tema koja zaslužuje vlastitu raspravu. Sad je vrijeme za pomoć roditelja i sve one male sitnice o kojima sam pokušala pisati.
Usput rečeno, kronološki ove faze nemaju utjecaja jedna na drugu. Moja «kćer-stvar» je sva slova poznavala već sa 18 mjeseci, ali glasovnu analizu jedva je savladala do kraja studenog mjeseca u prvom razredu. Naravno da će djeca koja imaju bilo kakav poremećaj (npr. dislektičari) kasniti u nekoj fazi, ali zato savršeno mogu to nadoknaditi u nekoj drugoj. Za sve ove probleme odgovore možete naću u knjigama- priručnicima, a posebno preporučujem «Igrom do čitanja», čija je autorica Mira Obradović- Čudina.
Djeca lakše nauče čitati ako mogu opipati slova
Odgovori s citatom
okazati zanimanje za čitanje; neka vas dijete vidi kako čitate. Pohvalite dječji trud kod čitanja. Vrijeme za čitanje treba biti užitak svima – bolje je pet minuta zadovoljstva nego deset minuta mučenja. 
