Stimulacija i nepovoljna obiteljska geneza (karcinom...)

[spodoba]

Potpomognuta oplodnja u pravilu podrazumjeva stimulaciju u cilju da se proizvede sto vise jajnih stanica. Na skoro svim lijekovima stoji da u najgorem slucaju moze doci do nastanka raka i ostalih gadarija.
Eh sad, razmisljam o slucajevima gdje su se u obitelji s zenske desavale maligne bolesti tipa mamma karcinom, karcinom jajnika..etc. - dakle u slucaju da su majka, sestra, tetka imale maligno oboljenje.

Ne vjerujem da je i jedna od vas iz tog razloga odustala od stimulacije u zelji da dobije dijete. Moje pitanje je da li ste se u doba kad ste primale (ili primate) stimulaciju dodatno pregledavali u smislu prevencije protiv karcinoma?
Vjerovatnost malignog oboljenja je veca ako su blizi srodnici (majka, sestra..) imale to oboljenje, a ako tome uzumem i cinjenicu da se jajnici ekstremno stimuliraju jos i vise.
U mojoj obitelji je mama s 55god imala karcinom dojke.

Hvala li me paranoja? Kako vi gledate na tu povezanost?

[ina33]

Spodoba, evo ovako. Znam ženu, nikakvi problemi za zatrudnjivanje, ali izgubila sestru od raka jajnika, izgubila majku od raka jajnika. Žena je pod pojačanim kontrolama, jednako kao i svaka osoba koja u obitelji ima rak dojke - BEZ OBZIRA išla na stimulaciju ili ne.

Po meni, tko je god išao na dugogodišnje stimulacije, mora se pojačano kontroliravati. Znam da se UZV dojki preporuča svakih 6 mjeseci dok traje režim stimuliranja, primjerice (reko mi onkolog ili radiolog, ne znam više koja je specijalnost, na sistematskom).

Na pitanje diže li sama stimulacija rizik od raka dojki, svako će ti drugo reći. Ginići će, najčešće reći, nije dokazano. Opet, oni MPO u Austriji traže UZV dojke ili mamografiju čak, prije stimulacije (doduše, taj isti je ženi zabunom zeznu protokol na totalno bezvezan način).

Pitala sam u Pol. Eljuga, nema tu jednoznačnog odogvora, ali sam ih svatila da je daleko veći rizik ako je netko od toga u obitelji obolio, nego samo stimuliranje, iako - jajnik i dojka su povezani, i u tom smislu ja sam to shvatila kao da su potrebne pojačane kontrole.

Pojačana kontrola meni znači - UZV dojki svakih 6 mjeseci, mamografija bazna preko 40. godine, a onda dalje po preporuci osobe koja radi UZV, ovisno o nalazu i obiteljskoj anamnezi.

UZV jajnika - definitivno treba bit u režimu kontrola, koliko često - pitat ću svog "osnovnog" ginića koji me vodi već mali milijun godina.

[ina33]

Dakle, spodobo, ti se već i zbog mame moraš pojačano kontrolirati, čak i da nema priče o hormonalnoj terapiji. I to ti je, po meni, bitno veći rizik (to, činjenica da je mama oboljela), od činjenice da si na hromonima.

[spodoba]

hvala na odgovoru.
ovdje su 6mjesecna kontrole palpacije dojke standard, kao i UZ pregled maternice jajnika te brisevi. pitat cu i za ultrazvuk, ovaj moj gyn ima 3D UZ bas za prevenciju.

jednom sam nakon klomifenske stimulacije na 7dpo ima povecan E2 - bio je 430 ako se ne varam. ovaj gyn koji je i onkolog me odmah pitao da li u obitelji ima netko karcinom i da valja kontrolirati taj E2. ok, ukupno gledano mi je E2 u normali, to je bio ocito rezultat hiperstimulacije, taj mjesec je bilo vise folikla - jedan vodeci i tri manja koliko se sjecam.

[ina33]

Estradiol u stimulaciji raste (cilj je da raste), tako da to ne kužim zašto su ti zbog toga uopće digli paniku. 6 mjeseci UZV kontrola u je preporučeni RH standard, osivno o anamnezi i godinama (doduše, to nas većina plaća po privatnicima, ali nije toliko skupo). Palpaciju bi trebalo radit svaki mjesec (samopregled dojki).

Znači, po meni, ti nemaš neki show-stopper da ne bi smjela na IVF, ali zbog mame se moraš kontrolirati, enivej.

[spodoba]

palpaciju radim sama, mislila sam na palpaciju kod ginekologa.
ali trazit cu i ultrazvuk..

hvala ti - pa ti si hodajuca endiklopedija

[ina33]

Vidiš, nama ginekolozi u pravilu ne paplpiraju, nego se gleda na UZV kod radiologa/onkologa, dinamikom koju oni preporuče.

[spodoba]

svakako cu pitati, moj gyn je i onkolog i radi s 3D ultrazvukom.
UZ sam u proslosti imala dva puta ako se ne varam, jednom kad sam napunila 35 i jednom prije toga s negdje 32 kad sam imala neku bolnu kvrzicu - na kraju se ispostavilo da je bila cista.

[pomikaki]

Ne spadam u ovaj pdf, ali bih odgovorila na ovu temu. Danas smo svi pod povećanim rizikom od malignih oboljenja. Da li zbog loše prehrane, manje kretanja, izlaganja toksičnim sredstvima (pesticidi, kozmetika, kemikalije često vezane uz radno mjesto), zračenja, stresa, pušenja... itd. To je realnost. Maligne bolesti nekad su bile rijetkost, pogotovo kod mlđih ljudi, a danas su prava epidemija.
Odgovor je sasvim jednostavan. Pazite da jedete uravnoteženo, redovito se krećite, pokušajte meditirati, izbjegavajte sve gore navedeno i imat ćete manje razloga za brigu.
Redovne kontrole su bitne, ali posvetite puno više pažnje prevenciji. A sve to može pomoći i kod začeča. Sretno

[ina33]

Evo, da napravim undo da je stres bitan kod IVF-a - nije dokazana povezanost, nalazi se članaka i za jedno i za drugo, kao i za većinu oko stresa, koji je, po meni, prenapuhan danas, pa se ljudi još nerviraju što su možda u stresu itd.:

http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=186&Show=1949
http://www.telegraph.co.uk/health/he...-pregnant.html
http://www.sarajevo-x.com/lifestyle/...anak/101101044

Tako da, po meni, odgovor je najviše u redovitim kontrolama, a zdrav život - utoliko koliko je to u našoj moći, ali većinu utjecaja iz okoline ne možemo eliminirati (od kemikalija, do načina života).

[pomikaki]

Ma može se ja upravo razmišljam što bih ja sve mogla a ne radim
(samo da disklejmam, ja uopće ne govorim o vezi stresa i uspjeha ivf-a, pojma nemam o tome)

preporučam ovu knjigu http://www.profil.hr/knjiga/protiv-raka/23961/

[ina33]

Ma... ja sam načelno protiv tih knjiga (ovu gore nisam čitala)... Evo, umela me ona Prirodnim putem izliječite neplodnost, tu sam shvatila koliko je to neprovedivo, tjera u trošak, postavljanje na trepavice i ekstremno stresira jer se toga nemoguće pridržavati osim ako se ne radi, ima se novaca i život se tome podredi... Ali, de gustibus itd.

[zedra]

Te knjige, pogotovo ova što Ina spominje je isto kao i oni milijuni savjeta koje smo svi culi pa tako kaže meni jucer prijateljica (btw u 8.mjesecu trudnoće je)-pa ne sekiraj se toliko, idi na Sunce i vježbaj, da budeš u boljoj kondiciji za trudnoću, a i to ti poboljšava plodnost! A ja u postupku!! Pa pop...ila sam skroz!
I sad sam off...
Meni moj dr. (onkolog) koji mi radi UZV dojke kaže da 1x godišnje dođem unatoc stimulaciji jer mi je nalaz uvijek potpuno uredan.

[pomikaki]

Meni je ova bila super, ne zato što se govori o raku, ta me tema baš ne zanima, srećom nemamo u obitelji i bližoj okolini oboljelih
nego jer sam baš poželjela živjeti zdravije, učiniti neke promjene koje se na kraju odražavaju na kvalitetu života u svim segmentima (jednom ću ih valjda i učiniti )
bez troškova i bez stresa... eto, ako kome pomogne drago mi je, a sad da više ne reklamiram

[ina33]

Sve je to lijepo i dobronamjerno, ali većina ekipe odavde je beyond ti prirodni savjeti i antistres terapija i baš joj treba tehnologija da je malo pogura. Rijetko tko od nas je ovdje baš sterilan (u smislu nema jajovode ili ima azospermiju), ali čim prije shvati da mu tehnologija može pomoći, bitno više nego svi narodsko-prirodni savjeti, tim bolje za njega, manje vremena gubi, a ono je za žene - kritično. Uvijek će bit slučajeva zatrudnjivanja tijekom čekanja za postupke (sad, s ovim zakonom, bitno više nego prije), kao i doslovno čuda - zatrudnjivnaje u menopauzi, ali ono... rule of thumb je javite se doktoru za MPO, a ovo drugo - rubrika hobiji ili fakultativna zanimacija u slobodno vrijeme.

[ina33]

Htjedoh reći, većina nas je takva da je spontano začeće ipak moguće, ali nije likely ili bi se na njega čekalo sto godina. Dakle, u suočavanju s neplodnošću, bitan, ako ne i najbitniji, je fokus resursa (intelektualnih, financijskih, emotivnih) na ono bitno, na ono što ima veće šanse da urodi plodom, a ne rasplinjavanje ili, po meni, lažne nade u smislu - kad se živi ovako i ovako, jede ovako i ovako - eto ga, bingo.

[pomikaki]

Sve je to lijepo i dobronamjerno, ali većina ekipe odavde je beyond ti prirodni savjeti i antistres terapija i baš joj treba tehnologija da je malo pogura. Rijetko tko od nas je ovdje baš sterilan (u smislu nema jajovode ili ima azospermiju), ali čim prije shvati da mu tehnologija može pomoći, bitno više nego svi narodsko-prirodni savjeti, tim bolje za njega, manje vremena gubi, a ono je za žene - kritično. Uvijek će bit slučajeva zatrudnjivanja tijekom čekanja za postupke (sad, s ovim zakonom, bitno više nego prije), kao i doslovno čuda - zatrudnjivnaje u menopauzi, ali ono... rule of thumb je javite se doktoru za MPO, a ovo drugo - rubrika hobiji ili fakultativna zanimacija u slobodno vrijeme.

draga ina, još jednom, ja uopće ne govorim o prirodnim tehnikama kao o receptu za liječenje steriliteta
nego o preventivnom smanjenju vjerojatnosti za oboljenje od karcinoma

što se zatrudnjivanja tiče, jedino sam dodala usput - možda može pomoći u određenom postotku. Ali na kraj pameti mi nije da ikom ovdje savjetujem da zaboravi mpo i liječi se rješavanjem stresa. Čini mi se da smo se krivo razumjele. Ispričavam se ako je tako zvučalo. Dovoljno sam dugo na forumu da nešto slično ne bih nigdje napisala ni rekla, ok?

[ina33]

OK, meni je samo bitno da ekipa početnika-čitača ovog topica odmah zna svoje prioritete, to je... onako... neka moja poruka tom svijetu, barem kako ja to vidim, nakon svega što sam ja prošla, nije se specijalno odnosilo na tebe..

[ivez051]

Evo da podijelim svoje iskustvo. Mama mi je oboljela od karcinoma dojke u 36. godini, srećom je otkriven u početnom stadiju, tako da je sve završilo dobro. Ja sam negdje sa 28 godina počela sa kontrolama jednom godišnje- kod grudnog kirurga pregled + utz dojki. Kad smo kretali u 1. stimulirani postupak prije 3 godine, nisam ni u jednom trenutku dvojila da ili ne zbog obiteljske anamneze, no moram priznati da me bilo malo strah posljedica hormonske terapije, pogotovo jer sam otprije imala jednu dobroćudnu cistu. Na našu veliku sreću, 1. postupak je bio i jedini, u trudnoći sam napravila kontrolne preglede i sve je bilo o.k.
Da nismo uspjeli iz prve, nastavila bih s postupcima, jer želja za djetetom je prejaka i nadvladava strah od karcinoma.

[thaia28]

Mamina sestra oboljela je od karcinoma dojke u 45. godini, u MPO-u ima dugačak staž od kakvih 15ak godina. U "njezino vrijeme" blage se stimulacije i nisu baš radile, tako da je ona često bila izložena baš jakim hormonskim terapijama. Uvjerna sam da je sva sila tih hormonskih stimulacija ubrzala njegovo pojavljivanje, genetski je ionako imala predispoziciju za njega. Ja sam s 18 izvadila fibroadenom i odonda se kontroliram jednom godišnje; za vrijeme postupaka i dvaput godišnje. Isto kao i ivez nisam dvojila o tome hoću li ići u postupke ili ne, ali istodobno mi nije bilo svejedno zbog mogućih rizika.