 |
|||
A koliko je dugačka soba?lady.x prvotno napisa
Mi imamo sobu 2x4 pa smo krevet od 160 okrenuli po širini (okomito, taman stane u "rupu" jer je dugačak 2m) i do njega kindač bez stranice. MM spava do zida pošto ne ustaje po noći.
http://public.fotki.com/kljucic/album/dsc00168.html
[QUOTE=lady.x;1736128] Ukoliko je i svakodnevno mama posesivna i dete upuceno samo na nju (znam takve primere), svakako je gore, ali zato i isticem, spavanje nema veze sa tim hocete li biti bliski sa detetom ili ne niti vidim da nema bliskosti dece i roditelja koji sa njima ne spavaju.
tek sa preko 5 se vidim razmislja o odvojenom spavanju. QUOTE]
moje curica je "skolski" bila upucena samo na mene do 3 godine...nekad smo je "acetonom" skildali sa mene...pa se desio preokret, nekako u vrijeme kad nam je objeama to pasalo, ja nisam forsirala pustila sam nnj da diktira tempo, a nisam posesivna majka ma sta god to znacilo ali vjerujem u AP jer vidim da djeluje, jer vidim da nije prazna floskula i da ta veza ali samosvijest cini cuda i za male ali i za nas velike ljude.
mi na zalost nismo AP bas od prvog dana - dok nisam eliminirala utjecaj samo pozvanih savjetodavaca da me plase kako cu ugusiti dijete ako ja spavam dok je dojim, kako ce se navici na mene- pa nakoga da se navikava beba od par dana-tijedana-mijeseci- na susjede?- bla bla...od 3 mjeseca iskljucivo AP - coosleeping, dojenje, nosenje, razapnite me skakanje na svako kme...tako da su me susjedi u mahali (upuceniji znaju da se u mahali cuje kad neko u kuci do kihne) cesto znale pitati place li ta cura ikad....sad je to curica koja i place da je se cuje ali je se ni danas ne ostavlja da se isplace, to je curica koje jos spava sa nama pricamo o zasebnom krevetu i mislim da bi joj to bilo fora pa ga pokusavamo nabaviti sto ne znaci da mora preci u njega krevet ce biti tu do naseg kreveta a ona ce odluciti kad joj pase da predje u njega. Ako mi se i sa 10 bude uvlacila u krevet nece biti sretnije mame od mene- bez obzira sto okolina bude imala reci ili bude mislila o tome- mi volimo tako i bas nam je lijepo sto smo istinski zblizeni.
Kad sam bila trudna moja kuma me savjetovala da pricekam s kupnjom kinderbeta i razmislim o zajedničkom spavanju i ja sam rekla da nema šanse nikada pa ni tada jer sam veliki paničar i da ne mogu zamisliti spavati s bebom. I gle čuda Jana već 6 i pol mjeseci spava između mame i tatei niti jedne sekunde mene veliku paničarku nije bilo strah da ćemo ju zgnječiti jer nije bilo šanse za to i ja sada ne mogu spavati bez nje. Ja ne bih mogla zamisliti da moja mala beba spava u drugoj sobi mali mi je sasvim normalno ako to nekome odgovara. Ja sam kao mala jer smo tada imali mali stan jako dugo spavala s mamom i to pamtim kao nešto najljepše i najdivnije.... sjećam se njenog predivnog mirisa kad bih se sklupčala uz nju i moja kuma kaže da je došlo vrijeme da ja to sada vratim svome djetetu
i u pravu je.
Tako da definitivno mislim da ćeš odlučiti kad rodiš i kad ti prorade hormoni i svi silni osjećaji.
Moja je isto tako nesto, ali se duz celog zida od ta 2m nalazi veliki plakar s jedne strane, pa cemo bas premeriti ostaje li onda mesta da se makar plakar otvara od kreveca, ali tesko... ako ne uzecemo uzi krevet, sta da se radi..
Ovo za dasku i masinu za ves mi nije palo na pamet, super ideja.
I meni su susjedi cesto znali reci da upoce ne cuju da beba place...stalno smo je nosali i cuvali i spava samnom od pocetka, uskoro ce imat godinu dana...( prvih par mjeseci je i MM spavao s nama) i skroz mije neprirodna pomisao da spava odvojeno i jos k tome u drugoj sobi...njena soba je ceka, kad bude spremna.
Posljednje uređivanje od Demi : 08.11.2010. at 07:03
I moja E od prvog dana ima svoju sobu - koja je odmah do nase sobe (i u drugom stanu u Italiji nam je ista postava, ali u Italiju je dosla s nesto manje od 3 godine).
S time da sam ja, kad se rodila, prva 3 tjedna spavala na krevetu u njenoj sobi, pratila joj ritam - ona je vrlo brzo pocela spavati cijelu noc, pa nije bilo problema sa setnjom od sobe do sobe radi podoja, pokrivanja i slicnog.
I sada, sa 7 godina, E je odlican, miran spavac, a sto se tice bliskosti - najblizi smo si na svijetu, naravno!
Posljednje uređivanje od Elly : 08.11.2010. at 07:23
Mislim da bi puno roditelja voljelo da dijete moze spavati u vlastitom krevetu cijelu noc ili jos bolje u vlastitoj sobi, bar smo mi jedni od njih. Jer ako radi niceg drugog to bi znacilo da spava cijelu noc il da se budi jednom.
Nazalost mi nismo te srece ali sta sad proci ce i to. Nas sin od rodjenja ima svoj krevetic u nasoj sobi i po danu spava u njemu ali po noci malo spava tamo, vecinom s nama u krevetu, i mogu rec da to nije komotno.
Ko prvo mi moramo spavat nepomicno da ga ne probudimo i onda smo umorni ujutro i ukoceni a ni ne spavamo zagrljeni cijelu noc ko nekad MM i ja.
Tako da jedva cekamo da ode spavat sam u svoju sobu, naravno da ce nekad bit slatko ako nam se zavuce u krevet ali napominjem SAMO NEKAD, svaki dan je prenaporno.
Inace sad ima 11,5mj i tek sad se poceo budit od 4 puta na dalje ali do sad je bilo katastrofa jer se budio i po 10 puta u 1h kako kad ali 15-20 puta po noci, makar samo zaplakao da ga dignem i zaspao ili vecinom samo trazio sisu u usta, tako da sam sad malo mirnija ali opet se budi previse puta da bi ja odlazila do njega u sobu i dojila.
I jede sve sto vidi po danu i najede se tako da nije niti gladan a nije niti vezan za sisu previse, samo po noci.
moj savjet bi bio da ako imate srece i beba vam spava cijelu noc il se jednom probudi odvojite ju, bit ce vam lakse i imat cete vise mjesta i privatnosti.
Naša spavalica je prvih par mjeseci spavala u našoj sobi u kinerbetu a nakon toga sama u svojoj sobi...i onda je sa 2 godine (i par mjeseci) odlučila došetati k nama usred noći...a zadnjih par tjedana se i kompletno preselila u naš krevet..i tako sad smo svi skupa u velikom krevetu....a bila sam uvjerena da će MOJE dijete spavati samo u svom krevetu(a uskoro će joj sigurno početi i faza kad će zatvarati vrata od svoje sobe
pa uživamo trenutno
Ni meni niš ne fali sva sam fino zaobljenaJa poznam ljiljanine blizance, ništa im ne fali !
Šalu na stranu ja u zajedničkom spavanju ne vidim problem.
Ako dođem s posla u pet onda kuham za drugi dan, pospremim nešto (nikad dovoljno) opslužim sve strojeve (perilice, sušilica) pa opeglam. Začas je osam.
Djecu niti ne opažam.
Zato kad se lijepo svi navečer opustimo u krevetu onda se klinci "razvežu" i pričali bi, pričali...pa ne bih trenutke dala za pola milijuna eura...a kamoli za mišljenje psihologa...(bez uvrede molim nije bila ta namjera)
A eto ja imam vremena i vremena cijeli dan sa sinom doma, ne radim jer sam do prije koji dan bila na porodiljnom ali jos jedno godinu dvije necu raditi jer cu bit doma sa malim do vrtica (imamo mogucnosti na srecu pa je dovoljno da muz radi), tako da ga se nagledam 24h na dan (i spava s nama iako ce za koji dan 1g) i pasalo bi mi malo da spava u svojoj sobi al eto imamo dijete koje ne spava bez sise vise od sat-dva tri kad smo sretni pa mu se veselim i po noci hihihihi.
Ipak glasam za odvojenu sobu ako je moguce (beba ipak odredjuje).
Posljednje uređivanje od SaraRi : 12.11.2010. at 00:07
Tak sam i ja povremeno mislila, kako bi bilo lijepo da ode konačno u svoju sobu... Pa kad će konačno u svoj krevet, već su mu 2, pa 3, pa 3 i pol godine... I znaš što? Kad je otišao, sad mi fali. Ponekad se noću ustajem samo da mu pomirišem kosicu i poljubim ga. Pa sad uživam u odlasku na spavanje (obavezno ja ili MM ležimo s njim dok ne zaspi).
Posljednje uređivanje od martinaP : 12.11.2010. at 10:39
Pa imaš u psihoanalizi - ako potrebe djeteta u određenoj razvojnoj fazi ne budu zadovoljene, ono se na neki način "fiksira" u toj razvojnoj fazi, i teže prelazi u sljedeću razvojnu fazu.
Moje iskustvo isto tako to potvrđuje.
Moju malenu čuvala sam najviše ja, pa MM, rjeđe baka. Uglavnom sam malenoj uvijek bila na raspolaganju (do 3 godine bile smo zajedno kod kuće). Ona se vrlo brzo adaptirala na vrtić, rado se igra s drugom djecom.
Ove jeseni ja je dovedem, njena grupa je već na igralištu. Dolazi druga mama sa sinom, krenuo je otprilike kad i moja curica (prije godinu dana).
Moja malena ulazi u grupu, prilazi prijateljici i uključuje se u aktivnost. Čekala sam da joj mahnem (
Kasnije sretnem tu mamu. Odgajateljica joj je rekla: "On je jako vezan za vas." Mama se čudi, pa uopće nije vezan za nju, čuva ga svaki dan baka, a i teta čuvalica. Ja govorim toj mami da sam ja svojoj curi valjda "dosadila".
O vrtiću nema govora ako roditelji ne žele upisati dijete. Ako se dijete upiše, ono tada prolazi proces adaptacije, tj. postupnog privikavanja, u početku po pola sata-sat itd.Imam drugaricu kojoj dete sa 2.5 spava sa njom, ona ne radi i dete je toliko vezano za nju da ni na sat vremena nigde ne moze da se odvoji od njega, dete ni sa kim drugim nece da ostane, o vrticu kod njih nema ni govora...
No, ovo što je to dijete još dosta vezano za mamu i nije toliko čudno. Naime, strah od odvajanja osjeća se do 3 godine. Nešto više ne mogu reći, jer te ljude ne poznajem.
Već sam napisala da mi se čini da bih malenu bez nekih teškoća mogla premjestiti, no, ne žuri mi se. Kad ona poželi svoj krevet, rado ćemo udovoljiti toj želji.Sa druge strane, ne znam koliko traumaticno dete kasnije dozivi odlazak iz roditeljskig kreveta (koji je kad tad neminovan),
Inače, nešto joj je govorila baka, moja svekrva: "... pa da onda mami i tati ne smetaš..."Mislim da nije u redu da svekrva s 5 km udaljenosti određuje tko će gdje u našoj kući spavati, jer meni moje dijete ne smeta (a ni MM-u).
Bila sam svojevremeno na Rodinoj radionici "NE! po guzi", mame su pitale i za spavanje, i cure su rekle da, koliko su čule od drugih mama, djeca s 5-6 godina skoro sva traže svoju sobu.
Ovo mi tako tužno zvuči. No, moram priznati da je kod nas prije 30 godina bila moda da dijete odmah ima svoju sobu, jer se na taj način pokazivao "visok standard".za razliku od toga kad je od malena naviknuto da je samo...
prije nego sam rodila sam imala ideje o spavanju bebe odvojeno u kinderbetu i o tome kako mi trebamo imati mir u brčnom krevetu i mogu vam reći da je sve palo u vodu
moja curica (sad ima godinu dana) je dosta i spavala u kindaču, ali bi je gotovo uvijek pred jutro stavila kod nas. zadnjih dana je sve više s nama jer baš pokazuje da to želi tj. plače čim je stavim u kindač. muž kaže da uživa kad je ona s nama i svi troje spavamo mirno do jutra. bliskost s mužem i privatnost je ionako na kušnji s malom bebom no tada su druge stvari (kao spavanje s njom) baš te koje zbližavaju par
Pozdrav!
Muče me slični, ali ipak malo drugačiji problemi. Naime, suprug i ja smo podstanari u stanu koji nam savršeno odgovara po svemu... osim što baš nema mjesta za bebu (koju sad već čekamo).
U spavaću sobu krevetić NIKAKO ne stane. U dnevnu stane. Imamo mogućnosti ili da spavamo na kauču u dnevnoj, a beba u krevetiću do nas, ili da pak svi troje spavamo u našem krevetu. To još nismo odlučili i zapravo nam niti jedna od ovih opcija ne bi bila neprihvatljiva.
No, mene zapravo više muči što po danu... Ako će bebin krevetić biti u dnevnoj sobi, to znači da će ona cijelo vrijeme biti ondje, odn. da će biti izložena svemu što se kod nas događa - od ljudi koji nas posjećuju, do veša koji se suši i pegla... I zapravo će cijelo vrijeme netko biti u blizini dok ona spava, odn. neće imati baš nikakvog mira.
Suprug je dobio ideju da kupimo putni krevetić i smjestimo ga NA svoj krevet, da beba ima mira po danu, ali to mi se čini nekako preopasno.
Sad me uhvatila nekakva panika i silno želim naći veći stan. Nekako mi je glupo da moja beba odrasta u dnevnom boravku, kao ja nekad, ako već imamo mogućnosti za nešto bolje. Sad neću ulaziti u problematiku traženja pristojnog stana, mada bih i o tome mogla eseje pisati...
Što vi o ovome mislite? Je li ovakvo razmišljanje doista racionalno ili mi to samo hormoni tvrde?
Beba može biti na vašem krevetu preko dana. Mi svoj krevetić nismo nikad ni koristili i sve bebe su bile s nama u dnevnom boravku dok su bile budne, kad bi spavali, spavali bi na našem krevetu, iako krevetić stoji uz naš. nemoj da te brinu takve stvari, nisu bebe kao sa filmova i časopisa, vidit ćeš.
jednostavno preko svog kreveta raširiš dekicu ili lancun i beba na tome spava.
Mozda moze sama spavati na njihovom krevetu ili u dnevnom boravku kada je manja, ali po mom skromnom iskustvu je nakon treceg mjeseca trebala mir oko sebe dok spava a s 4 mjeseca ju nisam vise mogla ostavljat na kaucu ili krevetu samu jer bi se otkoturala a jastuke i deke odgurala... Ja ne bi bila mirna sa takvim rjesenjem
moje iskustvo je da je krevetic potpuno nepotreban, beba moze spavati s vama a dnevno spavanje na velikom krevetu u spavacoj sobi
ja isto imam mali stan, dnevna soba i mala spavaca, i troje djece. kad smo doma najmanja spava u velkom krevetu dnevna spavanja, a nocno smo mi cure u spavacoj a decki u dnevnoj.
Znači li to da su (vaše) bebe koje su mogle spavati na roditeljskom krevetu preko dana bile manje živahne u snu ili što?
Imam nećakinju od 8 mjeseci i vjerujem da nema te sile koja bi nju zadržala na krevetu bez nekakvih ogradica ili sl. Zato me to brine
Moj i preko dana spava na mom krevetu. Imam babyphone i idem k njemu čim se počne meškoljit ako več ne cendra, jer se dogodi da krene puzat po krevetu čim se probudi. Imam i brdo igračaka na krevetu upravo za takve situacije jer mu to malo odvuče pažnju od naginjanja preko ruba kreveta. Tako sam i sa starijim.
Sad me još nešto zanima i vjerojatno ću vam biti smiješna s tim pitanjem...
Kako tehnički izvedete spavanje s djetetom u krevetu? Ima li dijete vlastiti jastuk? Između vaših ili malo niže, tj. je li vam djetetova glava u ravnini s glavom ili tijelom? Ima li dijete onda svoj poseban pokrivač? Suprug i ja koristimo jedan zajednički pokrivač pa ne znam je li to bolje ili gore za dijete...
Posljednje uređivanje od mishekica : 11.06.2012. at 06:29
mishekica nemoj se zamarati tehnikalijama, kad dođe vrijeme pronaći ćete način koji vama paše. nema tu nekog univerzalnog savjeta ili rješenja -
svaka obitelj ima svoju dinamiku i svoj način, ne postoji šablona koja bi vrijedila za tebe i mene jednako.
evo, moja bebe spava sa mnom na bračnom krevetu, pokrivam je s njenim pokrivačem, ispod ima tetra pelenu koja je raširena preko nepromočive zaštite. kako će biti kad malo poraste, ne znam i o tome ni ne razmišljam ovaj tren.
starije dijete je spavalo godinama s nama, nekad s jastukom, nekad bez njega, ponead bi otišla svokevoljno u svoj kinderbet pa ostala do jutra.
ponekad je željela zaspati odmah u kindaču pa bi poslije došla do nas. i tako, razne varijacije na temu.
moj savjet ti je da ukineš odmah sva očekivanja i zamišljanja da mora biti ovako ili onako. prati ritam svog djeteta, prati ono što vama u globalu najviše paše i tako se postavi u praksi.
Da vidiš kako ćeš bez problema rješavati te "tehničke" probleme na licu mjesta
Šalu na stranu, jako malene, tj.prvih dva-tri mjeseca moji bi bili visoko, između naša dva jastuka, u svojem kao gnijezdu, to imaš za kupiti, ali se vrlo lako improvizira od jastuka za bebe ( ono u čemu se beba može nositi ).
Kad ojačaju i postanu pokretljivi, već sama vidiš. Meni je bilo bolje da su oni na rubu, prema krevetiću koji je bio uz krevet, ali bez svoje stranice, a ja u sredini. I sa svojim pokrivačem na početku noći, a kasnije kako kad...
S vremenom,
Pa lijepo kombiniraš što god vam padne na pamet, prvi dio noći u krevetiću, pa malo u velikom krevetu, pa opet pred jutro, ako skupiš snage, u krevetić...Ma, divne su noći te prve godine, nikad ne znaš koje te iznenađenje čeka
I nadaš se da ćeš imati dijete koje će brzo početi spavati cijele noći (kod mene je uspjeh bio 2 od 3), no naravno, taman kad počneš spavati dođe još jedno...pa tako opet iz početka.
No, ja sam uživala u svakom času roditeljstva pa čak i nespavanja i bez problema sve ponovila tri puta. Bit ćr kako ti, tata i beba odlučite i kako vam bude pasalo. Vidjet ćeš, nećeš brinuti o "tehničkim" problemima.
i ne kupuj dodatni pokrivač dok dijete ne dođe
evo i Beti je napisala jako sličan savjet
Evo, flopica i ja isto napisale, ah, iskusne mame!
Vidi nas...
beba nema jastuk, glava joj je u ravnini sa sisomSad me još nešto zanima i vjerojatno ću vam biti smiješna s tim pitanjem...
Kako tehnički izvedete spavanje s djetetom u krevetu? Ima li dijete vlastiti jastuk? Između vaših ili malo niže, tj. je li vam djetetova glava u ravnini s glavom ili tijelom? Ima li dijete onda svoj poseban pokrivač? Suprug i ja koristimo jedan zajednički pokrivač pa ne znam je li to bolje ili gore za dijete...
ona spava ne bas mirno ali uglavnom nema gdje pasti, s tim da ja nemam preveliki problem cak i da padne s kreveta, mora nekako nauciti jel
Hvala svima na odgovorima. Baš ste divne
A ja imam viška vremena pa razbijam glavu koječime
Posljednje uređivanje od mishekica : 11.06.2012. at 18:22
Kod nas isto osim boldanog.beba nema jastuk, glava joj je u ravnini sa sisom
ona spava ne bas mirno ali uglavnom nema gdje pasti, s tim da ja nemam preveliki problem cak i da padne s kreveta, mora nekako nauciti jel
Mikka kako si ju uspjela to vec naucit? Moj ima 10 mj i stalno mu pokazujem al on uporno na glavu ide. A i stariji je vec hodao kad je naucio.
To se treba naučiti odmah, čim se počnu okretat po krevetu. Samo upornost. Ako treba sto puta mu pokaži, ali oni to shvate i brže.
Bebe SU pametne. Samo moramo biti u svemu uporniji od njih. Svaki put kad krene prema rubu, okreni ga i objasni što treba.
mishekica, slušaj iskusne
ja sam imala dilema i trilema zilion sa prvim djetetom
bila bih zahvalna da me je itko imao umiriti i savjetovati oko nekih
posebno oko kupnje hrpe nepotrebnih stvari
nisam ju ja naucila, sama je skuzila. jednom-dvaput je pala pa smo joj pokazali kak se silazi i ona je odonda pocela tak silaziti. ja isto ne kuzim. ova mala je sva brza, evo hoda ko zmaj s 10 mjeseci. brat joj je prohodao s 12 a sestra s 11, sve ih je nadmasila, luda je skroz.
Sve je to meni jasno, i starijeg sam učila čim je propuzao al su trebali mjeseci i mjeseci da skuži tako da mi je bilo normalno da če i malom trebat duže. Zato me i začudilo kako mikkina s 10 mj več zna. Mom je sad domet da samo viri preko ruba, više se ne naginje jer je dvaput pao. Al ja svaki put njemu pokazujem kako da siđe.
obrazac ponasanja. kao i sve. od pravilnog ustajanja, hodanja, puzanja, polozaja na sisi...tako i ovo.
odmah pokazati pravilan nacin, a ne cekad da krene strmoglavo pa ispravljati.
ajme koksy lool nisam uopce skuzila da si to ti, s ovim novim avatarom koji je <3 :vizualantip:
Joj meni je to ucenje silazenja s kreveta iduca misija. To ga moram.nauciti posto poto, pao mi je CETIRI puta s bracnog. Uzas! Prvi put u gostima kd
Drage mame, molim vas za savjet. Renovirat ćemo stan prije useljenja i imamo priliku napraviti promjenu oko dječje sobe, pa bi mi savjet iskusnih mama bio zlata vrijedan jer ja još nisam mama, ali kanim to postati
1. ostaviti vrata između tako da kad je dijete malo ga možemo lako prebacivati iz dječje u našu sobu, ili čak pustiti u njegovoj ali s otvorenim vratima, pa je blizu nas, a imamo opciju i odvojiti se tako da zatvorimo vrata, a kasnije kada odraste zatvoriti ta vrata i dodati ormare.
2. zatvoriti taj zid i dodati ormare, a dijete staviti u njegovu sobu, pa ići okolo do njega kroz dnevni boravak, kuhinju i hodnik, dužim putem.
3. srušiti zid i pomaknuti ga 70 cm dalje i opet sagraditi bez vrata, tako da se poveća naša spavaća soba i da stane i bebin krevet pored nas i ti ormari. Dječja soba je onda manja, manje ormara stane, ali je naša soba prostranija. Dijete bi bilo onda s nama u sobi stalno.
Što mislite, koja opcija je bolja i zašto? Mislite li da je bolje:
1. da imamo opciju da je beba kraj nas ili odvojeno, kako nam paše
2. da je beba u svojoj sobi
3. da je beba s nama
Hvala puno na bilo kakvom savjetu, nisam još mama pa ne znam si predočiti koliko bi mi moglo biti tlaka dizati se po noći i prešetavati skroz okolo da dođem do djeteta ili koliko ću morati biti "na prstima" da ne probudim dijete ako je pored nas stalno ....
Da ostavimo vrata ili ih skidamo? U svakom slučaju bi zatvorili ta vrata kad djete poraste, ali dok još sada nemamo dijete i kad bude mala beba bi li bilo dobro da ostane komunikacija između naših soba ili bolje da odmah zatvorimo sve?
Hvala puno, puse!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
