Stranica 3 od 5 PrviPrvi 12345 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 101 do 150 od 213

Tema: pomoć u kući tijekom babinja

  1. #101
    lukava puščica avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    524

    Početno

    jao cure, kako ste zabrijale! ccc.

  2. #102
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,052

    Početno

    Citiraj sweetmint prvotno napisa Vidi poruku
    Imala sam laganije porode sto znaci da sam se mogla kretati nakon 3 dana pri izlasku iz bolnice, MM nije imao godisnjeg ali je preuzeo veci dio na sebe nakon sto bi dosao doma. Prva beba-mozes joj se posvetiti maximalno, mozes lezati duuuuuuuuuugo u krevetu s njom, odmarati i rasporediti sebi svoje slobodno vrijeme kako ti zelis. Druga beba + dijete od 2 godine ? Pa bas i ne mozes. Nije isla u vrtic jer sam ja bila doma..pa dijete trazi isto tako svoje paznje, svoj rucak, svoje presvlacenje i tvoju zrtvu da se odreknes nekih stvari. Muz je naravno dio svega toga, ali njegovo slobodno vrijeme koje se moze posvetiti djeci dolazi tek nakon 17 h.

    Meni je NAJNORMALNIJE da mi mama dodje i pita treba li mi pomoc. I NAJNORMALNIJE mi je da se ja njoj (i tati) obratim za pomoc.
    Niti se osjecam manje vrijednom (boze sacuvaj) radi toga.

    Ana.m pa to je tvoj "problem" sto ne trebas pomoc, ili je nemas od koga traziti. Saltaj dalje ...
    ali ne razumijem zasto uporno drugima pokusavas dokazati da njima ne treba ili da je to nesto abnormalno?! bezveze...
    X
    Moram se složiti s ovim postom.
    Mene smeta to ogromno čuđenje nama koje smo prihvatile pomoč bez imalo grižnje savjesti i osjećaja dužnosti, a isto tako me smeta uporno isticanje da muž može sve.
    Ma i moj može.

    Različiti smo, imamo različite načine života, različite "repove iz prošlosti" i nema šanse da svi funkcioniramo jednako.
    Mi živimo u odvojena 3 stana u jednoj kući i neminovno međusobno surađujemo. I puno puta moram reči, hvala Bogu da je tako.
    Moja mama mi čuva dijete, ja uzmem puno puta slobodno s posla da ju odvezem kud treba, s druge strane moj tata uzme slobodno s posla da mi pričuva malog ako taj čas ne mogu ni ja ni MM.
    Oko ručka se čujemo svaki dan, dogovaramo tko danas kuha i što, to nam je svakodnevnica.

    Jedino se "ne mješamo" jedna drugoj u pospremanje, peglanje, čišćenje, to svaka radi kad i kako želi.
    Naravno, i tu je izuzetak situacija ako treba pokupiti veš jedna drugoj jer je počela kiša.

    Naš cijeli život je međusobna suradnja i nema tu koliko ja tebi toliko ti meni. Svatko daje koliko u kojem trenu može.

  3. #103
    Cocolina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    864

    Početno

    Anemona, vještica, sweetmint a što drugo reći nego X veliki kao kuća.

  4. #104
    Sani1612 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    blizu zg
    Postovi
    2,582

    Početno

    Imala sam pomoć nakon prvog poroda i nakon drugog.I to takvu da su se izmjenjivale mama i sveki.Sveki je čak par dana pred termin ostala
    doma i bila mi na raspolaganju...a da ne pričam da mi je za vrijeme trudova bila desna ruka.Žena je fenomenalna.
    Da ne duljim previše,u potpunosti se slažem s Anemonom.

  5. #105
    Dijana avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Postovi
    6,003

    Početno

    Ja mislim da ima razlike dođe li ti nakon poroda mama ili svekrva.
    Mislim, moja svekrva
    je jedna prekrasna i jako vrijedna žena, i puno mi je fizički pomogla nakon poroda...ali
    mi je isto tako i jako išla na živce, npr. kad me onako ispitivački gleda jesam li dobro
    namjestila bebu na cicu, ili kad komentira kak je njoj mlijeko bilo žuto (čitaj kvalitetno), a
    moje nekakvo bijelo. Ma bilo je toga brdo..meni se doduše otada produljio jezik, pa vjerujem da bih ja to danas brzo dovela u red, ali opet žena je starija, pomaže mi, ZNAM da je dobra ko kruh, ali različite smo i nisam s njom ipak tako bliska..pa još uvijek joj govorim Vi.
    Nije to baš najsretnije rješenje, ali eto tako je bilo..Drugi put ću, nadam se, drugačije..
    Eh, da, cure, pa različite smo, svak gleda iz svojih cipela, može se iskustvo iznositi i bez toliko iščuđavanja "kako ti tako možeš, nebijatakonikada"..

  6. #106
    n.grace avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    4,993

    Početno

    Citiraj Dijana prvotno napisa Vidi poruku
    Ja mislim da ima razlike dođe li ti nakon poroda mama ili svekrva.
    Mislim, moja svekrva
    je jedna prekrasna i jako vrijedna žena, i puno mi je fizički pomogla nakon poroda...ali
    mi je isto tako i jako išla na živce, npr. kad me onako ispitivački gleda jesam li dobro
    namjestila bebu na cicu, ili kad komentira kak je njoj mlijeko bilo žuto (čitaj kvalitetno), a
    moje nekakvo bijelo. Ma bilo je toga brdo..meni se doduše otada produljio jezik, pa vjerujem da bih ja to danas brzo dovela u red, ali opet žena je starija, pomaže mi, ZNAM da je dobra ko kruh, ali različite smo i nisam s njom ipak tako bliska..pa još uvijek joj govorim Vi.
    Nije to baš najsretnije rješenje, ali eto tako je bilo..Drugi put ću, nadam se, drugačije..
    Eh, da, cure, pa različite smo, svak gleda iz svojih cipela, može se iskustvo iznositi i bez toliko iščuđavanja "kako ti tako možeš, nebijatakonikada"..
    Slažem se.
    Jedino mi nije jasno ovo s bliskošću sa svekrvom i obraćanja s "Vi"... Mislim da svekrvu ne bih mogla osloviti s "ti", da smo ne znam koliko bliske (a stvarno smo u dobrim odnosima).

  7. #107
    Dijana avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Postovi
    6,003

    Početno

    Pa hoću reći, vidi se da nisam tako bliska s njom, iako o puno toga mogu s njom pričati, samim tim
    što joj još govorim Vi. Nije nikad rekla da bi htjela drugačije, pa sam ja nastavila kako sam i počela.
    Stara škola valjda.
    Istina, to me malkicu smeta, ali svejedno znam da sam se ja sa svojom svekrvom jako usrećila, kao
    i moje dijete s takvom bakom.

  8. #108
    Dijana avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Postovi
    6,003

    Početno

    ngrace, oprosti, totalno sam krivo iščitala tvoj post. Meni je nekako neprirodno da moje dijete
    nekog zove ti, koga ja nikad neću tako zvati. Mislim, sad kad se pokušam ubaciti u taj "mode"
    da je "tikam", isto mi izgleda neprirodno..ali, ne znam, nekako mi je to persiranje ukočeno.

  9. #109
    n.grace avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    4,993

    Početno

    Citiraj Dijana prvotno napisa Vidi poruku
    svejedno znam da sam se ja sa svojom svekrvom jako usrećila, kao
    i moje dijete s takvom bakom.
    To je najvažnije!

  10. #110
    n.grace avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    4,993

    Početno

    Citiraj Dijana prvotno napisa Vidi poruku
    ngrace, oprosti, totalno sam krivo iščitala tvoj post. Meni je nekako neprirodno da moje dijete
    nekog zove ti, koga ja nikad neću tako zvati. Mislim, sad kad se pokušam ubaciti u taj "mode"
    da je "tikam", isto mi izgleda neprirodno..ali, ne znam, nekako mi je to persiranje ukočeno.
    Kužim.
    Vidiš, ja o tom "tikanju" uopće nisam razmišljala... Svog pokojnog svekra sam jako, jako voljela, bio je predivan čovjek. Nisam nikad pomišljala da bih mu se željela obraćati s "ti". Valjda time ipak podsvjesno radim razliku između muževih i svojih roditelja.

  11. #111
    Dijana avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Postovi
    6,003

    Početno

    Pa da, ipak je tu jedna "fina" distanca uvijek prisutna.
    Zato isto kad npr. vissnja priča kako nema problema da njeni dođu
    i dok je ona ne znam šta, polugola dok doji, ok, ali mislim da joj to nije rodbina
    s muževe strane, vissnja, ispravi me ako griješim. Inače, meni je isto
    apsolutno genijalna njena interakcija s rodbinom.Ja bi se uvijek pobrala (ili on)
    iz sobe dok sam dojila, dok je svekar bio tamo (u njihovoj kući).
    Iako je to jedan sasvim prirodan čin, nisam mogla pregrist njegovu prisutnost.
    To je valjda jednostavno tako, prirodno...

  12. #112
    Sani1612 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    blizu zg
    Postovi
    2,582

    Početno

    Što se tiče dojenja i nekog polugolog stanja..moj svekar izađe kada dojim ali zato što je neugodno njemu a ne meni.
    Ja komotno dojim gdje god da jesam ali ja sam takva osoba.Svekrvi se obraćam sa Vi jer me to ipak sprečava da kažem neke stvari koje bi npr.rekla mami,mužu...
    A ovo polugolo stanje..s obzirom da je malo falilo da doma ne rodim sveki je vidjela sve i nakon toga mi je još bliža i draža.

  13. #113

    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    520

    Početno

    ajme, šta sam ja tu svašta propustila...baš sam htjela dodat još neke konkretne savjete kako si olakšati život, ali vidim da još nismo progruntale zašto nam uopće treba pomoć i zašto nam je teško prihvatiti je.
    mislim da dosta ovisi o porodu i fizičkom stanju mame (ja nakon prvog poroda nisam mogla stajati na nogama, padala sam u nesvjest, i doslovno je trebalo brinuti o meni kao o bolesniku, a bila sam dotada skroz zdrava, nakon drugog sam mogla sve), a neke mame stvarno imaju problema u uživljavanje u novu ulogu, totalna ih je panika (vjerojatno u životu nisu držale bebu na rukama niti vidjele dojenje u živo).
    "If you wish to know about a society, notice the way it treats new mothers and babies"
    U našoj kulturi se potrebe same majke zanemaruju u postpartumu i gledaju samo kroz potrebe bebe (mama mora odmarati da ima snage za bebu, mora piti puno tekućine zbog mlijeka….). U mnogim kulturama širom svjeta postoje vrlo određeni običaji o skrbi za oporavak majke i pomoć. U takvim uvjetima, i sama majka je ranije imala priliku pomagati svojim sestrama, rođakinjama, prijateljicama- tako da joj briga za bebu nije bila strana i njena su očekivanja bila realistična.
    Za zdravi postpartum, jako je važno zdravlje prije poroda, zdrava prehrana, dovoljno odmora (većina žena ulazi u babinje u biti iscrpljena, zbog čestog buđenja, bolova, priprema i sl.) Osim toga, jako je važan sam porod, kod prirodnog poroda bez intervencija vrlo je vjerojatno da će oporavak biti brz. Ženama se premalo naglašavaju rizici npr. carskog, epiduralne, epiziotomije, a definitivno se zanemaruje emocionalni i psihološki doživljaj.
    Neke žene su nakon poroda super i sve mogu same (ali previše aktivnosti može npr.pojačati i produžiti krvarenje). Neke pak ne shvaćaju da im je pomoć potrebna, neke ne žele opterećivati rodbinu i prijatelje, neke žele privatnost pa im smeta pomoć u kući, neke osjećaju da je traženje pomoći znak neuspjeha i nemogućnosti nošenja sa svojim odgovornostima, neke su sramežljive pa ne pitaju sve...Mislim da već među nama ima svih tih primjera..

    Ali normalno je da majci treba pomoć. Naravno da ćemo sami dozirati koliko i od koga. A puno možemo i sami napraviti ako se unaprijed pripremimo.

  14. #114
    ana.m avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2004
    Lokacija
    Zagreb,wild west
    Postovi
    9,220

    Početno

    Ne iščuđavam se ja toliko vama koliko vi uporno govorite o nekim superženama, dokazivanju (ne znam kome) i ne znam čemu samo zato što eto, nemamo ili ne želimo ničiju pomoć...

  15. #115

    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    3,504

    Početno

    Citiraj Dijana prvotno napisa Vidi poruku
    Pa da, ipak je tu jedna "fina" distanca uvijek prisutna.
    Zato isto kad npr. vissnja priča kako nema problema da njeni dođu
    i dok je ona ne znam šta, polugola dok doji, ok, ali mislim da joj to nije rodbina
    s muževe strane, vissnja, ispravi me ako griješim. Inače, meni je isto
    apsolutno genijalna njena interakcija s rodbinom.Ja bi se uvijek pobrala (ili on)
    iz sobe dok sam dojila, dok je svekar bio tamo (u njihovoj kući).
    Iako je to jedan sasvim prirodan čin, nisam mogla pregrist njegovu prisutnost.
    To je valjda jednostavno tako, prirodno...

    U pravu si, ali moji svekiji se nikad nisu ni gurali u tu pricu. Iako su tada jos ziveli u Beogradu i mogli da navracaju kad god, stvarno su bili uvaidjavni. Moguce i da je MM tu nesto izregulisao, da im je rekao kad je zgodno da dodju, i to mi je OK. Nisu se svakako uvredili. A i kad bih se povukla u sobu sa bebom niko nije isao za mnom.

    A i ja sam u pocetku (posle oporavka, kad smo vec poceli normalno da idemo u goste) odlazila u drugu sobu da dojim kod svekija (cinilo mi se da je svekru prilicno neprijatno pa zato). Ali sam isto tako dozivela da moj drugar kao oparen skace sa stolice i izlazi iz sobe kad sam krenula (potpuno mehanicki) da vadim sisu cim je beba krenula da zeva.

    Vec posle prve godine, cak je i svekru prestalo da bude neprijatno, jer da se sklanjao kad god sisa, ne bi uopste vidjao unuku. Sad, posle 3.5 godine dojim kod njih u boravku, dok svi opusteno caskamo i vise nikom nista nije neobicno

  16. #116

    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    3,504

    Početno

    ana.m ja ne mislim da je iko super zena ili da se dokazuje ako nema pomoc. Isto tako mi je sasvim OK da se nekome nudi pomoc ali da je on odbije jer prorpatni asortiman koji uz to ide nikako ne odgovara.
    Iskreno, malo mi je neobicno da neko zivi prilicno izolovan od svoje rodbine/familije, ali naravno da mogu da razumem. Nit se svi ljudi slazu, niti nekog moras da volis samo zato sto ti je rod. Ja imam tu srecu da su moji roditelji ostali jako bliski i povezani sa svojim sestrama i bracom, a samim tim i ja sa njima i njihovom decom.

  17. #117
    SikaPika avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    2,554

    Početno

    Meni je samo žao što nikada nisam bila posebno bliska sa sestrama i bratom (puno su stariji od mene, a i nismo odrastali zajedno), starci su umrli, no zato sam s MM obitelji dobila novu obitelj. Njegove starce zovem mama i tata (prastara škola ), jako sam bliska s njima, a i s ostalom MM rodbinom i to mi jako, jako puno znači.

    A to da mi je bilo bed tražiti od sveki da mi opegla, a onda joj ne dati bebu, uh, ne bih da ispadne bed, ali zašto ona, kao baka, dakle majka mog muža, oca mog djeteta ne bi nosila bebu?
    MM i mene je sveki vozio na dan poroda u bolnicu na pregled, čekao je vani nekoliko sati da vidi što će biti, otišao s MM po torbu, vratio se s njim, opet čekao da on uđe kod mene i još su negdje oko ponoći on i svekrva došli u bolnicu jer nisu ni MM ni mene mogli dobiti na mob (mislim ono, ja rađala, halo) da provjere što se događa.
    Sveki nas je dovezao iz bolnice, držao je Mašu kao kap vode na dlanu, gutao je očima punih suza. Kada vidim koliko je vole, pa tko bi im bilo što uskratio (ok, ne pustim im da joj daju slatkiše, ah ta luda snaja).
    Ja sam imala dvije bake, no ni jednog didu nisam upoznala. Jedna me baka odgojila, a dide sam uvijek tražila u nekim seoskim čičama s kojima sam stala i pričala o svemu i svačemu... Zato sam toliko sretna i Bogu zahvalna što moje dijete ima njih dvoje (i još dvije prabake) i upravo me ona smekšala po pitanju kontrolfrikstva. Više ništa ne mora biti baš ovako ili onako i kao što Vissnja kaže, je li stavila čaše na desnu ili lijevu stranu.
    A to što Vissnja i Anemona imaju, mogu samo priželjkivati u snovima.

  18. #118
    Balarosa avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    2,210

    Početno

    Citiraj tulip prvotno napisa Vidi poruku
    Osim toga, jako je važan sam porod, kod prirodnog poroda bez intervencija vrlo je vjerojatno da će oporavak biti brz. Ženama se premalo naglašavaju rizici npr. carskog, epiduralne, epiziotomije, a definitivno se zanemaruje emocionalni i psihološki doživljaj.
    Ne treba ni tu generalizirati. Nije tema, a znam da nije ni popularno, ali moram napisati da je moj prvi porod bio skoro pa prirodan (nisam mogla izbjeći epiziotomiju) pa je oporavak bio dug i bolan... drugi je bio induciran zbog gestacijskog dijabetesa, s puno dripa, epiduralnom i jednakom epiziotomijom, a oporavila sam se začuđujuće brzo.

  19. #119
    Bodulica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    Dalmacija
    Postovi
    1,993

    Početno

    [QUOTE=vissnja;1739011]Ja uopste ne razumem o kakvoj sramoti pricate i koga molite za pomoc? Pa kad je moja mama bolesna, kad ih smlati grip ili nesto, naravno da joj skuvam/opeglam/pomognem sta treba. Svekijima smo MM i ja letos krecili kucu. Moju baku redovno obilazim, nosim joj skuvano, izvedem je u setnju, idem u dom zdravlja po upute, vozimo je kod doktora. I kad god meni treba (bilo da sam se porodila, bilo da mi je dete bolesno i sama sam sa njom kod kuce, bilo da sam ja bolesna, bilo da je MM na putu pa sam bez auta...) neko od njih ce mi uleteti za sve sto treba. Pa cak iako je sve OK, mama mi ponekad pomogne, zasto da ne?
    To ne znaci da MM i ja ne radimo po kuci, da on ne zna/nece.... I on vozi moju bolesnu baku kod lekara, pomaze mom teci da unese drva, svekijima isto pomazemo (iako su u drugom gradu) i oni nama pomazu...

    Veliki potpis.
    Svoje prvo dijete sam rodila u jesen 91., bez struje i vode, pod granatama i ostalim strahotama rata. Imala sam nepuih 20 godina i najnormalnije nam je bilo da prihvatim pomoć, najviše
    svoje mame kojoj nikad nisam stigla zahvaliti jer je iznenada umrla kad je moj sin napunio 2 god. Dan danas me boli kad se sjetim koliko je ljubavi imala za svog unuka i žao mi je što nije mogla duže uživati u njemu i kasnije u svojoj unuci koju nikad nije upoznala. Moj tata i drugi baka i djed su im također pružali ogromnu ljubav i pažnju i smatram da dijete s viškom pažnje i ljubavi mogu samo profitirati.
    Žao mi je kad vidim kako se neki mladi roditelji namjerno izoliraju i smatraju da je njihova briga jedina adekvatna i dovoljna za dijete. Naravno da sad ne mislim na one poremećene obiteljske odnose i neko pretjerano uplitanje u roditeljski odgoj, ali smatram da treba djetetu omogućiti od najranijeg doba povezivanje s bakama, djedovima i ostalim članovima obitelji.
    Posebno sam alergična na onu sve češću izjavu "sebi smo rodili dijete" koja mi zvuči tako egoistično kao da je dijete nečije vlasništvo.
    Oprostite ako sam koga nehotice povrijedila jer mi to nije bila namjera, ali i mi ćemo valjda jednog dana imati unučad i mislim da nitko ne bi volio da se jednog dana kod svoje vlastite djece osjeti nepoželjno i odbačeno.

  20. #120

    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Postovi
    109

    Početno

    [QUOTE=BODULICA;1741023]
    Citiraj vissnja prvotno napisa Vidi poruku
    Ja uopste ne razumem o kakvoj sramoti pricate i koga molite za pomoc? Pa kad je moja mama bolesna, kad ih smlati grip ili nesto, naravno da joj skuvam/opeglam/pomognem sta treba. Svekijima smo MM i ja letos krecili kucu. Moju baku redovno obilazim, nosim joj skuvano, izvedem je u setnju, idem u dom zdravlja po upute, vozimo je kod doktora. I kad god meni treba (bilo da sam se porodila, bilo da mi je dete bolesno i sama sam sa njom kod kuce, bilo da sam ja bolesna, bilo da je MM na putu pa sam bez auta...) neko od njih ce mi uleteti za sve sto treba. Pa cak iako je sve OK, mama mi ponekad pomogne, zasto da ne?
    To ne znaci da MM i ja ne radimo po kuci, da on ne zna/nece.... I on vozi moju bolesnu baku kod lekara, pomaze mom teci da unese drva, svekijima isto pomazemo (iako su u drugom gradu) i oni nama pomazu...

    Veliki potpis.
    Svoje prvo dijete sam rodila u jesen 91., bez struje i vode, pod granatama i ostalim strahotama rata. Imala sam nepuih 20 godina i najnormalnije nam je bilo da prihvatim pomoć, najviše
    svoje mame kojoj nikad nisam stigla zahvaliti jer je iznenada umrla kad je moj sin napunio 2 god. Dan danas me boli kad se sjetim koliko je ljubavi imala za svog unuka i žao mi je što nije mogla duže uživati u njemu i kasnije u svojoj unuci koju nikad nije upoznala. Moj tata i drugi baka i djed su im također pružali ogromnu ljubav i pažnju i smatram da dijete s viškom pažnje i ljubavi mogu samo profitirati.
    Žao mi je kad vidim kako se neki mladi roditelji namjerno izoliraju i smatraju da je njihova briga jedina adekvatna i dovoljna za dijete. Naravno da sad ne mislim na one poremećene obiteljske odnose i neko pretjerano uplitanje u roditeljski odgoj, ali smatram da treba djetetu omogućiti od najranijeg doba povezivanje s bakama, djedovima i ostalim članovima obitelji.
    Posebno sam alergična na onu sve češću izjavu "sebi smo rodili dijete" koja mi zvuči tako egoistično kao da je dijete nečije vlasništvo.
    Oprostite ako sam koga nehotice povrijedila jer mi to nije bila namjera, ali i mi ćemo valjda jednog dana imati unučad i mislim da nitko ne bi volio da se jednog dana kod svoje vlastite djece osjeti nepoželjno i odbačeno.
    Potpis na kvadrat

  21. #121
    ana.m avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2004
    Lokacija
    Zagreb,wild west
    Postovi
    9,220

    Početno

    Citiraj BODULICA prvotno napisa Vidi poruku
    Veliki potpis.
    Svoje prvo dijete sam rodila u jesen 91., bez struje i vode, pod granatama i ostalim strahotama rata. Imala sam nepuih 20 godina i najnormalnije nam je bilo da prihvatim pomoć, najviše
    svoje mame kojoj nikad nisam stigla zahvaliti jer je iznenada umrla kad je moj sin napunio 2 god. Dan danas me boli kad se sjetim koliko je ljubavi imala za svog unuka i žao mi je što nije mogla duže uživati u njemu i kasnije u svojoj unuci koju nikad nije upoznala. Moj tata i drugi baka i djed su im također pružali ogromnu ljubav i pažnju i smatram da dijete s viškom pažnje i ljubavi mogu samo profitirati.
    Žao mi je kad vidim kako se neki mladi roditelji namjerno izoliraju i smatraju da je njihova briga jedina adekvatna i dovoljna za dijete. Naravno da sad ne mislim na one poremećene obiteljske odnose i neko pretjerano uplitanje u roditeljski odgoj, ali smatram da treba djetetu omogućiti od najranijeg doba povezivanje s bakama, djedovima i ostalim članovima obitelji.
    Posebno sam alergična na onu sve češću izjavu "sebi smo rodili dijete" koja mi zvuči tako egoistično kao da je dijete nečije vlasništvo.
    Oprostite ako sam koga nehotice povrijedila jer mi to nije bila namjera, ali i mi ćemo valjda jednog dana imati unučad i mislim da nitko ne bi volio da se jednog dana kod svoje vlastite djece osjeti nepoželjno i odbačeno.
    Nitko nikoga ne odbacuje i nitko nikome ne brani da se druži s dedama i bakama i nitko nije nedobrodošao.
    Ali...govorimo o pomoći nakon poroda! Za koju sam ja mislila da mi treba kad sam rodila prvo dijete...Jer eto to je tak normalno da žena ima pomoć nakon poroda, svima mame i svekrve dolaze pomoći, skuhati...Pa sam shvatila da mi ne treba i da mi je 10 puta ljepše da smo sami i da neke stvari ipak može odraditi samo mm.
    Vi ste sad prešli u tu neki generalni odnos s familijom što nije tema. A kad se dijete tek rodi dovoljno mu je da se povezuje s ocem i majkom. Stigne se povezivati s dedama i bakama i svima ostalima.

  22. #122
    Zubic vila avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    782

    Početno

    Ja sam od onih koja se poprilično junačila poslije poroda, dijelom i zato što nisam ni imala od koga tražiti neku preveliku pomoć pa sam se na to pripremila. MM je nakon par slobodnih dana morao na posao i koliko mi je god pasalo da mi se nitko ne miješa (pritom ne mislim na muža) i da se u miru "upoznam" sa svojim djetetom, toliko sam sigurna da drugi put ne bi tako. Bila sam doslovno-zgažena. Žena u babinjama treba odmarati i ležati što više. To nisu bapske priče. Tijelu treba mir i vrijeme da se vrati na svoje. To će svaki ginekolog reći. Ja sam iz rodilišta izašla maltene bez krvarenja, odmorna ko ptičica da bi kako sam se doma iz dana u dan sve više naprezala počela curiti sve jače i jače. Tri tjedna nakon poroda sam sva uplašena išla svojoj privatnoj ginekologici koja mi je rekla da se moram odmarati i ležati i MM-a zadužila da pazi da ništa ne radim dok krvarenje ne prestane i onda još neko vrijeme nakon toga.
    Moj zaključak je da ću drugi put, ako ga bude i ako mi nitko dovoljno blizak ne bude na raspolaganju barem da kupi namirnice, skuha i pobrine za veš prvih minimalno mjesec dana i to svaki dan, da ću naći neku tetu čistilicu i platiti joj da dođe par sati dnevno. Ne želim ni da MM kad dođe u 17h s posla umjesto da uživamo svi skupa, da juri u dućan pa kuha pa pegla i onda ujutro ide raditi. Svaka čast ako nekome ne treba pomoć, ali ja sam na dosta težak način naučila da ne možeš i ne trebaš uvijek sve sam.
    Posljednje uređivanje od Zubic vila : 13.11.2010. at 14:13 Razlog: tipfeleri

  23. #123
    kovrčava avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    ZAGREB
    Postovi
    367

    Početno

    Poslije oba poroda (carska) imala sam pomoć svoje majke i nećakinje, uz MM, i mislim da bez njih ne bih tako bezbolno prošla kroz oporavak (i nakon prvog carskog katastrofalne glavobolje) i hvala im na tome, inače sam sposobna, organizirana, kontrolirana,(počela oba puta raditi nakon 6 mj, i organizirala život), ali u tim trenucima sam trebala , i imala sam pomoć, nije me smetalo što je netko u tom trenutku kod nas, i ne znam kao remeti naš mir i sl. Sretna sam što imam predivnu obitelj na koju se mogu u bilo kojem trenutku osloniti, pa tako i u postporođajnom periodu. Ne volim glumiti turbo modernu mamu, ženu, kućanicu, domaćicu, ......

  24. #124
    dorotea24 avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2004
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    2,775

    Početno

    oba puta sam imala pomoć mame i svekrve. jedna i druga su mi kuhale i donosile ručak, pospremale i pravile društvo. nakon drugog poroda stariji sin je prijepodne boravio kod bake kako bi mogao ići u šetnju i boraviti vani. muža ne računam pod pomoć nego pod normalno, mi uvijek dijelimo sve poslove po mogućnosti i vremenu. mislim da je pomoć uvijek dobrodošla, barem meni. a društvo mi je također pasalo. nakon prvog poroda dva tjedna mi nije odgovaralo da mi dolaze gosti jer sam bila sva "pogubljena", ali nakon drugog poroda zvala sam si najbliže prijateljice na kavu čim sam došla kući iz bolnice i jako mi je pasalo društvo, a i jedva sam čekala da im pokažem svoju novu bebicu.

  25. #125
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,052

    Početno

    Citiraj dorotea24 prvotno napisa Vidi poruku
    oba puta sam imala pomoć mame i svekrve. jedna i druga su mi kuhale i donosile ručak, pospremale i pravile društvo. nakon drugog poroda stariji sin je prijepodne boravio kod bake kako bi mogao ići u šetnju i boraviti vani. muža ne računam pod pomoć nego pod normalno, mi uvijek dijelimo sve poslove po mogućnosti i vremenu. mislim da je pomoć uvijek dobrodošla, barem meni. a društvo mi je također pasalo. nakon prvog poroda dva tjedna mi nije odgovaralo da mi dolaze gosti jer sam bila sva "pogubljena", ali nakon drugog poroda zvala sam si najbliže prijateljice na kavu čim sam došla kući iz bolnice i jako mi je pasalo društvo, a i jedva sam čekala da im pokažem svoju novu bebicu.
    Evo, u ovoj recenici je sva mudrost. Cijelo vrijeme citam temu i nikako da shvatim sto mi je cudno s tim muzem i pomoci, a kad tamo, ja isto kao dorotea, muza smatram pod normalno.

  26. #126
    ana.m avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2004
    Lokacija
    Zagreb,wild west
    Postovi
    9,220

    Početno

    Ok, i ja smatram muža pod normalno. Nisam ni mislila da muž inače ne radi i ne sudjeluje u poslovima po stanu. Čudilo bi me uopće da neki koji ništa ne rade odjednom postanu svevrijedni i sve znaju. Zašto je to uopće trebalo tako naglasiti?
    Baš će neki koji doma samo sjedi sad odjednom i peglati i usisavati i kuhati...Zasigurno!
    Ali opet moram naglasiti da je nama to dovoljno.

  27. #127
    Ripcord avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,160

    Početno

    Nakon prvog poroda imala sam toliko problema da ne mogu zamisliti što bih da sam bila bez mame, tate i brata. Od mastitisa i pucanja šavova od epiziotomije do iznenadne jake upale sinusa praćene bolovima i visokom temperaturom. Doduše, bila sam mlada i sama s malim, tako da smo tamo ostali živjeti još godinama

    Sad kad rodim ići ćemo prvih mjesec dana svi opet kod mojih (na njihov prijedlog) i jedini nedostatak toga mi je što nećemo moći na početku malo biti sami mm, mali miš, veliki braco i moja malenkost, te se postupno upoznavati i privikavati na zajednički život. No činjenica je da mm vjerojatno neće dobiti nikakve slobodne dane (eventualno 1-2 dana, jer je zaposlen privatnika), a radi od ranog jutra do predvečer. Također stariji sin ide u školu pored bake i djeda (tamo gdje smo živjeli donedavno, od njegovog rođenja), te bi mi bilo teško da ga ne vidim isto cijeli dan, nego tek predvečer, kad ga mm pokupi, a ovako će biti s mamom i bratom cijeli dan nakon škole.

    A i neću se bunit na svježe kuhana, raznovrsna mamina jela, budući da inače nisam baš od kužine, nego to najčešće mm obavlja

    I da, ništa od navedenog mi neće bit nimalo bed, jer kao što rekoh, osim toga što ćemo počet samovati tek mjesec dana nakon rođenja mališana, pluseva ima puno više (a o tome da me veseli i mjesec dana manjih režija, neću trošiti puno riječi)

  28. #128
    ana.m avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2004
    Lokacija
    Zagreb,wild west
    Postovi
    9,220

    Početno

    Ripcord svaka čast što imaš snage na mjesec dana otići negdje drugdje i to nakon poroda. Meni je nezamislivo tak nešto. Samo mi je u glavi kako sve što sam doma pripremila za bebicu i imam za stariju djecu sada moram pakirati i vuči negdje drugdje, pa onda opet pakirati i vraćati doma...Ajmeeeee. Meni osobno jako naporno!

  29. #129
    Ripcord avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,160

    Početno

    ana.m ma odselili smo se mali i ja prije malo više od godinu dana i imamo još podosta stvari kod mojih doma, jer nemamo baš mjesta u stanu u kojem smo sad nas troje, tako da ne moram nešto posebno pakirat. Dječje robice neke što imam još od maloga kad se rodio i tako imam isključivo kod staraca tako da ću to ovih dana tamo srediti i pregledati i opet ne moram seljakat, nego tek kad ćemo dolazit doma s navršenih mjesec dana. Inače, mm se super slaže s mojima, tako da ni to nije problem, a stariji mali i tako zna ostat spavat kod mojih povremeno (on kaže da je sretnik jer ima sad dva stana na dvije lokacije, što mene nekad ubije u pojam

    Inače, od obitelji će nam dok smo kod mojih dolazit samo najbliža obitelj i kumovi, a frendove ćemo zvat tek kad dođemo doma, što mi je i inače okey razdoblje za započeti s posjetama.
    Posljednje uređivanje od Ripcord : 14.12.2010. at 17:27

  30. #130
    BubikaM avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    166

    Početno

    Nakon prvog poroda ostali smo mm, bebica i ja mjesec dana kod moje mame. Ima puno veci prostor za zivjeti od naseg stana, pa smo zakljucili da ce nam tamo biti bolje. Prevarila sam se. Nastalo je puno razmirica, moja mama je bila malcice ljubmorna sto se nas troje zatvaramo u svoju sobu. Uglavnom, jedva sam cekala da pobjegnemo. Od poroda sam se jako brzo oporavila i skoro da mi nije trebala pomoc.
    Nakon drugog poroda, poucena prijasnjim iskustvom, odlucili smo se odmah nakon rodilista vratiti doma. E sad. Porod mi je bio tezi, a sa time i oporavak. Tjedan dana nisam mogla se dici iz kreveta, osim obaviti higijenu i wc. Tu je bila i nasa curica od godinu i pol. Muz se rastrgao od posla, brinuci se o kucanstvu, starijoj curki, nosio bi malenu bebu kad je plakao jer ja nisam imala snage. Dobro bi nam bila dosla pomoc, ali nismo znali kako da organiziramo nekoga jer nismo imali u malom stanu ni prostora za spavanje. Odlazak mami nije dolazio u obzir. Jeli smo iz restorana, cistili minimalno. Uglavnom, prezivjeli smo.

    Bilo bi super kad se pomoc u obliku mame ili svakrve (ili nekog treceg) nebi mjesala u poslove oko bebice. Da ne govorim o kritikama da nesto dobro ne radim. To je meni najvise islo na zivce i zato smo se drugi put odlucili bez pomoci.

  31. #131
    zeljana02 avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    766

    Početno

    buduci sam imala dosta tezak porod (inducirani,epiziotomija) mama mi dolazi svaki dan (drugi tjedan vec), a sveki vikendom...mm nazalost nije dobio puni godisnji vec samo 5 dana, ali i on mi uvelike pomaze...da sam sama bilo bi mi jako tesko, i uopce mi nije zao sto mi dolaze pomoci jer ne zelim se inatiti nikome, a najmanje sebi kad osjecam da ne mogu sama...

  32. #132
    Trina avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    6,874

    Početno

    Ja se divim vama koje ste prihvatile pomoć jer ja sam valjda luda i jedva da mogu podnijeti kad mi svekrva uđe u kuću, a kamoli da mi se useli kad rodim. Ne trebam, ne želim i ne podnosim pomoći te vrste, ni mame ni svekrve, moja šporka roba je samo moja, suđe, kućanski poslovi itd...sve me to čeka samu posli poroda ali ne mogu protiv sebe jer ne podnosim da mi se itko petlja u život. I ide mi jako dobro tako ,samo što budem duplo umornija nego da mi netko sve to radi

  33. #133

    Datum pristupanja
    May 2011
    Postovi
    20

    Početno

    Moram se nadovezati na ovu temu.Moja mama je već isplanirala svoj kompl. godišnji pa nakon toga po potrebi bolovanje samo radi mene kako bi mi pomogla nakon poroda,i to da dodjem kod nje ,već je i pripremljena soba.ALI ja sam sve to odbila...prihvatila sam pomoć oko hrane (svaki dan će mi donijeti ručak),u super sam odnosima sa mojima ali ipak su me ama baš svi savjetovali da će mi biti najbolje u svojoj kući,jedino tako ću imati svoj mir.Iskreno,žao mi je opterečivati ikoga,znam da to sve radi iz ljubavi ...no ipak smo se uspjele dogovoriti,iako na početku i nije bila baš zadovoljna.
    Prednost mi je ta što će MM mj. i pol biti samnom tako da imam njegovu pomoć...(on je već rekao kako će platiti nekog za čišćenje,peglanje itd. )...bolje da pripazi da se nebih navikla na to).

  34. #134
    andynoa avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Lokacija
    SZ HR bliže ravnici, a ravnica je u uvijek u srcu
    Postovi
    1,166

    Početno

    Moram se i ja nadovezati...
    Sama sam mama i živim sa svojim roditeljima...
    Raspored u našoj kući je sljedeći: radni dan: ja: kuham, peglam, spremam, čistim, dvorim baku od 85 godina, navažam gdje treba i ne treba...mama: posao 7-3, poslije 3: bavi se vrtom, kako koji dan završi ručak, dočeka staroga s posla i uživancija.. tata: poslije posla vinograd, voćnjak i uživancija, baba: apsolutno ništa... brat: živi sam u ZG (seka vikendom pere i pegla veš..i daje tjedne savjete za kasnonoćne večere..)..
    Tako je bilo cijelu moju trudnoću, kada sam rodila mama je uzela godišnji od duuuuuugaaaaaa tri tjedna (roditelji od oca djeteta NIX, nisu ni pitali za unuče), i radila je sve ovo što sam ja radila, + svoje stvari, ali samo u prvih tjedan dana.. pomoć oko kućanskih poslova i bake NISAM ODBIJALA... ali sam uredno ODBIJALA pomoć oko Noića, jer sam sve htjela sama... i svaku njezinu POMOĆ sam smatrala UVREDOM i KOKODAKANJEM... i sad isto na to tako gledam, jer imam osjećaj da se previše upliće... ALI očito to tako mora biti... od prigovaranja i kokodanja u vezi oblekice (od boja do ne znam čega) do šetnji, do njegovog cicanja, do ispitivanja mene jel imam dosta mlijeka... itd... ne želim se sjećati toga u početku...
    ŽELIM uživati koliko mogu i znam u Noiću, a i dati njegovoj baki priliku da ga muzga, gnjavi, priča mu i svašta nešto... IAKO to ponekad zna ići na živce.. drago mi je da ima baku koja ga obožava...

    Evo Noić je sada 2 mjeseca, i rutina je postignuta, tako da ja i dalje obavljam kućanske poslove, dvorim baku, brinem se za njega...i ono što je najbitnije nađem vremena za sebe... mogu se otuširati u miru, mogu popiti kavu u miru, mogu sjesti za internet u miru, mogu s Noićem u šetnju u miru...
    Jedino što još nisam uspjela je rješiti da odem sama u šoping sa Noićem, pošto čekam klokanicu i sling koji ću dobiti za mjesec dana, pa me to malo nervira...

  35. #135
    ana.m avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2004
    Lokacija
    Zagreb,wild west
    Postovi
    9,220

    Početno

    Ja bih samo pitala ove koje se nakon poroda presele kod roditelja...Kaj se muž preseli?
    Moj recimo nikada ne bi pristao na tako nešto, nije samo da ja ne bi. A ako se muž ne preseli, to mi je malo onak...

  36. #136
    Ares avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    402

    Početno

    Mi smo isto dobili ponudu da se preselimo kod mojih, naravno da preseljenje bi uključivalo i mm...ali sam odbila jer želim da nas troje od prvog dana budemo zajedno u našem prostoru i stvaramo naše navike....jedino nisam odbila pomoć oko ručka, čišćenja i sl., to ćemo u hodu rješavati bude li trebalo....

  37. #137
    Ripcord avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,160

    Početno

    Citiraj ana.m prvotno napisa Vidi poruku
    Ja bih samo pitala ove koje se nakon poroda presele kod roditelja...Kaj se muž preseli?
    Moj recimo nikada ne bi pristao na tako nešto, nije samo da ja ne bi. A ako se muž ne preseli, to mi je malo onak...
    Pa normalno da se mm preseli. Nama je bilo super tih mjesec dana iako nam je bilo i super kad smo došli doma. Jedino je mm znao prvih par tjedana nakon što smo se vratili doma povremeno zezat da mu fali ono kad bi došao 'doma', a dočeka ga kompletan meni na stolu

  38. #138
    Trina avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    6,874

    Početno

    Ja to ne mogu zamisliti. Nemojte me krivo shvatiti, ne zamjeram nikome i razumijem svaku mamu u potpunosti ali eto, ja sam takva kakva sam. A da mi se muž preseli kod mojih nakon rođenja bebe, e to ne mogu zamisliti. Isto tako i da se mama preseli kod nas. Ne znam, mi valjda previše cijenimo svoju privatnost. O svekrvi da ne pričam, to bi mi bila teška zona sumraka, ja to nebi mogla izdržati i valjda bi pobjegla od kuće.

  39. #139
    ana.m avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2004
    Lokacija
    Zagreb,wild west
    Postovi
    9,220

    Početno

    Citiraj Trina prvotno napisa Vidi poruku
    Ja to ne mogu zamisliti. Nemojte me krivo shvatiti, ne zamjeram nikome i razumijem svaku mamu u potpunosti ali eto, ja sam takva kakva sam. A da mi se muž preseli kod mojih nakon rođenja bebe, e to ne mogu zamisliti. Isto tako i da se mama preseli kod nas. Ne znam, mi valjda previše cijenimo svoju privatnost. O svekrvi da ne pričam, to bi mi bila teška zona sumraka, ja to nebi mogla izdržati i valjda bi pobjegla od kuće.
    x

  40. #140
    Ripcord avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,160

    Početno

    Ne znam, ja imam super roditelje i poštujem ih, cijenim i volim. Bili su mi podrška u teškim situacijama, pomagali su mi uvijek i dalje to čine. Meni je to normalno kao što mi je i sad normalno, a biti će i u budućnosti, biti uvijek tu za svoju djecu. Zato mi valjda i ne pada teško s njima provodit vrijeme (sad se recimo vidimo jednom, eventualno dva puta tjedno po par sati, no s mamom se čujem jednom svaki dan).

    A mm i ja smo i tako imali svoju sobu kod njih i bili bismo sami i kad bi on došao s posla, a i ranije bi otišli u sobu biti sami navečer. Kao i vikendom kako nam je pasalo. A cijenimo svoju privatnost itekako. No da smo se mjesec dana patili, bogme nimalo.

  41. #141
    winnerica avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,034

    Početno

    Citiraj Trina prvotno napisa Vidi poruku
    Ja to ne mogu zamisliti. Nemojte me krivo shvatiti, ne zamjeram nikome i razumijem svaku mamu u potpunosti ali eto, ja sam takva kakva sam. A da mi se muž preseli kod mojih nakon rođenja bebe, e to ne mogu zamisliti. Isto tako i da se mama preseli kod nas. Ne znam, mi valjda previše cijenimo svoju privatnost. O svekrvi da ne pričam, to bi mi bila teška zona sumraka, ja to nebi mogla izdržati i valjda bi pobjegla od kuće.
    Potpis! Najbolje je da se cijela obitelj preseli...
    Mi smo sve sami obavljali, sva tri puta, nismo nadljudi nego obični mama i tata

  42. #142
    zeljana02 avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    766

    Početno

    danas imamo 3 tjedna , baka nam vise ne dolazi sad hendalmo mm i ja sve sami i jako smo ponosni...najvaznije je da sam ja napokon stala na noge i sve mogu odraditi,a cini mi se da i beba osjeti mir u kuci

  43. #143
    alef avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Postovi
    639

    Početno

    Ja sam nakon poroda prvih deset dana jedva mogla ustati, a kamoli da mogu sama oko bebe ili stagod skuhati isl. Osim toga, beba je dojila skoro pa neprekidno, da ni u wc nisam mogla otici kako treba bez placa i vriske...Prvih 15 dana mama je uzela odmor i bila s nama, a kad sam ja mogla koliko-toliko normalno ustati, dosla je muzeva mama... Vec sam mogla oko bebe sama, ali kuhanje, ciscenje, pranje i peglanje odjece ne bi dolazilo u obzir: tu je sveki nastavila gdje je mama stala. Malkice mi jeste bilo neugodno kad sam se vec oporavila da ja sjedim i gledam tv a sveki kuha, ali sam onda sebi rekla "Zeno, tek si rodila, ne spavas, krvaris, sve jos treba da se vrati na svoje mjesto, odmori pet minuta kad ti beba dopusti, a nek kuha ko nije rodio neki dan" Uglavnom, mjesec dana kasnije, sveki je jos tu, ali i ja se vracam kucnim poslovima kad bebi spava

  44. #144
    Trina avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    6,874

    Početno

    Citiraj Ripcord prvotno napisa Vidi poruku
    Ne znam, ja imam super roditelje i poštujem ih, cijenim i volim. Bili su mi podrška u teškim situacijama, pomagali su mi uvijek i dalje to čine. Meni je to normalno kao što mi je i sad normalno, a biti će i u budućnosti, biti uvijek tu za svoju djecu. Zato mi valjda i ne pada teško s njima provodit vrijeme (sad se recimo vidimo jednom, eventualno dva puta tjedno po par sati, no s mamom se čujem jednom svaki dan)..
    tek sad vidim ovo. ne misliš valjda da ja nemam super mamu i da je ne poštujem, ne volim i da ne voli ona mene ili ja nju. Ja i moja stara ti imamo odnos ko prijateljice, skupa na kavu, skupa u šoping, tema za razgovor more sinje. Ali potegla sam granicu iza koje nedam nikome.

  45. #145
    piplica avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Postovi
    3,170

    Početno

    Meni je pomoć sva tri puta bila neophodna,
    prvih deset dana nisam od šavova doslovno na noge mogla stati,
    sve bih zvijezde vidjela kada bih potegla do kupaonice i natrag,
    a vjerujte mi, nisam nikakva mimoza.
    Ako možeš - možeš,
    naravno da bi svatko najviše volio da sve može sam bez da mu se itko petlja,
    ali kad ne možeš- ne možeš,
    i sretan si da ti ima tko uskočiti.

  46. #146
    lady.x avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Lokacija
    Beograd
    Postovi
    813

    Početno

    Ja sam se porodila u zimu u sezoni gripa, nasi su bili ili bolesni ili rade, morali smo sve sami. Muz ni dana odmora, ja prvo mastitis, temperatura 39 sama sa bebom, posle toga od silnih lekova iritabilna creva - na infuziji tu u stanu svaki cas, lohije trajale dva i po meseca, anemicna, problemi sa ranom... kosmar mi je taj prvi period. I sve se pregrmi, sve se moze, dok te ne snadje ni ne znas koliko snage imas.
    U svom tom haosu, drugarica koja se u isto vreme porodila mi se zali kako nema pomoci, "samo" joj svekrva posalje skuvanu hranu. Cuj - samo. Sta bih ja tada dala da sam makar to imala...
    Sad mislim da sam spremna za svaku situaciju kad sam to pregrmela.

  47. #147
    MASLINA1973 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    531

    Početno

    možda mi je promaklo, ali ipak pitam - zar se ne oglašava nitko tko ne živi u rodnom gradu?
    Zanima me kako brigu oko rođenoga djeteta, starijega ili starijih te kuće vode one koje nemaju ni svekrvu ni mamu ni rodbniu u gradu u kojem žive, muž ne može izbivati s posla dulje od dva tjedna (neovisno o prinovi), a prijateljice rade i po 10 sati dnevno?

  48. #148
    Rivendell avatar
    Datum pristupanja
    May 2011
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,351

    Početno

    Ja nisam u svom gradu, pa je moja mama htjela uzeti godišnji da mi dođe pomoći, ali kako smo u jako malom stanu, neću uopće imati privatnosti ako mi bude tu 24 sata dnevno. Mislim da će mi to biti stres koji bi se mogao odraziti na odnos s bebom u tim prvim danima, pa sam joj danas rekla da nas pusti same prvi tjedan (naravno zavisi od tijeka poroda). Mislim da nam je važnije da se MM i ja povežemo s djetetom i osjetimo kao obitelj nego jeli suđe oprano ili tepih usisan.

  49. #149
    ana.m avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2004
    Lokacija
    Zagreb,wild west
    Postovi
    9,220

    Početno

    Citiraj MASLINA1973 prvotno napisa Vidi poruku
    možda mi je promaklo, ali ipak pitam - zar se ne oglašava nitko tko ne živi u rodnom gradu?
    Zanima me kako brigu oko rođenoga djeteta, starijega ili starijih te kuće vode one koje nemaju ni svekrvu ni mamu ni rodbniu u gradu u kojem žive, muž ne može izbivati s posla dulje od dva tjedna (neovisno o prinovi), a prijateljice rade i po 10 sati dnevno?
    Ja sam u rodnom gradu, ali roditeji nisu! Ni moji ne žive u Zg, ni MM-ovi, daleko su....Rodbina? Pa toga imam, ali samo za kavu popit i rođendan proslaviti. Koja 2 tjedna doma, muž je dobio 3 dana!!! Ajde sad zadnji put čak i GO 5 dana...Zašto misliš da je to nešto ekstra i nemoguće?

  50. #150
    ardnas avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    790

    Početno

    Ja baš želim da mi dođe mama, ne zato što ja nešto neću moći, nego da i ona uživa u unučetu. Mojoj sestri je jako dobro došlo jer joj je prva dva tjedna pomagala. Moji neće biti kod mene jer imamo mali stan, nego će biti smješteni kod rodbine i dolazit će mi svaki dan. MM sam već rekla gdje će nositi košulje na pranje i peglanje, jer na to stvarno neću moći misliti. Sva sreća imam dvije rodice koje su studentice, pa će mi i one dolaziti kada meni bude pasalo. Želim da svi uživaju u bebi, a ne samo MM i ja.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •