Iz pera tate prvotno napisa
Naš malac ce za 1 mj napunit 2 godine. Iako ne priča odlično se razumijemo.
Ponekad kaže mama, ponekad tata i nedavno je počeo s "dagn" što god da to značilo.
Već odavno super oponaša životinje i aute/motore sam što ne prica i to je to.
Vjerujem kako svako dijete ima svoj tempo osobnog razvoja i da ne treba ništa forsirati. Tako da se nista ne brinem oko njegovog govora. Kad bude spreman- pricat ce.
Ipak... Crv sumnje lako dođe. Pogotovo kada baka polupanicnim glasom ukazuje da to nije dobro- neka se ipak ode do psihijatra/logopeda, ili kad baka govori da nedolicno razgovaramo s malim i da mali zbog naseg kompliiciranog jezika ne zeli progovoriti (to govori zato sto je par puta cula da mu objasnjavamo neke komplicirane stvari- i od tada ispada da tako s njim cijelo vrijeme razgovaramo).
Danas mi je pak brat predbacio da zbog naseg nacina komunikacije malac ne zeli pricati (dan prije bio je kod mame, inace to nikad nije niti natuknuo). I to me poljuljalo. Ponukalo na preispitanje. Ali hvala ženici kaj je pronašla ovu temu. Umirio sam se.
Svako ima svoj tempo.