Malo za ilustraciju, moj sin sada devetogodišnjak kasno je progovorio. Mislim da je u dobi od 2 godine koristio desetak rijeći, ne sjećam se točno, nisam mislila da je to zabrinjavajuće obzirom da je sve shvaćao. Uglavnom , motorički je bio jako napredan i emocionalno jako zahtjevan, tako da sam i tada mislila da se ne razvijaju sva područja istovremeno.
Kasnije u dobi od pet godina je odlazio kod logopeda zbog lošeg izgovora glasova (c,z,s), tad je već govorio, ali nikad nije bio previše pričljiv(pogotovo sa nepoznatima nije razgovarao).
Uglavnom, u prvom razredu odveli smo ga psihologu na detaljno testiranje (problemi sa koncentracijom) da bi ispalo u testovima da je izuzetno darovit u logično-verbalnom području. On je tada po testu povezivao pojmove kao odrasla osoba.
Samo da kažem da on niti dan danas ne želi razgovarati na moj poticaj, ali ima beskrajne monologe po vlastititoj inspiraciji. I trenutno je njegov fond rijeći puno već od vršnjaka, nikao na moju inicijativu i forsiranje (to ga odbija ) nego me uvijek pita za značenje bilo koje nove riječi koju čuje. Treba imati na umu da postoje i djeca koju njihov unutranji osjećaj za savršenstvom tjera da pričaju minimalno dok sami ne povežu stvari u glavi.