 |
|||
moj sin je isto kasno progovorio. kad bi ga pitali kako se zove rekao bi : "maca". trenutno mi je najstrože zabranjeno zvati ga "maco" posebno "mala maco".
moje mama i baka optuživale su muže i mene da smo previše šutljivi i da nam zato dijete neće govoriti.
na kraju, progovorio je s oko 2.5 god i išao je logopedu kao šestogodinjak zbog slova "R".
Nisam sigurna da li je pitanje upućeno meni, ali ako je, evo odgovora: moj sin je išao logopedu do trećeg razreda osnovne škole. Govor se razvio ok, možda sporije i kasnije od prosjeka, ali on nikada nije postao brbljavac. Nije taj tip osobe. Sada u 17. godini, po svojoj želji ide u matematičku gimnaziju.Memsudin.gobeljic prvotno napisa
Što se govora tiče, on i danas ima sitnu smetnju, odnosno razliku u izgovoru nekih glasova, zapravo, na govoru mu se čuje da je išao na vježbe kod logopeda, jer su glasovi naučeni baš školski. Moguće je da će se i to izgubiti kad skine fiksni ortodontski aparat. Nije mu to bitno, a ni meni.
Moj prijatelj logoped davno mi je rekao da kod govora ne treba težiti savršenstvu nego razumijevanju i savršenoj razumljivosti, a da nesavršen izgovor nekih glasova daje osobnu prepoznatljivost i draž. Nikad mu neću moći dovoljno zahvaliti.
Moj je propričao s preko 2 i pol godine. Sad se ne gasi, ima 3 godine
Doma vježbamo s njim pravilne izgovore, kroz igru. Vidim jedino da ima problema sa L i R. Do kad se to tolerira? I kako da mu to pomognem savladati?
I naravno č, ž, š malo mekano govori, ali napredujemo
R i L toleriraju i na upisu u školu jer djeca s tim znaju imati problema kod ispadanja mliječnih zubi. Možda s i š isto.... ali ono testiranje spremnosti za upis je okvirna granica do koje bi sve već trebalo biti ok ili na putu da brzo bude ok.
Vrci, učite pjesmice i recitacije napamet. Ako želiš, pošaljem ti materijal na e.mail. Stavi mi adresu u inbox.
Ja sam sve živo zapisivala dok je L. hodočastio logopedu, teoriju i praksu.
Ne znam odnosi li se na mog sina, ali eto sad je 17,5 mjeseci, puno više brblja. Najveću inspiraciju ima za vrijeme vožnje automobilom. Izgovara nekoliko riječi (između 10 i 20), u odgovarajućim situacijama, prepoznatljivo, ali netočno (mama se ne broji). Nekoliko puta je spojio po dvije riječi, smisleno u nekakve krnje rečenice. Intenzivno uočava slova, čita ih i pokazuje kamo god išli, zna cca pola abecede, štampana slova.
Mogu sada potvrditi da je s negdje 18,5 baš intenzivno počeo uvoditi nove riječi. Nije da razgovaramo o smislu života, uglavnom nešto zahtijeva
Izgovor nekih riječi odličan, a za neke mi nije jasno odakle je iskombinirao te glasove. Za sve pita prstom kako se kaže. Recimo jedemo, a on na tanjuru pokazuje - krumpir, i moram mu 10 puta ponoviti, pa isto s rotkvicom i tako cijeli menu ponavljam što je što.
Koliko se očekuje da dijete prepoznaje slova u dobi od kojih 22 mj? Ne učim ciljano slova nego napišem poneki put na papir, ona zapamti i kasnije pokazuje slova magnete. B baka. T tata. M mama. Danas je shvatila L.
Vidjela sam mamu na fejsu pohvalila se da joj dijete sa god i pol zna pola abecede, pa me čisto informativno zanima koliko djeca obično znaju slova u toj dobi kad ih roditelji ne uče i ne forsiraju.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 20.04.2017. at 21:37
Sve ovisi, ako je dijete urednog razvoja ili postoji kakva poteškoća...
Neznam kad su moji stariji počeli a poznavanjem slova abecede,
ali mali autistić ju jako dobro zna od 4,5godine nadalje...
Mog od rano zanimaju slova, mislim da ih sve znao s neke 2 i pol godine,mozda i prije.
Sad s 3god i 2mj zna i napisati dosta slova i sve brojeve (0-9). Na tipkovnici napise svoje ime bez frke, kao i kad trazi crtice (oddbods zna slovkati i napisati, pacman i tako nesto)
Pisati je naucio uz neku pocoyo igricu i uz tigra tea gdje se prstom rade pokreti po ekranu
Posljednje uređivanje od Vrci : 20.04.2017. at 22:38
Po mom skromnom iskustvu dvoje djece, ovisi o karakteru i interesima djeteta.
Stariji mi je sa 13-14 mjeseci na knjizi na stolu pokazao slovo A i rekao da je to "je" (jedro). Ja mu rekla da je to slovo A kao auto. Istog je dana počeo tražiti slovo A po cijelom stanu i šire i pokazivati želju za novim slovima. Na Youtubeu je birao sve abecedne filmiće (i boje). Znao je i abecedu (hr i eng) i boje prije 2. rođendana.
Mlađi ima 2 g i 3 mj i abeceda ga niti najmanje ne zanima. Al je zato sunožno skočio debelo prije brata, prije počeo pričati u 1. licu i još svaštanešto...
Slazem se. Mog ne zanimaju legici, bojanje nula bodova, al sve sto moze slovkati i brojati je zakon.
I da,boje, uf stalno nesto pjeva o bojama
A ja sam radoznala za šta će ti ta informacija
Ako ga niko tome ne uči, dete tog uzrasta ne zna i ne prepoznaje nijedno slovo, niti se to očekuje.
Ali da se ne pravim puno pametna, i ja sam u tom uzrastu pokazala starijoj poneko slovo, jer je delovalo da je zanima. Za mesec dana znala je oko 10-15 slova, do 2,5 je znala sva slova oba pisma, latinicu i ćirilicu. Sin je sam pitao da mu pokažem sa 2,5 godine, i zapamtio je oko 20 slova latinice(tj. sva koja je tada znao da izgovori, možda je prepoznavao i više...).
Sa druge strane, mali rođak je sa 2,5 godine znao da prepozna bar 20 različitih modela automobila na parkingu. Moji nisu znali nijedan u tom uzrastu, a ne znaju ni sada da nabroje 20, osim ako baš pročitaju sa auta.
Pulinka, zato što sam radoznala. Za što će tebi informacija za što će meni?
Zapravo, malo sam pokisla kad sam skužila da ne samo da je uobičajeno da neka slova prepoznaju nego da druga djeca i puno više slova znaju. A kad mi je prvi put pokazala M kao mama, bila sam sva wooooooow od ushićenja. Čudo. Paf. Kao da sam otkrila malog genija.
Nizašta, dokon um, đavolja rabotaPulinka, zato što sam radoznala. Za što će tebi informacija za što će meni?
Ma meni je veća misterija bio taj naš mali rođak sa autima, kako ih prepozna, meni su svi isti, ono, 4 točka, prozori, vrata, svetla, moš misliti
Poenta mog naklapanja-deca tog uzrasta ekstra brzo i lako uče -ako pogodiš ono šta ih zanima i šta jesu u stanju da razumeju- i šta ti umeš da im objasniš LOL. I moj sin je bio radoznao kako se koji auto zove, a ja tuka dok ne pročitam sa auta, ne znam. Pa nije znao ni on sa 2,5.
Ako, naučiće sad kad sam zna da čita. (eto ti info za ubuduće, znao je sa 3 godine sva slova oba pisma, ali čita tečno "tek" sa 5,5 - nije ga zanimalo ranije, a ja nisam forsirala
Vizualno razlikovat slova je kao razlikovat nacrtanog medu od ptice, auto od kuce i sl. Ok, mozda je malo kompliciranije jer su slova slicnija. Al daleko je to od veze s citanjem. Pitaj ti nju kojim slovom pocinje rijec Mlijeko ili Avion ili stogod. Onda ces bolje skuzit kuzi li i koliko.Pulinka, zato što sam radoznala. Za što će tebi informacija za što će meni?
Zapravo, malo sam pokisla kad sam skužila da ne samo da je uobičajeno da neka slova prepoznaju nego da druga djeca i puno više slova znaju. A kad mi je prvi put pokazala M kao mama, bila sam sva wooooooow od ushićenja. Čudo. Paf. Kao da sam otkrila malog genija.
Hm, da, to me i zanima. Razlikovanje, ne čitanje.
Ja sam sa svojom kćeri radila jedan test koji sam našla negdje na netu.
Na papir sam štampanim slovima napisala riječi stvari u stanu, npr. vrata, radijator, stol.....
i onda ih zalijepila na te stvari i ostavila par dana tamo, naravno ukazala njoj na te papirčeke jednom u danu..
za par dana sam skinula papire sa nazivima stvari, a ona je znala šta piše na kojem papiru.
Naučila je razlikovati cijelu riječ i po njenoj dužini i po obliku slova pretpostavljam.
Čitati je naučila u školi, ne prije, ali je npr.ježurku ježića znala napamet sa 2 godine
Da, i moj je znao da je napisana rijec "mama" mama, i svoje ime. Al to nije bilo citanje. Sad zna nesto procitat kad mu se hoce. Al nije bas da mu se hoce
Al svakako ima djece sto i ranije procitaju.
Posljednje uređivanje od Jadranka : 21.04.2017. at 09:20
Samo uživajte.... Djeca ove dobi imaju svakakve faze - oni slova prepoznaju kao SIMBOLE (moj L. je znao gdje piše Diona, gdje Konzum, a gdje Končar, ali on je kužio logotip - nije čitao slova... ) Imali smo na frižideru onu abecedu na magnetima i s tim su se igrali (m kao mama, L kao Leon i slično), aliiiii pravo čitanje je došlo puuuuno kasnije. I između prepoznavanja slova kao simbola i čitanja slijedio je period potpunog nedostatka interesa za slova i brojeve. Nula bodova. Zanimali su ih labirinti, enigmatika i takve stvari, ali slova - figa! Pa je na kraju sve ipak došlo na svoje mjesto.Pulinka, zato što sam radoznala. Za što će tebi informacija za što će meni?
Zapravo, malo sam pokisla kad sam skužila da ne samo da je uobičajeno da neka slova prepoznaju nego da druga djeca i puno više slova znaju. A kad mi je prvi put pokazala M kao mama, bila sam sva wooooooow od ushićenja. Čudo. Paf. Kao da sam otkrila malog genija.
Eto moj sad s 19M zna dvadesetak slova. Bas ima veliki interes za to. Zanimaju ga i marke auta, ali to ne zna sam, nego hoce da mu ja govorim koji je koji. On pipka znakove pojedinih marki po parkiralistu. I slaze legice. Dobro. Al zapravo lose govori za svoju dob. Mislim, u parkicu ima vrsnjaka koji su losiji i koji su bolji. Nije dramaticno, al nikako nije solidno. S druge strane nema nitko da zna toliko slova. Zna i 2 i 3 procitati. Ja to ne vidim kao znak za bilo sto. Ni da je bistar, ni da nije
Btw. kad kazem da zna slova, zna ih tocno procitati. Ne zna napisati. 2 i 3 isto cita, a ostale brojeve zna pokazati. Al nije jos skroz tocan s brojevima.
Fora je da kad netko zeli da mu pokazem, nekad namjerno krivo cita. Lijepim djevojcicama uvijek tocno cita
dakle, prvo i osnovno tražim da me smirite i utješite i da mi poslužite umjesto prijateljice koju inače zovem u ovakvim situacijama a koju sad ne mogu nazvati...
Maleni će mi za koji dan napunit 15 mjeseci. Pokazuje prstom , odaziva se na ime, izvršava upute tipa donesi, daj, vidi... Prohodao je s deset mjeseci, danas se može popeti svugdje, trči, hoda unazad, hoda po stepenicama, spušta se po stepenicama unatraške... ali... Progovorio je prvu riječ sa značenjem s 13 mjeseci, pa je kasnije govorio mama i tata... unazad mjesec dana više ne govori mama i tata, ali je ta prva riječ ostala u upotrebi.
Do neki dan sam bial prilično opuštena, ono ima kontakt očima, razumije upute, tipa donesi auto, pa on iz kutije igračaka donese baš auto... i kao slabije mu ide govor jer je motorički napredniji od braće.. No, onda sam srela logopedinju koju poznajem koja je vidjela dijete i rekla mi da maleni zaista sve razumije, ono, pitala ga ona gdje je mama, nos... i da iam kontakt očima, ali da nju ipak malo brine što je izgubio mama i tata... Pred njom dijete doduše nijednom nije reklo riječ koja je ostala u upotrebi... I da ako za mjesec dana ne uvede neku riječ da krenem po doktorima... Irekla mi sve ono što i sama znam, i što stvarno provodimo... i često ga dovedemo do frustracije ne bi li nešto rekao. Žena me pitala ima li slogova u brbljanju i sad ja već dva dana slušam i nisam sigurna. Znam glupo, ali stvarno nisam sigurna ima li slogova..
Bila sam opuštena, tipa progovorit će, nisu sva djeca ista, pogledaj ga kako se vere posvuda, a sad sam dobro poljuljana...
Nemaš razloga. Neka djeca ne progovore riječ ni do 20 mj, pa kasnije pričaju. Najbitnije je ovo da razumije, ima kontakt, izvršava upute. Logopedinja je nadobudna ili je htjela pokazati da ti je spremna pomoći na taj neki proaktivan način.
pa, ali nije isto kad dijete ne govori i kad se riječi izgube... Ono što nju brine nije da ne govori, već da je prestao upotrebljavat riječi koje je govorio..
Nije izgubio nego nema potrebu govorit sad kad zna da zna i u međuvremenu radi na novim riječima. Kad pričaš s njim naglašavaj mu način na koji dobiješ svako slovo. To ih zapravo najviše muči.
A uostalom, odvedi još jednom logopedu, i vidi što će reći.
Nisam shvatila, koliko sada maleni ima rijeci sa znacenjem ?
rehab, jednu tu prvu... Imao je tri pa dvije prestao koristiti...
I po tablici ta jedna riječ s 15 mjeseci je malo, ono ispod je očekivane za tu dob. Al to me ne brine, a ni logopedinju. Već kao to što je govorio mama, tata pa prestao... Daj, nek se netko javi i kaže da se to zna dogodit... pa da dijete opet spontano progovori, bez terapija...
Poslusaj tu logopedicu. Bez obzira na to sto je sve drugo ok, to je ipak malen raspon rijecnika za tu dob, pogotovo zato sto su se neke rijeci izgubile. Ne mora znaciti da se nesto dogadja i da je u pitanju neka patologija, ali bolje je sve pratiti i snimati, nego pustiti da nesto prodje nezapazeno.
Tim vise sto vam je obiteljska anamneza pozitivna.
rehab, odivritkoji dio onog da me utješite i smirite nije bio jasan...
znam, znam da si upravu... al ono stvarno mi je teško,. baš zbog toga što znam što znači imati potrebu za vježbanjem s djetetom.
Znaaam... Ono sto je pozitivno u ovom trenutku je da znas na sto trebas obratiti pozornost i koji su znaci za uzbunu... Nabavi neku jednostavnu slikovnicu i provedite zajedno svaki dan u listanju i imenovanju pojmova.. Imitirajte zajedno glasanje zivotinja, zvuk auta, popratite sve pokretima ruku, neka to bude mala zabava za vas dvoje. Ja sam osobno protivnik metode frustriranja djeteta dok ne izgovori neku rijec. Ako trazi npr.vodu, radije ti kazi : zelis vodu ? Imenuj mu sto vise i pokusaj kroz igru potaknuti i njega da imitira glasove. Vjerujem da ce sve biti okrehab, odivrit
znam, znam da si upravu... al ono stvarno mi je teško,. baš zbog toga što znam što znači imati potrebu za vježbanjem s djetetom.
Ma, slikovnica vjeruj mi imamo. I već mjesec dana sam maknula sve osim dvije najjednostavnije...ono gdje su na stranici po jedna slika predmeta i svako jutro i nakon ručka pročitamo... Ovo s frustriranjem radim otprilike ovako... on dođe do stola jer vidi svoju kljunašicu na njemu, popne se na stolicu, pa na stol, pa ju ide uzet... Ja mu je pružim i govorim daj uz gestu rukom, i tako ponovim par puta pa mu onda dam i spustim ga sa stola. I nitko mi se nije penjao na stol do njega, ono to nisam dozvoljavala, ali on je nezaustavljiv... Inače kad nešto želi pokazuje prstom, gura stolicu da se popne na nju i to uzme ako je moguće, ono tipa nešto iz frižidera.. Zna gdje sve stoji, od jela i pića. Ako bi išao van, uzme moju torbu, stavi ju na rame i dođe do mene i maše pa-pa, ali bez riječi.
Ova mi logopedinja predložila frustriranje do granice plača, što ne radim, ali sam spremna počet. Misliš da ne idem tom metodom?
Posljednje uređivanje od casa : 11.07.2017. at 19:26
casa, probajte smisliti neke zabavne igre koje bi mu se mogle dopasti. Moj stariji je volio igre prstima i igre riječima.
Ali iskreno, mislim da se brineš bez potrebe jer dijete razumije govor, što je lakše rješivo od nerazumijevanja. Osim toga, dobro si sama primijetila da je dijete motorički jako napredno. To baš tako ide. U toj dobi do treće godine razvoj motorike zna prividno usporiti razvoj govora.
Osim toga, vidi da možda nema kratak frenulum ili lošu oralnu motoriku. Ima tu pomoći. Kad se dočepam fiksnog računala, stavit ću ti vježbe. Sve bu dobro...
Kakvo frustriranje do plača? U knjizi prof Renate Rade sam čitala da nikakvo frustriranje ne dolazi u obzir, npr. da djetetu namećemo osjećaj pritiska ili krivnje jer nešto ne govori. Tad dolazi do problema.
Ja ne bih. Premalen je, nikakva patologija nije dijagnosticirana i ima jos prostora da mu das kredita. Radije bih ovako kako sam ti savjetovala, kroz igru, slikovnice, pjesmice s pokretima..
Nema kratak frenulum, odnosno mislim da bih nakon dvoje djece s kratkim frenulom ja znala prepoznat kratak frenulum. A ni oralna motorika ne bih rekla da je problematična jer sam jede sve, tipa jede cijelu bresku samostalno i kad dođe do koštice pedantno zubićima ju ogoli.
Pjesmice s pokretima voli, i zna pokrete i kao pjeva ali aaaaa, uuuu.
I Žuta, nemoj se ljutit, ali razina ja sam čitala u jednoj knjizi, stvarno nije pozicija iz koje se može davat savjete... Pročitala sam ja puuuuno knjiga o djeci s poteškoćama, jer sam bila osobno zainteresirana, pa ipak ne bih mogla isključit neku metodu školovanog stručnjaka na temelju pročitanog. A do problema dolazi jer su roditelji griješili, jer je gentski, jer ima sto razloga, a ponekad jednostavno zato što shit happens.
Peterlin, pod igre pstima misliš ono ::vaj ide u lov, ovaj trči za njim.. i varijacije uz ono ide mala bubamara, koga traži... ili na nešto drugo?
i ovaj začuđeni smajlić mi uletio greškom...
Ne ljutim se, u redu je to što kažeš. Ali Renata Rade je isto školovani stručnjak. Stvarno ne znam kad je ikom frustriranje pomoglo u bilo čemu. Prije bih rekla da je to znak da stavim nečiju stručnost pod upitnik i potražim drugo mišljenje.
Pa, al aj sam s trećim vježbala tako da sam ga frustrirala i dovodila do plača. I nakon mjesec dana je napredak bio ogroman. Ovdje ima dosta ljudi koji imaju djecu iz spektra, a u spektru se često radi ABA koja frustrira... i daje rezultata iakos e pri tome često roditelju slama srce. I nije meni problem to što si napisala zbog meen, već zbog onih koji čitaju napisano, a čije dijete možda baš sad frustrira neki ABA terapeut.
Renata Rade je vjerojatno to što je napisala napisala za određenu djecu u određenom području i dobi. Ne bih rekla da je Rade mislila da frustracija nikad ne dovodi do napretka. Ako je Rade baš to napisala, posipam se pepelom
Vježbe za motoriku su drugačije.
Ne znam što je točno napisala jer sam pročitala na brzinu, ali poanta koju sam upamtila je da kod djece s usporenim govornim razvojem (a to se sa 15 mj ne može odrediti jer se tolerira jedan cijeli raspon, a ne da sve mora školski, tipa sad sa 10 mj brbljaj, sa 15 govori) ne pritišće dijete da govori, posebno ne do suza. Uopće ne znam što bi to bilo i kako bi to izgledalo. Je li ti objasnila tu metodu?
da, on pokazuje vodu, ja pokazujem daj gestu i govorim daj daj sve dok on ne bude na rubu suza i tek onda dam vodu i kažem voda, voda, voda.
A mi imamo kako je to rehab lijepo rekla pozitivnu obiteljsku anamnezu što ova logopedinja zna, pa je vjerojatno pri njenoj procjeni i to odigralo ulogu. Svakako, ne bih rekla da je nestručna već samo možda ima čvršći stil nego ja ili ti ili Rade. I napisala sam da njoj nije bilo zabrinjavajuće odstupanje od tablice očekivanog broja riječi,već nestanak riječi.
ABA nije samo za motoriku, bar koliko znam.
Brzopletost.... brišem.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 11.07.2017. at 22:19
Tome slično sam radila s malom kada sam je htjela naučiti da mi kaže "da" kada je nešto pitam, i obratno "ne", ako ne želi. Bilo mi je teško pogađati misli. Tako sam stajala i pitala je želi li jesti x, ponavljala joj "da, da", nekako je ukapirala. Moram nekada i sada to prolaziti jer jednostavno neće reći. Predugo je to kod nas išlo da ona nešto traži, a ja skačem i udovoljavam zahtjevu. Valjda je naučila tako. To bih možda svrstala u sindrom prvog djeteta.
Otkud ti to da se ne moze odrediti usporen govorni razvoj kod djeteta sa 15 mj? Naravno da moze.
Casa, odmah sam pretpostavila da logopedinja zna za vasu situaciju i vjerojatno vam je iz tog razloga predlozila tu metodu, ali mislim da za to imas vremena. Ja bih ipak pokusala malo meksim stilom za pocetak.
Kako sad to? Zar svi moraju kao švicarski sat točno sa 10 mj brbljati i sa 15 mj govoriti? Neke stvari nisu kašnjenje nego jednostavno osobina čovjeka. Kao što nije svako odstupanje od prosjeka u visini i težini patologija, tako nije ni ovo.
Onako povrsno citajuci , nije problem nedostatak govora sa 15 mj. nego je dijete imalo par tijeci koje je prestalo govoriti .
Znaci imalo je " korak naprije" i onda " dva natrag "iz cista mira.
Meni je to cisto logicno malo zabrinjavajuce bez da sam ikad procitala ijednu knjigu ili bilo koji clanak o govoru jer nikad nisam imala osobnih problema s tim u ranoj dobi.
casa, sretno. Nemam iskuskustva i nadam se da je samo neka razvojna faza u pitanju.
Ma da - igre prstima su to što si opisala.
Ima ih još cijela hrpa. Ali potraži neke u kojima na kraju treba nešto izgovoriti (dopuniti stih ili slično). Probaj sa slogovima - pjevati LA LA LA... (zbog toga sam mislila da ima kratak frenulum, jer samoglasnike izgovara, pa probaj graditi na tome: kad dijete kao pjeva aaa-uuuu, ti njemu pjevaj LA LA LA...
Što se tiče frustracija do plača - i ja mislim da je to potpuno bezvezan savjet i da bi moglo dati kontraefekte. Ne znam hoće li ti pomoći, ali ja sam svojem sinu znala reći "ne razumijem, probaj mi objasniti, RECI što trebaš", ali ne na način da ga prisiljavam, nego na način da ga potičem. Ali moj sin je imao problema s nagluhošću u toj dobi (sužene zvukovode pune cerumena). Kad se to riješilo, i govor je krenuo. Kad smo već kod toga - možda ne bi škodilo da ti klinca pogleda otorinac. Ako postoji kakva smetnja, to će se vidjeti na timpanografiji i audiometriji. Očito je da tvoj mali čuje, ali je pitanje da li čuje kako treba. Nisam ja neki stručnjak, samo spominjem stvari koje sam iskusila sa svojim djetetom, pa vidi da li se to uklapa i kod tebe.
casa, evo i vježbi za oralnu motoriku (možda još nekome dobro dođe) ali iskreno - mislim da je situacija kod tvog djeteta takva da još uvijek troši više energije na kretanje nego na govor, pa realizacija govora zaostaje.
ORALNA MOTORIKA - vježbe za govorne mišiće
1. PUHANJE
*maslačak
*vata, kokice, perje
*maramice u zrak
*mjehuriće od sapunice, kade i sl.
*zviždaljka
*slamka (raditi mjehuriće)
2.ŽVAKANJE vježbanje jakosti čeljusti
*žvakanje slatkog korjena i igra povlačenja iz usta a dijete ga pokušava zadržati zubima
*grickanje zubima
*stavljanje gumenih bonbona na kutnjake
3.LIZANJE
*sladoled
*lizaljka
*na imitaciju kao mačka
4.ZVUKOVI JEZIKOM
*imitacija ritma
*la, la, la, la na muziku
*''cmakanje'' jezikom
5.MICANJE JEZIKA
*micanje hrane s jezikom od jednog do drugog obraza
*dodirivanje uglova usta jezikom
*oblizivanje ostataka hrane na usnicama
6.USNICE
*držati hranu usnicama
*''Mmmmmmm''
*držati papir usnicama
*fučkati
*zujati, brujati
7.USISAVATI
*kroz slamčicu po mogućnosti nešto gusto
*na imitaciju kao da se hrani lutka
Na početku ćemo opisati vježbe za razgibavanje jezika. Ako ih dijete ne može izvesti, zamolite pedijatra da provjeri podjezični frenulum, koji nekada može biti toliko kratak da ne dozvoljava pokrete jezika prema gore i dijete samim tim ne može pravilno da izgovori ovaj glas. Kratak frenulum možete prepoznati i tako što kada dijete isplazi jezik napolje umjesto oštrog vrha njegov oblik će biti srcolik.
Evo nekoliko vježbica:
Isplazi jezik i pokušaj njime dodirnuti nos
Obliži usne kružno, prvo u jednom pa onda u drugom pravcu (djetetu se može namazati pekmez ili med oko usana)
Otvori usta i idi jezikom iz desnog u lijevi kut usana i obrnuto
Ponovi isto, ali sa zatvorenim ustima (zubi se ne vide)
Otvori usta i vrhom jezika pređi preko vanjske strane gornjih zuba
Vrhom jezika pređi preko ivice gornjih zuba
Umotaj jezik prema gore, iza gornjih zuba
Raširi jezik kao lepezu preko gornjih zuba
Umotaj jezik kao palačinku (sa strane prema unutra)
Konjski kas-oponašanje kako ide konj
Naravno da ne moraju svi u minutu jednako poceti brbljati, zato postoji odredjeni prosjek i postotci. Kada dijete padne ispod prosjeka i ispod odredjenog postotka, onda govorimo o kasnjenju u razvoju. Naravno da postoje i drugi cimbenici koji se uzimaju u obzir, ali postoji standard koji dijete treba zadovoljiti.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom