Mi bili danas kod pedijatrice, bolestan je,
ali usput nam je dala u uputnicu za psihologa...
Veli , s time ćemo krenuti (kad ozdravi)....
Jel tko bio s dvogodišnjim djetetom kod psihologa? Što mogu očekivati na pregledu?
 |
|||
|
|
|||
Mi bili danas kod pedijatrice, bolestan je,
ali usput nam je dala u uputnicu za psihologa...
Veli , s time ćemo krenuti (kad ozdravi)....
Jel tko bio s dvogodišnjim djetetom kod psihologa? Što mogu očekivati na pregledu?
Ništa strašno, ispitivanje se provodi kroz igru, malo crtanja,slaganja kockica, itd. Dijete ne bi trebalo ni osjetiti da je ispitivano.
Moj mlađi sad ima 2,7 mj. Imao je sve razvojne faze u govoru ok, ali propričati nikako. Sve razumije, ali priča na svom jeziku. Oko druge god je govorio samo prva dva slova riječi ma-mama, ta -tata, da-dado(brat), papa-za jesti i još ponešto ali uglavnom to je to. Bili smo kod logopeda sa 2 god ništa posebno nije rekla kaže dođite sa tri sad se ne vidi ništa. Kod psihologa isto ok dođite sa 3 god. I onda je na ljeto znači sa 2,5 god tek počeo nas zvati mama, tata, dado, dođi, i tek je onda počeo sa oponašanjem životinja ono kad ga se pita kako kaže maca? Isto tu negdje je i izgovorio i prvu rečenicu "Mama ide go!"- Mama idemo gore! Evo sad 3 mj kasnije priča sve, ne sve baš čisto još tepa i neke riječi ga je teško razumjeti, ali priča naveliko. A znam i za jednog dečka koji nije ništa pričao pa je počeo sa 2,10 mj. Tako da ja mislim da treba pustiti da prođe neko vrijeme propričati će neko prije neko kasnije. Nadam se da sam nekom pomogla. Pusa velika svim kasnim pričalicama!
on ne crta, niti ne sudjeluje u igri s nepoznatima.... Budu valjda smislili neš za njegarehab prvotno napisa
Ako si bila na razgovoru za vrtić sa bilo kojim djetetom, onda imaš neku sliku kako to izgleda. Vrlo slično... Mi smo bili kad je stariji bio u trećoj godini, isto zbog zakašnjelog razvoja govora. Uđeš s djetetom, razgovaraš s psihologom o općenitim stvarima (porod, obitelj, ostale njima važne stvari). Psiholog nenametljivo "usput" uspostavlja kontakt (ili barem pokušava). U sobi su različite stvari koje privlače pažnju - npr. mali stol s bojicama i igračkama i slično.
Psiholog gleda kako dijete reagira, ništa ne forsira, ali prati da li se drži za tebe (moj se držao ko čičak), da li obraća pažnju na okolinu, da li se u stanju odvojiti od roditelja, da li mu smetaju jače svjetlo i zvuk, da li komunicira verbalno ili neverbalno.
Nama psiholog nije bio prva stanica, nego druga (bili u Suvagu, prvi dijagnostičar bio je logoped, a onda smo dobili uputnice za kompletnu obradu - to ovisi o pojedinom djetetu, kod nas je to bio otorinac, neurolog, fizijatar i psiholog, valjda nisam nikoga ispustila). Ovisno o reakcijama djeteta psiholog nenametljivo usmjerava razgovor, tako da ti to za svaoko dijete izgleda drugačije. Moj sin baš i nije bio spreman na neku suradnju (u toj dobi držao se samo poznatih osoba i poznatih stvari, npr. svoje najdraže igračke) ali to je s vremenom prerastao. Kasnije smo viđali psihologa 1x godišnje (u školskoj dobi čak i rjeđe), a ostalo su odrađivali drugi stručnjaci.
Eto, nadam se da će se još netko javiti da dobiješ bolji uvid s više strana.
Hvala
Da, bili smo sa starije dvoje kod vrtićke psihologice prije upisa.... Samo oni su bili stari 5,5g i 4g pa je bilo lakše nego s ovim malim zvrkom)
Pa meni je zapravo najbolja opcija pustiti dijete da se igra samo, i krajičkom oka ga pratiti dok razgovaram s roditeljima. Ako dijete ne želi surađivati samnom, onda zamolim roditelja da u igri izvuče iz djeteta ono što želim vidjeti. Ono što bi ti ja savjetovala je da djetetu ponudiš olovku i papir i da vidiš kako drži olovku, što crta, da ga promatraš u igri i da vidiš kako se igra (npr. jel razbacuje kockice ili pokušava složiti nešto od njih, jel samo stavlja životinje u red ili ih "hrani", izmišlja neke razgovore između njih...), obraća li ti se samo kada nešto želi ili dijeli s tobom i svoja emocionalna stanja, npr. oduševljenje nekom scenom iz crtića. Prisjeti se kako je tekao djetetov motorički razvoj, reci psihologu kakav je u interakciji sa braćom i sestrama i ostalom djecom (igra li se s njima ili ih samo ignorira). Sve su to činjenice koje je važno psihologu da čuje.on ne crta, niti ne sudjeluje u igri s nepoznatima.... Budu valjda smislili neš za njega
ja bila danas kod logopeda u vrtiću na razgovoru, ja ošla i pitala.
Ona misli da je on tu negdje, sad priča par riječi,sve životinje osim lava, mede, mačke i ptica su vau-vau ( to je i ona skužila), medo je me, lav je lav , mačka je ma ( ali ma je i majca i još štošta), večina riječi su mu pa - i čarapa, i šlape,spavanje,cipele,park neke malo više rastegnute, neke cvileće, i kad dobro pogledaš možda ima smisla. Svi auti su mu tu-tu koji idu brum-brum. On je Mo, ali odaziva se i na ime, pa kad ga pitaš gdi je S, veli Mo. Bojim se da bu dete prije pričalo francuski nek hrvatski. Cvijeće, drveće, lišće je ceće. Cica je titi, ili cmakanje, ali cmakanje je i kreker. Duge riječi su mama, tata, papa, njam-njam, vau-vau, tica ( ptica), teta, mu-mu, dabadabadu
Predlog logopedice je bio da se polako imenuje svaka stvar i više puta mu se ponavlja.
dete crta, nacrtalo danas kravu i reklo da je mu-mu, pokazalo mi i oči krave koje baš i nemaju veze s tijelom, ali ok. Slaže piramide u zrak, sprema.
Jelena . kolko je staro dijete?
Mi dobili termin kod psihologa, u ponedjeljak....
Sad sam se malo raspitala, kod nas u bolnici je samo jedan psihlog, radi s djecom, i odralima, naravno ima više odrasli (većina)... Nalazi se na odjelu psihijatrije...
Navodno nema puno prakse s djecom...
Tak da razmišljam da odemo i poliklinuku helena...
Recite mi, jel bio netko sa svojim djetetom?
Odi u miru na pregled i poslušaj što će ti reći. Ako ne budeš zadovoljna, razmisli o Heleni. Uostalom, nadam se da će se netko javiti i reći iskustva... Koliko ja znam, oni se bave noćnim mokrenjem i takvim smetnjama.
Osim toga imaš još ERF i Suvag. Za dijagnostiku je ERF najbolji i imaju sve. Može se na uputnicu, definitivno imaju iskustva s djecom, a ne moraš nikamo klipsat.
moj je kraj 6/2010
Nisam se dugo javila na temu, pa da objavim; moja Z. brblja i brblja i pjeva, a posebno od 9. mj. otkad ide u jaslice (inače je "berba" 07/10), dijete je procvalo u jaslicama i tete u sasvim lijepo razumiju i pričaju s njom, dapače kažu da je još i jedna od naprednijih pričalica u grupi!
Posljednje uređivanje od winnerica : 05.12.2012. at 03:19
Super!
Ja baš zbog njegovog nepričanja nebih u jaslice... A možda bi ga to potaknulo pa bi počel govoriti, hm....
i moj malo više priča, ali čini mi se više njemački ( mala dost često vrti cd iz njemačkog, a on priča nekaj kao Guten Tag) ili francuski ( on je mo), jučer reko beba čuti. priča, ali ne ko moji ovi veliki kad su bili mali, kaj se tiče jaslica on najmanje pričas, više pričaju klincii mlađi od njega i 8mjeseci)
I mi se prijavljujemo.. 2 godine i 2mjeseca.. Prica identicno kao i od Deaedi, osim kaj je nama nana spava, a ne banana. Također se počinjem brinuti..sve razumije, ali govor nula bodova.. U vrtić ne ide, sa mnom je doma i fakat mu ne nedostaje razgovora 1:1
Čini mi se da postaje isfrustriran zato jer ne moze objasniti kaj hoce, pogotovo u igri s drugom djecom..
A komentara mi je preko glave..on JOŠ ne priča?? Sad razumijem kako je mamama čija djeca JOŠ doje
To što čuje i razumije pojmove,čak i povezuje uzrok-posljedica je jako puno. Da nije tako,onda bi se trebala baš zabrinuti,no da umiriš sebe, odi kod pedice na razgovor pa ćeš vidjeti što ona preporuča,jel treba ići dalje ili ne.
Da umirim tebe i mnoge čiji (uglavnom sinovi) ne pričaju prije treće godine nikakve rečenice, nego samo pojedinačne riječi ili samo dio riječi,najčešće slogove:
Moj sin je tri godine šutio i snimao, sve je frajer kužio, slijedio upute,dakle bila sam mirna po pitanju sluha i mentalnog razvoja, ali verbalno ne ide i ne ide...ne mogu reći da se nisam brinula. Frustriralo me pogotovo kad bi u parkiću slušala druge klince kako slažu već složene rečenice,ili, još bolje, kako curice od 1,5 godinu pričaju,a moj samo viče :"Mamaa, daaaj!Palo! neće!" i sl..
I onda je krenulo polako,ali s teškoćama: zamjena slogova unutar riječi
npr:"Imode papa" ( u prijevodu- idemo pa-pa),"votogo" (gotovo), ili meni danas naslađi "reptilić" (leptirić)
pa onda mucanje,jako teško verbaliziranje u njemu stresnim situacijama i sl.
To njegovo kašnjenje u verbalnom razvoju u odnosu na vršnjake je rezultiralo frustracijom u vrtiću i mnoštvom problema zbog toga jer je sve rješavao silom,guranjem, otimanjem, čak je i grizao..i dođemo doma i 1000puta pričamo da ne smije, da je to ružno itd. i onda sutra opet isto.
Pedijatrica me uvjeravala da će s njim biti sve ok i da treba samo polako,no jako puno bajki, priča,igrica s riječima,traženja rime i sl. Tako smo i radili. Na njegovo krivo izgovorenu rečenicu smo samo ponovili isto,ali pravilno.
Sve je sjelo na svoje negdje s 4,5 godine kad je konačno propričao tečno, jasnog r i l glasa, bez mucanja. I onda je KRENULO, ali krenulo, melje-melje-melje, ne gasi se.Nisam vjerovala drugima da je i kod njihovih klinaca bilo tako,ali evo,jest. Od klinca koji s tri godine nije znao svoje ime od 4 slova izgovoriti kako treba do brbljivca najvećeg u razredu.
moj najveći je s 33 mjeseca pričal patatus umjesto autobus
Pridružujem se ovoj temi i ja sa svojim za mjesec dana trogodišnjakom. Naime, on je propričao, ali činjenica je da trenutno kasni punu godinu u pričanju za vršnjacima, po mojoj procjeni.
Trenutno zna nekad spojiti 3 riječi u rečenicu, vokabular mu nije bogat, a često pomiješa slogove nekih riječi.
U rujnu 2012. sam se javila telefonom na ERF u Zg u Kabinet za ranu komunikaciju i zapisali su nas i kaže gđa da se čeka godina dana. Može li se kako ubrzati da nas ranije pozovu i pretpostavljam da prije odlaska na procjenu treba ponijeti i uputnicu od pedice.
Svaki savjet bi nam puno značio pa hvala unaprijed
Probaj nazvati više puta i objasniti da ti se žuri, reci u čemu je problem i slično. Ili otiđi na noge, nije Borongajska na kraj svijeta. ERF je dobar i možeš ti k njima otići kad dođeš na red ili ako ih uspiješ nagovoriti da te prime za manje od godinu dana (zamoli pedijatricu da ih ona nazove, možda bude više sreće, to ima drugačiju težinu jer ona možda može inzistirati na hitnosti).
Drugi način - potraži nekog drugog logopeda (ili defektologa - ovisi što misli pedijatar) preko uputnice. Ja bih ti savjetovala da odabereš nekoga tko ti je blizu. To silno olakšava život kad dijete vodiš na terapiju 2-3x tjedno dugo vremena.
Treći način (bez uputnice): potraži pomoć privatno. U ovoj dobi nije više pametno čekati. Sretno!
moj dvogodišnjak ništa na priča, tj. priča non-stop na svom jeziku ali čisto ništa, čak ni mama!
Testiram ga i vidim da sve razumi ali opet...
što da radim?
Ako dijete razumije, to je puno manji problem nego ako ima problema sa razumijevanjem. Da li dijete uredno žvače? Može biti da mu jednostavno mišići usta još nisu spremni za govor. Motorika govornih mišića također se može vježbati. Evo kako (ovo je materijal kopiran s nekog foruma koji sam našla prije 100 godina, ne znam točan izvor ali mislim da je s Goljaka):moj dvogodišnjak ništa na priča, tj. priča non-stop na svom jeziku ali čisto ništa, čak ni mama!
Testiram ga i vidim da sve razumi ali opet...
što da radim?
ORALNA MOTORIKA - vježbe za govorne mišiće
1.PUHANJE
*maslačak
*vata, kokice, perje
*maramice u zrak
*mjehuriće od sapunice, kade i sl.
*zviždaljka
*slamka (raditi mjehuriće)
2.ŽVAKANJE vježbanje jakosti čeljusti
*žvakanje slatkog korjena i igra povlačenja iz usta a dijete ga pokušava zadržati zubima
*grickanje zubima
*stavljanje gumenih bonbona na kutnjake
3.LIZANJE
*sladoled
*lizaljka
*na imitaciju kao mačka
4.ZVUKOVI JEZIKOM
*imitacija ritma
*la, la, la, la na muziku
*''cmakanje'' jezikom
5.MICANJE JEZIKA
*micanje hrane s jezikom od jednog do drugog obraza
*dodirivanje uglova usta jezikom
*oblizivanje ostataka hrane na usnicama
6.USNICE
*držati hranu usnicama
*''Mmmmmmm''
*držati papir usnicama
*fučkati
*zujati, brujati
7.USISAVATI
*kroz slamčicu po mogućnosti nešto gusto
*na imitaciju kao da se hrani lutka
Pokušaj malo potaknuti govor na nenametljiv način. Djeca vole pjesmice, igre prstićima i slično. Evo nekoliko primjera kako je mene i brata učila baka prije puuuno godina, u vrijeme dok se nije išlo logopedu + nekoliko koje sam naučila od susjede Istrijanke:
VESELE IGRE ZA POTICANJE GOVORNOG RAZVOJA KOD MALE DJECE
Priča za 5 prstiju 1
Palac: ovaj ide u lov
Kažiprst: ovaj ide za njim
Srednji prst: ovaj kuću čuva
Prstenjak: ovaj papicu kuha
Mali prst: ovaj plače jer mora sam musti kravu – muzu muzu muzu (prstić potegnuti nekoliko puta)
Priča za 5 prstiju 2
Palac: ja sam palac, glavni prst – delija sam jak i čvrst
Kažiprst: prepoznat me može svak jer sam spretan, brz i lak
Srednji prst: poštujte me redom svi jer sam od vas najveći
Prstenjak: vredniji sam od svih vas jer ja imam zlatan pâs
Mali prst: to već znade cijeli svijet – bez mene vas nema pet!
Priča za 5 prstiju 3
Stari palac kruha prosi
Kažiprst ga kući nosi
Srednjak šuti pa se ljuti
Što prstenjak sve pojeda
A mezimac samo gleda
Biba leze (za sasvim malu djecu)
Biba leze, torbu nosi, kuda ide – tu nutra, tu nutra, tu nutra, tu nutra, tu nutra!
(Hodati sa dva prsta po djetetovom tijelu, a na kraju završiti u pazuhu ili u ovratniku košulje!)
ŠEĆER, KAVA...
Šećer! (dotaknuti čelo)
Kava! (dotaknuti bradu)
Čaj! (dotaknuti lijevi obraz)
Rum! (dotaknuti desni obraz)
BUM!!! (šakom lagano udariti u nos!)
Stara istarska (za sasvim malu djecu)
Oltarić (prstom djetetu dotaknuti čelo)
Dvi svićice (pokazati oči)
Dva kušinca (prstima dotaknuti obraze)
Kapelan (dotaknuti bradu)
Bilim, bilim, bilam (uhvatiti dijete za nos i “pozvoniti”)
TIP TIP TIP
Prstićima tip-tip-tip (kažiprste u križ)
Glavicom pak nik-nik-nik (klimnuti glavom)
Ručicama klop-klop-klop (pljesak)
Nožicama top-top-top (udarac nogama o pod)
Naokolo jedan-dva (okrenuti se oko sebe za 360 stupnjeva)
Pa je igra gotova.
Imaš još toga, posudi iz knjižnice knjigu Govor-ritam-pokret i u igru s djetetom uključi poticajne elemente.
To ti je ova knjiga: http://www.superknjizara.hr/index.ph...d_knjiga=25412
Sretno i dobro se zabavljajte!
"Priča za 5 prstiju
Stari palac kruha prosi
Kažiprst ga kući nosi
Srednjak šuti pa se ljuti
Što prstenjak sve pojeda
A mezimac samo gleda"
Hvala za ovu pričalicu o i sa prstima iz davnih dana.
Vezano na govor, čast struci, ali ne brinite se do 3-3,5 godine starosti djeteta.
Sve je to ok, ali da se mi nismo zabrinuli (a samo smo roditelji, stručne stvari smo naučili iz prakse) imali bi puno većih problema s govorom našeg djeteta koje je imalo tešku nagluhost. Ne treba brinuti ako si siguran da je sve ok, ali ako nije, rana intervencija je jako važna jer je zakašnjeli razvoj govora teško nadoknaditi.
Upravo sam to ja htjela napisati...
Dok netko kaže; dijete još ne priča, ima 2g, odmah se dobi odgovor; ma kaj se brineš, ima vremena, bude...
Isto je tako kod nas bilo, i rekla nam je defektologica, srećom pa nam je treće dijete i znamo kako konkretno ide normalan razvoj....... Pa smo za naše prilike (u rh) relativno rano počeli forsirati da nas se pošalje dalje, na obradu, i evo imamo dijagnozu pervazivnog poremećaja.....
S ime da je on u očima drugih (ne uže obitelji, već poznanika) najnormalniji dvogodišnjak :/
Posljednje uređivanje od Cheerilee : 04.01.2013. at 10:19
Vidim da ovdje ima dosta stručnih i educiranih osoba, i brižnih roditelja. Primjedbe koje navodim su iz vlastitog iskustva, iz jednog davnijeg i puno sporijeg načina življenja. Ja sam progovorila sa 3,5 godina, moja kćerka poslije 2,5 godine. Sin nije pokazivao interes za slova do 10 godine i onda je uzeo knjigu i počeo čitati sve redom. Svi smo uspjeli završiti fakultete. Klonila sam se doktora koji vole davati dijagnoze. Naravno da povremeno osjećaš "da nešto nije u redu", brineš, ali razvoj čovjeka više je skokovit, nego pravolinijski. Događaju se i čuda ako u njih vjeruješ. Zato je ovaj forum velika pomoć i podrška raznolikosti mogućih rješenja.
Ma ja ne znam koji bi normalan i odgovoran roditelj sjedio doma, čitao rješenja na internetu i vjerovao u čuda, a vidi da mu s djetetom nešto nije u redu! Govorni razvoj ima svoje etape koje idu jednakim slijedom kod svake zdrave osobe i ja sam sigurna da vi niste prvu riječ prozborili poslije 3,5 god, a da je sve bilo i ostalo u savršenom redu, bez ikakve intervencije stručnjaka. Ima djece koja počnu govoriti riječi i rečenice prije ili kasnije, ali samo stručnjak zna kad je vrijeme za terapiju, a kada nije ! I zato je nečije dijete dobilo dijagnozu pervazivnog razvojnog poremećaja, nečije dijete dijagnozu gluhoće/nagluhosti, a nečije dijete je pušteno bez dijagnoze i terapije.
Čudima često treba pomoć stručnjaka. Bolje je provjeriti nego da se čovjek nađe u situaciji da čuje "Pa gdje ste do sad bili?" a vidjela sam toga i previše. To je razlog zašto se dugo čeka i zašto su kod logopeda gužve - ljudi ne dolaze na vrijeme i onda nastaje strka.
Uostalom, kabinet ERF.a zove se Kabinet za ranu intervenciju. Rana intervencija je bitna pogotovo ako nešto odstupa od uobičajenog razvoja. To ne znači da će svako dijete tamo dobiti dijagnozu poremećaja, ali će svaki roditelj dobiti pomoć.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 06.01.2013. at 20:24
Tako je, osim što interneta na žalost nije bilo.
Slažem se da čudima treba pomoć stručnjaka, ali i obrnuto.
Slažem se i da svakako odlazak stručnjaku po savjet i mišljenje može pomoći, ali ne volim stručnjake sa frazom "Pa gdje ste do sada?".
Gdje su oni u preventivnim pregledima i savjetodavnim programima. Zašto je ukinuta školska ambulanta, koja je bila odlično osmišljena.
Nisam za inertno ponašanje, ali ne sviđa mi se ovo tumaranje sa djecom po Kabinetima i čekanje u gužvama.
Nameće nam se mnogo predrasuda. Npr. meni su u obitelji nametali misao da mala slabo priča za svoje godine. Iako mi je sve govorilo da je potpuno u redu, zabrinula sam se. Od kad je psihologica rekla da priča i više no dobro, odjednom su svi promijenili mišljenje.. Mah. Mislim da svatko najbolje poznaje svoje dijete i može osjetiti ima li problema, te da se čovjek kao roditelj može dosta čvrsto pouzdati u svoju intuiciju koju ima za dijete.. Ukratko, rekla bih da smo pouzdani detektori..
Bilo bi lijepo da je tako, ali, nažalost, nagledala sam se djece koju su roditelji doveli na procjenu zato jer su ih drugi (čitaj prijatelji, rodbina, tete iz vrtića, učiteljice...) natjerali, i ispostavilo se da su baš ti drugi, a ne roditelji, bili u pravu. To je razumljivo, jer roditelji su skloni tome da svoju djecu gledaju u najboljem svjetlu, i teško sami sebi priznaju da nešto nije ok.
Drage mame,pomozite....
Sin 2,5 godine nece da prica...pamatan,komunicira prstom ili me odvede do mjesta sta mu treba...ali nece da prica ni jednu osmisljenu rijec.Zivimo u Italiji.
Vodila ga na sve pretrage,sve ok..kazu da mu ogranicim kompj.i tv,jer moze biti da je paznju usmjerio na crtane.Dosta se penje,trci,vselo dijete,ali rijec sa znacenjem nikako da otpocne.
Logoped kaze da ga podsticem i da obicno takva djeca odjednom progovore sve-...ima li iko slicno iskustvo.
Znaci moje dijete sve ima ok u skladu sa govorom,samo jezikkkkk kociiii!Jel ima neko sa istim iskustvom?
Ima.
Ako vidiš da normalno komunicira na svoj način, počekaj još. Da li zove mama, tata ili nešto drugo? Jer, nešto bi morao govoriti.
Ja sam pustila i dva mjeseca prije trećeg rođendana odjednom - potok, bujica riječi, cijelih riječi...i. rečenica, pitanja, pričanja. Za ne vjerovati.
Da li ste vi dvojezicna obitelj?
Što znači to "komunicira prstom" ? Da ti prstom pokazuje ono što mu treba, ili ? Izvršava li tvoje naloge tipa "zatvori vrata", "izuj papuče", "daj mi igračku", itd ? Čini li ti se da razumije ono što mu govoriš ?
Da apsolutno sve slusa i razumije,ali nece da prica....Sve naloge izvrsi,zatvori vrata,izuje carape,obije carape,pojaca ton na tv ......dr kazu sve u redu sa razvojem,ali govor problem...neznam sta je.Da li moze biti nasljedno,moj brat je progovorio oko 3 godine.
koliko znam (a trenutno to učim pa mi je poprilično friško), novija istraživanja su potvrdila da bilingualizam nije prepreka razvoju govora...
I ja bi se slozila,da to nije prepreka za govor.Moje djete je normalno,sve razumije,cuje,nijemo nije,kaze ponekad nesto..ali jednostavno nece da prica.Zbunjuje me kad razumije moje rijeci(naloge)zasto ne ponavlja za mnom...Nezam.Dobila sam neke vjezbe od logopeda,pa cemo da vidimo.
Slažem se. Danas postoji hrpa šablona po kojima se mnogi ravnaju, od kojih mi je prosto zlo. Podržavam 'znanost', znanje, itsl., no mnogo toga je 'rek'o-kazao', 'bapske priče', 'ja mislim', itd. Samo smatram da je jako bitno razlikovati jedno od drugog, inače si spreman za nervni slom..
sin mi ima 21mj.
do sada je bio napredan u puzanju,stajanju,hodanju.sve to.hiperaktiva je.izgleda kao da ima 3godine.visok je.ozbiljan,maza i mudrica.
stalno me netko pita pa zašto on ne priča,pa kako to....izludim.
on nije od one dice koja ponavaljaju ko papigice.govorio je prve riči,mama,baba,tata,dala,.sad baba nikako nece,mama samo ako mu je baš nešto,a tata stalno.lud za njim.
prije dva tri miseca na parkiralištu rekao auto i nikako više.tek neki dan ato,auto.i kad vidi pravi ili na slikovnici.isto tako riječ pije,dala,dida.kaže i onda nece par miseci reci.
neki dan bili kod dokt i ocita nam bukvicu da malom moramo staviti npr bananu isprid njega i uporno ponavljat banana i natirat ga da kaže.da je do sada triba znati bar 15 riči i ponavljat kad ga pitamo.
a ja baš takav način nisam tila,nego prirodno svojim tokom da ide.ali sam isto tužna kad vidim drugu dicu. (konkretno,unuk od pedijatra je naše kumče i mali doslovno sve upija,a mlađi je 5mj od mog sina).
raspisala se ja.uglavnom.ovih dana je poceo,auto,pade(baci limun i kaže pade,a to je litos radia za bobicu grožđa),dije,dodi,pije(ako je on žedanb,ili vidi nekog da pije onda kaže)....ima riči,ali on neželi ponavljat ko papiga kao druga dica.samo kad je njega volja ce reci.
sad kroz igru su baba i dida aktivni snjim.i neke riči samo njima govori a meni i mužu ne.
svako ima svoju tehniku govora, moj s vremena na vreme kaže par rečenica od dobrih 4 riječi,
Inače usporedba s pedijatrovim unučetom mi je koma, ko i kod mojih kojima kosa raste u mikronima, a jedna cura manja od mojeg klinca 2.5mjeseca ima već do guzice kosu.
Lako pričati onima koji žive u Zagrebu, ali nije cijela Hrvatska kao Zagreb, nema ERFa...
Zato se malo duže čeka, do 3, pa i 3 i pol, da dijete počne pričati. I uglavnom ni ne treba ERF. U većini slučajeva. Jedino ako je baš izražen poremećaj, onda se putuje u ZG.
Pa ne bih se složila... U svakom većem gradu ima nešto. Ima bolnica ako ništa drugo.
Uostalom, ja nisam rođena zagrepčanka, imam i danas rodbinu i prijatelje u drugim gradovima - Varaždin ima odličnu bolnicu gdje se liječe takve smetnje (dr. Novosel, prof. logoped i njegova ekipa), postoje udruge i drugo i nitko me ne može uvjeriti da nema pomoći. Gdje je volje - nađe se i načina.
ERF je možda najbolje mjesto za dijagnostiku (ne za sve poremećaje, za nešto je bolji Suvag, za nešto Goljak - ne možeš sve svesti na zajednički nazivnik). Terapiju za dijete treba potražiti u blizini mjesta stanovanja, a na kontrole se ide u veći centar - Zagreb ili nešto drugo. A ništa ne može nadomjestiti roditeljski angažman u ranoj dobi. Baš ništa.
nije Zagreb centar svijeta, ali se sve večinom vrti oko njega, pa ako si iz nekog drugog malog grada opet moraš doć u Zagreb i potrošit cijeli dan za nekaj kaj bi u Zagrebu potrošio 2-3 sata.
Znam kak je meni kad moram s klincem svako malo , a u zagrebu sam svu logistiku, spavanje, hranjenje moram podrediti tome, što bi bilo da sam u recimo Krapini,moja nema ništa od blagodati velikog grada
Posljednje uređivanje od jelena.O : 30.01.2013. at 09:11
Kod nas nema ništa.....
Ali ama baš ništa....
Defektologa smo jedva riješili, žena radi u vrtiću pa onda dobimo termin u njezino slobodno vrijeme.... :/
Cheerille, kako je maleni, ima li napretka?
Zašto je veći problem ako ne razumije? Što onda nije u uredu? Kako to ispraviti?
Krivo sam napisala - ne da ne razumije, nego slabije razumije.....
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
