casa prvotno napisa
dakle, prvo i osnovno tražim da me smirite i utješite i da mi poslužite umjesto prijateljice koju inače zovem u ovakvim situacijama a koju sad ne mogu nazvati...
Maleni će mi za koji dan napunit 15 mjeseci. Pokazuje prstom , odaziva se na ime, izvršava upute tipa donesi, daj, vidi... Prohodao je s deset mjeseci, danas se može popeti svugdje, trči, hoda unazad, hoda po stepenicama, spušta se po stepenicama unatraške... ali... Progovorio je prvu riječ sa značenjem s 13 mjeseci, pa je kasnije govorio mama i tata... unazad mjesec dana više ne govori mama i tata, ali je ta prva riječ ostala u upotrebi.
Do neki dan sam bial prilično opuštena, ono ima kontakt očima, razumije upute, tipa donesi auto, pa on iz kutije igračaka donese baš auto... i kao slabije mu ide govor jer je motorički napredniji od braće.. No, onda sam srela logopedinju koju poznajem koja je vidjela dijete i rekla mi da maleni zaista sve razumije, ono, pitala ga ona gdje je mama, nos... i da iam kontakt očima, ali da nju ipak malo brine što je izgubio mama i tata... Pred njom dijete doduše nijednom nije reklo riječ koja je ostala u upotrebi... I da ako za mjesec dana ne uvede neku riječ da krenem po doktorima... Irekla mi sve ono što i sama znam, i što stvarno provodimo... i često ga dovedemo do frustracije ne bi li nešto rekao. Žena me pitala ima li slogova u brbljanju i sad ja već dva dana slušam i nisam sigurna. Znam glupo, ali stvarno nisam sigurna ima li slogova..
Bila sam opuštena, tipa progovorit će, nisu sva djeca ista, pogledaj ga kako se vere posvuda, a sad sam dobro poljuljana...