Tko je kasno propričao?

[Peterlin]

Gugolina, ne boj se e dijagnoza ni nalaza. Moji dečki oba imaju papire, jedan iz Suvaga i s Rebra, a drugi samo iz Suvaga (specifične teškoće čitanja). Sad su srednjoškolci, jedan u matematičkoj gimnaziji, drugi u tehničkoj školi po svom izboru. Obojica su dobri učenici, a papire za individualizaciju su imali i još imaju zato da njima bude lakše.

Vidjet ćeš sama, možda će tvom djetetu trebati nešto od toga, možda i ne. Ja sam mlađega vodila u Psihološki centar Medveščak jer je bistar, ali rezultati pismenih provjera su mu uvijek bili loši i prepolako je čitao, ali nisu nam tamo pomogli jer njegov problem nije iz njihovog djelokruga rada. Tek kad sam kumila logopedicu starijeg sina da pogleda i mlađega, stvari su dobile pravo ime. Zar to nije bolje nego da ga u školi smatraju lijenim i tupim, kad očito nije? Ne boj se dijagnoze, kad ju dobiješ to je olakšanje jer točno znaš što treba dalje.

[Zuska]

Peterlin,
imam svježi primjer s poznanicima koji žive u jednoj zapadnoj zemlji.
Mala kasnila s govorom, jako. Bila je divljica, nije baš slušala, sve učestaliji tantrumi. S 4 je krenula u sustav, tamo je proglasili problematčnim djetetom, ne priča, sve usamljenija, tantrumi sve žešći...nakon toga, skupa sa stručnjacima, djetetom na granici autozma. Dijete sve gore, roditelji se bore, nitko ih ne sluša, mama tumači da bi trebalo skidati krajnike, oni zaprepašteni kako to nije bezazlena operacija... Nakon upornosti i dolaska svim mogućim specijalistima, ispostavilo se da klinka baš i ne čuje, da ima začepljene nekakve kanale...sad ću krivo napisati pa ću stati, uglavnom, skinuli krajnike (s nepunih 5), dijete krenulo na bolje, hvala korak u govoru, tantrumi sve rjeđi (ali uhvaćen je obrazac pa treba dulje raditi na tome), postaje prosječno dijete. Zapravo ne, na psihološkom testiranju je ispala nadprosječno inteligentno dijete...koje je shvaćalo da je drukčije od drugih pa se sve više povlačilo u svoj svijet...

Ajme priče...bila sam s vremena na vrijeme u njoj jer su nam klinke vršnjakinje, roditelji super, na svašta se pomišljalo... Uglavnom, sjetih se Peterlin i njenih savjeta za provjerom sluha...

[nanika55]

Moj sin ima 2.7 godina i priča u slogovima. Uključeni smo u lgd terapiju, ali više na moje inzistiranje, logopedica je rekla da se njoj čini ok i da je to faza razvoja govora, koja, po mom mišljenju traje već pola godine i čini mi se to predugo. sve riječi on krati, osim mama, tata, baba, deda..tako slaže i rečenice, mama ja ju (mama ja bi juhu). inače je prematurus, neurorizičan i također ziheras, sa savršenom finom motorikom i nešto šlampavijom grubom (tek sad je počeo skakati, ali recimo s poda će skočiti sunožno, ali sa stepenice na pod ne - koja je uopće neka granica tog milestona?) vidim puno manju djecu koja to rade bez problema.

[Peterlin]

Peterlin,
imam svježi primjer s poznanicima koji žive u jednoj zapadnoj zemlji.
Mala kasnila s govorom, jako. Bila je divljica, nije baš slušala, sve učestaliji tantrumi. S 4 je krenula u sustav, tamo je proglasili problematčnim djetetom, ne priča, sve usamljenija, tantrumi sve žešći...nakon toga, skupa sa stručnjacima, djetetom na granici autozma. Dijete sve gore, roditelji se bore, nitko ih ne sluša, mama tumači da bi trebalo skidati krajnike, oni zaprepašteni kako to nije bezazlena operacija... Nakon upornosti i dolaska svim mogućim specijalistima, ispostavilo se da klinka baš i ne čuje, da ima začepljene nekakve kanale...sad ću krivo napisati pa ću stati, uglavnom, skinuli krajnike (s nepunih 5), dijete krenulo na bolje, hvala korak u govoru, tantrumi sve rjeđi (ali uhvaćen je obrazac pa treba dulje raditi na tome), postaje prosječno dijete. Zapravo ne, na psihološkom testiranju je ispala nadprosječno inteligentno dijete...koje je shvaćalo da je drukčije od drugih pa se sve više povlačilo u svoj svijet...

Ajme priče...bila sam s vremena na vrijeme u njoj jer su nam klinke vršnjakinje, roditelji super, na svašta se pomišljalo... Uglavnom, sjetih se Peterlin i njenih savjeta za provjerom sluha...

Drago mi je da je ova priča dobro završila.... Nije to tako rijetko. Moj L. je u dobi od godine dana glavom lupao o pod, tamo gdje je u kuhinji bio kulir. Da mi je sadašnja pamet, riješili bi to barem godinu dana ranije...

Iz vlastitog iskustva sa sinom znam o tome jer sam iskreno sumnjala u istinitost izjave dr. Ivice Raka (ORL, Merkur) kad mi je rekao da ne brinem, jer su problemi koje moj sin ima rješivi. Srećom, čovjek je bio u pravu.

I moj sin je operiran (krajnici + vegetacije) u trećoj godini života, išao je na ispiranje zvukovoda svaka 3 mjeseca, pa svakih 6 mjeseci, a ovo što spominješ začepljene kanale odnosi se na Eustahijeve tube i sinuse. Imaš metode kojima se to rješava: policeriranje i čok čok (drenaža svih tih rupa - oni to nekako drugačije zovu, paranazalne šupljine). Nije ugodno, ali moj stariji sin je sve to otrpio bez pogovora jer je osjetio poboljšanje. Čovječe - slikali su ga za udžbenik jer je surađivao na svim mjerenjima i terapijama. Joooj, već sam i pozaboravljala što su mu sve radili.

Kad je dorastao do škole, pokazalo se da je dr. Rak bio u pravu kad je govorio da će se sluh srediti kako glava bude rasla. Tako je i bilo. Danas nema nikakvih smetnji sluha, ali zbog velikog kašnjenja u startu terapija kod logopeda bila je dugotrajna.

[gugolina]

Gugolina, ne boj se e dijagnoza ni nalaza. Moji dečki oba imaju papire, jedan iz Suvaga i s Rebra, a drugi samo iz Suvaga (specifične teškoće čitanja). Sad su srednjoškolci, jedan u matematičkoj gimnaziji, drugi u tehničkoj školi po svom izboru. Obojica su dobri učenici, a papire za individualizaciju su imali i još imaju zato da njima bude lakše.

Vidjet ćeš sama, možda će tvom djetetu trebati nešto od toga, možda i ne. Ja sam mlađega vodila u Psihološki centar Medveščak jer je bistar, ali rezultati pismenih provjera su mu uvijek bili loši i prepolako je čitao, ali nisu nam tamo pomogli jer njegov problem nije iz njihovog djelokruga rada. Tek kad sam kumila logopedicu starijeg sina da pogleda i mlađega, stvari su dobile pravo ime. Zar to nije bolje nego da ga u školi smatraju lijenim i tupim, kad očito nije? Ne boj se dijagnoze, kad ju dobiješ to je olakšanje jer točno znaš što treba dalje.

Hvala na ohrabrenju. Nadam se da će sve biti ok kao i kod vas!

[Peterlin]

Moj sin ima 2.7 godina i priča u slogovima. Uključeni smo u lgd terapiju, ali više na moje inzistiranje, logopedica je rekla da se njoj čini ok i da je to faza razvoja govora, koja, po mom mišljenju traje već pola godine i čini mi se to predugo. sve riječi on krati, osim mama, tata, baba, deda..tako slaže i rečenice, mama ja ju (mama ja bi juhu). inače je prematurus, neurorizičan i također ziheras, sa savršenom finom motorikom i nešto šlampavijom grubom (tek sad je počeo skakati, ali recimo s poda će skočiti sunožno, ali sa stepenice na pod ne - koja je uopće neka granica tog milestona?) vidim puno manju djecu koja to rade bez problema.

Granica je široka, ali oko treće godine trebalo bi dijete sunožno skakati ako je sve ok.

Mi smo puno vježbali kroz igru. Stavljala sam već te svoje bilješke na forum, ali mogu ponoviti ako kome treba.

[nanika55]

Draga Peterlin, Vasi savjeti su stvarno koncizni i vec smo dosta oralnomotorickih vjezbica od Vas kopirali pa bi molila i motoricke vjezbice kako bismo poticali to skakanje. Inace, isli smo na fizikalnu do 13. mj zivota i onda smo otpusteni kao da je sve ok, na kontrolama isto sve ok, al eto.. ja vidim da odskace od vrsnjaka i dalje..penje se 100 god na tobogan, vise je mirniji tip djeteta tako da ga doslovce prisiljavam da skace po krevetu i to radi jedino ako se za nesto drzi. Trampolina se boji. Puno hvala svima na sugestijama!

[Peterlin]

Draga Peterlin, Vasi savjeti su stvarno koncizni i vec smo dosta oralnomotorickih vjezbica od Vas kopirali pa bi molila i motoricke vjezbice kako bismo poticali to skakanje. Inace, isli smo na fizikalnu do 13. mj zivota i onda smo otpusteni kao da je sve ok, na kontrolama isto sve ok, al eto.. ja vidim da odskace od vrsnjaka i dalje..penje se 100 god na tobogan, vise je mirniji tip djeteta tako da ga doslovce prisiljavam da skace po krevetu i to radi jedino ako se za nesto drzi. Trampolina se boji. Puno hvala svima na sugestijama!

Evo nekoliko ideja (ne da mi se sad tražiti moje stare postove, pa ću iz glave):

Skakanje po krevetu je klasika. To je dobra fora. Za trampolin ti je rano ako nema savršenu ravnotežu, pa probaj ovako:

Za hodanje je zakon plaža, a zimi dobro dođe "umjetna plaža" - onaj tepih s kamenčićima po kojem dijete treba hodati boso: http://www.njuskalo.hr/kupaonski-nam...oglas-12138968

Da se ne bacaš u investicije, uzmi BILO KAKVE tepihe i otirače raznih vrsta (dva ili tri - kupiš na placu ili u Šumoopskrbi nešto ne preskupo) tipa 3-4 otirača različite strukture: gumeni, pa kokosov, pa običan plastičnjak, pa špaga otirač - od toga napravi "trim stazu" i pusti dijete da šeta boso po tome. Može i u čarapama ako je hladno vrijeme, ali bez papuča.

Za skakanje sunožno igrajte se žaba (to je moj stariji obožavao, žabe su mu dugo bile omiljene životinje, a i danas ih voli), hodajte četveronoške, potiči kod djeteta puzanje, napravi mu tunele (prebaciš deku preko malog sobnog stola, dodaš 2 kartonske kutije koje probiješ da se kroz njih može provlačiti ili od njih napraviš kućice) i eto ti zabave... Oponašajte razne životinje - kako hoda krava, kako hoda kokoš, kako skače vrapčić a kako hoda miš... Uključi maštu - prema tome što dijete voli. Kako stoji roda (na jednoj nozi), kako mačka brusi nokte (istezanje prema gore)...

Možeš djetetu pokazati i kako se obrnuto hoda četveronoške (to se zove stolić) - trbuh treba biti okrenut prema gore, koljena savijena, ruke dolje i tako pokušavate hodati... Neće uvijek biti uspješno.

Pokaži djetetu križno-lateralne pokrete pa se tako igrajte: https://pogledkrozprozor.wordpress.c...ezbi-za-mozak/

Dalje - usput dok šećete po vani probajte skakati na jednoj nozi, pa na drugoj nozi, pa sa dvije noge (ako ide - ok, ako ne - probaš opet sutra), pa hodati po rubniku...pa kako hoda Pink Panther (i pjevajte usput)

Dok ste doma - voziti bicikl (pokaži djetetu kako da legne na leđa, podboči rukama zadnjicu i vozi bicikl nogama u zraku - naprijed, natrag i sunožno).

Skakanje preko štrika i hula hoop je za napredne, ali i to dolazi u obzir

* * *

Za ruke - kreneš s nečim jako jednostavnim: Gdje ti je nos, gdje ti je oko....

Pa kasnije ideš dalje - tko može ovo? (zapleteš ruke na način kako god znaš, pa dijete treba to ponoviti - druga igra je da isprepleteš prste i dijete treba otkriti koji prst fali (sakriješ u dlan), pa koji prst trebaš pomaknuti

Kasnije slijede igre pljeskanja po koljenima (dvije ruke istovremeno, pa lijeva, pa desna), to isto u dvoje, pa onda premetanje konopca (ovo: https://www.google.hr/search?q=kolar...SNH56BTKevM%3A - potraži snimku na youtube, igra se zove Kolariću Paniću)

[Peterlin]

Imaš križno-lateralne pokrete i na Rodinom portalu - evo tu: http://www.roda.hr/portal/djeca/zdra...mo-glavom.html

Bitno je da od svega toga napraviš djetetu igru i zabavu, jer tako najlakše radi ono što treba, a i tebi je lakše nego da dijete prisiljavaš vježbati (tako se stvara otpor).

Uživajte! Brzo to prođe, vjeruj mi... Ja imam dva srednjoškolca, ne znam samo kad prije....

[nanika55]

Ajme, savrseni savjeti! Hvala od srca na trudu! Bacam se na posao!

[Peterlin]

Ajme, savrseni savjeti! Hvala od srca na trudu! Bacam se na posao!

Drago mi je da ti se sviđa. Odaberi ono što se tvom djetetu sviđa.

Kad stignem, postavit ću sliku kutije i mog starijeg sina u njoj...
***
Ima još puno toga, ali sama ćeš već nešto naći. Dijete će te usmjeriti. To je osnovni princip Floortime pristupa. Jednostavno stalno imaš na umu što želiš postići i zajedno birate igre koje su za to prikladne.

Sad je adventsko vrijeme pa daj djetetu da izrezuje kolače pomoću kalupa. Odlična vježba za motoriku, a još i zabavna. Plasteelin, slano tijesto, glina....sve je to super. Ljeti igre vodom, ma nema tome kraja.... Zabavljajte se i usput učite što treba.

[Peterlin]

Evo mog sina u omiljenoj kutiji: https://postimg.org/image/dpn9mjpwn/

Ni jedna kupovna igračka nije bila tako omiljena, a didaktička vrijednost i uloga koju je to odigralo u razvoju motorike sigurno je puno veća.

[zutaminuta]

Evo našla sam neki link na jednu od knjiga Renate Rade

http://www.foma.hr/prirucnici-za-rod...icnog-razvoja/

Prepoznala sam greške koje činim. Znam mljeti duge riječi i rečenice, ne mareći kako to dijete doživi. Također, imam glupu potrebu ispraviti kada kaže krivo riječ. Znam izvrtati poneke riječi, onako kao u šali. S druge strane tupa sam za brojalice. Vidjela sam jednu koju joj je baka pokazivala, ali nema smisla vrtiti isto kao pokvarena ploča. S tim da to ne izgleda spontano nego fors. Ugl. sve naopako.

Mala je u međuvremenu pokoji put, slabašno, šapčući, rekla "cica", pokušala je jučer reći "kvačica", ali pola slova preskoči. Još neke riječi pokušava reći. Brblja nešto svoje usput. Lagano smo se pomaknuli s mrtve točke. No, onda opet bude tajac od par dana kada kao da opet sve stoji, čak i na cicu šuti i samo je opet pokazuje prstom.
Morat ću raditi zapisnik koje je riječi pokušala izgovoriti.

[Peterlin]

Prepoznala sam greške koje činim. Znam mljeti duge riječi i rečenice, ne mareći kako to dijete doživi. Također, imam glupu potrebu ispraviti kada kaže krivo riječ. Znam izvrtati poneke riječi, onako kao u šali. S druge strane tupa sam za brojalice. Vidjela sam jednu koju joj je baka pokazivala, ali nema smisla vrtiti isto kao pokvarena ploča. S tim da to ne izgleda spontano nego fors. Ugl. sve naopako.

Mala je u međuvremenu pokoji put, slabašno, šapčući, rekla "cica", pokušala je jučer reći "kvačica", ali pola slova preskoči. Još neke riječi pokušava reći. Brblja nešto svoje usput. Lagano smo se pomaknuli s mrtve točke. No, onda opet bude tajac od par dana kada kao da opet sve stoji, čak i na cicu šuti i samo je opet pokazuje prstom.
Morat ću raditi zapisnik koje je riječi pokušala izgovoriti.

Ovo sa zapisivanjem riječi je super ideja! Možeš lijepo pratiti napredak.

Osim toga, treba imati na umu da dolazak drugog djeteta isto utječe na razvoj govora. Nije to jednoznačno. Mom starijem je u samom početku moja trudnoća i dolazak brata bio faktor zastoja, a brzo kasnije mlađi brbljavi brat bio mu je doslovce najbolji terapeut.

[Peterlin]

Pjesmice i brojalice imam ja, a i stavljala sam ih već na forum. Da ne čekaš dokbse ja sjetim to nalijepiti ili poslati, pregledaj si Lukin portal za djecu, imaš tamo hrpu tih brojalica i pjesmica.

Ima u knjižnici i CD sa brojalicama, au4orica je Kristina? Sarapa. Nisam sigurna za ime. CD se zove Eci peci pec.

[Peterlin]

Nije Kristina, nego Ksenija Burić Sarapa.

Imali smo to i ostavili u vrtiću kad su dečki prerasli. Prednost je to što možeš djetetu pustiti, ali bolje je ako slušaš iponavljaš zajeeno s njom.

[zutaminuta]

Vidjela sam brojalice koje si stavila. Samo, tupa sam za to. Onako, krenem to mehanički govoriti kao recitaciju.

[Peterlin]

Vidjela sam brojalice koje si stavila. Samo, tupa sam za to. Onako, krenem to mehanički govoriti kao recitaciju.

Pa super, to baš tako ide. Samo nastavi... Pusti curici da dovrši stih (nakon nekoliko ponavljanja samo izostaviš zadnju riječ). I gledaj kako reagira... Nešto ide uz pljeskanje, nešto uz pokazivanje dijelova tijela, igrajte se kukuc, pitaj ju tko je to? Da li je to tata? Neee ...Baka? Neeee... Mama? Daaaa ....

Dođi k meni na kavu, da se poigram s klinkom. Moji su dečki veeeelikiiii...

Inače, to je igra koju smo igrali dok je L. bio mali (ode mi kičma, znaš sve o tome): digneš klinca i govoriš Velikiiii, pa opet Velikiii, a treći put napraviš umornu facu i kažeš Teškiiii...i nema više. Nakon nekoliko ponavljanja dijete samlstalno viče vejikiiii, vejikiii, tekiii...

[Vrci]

I mi smo bili aktivni na temi. Malac će za mj dana 3 godine i čini mi se da skoro više ne zaostaje. Njemu se dogodio taj klik polaskom u vrtić.
Sad sve više priča, pjeva si pjesmice, i predobro mi je komunicirati s njim napokon.
Ja često googlam jer pokušavam skužiti koje to pjesmice uče u vrtiću, uopće mi nisu poznate

Al gledam da i dok nije pričao je jako puno učio. On sad s manje od 3 godine zna prepoznati sva slova, slovka riječi (tj.čita slovo po slovo), zna sve brojeve do 39 pročitati. Ne znam gdje da pitam jer baš nije za ovu temu, ali to se još ne očekuje u ovoj dobi ili?

Mislim, on je stvarno dosta kasnio, to su i tete rekle u vrtiću i logopedica, ali sad i one kažu da je super.

[Beti3]

Nije kasnio, samo ide svojim tempom
Tako sada zna i slova kao i dio djece te dobi. A dio ne zna. Dio ne zna ni boje, no...naučit će i oni. Svojim tempom.

[zutaminuta]

Ne Vrci. Kada sam ja polazila u OŠ (sa 6.5 g) nisam znala niti sva slova, niti slovkati, a brojeve da ne govorim. Meni je ovo zapanjujuće danas kad čujem svakog drugog roditelja da kaže da mu dijete prije polaska u školu zna to, to i to...

[jelena.O]

ok je to s 6-7 godina a i s 5.5, s 3 malo je ipak prerano, ali neka je.

[Vrci]

A nije da ga drilamo il učimo, sve kroz igru pamti i bilježi...
Zna i boje već dugo vremena.

Danas mi nabrojao od 7 soba u vrtiću tko je u kojoj sobi (pilići, hobotnice i slično kako se grupe zovu), samo je gledao svaki dan slike na vratima

Ja sam isto s 3-4 godine znala slova, kažu moji

[Peterlin]

Ne Vrci. Kada sam ja polazila u OŠ (sa 6.5 g) nisam znala niti sva slova, niti slovkati, a brojeve da ne govorim. Meni je ovo zapanjujuće danas kad čujem svakog drugog roditelja da kaže da mu dijete prije polaska u školu zna to, to i to...

To što sad zna dječak od Vrci je prepoznavanje slova To nije čitanje, ali je korisna predčitalačka vještina. I moj E.je to znao u toj dobi, jer smo imali magnete za frižider - slova engleske abecede u bojama. Znao je i logotipove Konzum, Končar, Podravka...ali to nije čitanje. Čitanje je složena vještina koja podrazumijeva povezivanje glasa i slova,pa još niza slova...Nažalost, nisam to razlikovala na vrijeme Ispostavilo se da moj E. ima teškoće čitanja, iako je u ranojdobi sve ovo isto znao i kužio

[Vrci]

Da, oni zapamte kako izgleda slika riječi. Recimo prepoznaje kad napišem svoje ili muževo ime. Onda kaže ispravno. I zna kada napišemo mama ili tata. Ali shvaćam da ne čita, nego je naučio izgled te kombinacije slova i ono što smo mi rekli da je to

Meni samo drago da napreduje i da sve više priča svaki dan. Ništa drugo ne forsiramo. Svejedno planiram uskoro opet malo na razgovor s logopedicom, da vidim stručno mišljenje

[zutaminuta]

Ne uče li Kinezi tako svoje znakove, svih par tisuća ili koliko ih je već?

[jelena.O]

Tak je i moj oduševljen kad vidi logo moje firme, ali mu još uvijek nije jasno za kaj moji proizvodi spavaju u nekoj drugoj firmi

[tangerina]

Ovo me sjetilo na mog sina kad je bio tako ko tvoj, Vrci, on je obožavao sva prijevozna sredstva i stalno smo šetali uz veliku cestu i sve šta prođe, on pita kako se zove.
Nakon nekog vremena šeta s mojim tatom, prolazi taxi i M. kaže "eno taxi". Pita moj tata "kako znaš?", a M. odgovara "pa piše"

super za napredak, svakako iz ove perspektive, možemo reći da nije zaostajao, nego ima drugačiji ritam razvoja.
moja je isto postala velika pričalica i pjevalica, doma se ne gasi. a u vrtiću ne govori skoro ništa. malo se srami, a može bit i da je skužila da je tete ne razumiju kad nešto kaže, pa je odustala od njih, samo im pokaže šta želi. svejedno, sve zapamti, i onda dođe doma i pjeva što su tamo pjevali.

[Peterlin]

Da, oni zapamte kako izgleda slika riječi. Recimo prepoznaje kad napišem svoje ili muževo ime. Onda kaže ispravno. I zna kada napišemo mama ili tata. Ali shvaćam da ne čita, nego je naučio izgled te kombinacije slova i ono što smo mi rekli da je to

Meni samo drago da napreduje i da sve više priča svaki dan. Ništa drugo ne forsiramo. Svejedno planiram uskoro opet malo na razgovor s logopedicom, da vidim stručno mišljenje

Da. Tako je. To se zove "globalno čitanje" i prvi je korak za dalje. Uživajte i zabavljajte se!

[Peterlin]

Ne uče li Kinezi tako svoje znakove, svih par tisuća ili koliko ih je već?

U biti, da.

Njihovi piktogrami su pamtljivi upravo na taj način - rižina polja, muškarac, žena... simbolične sličice.

Sorry na offt ali moram ovo ovdje napisati: piktogram za svađu je sličica tri žene na jednom mjestu! I nek mi netko kaže da Kinezi nemaju smisla za humor...

[Vrci]

Joj kod nas pjevanje ne prolazi. Odmah dolazi do nas i stavlja nam ruku na usta "ne ne ne pjevati"
Jedino kad on počne, onda samo u tišini slušamo i na kraju bravo, pa je sretan.

[Peterlin]

Joj kod nas pjevanje ne prolazi. Odmah dolazi do nas i stavlja nam ruku na usta "ne ne ne pjevati"
Jedino kad on počne, onda samo u tišini slušamo i na kraju bravo, pa je sretan.

Pa nema veze... Ne mora pjevati, može recitirati brojalice, može izgovarati zagonetke, može crtati čovjeka uz komentar: točka, točka točkica, gotova je glavica - male uši, dugi vrat, trbuh ko na crkvi sat... Tanke ruke, duge noge, tijelo ko u miša - gotov nam je čiča Gliša... Možeš ga učiti crtati kućicu iz jednog poteza (onu koja izgleda kao Wustenrot logo) i slično.

Ne znam što bi logopedi rekli danas (ali tako je mene deda učio dok sam bila mala) jer postojalo je vrijeme kad se smatralo da djecu ne treba učiti crtati i pisati. Nadam se da je to vrijeme prošlo u nepovrat.

[Jadranka]

Sorry na offt ali moram ovo ovdje napisati: piktogram za svađu je sličica tri žene na jednom mjestu! I nek mi netko kaže da Kinezi nemaju smisla za humor...

Jos ako je za rat tri muskarca na jednom mjestu.

Moj razlikuje slova od 2 godine, a na slogove rastavlja od 2 i po. Al ni jedno ni drugo do nedavno nije pomagalo da na pitanje: " "K" + "U" + "C" + "A" sto sam rekla? " ne odgovori "Brod" il nesto stoto Sad s pet to lagano kuzi, zna procitat rijec kad ima volje, a jos bolje zna rijec koju sam kaze rastavit na slova, ako nije preduga. Tako da, veliki se klik mora dogodit izmedju prepoznavanja pojedinacnih slova i citanja.

No, znam ja 4-godisnjake koji znaju citat i mala slova, i predskolce koji citaju Harry Pottera Oni nastranu, vecina sestogodisnjaka predskolaca koje znam, a i odredjen broj petogodisnjaka zna citat i pisat velika slova. Al onako sporo

[marta]

I moje iskustvo je slično. Zapravo mislim da djecu ne treba učiti čitati, jer nauče sami ukoliko nemaju neke probleme s tima, a većina nema.

[Vrci]

A ne, ne prolazi ni recitiranje ni čiča gliša. Kad neće da mu tako nešto pričamo/pjevamo neće i gotovo.

Al da, ne sviđa mu se baš držanje olovke i crtanje i bojanje. No malo po malo, svaki dan nešto radimo, igramo se, skačemo, pjevamo kad želi, ili pričamo priče, komentiramo, pa se vidi napredak. Neka samo bude pričalica, nemam ništa protiv

[tangerina]

A ne, ne prolazi ni recitiranje ni čiča gliša. Kad neće da mu tako nešto pričamo/pjevamo neće i gotovo.

Al da, ne sviđa mu se baš držanje olovke i crtanje i bojanje. No malo po malo, svaki dan nešto radimo, igramo se, skačemo, pjevamo kad želi, ili pričamo priče, komentiramo, pa se vidi napredak. Neka samo bude pričalica, nemam ništa protiv

pa mislim da je tako najbolje, igrajte se onoga što ga zanima
znam puno dječaka koji su interes za olovku pokazali tek u predškolskoj dobi, a onda skroz brzo napredovali u crtežima i grafomotorici

[Zuska]

Naša petogodišnjakinja zna pisati i čitati brojke i slova, čita i riječi. Mi smo samo čitali slikovnice i knjige, a ona je kad je bila spremna, sama počela postavljati pitanja koje je koje slovo i kako se što piše i interes se sad samo povećava. Kad su za nešto spremni, jako lako to svladaju, s tim da faze razvoja ne idu kod svih istim redosljedom, ali se stalno u nečemu razvijaju, samo što su roditelji češće fiksirani na npr. brojeve i slova.

Mali je oko godine i pol ušao u zanimljivu (ali meni dosadnu) fazu, znao je sve znakove automobila, znači, vidi znak za bmw i više bmw... Zaljubljen u vozila (mi baš ni nismo), stalno je pokazivao na aute i vikao "to?", onda bi mi rekli koje je to auto i tako je popamtio sve. Između godine i pol i dvije najomiljenija igra mu je bila šetnja po parkingu i pogađanje vozila (ajmeeee). Sad ga to više ne pere toliko, ulazi u fazu dinosaura u kojoj bih željela da ostane čim dulje, jer - s obzirom da prolazi identične faze kao stariji klinac mojih frendova - sljedeća faza su superheroji, bentenovi i ostala ružna stvorenja....pa vjerujem da ću žaliti za šetnjama na parkingu

S obzirom da začatavam temu, da napišem i to da je starija propričala mrvicu kasnije nego mali, ali kad je progovorila, bilo je to skoro čisto i pravilno, a dvogodišnjak melje od prve godine, ali još ne može izgovoriti dosta slova pa ga je teže razumjeti. Dva potpuno različita razvoja govora, stvarno ovisi o karakteru.

[Zuska]

znam puno dječaka koji su interes za olovku pokazali tek u predškolskoj dobi, a onda skroz brzo napredovali u crtežima i grafomotorici

Baš sam to htjela napisati, naš nećak je predškolac, sad se tek zainteresirao i jako mu dobro ide.

[Christine]

Ni nas bebonja jos ne govori. Jos malo pa 16 mjeseci. Al oko nas ima sad jos 4 djecaka slicne dobi isto ne govore. Nas zna "procitati" ispravno A, ne samo na kocki, nego posvud, a pokazati zna B i C. Al naravno da nema veze s citanjem.

[Vrci]

S obzirom da začatavam temu, da napišem i to da je starija propričala mrvicu kasnije nego mali, ali kad je progovorila, bilo je to skoro čisto i pravilno, a dvogodišnjak melje od prve godine, ali još ne može izgovoriti dosta slova pa ga je teže razumjeti. Dva potpuno različita razvoja govora, stvarno ovisi o karakteru.

E ovo i ja potpisujem, malac prilično čisti priča. Na početku riječi skoro sve pravilno izgovarao, sad kako širi rječnik s nekima ima problema zbog nezgodnih slova, jer su dugačke i sl. (recimo džep je depš, zagreb je zabeg a bio je zebeg, a najviše ratuje s potkošuljom koja je poškova )

[jelena.O]

mojem je najstarijem autobus bio PATATUS ( mnogo godina prije nego je ta reklama bila), a garaža je jako dugo čak i s 8-9 bila GRAŽA

sestra je pričala za Šibenik IBIKU, a mi svi skupa za zagreb ZABREG

[Vrci]

Meni su preslatki ti njihovi izrazi, iako mu svaki puta kažem kako se ispravno govori.
Taj Zagreb je svima problem Kod nas je osim Zebega Samobor bio Savovor

Da, ima problema sa slovima R, L općenito, a neka izgovara u nekim riječima ispravno, a nekad kao da ne može.
Recimo Ivan je Vijan, ali I i V ok izgovara, dok je njegovo ime Vejon (pogodite kak se zove jel ).

Al nikako ne može izgovoriti žuta i četiri, to su voša i toši, ne znam od kud mu to.

Ostalo su sve ok preopoznatljive riječi

[Maca22]

Hehe, moj mali je identičnan bio.

Također je sa godinu i pol znao baš sve marke automobila i znao je prepoznati tatin auto čak i kad bi dva ista bila jedna pored drugog. Pretpostavljam da je nekako uočio razliku u registraciji.

A onda je krenulo s dinosaurima, zna svakog poimence, a nakon toga naravno superheroji, itd :D

[Christine]

Recimo Ivan je Vijan, ali I i V ok izgovara, dok je njegovo ime Vejon (pogodite kak se zove jel ).

Jovan

Ili Vedran

[Christine]

Nas nesto i kaze, al rijetko samoinicijativno, nego - ajde reci.

[Peterlin]

Moj stariji je sam sebe dugo zvao Jejon, hehehe...a brata je zvao Meme.

Vodim ga u bolnicu Rebro oftalmologu, sretnemo susjedu koja ga pita kamo ide, a on kaže "Na Jebjo"

Btw. ja sam mlađem sinu htjela dati ime Marcel i falabogu odustala. Tko zna kak bi to moj stariji izgovorio....

[Vrci]

Leon
Za prezime bolje da ne kažem, ima u sebi kombinaciju vrt i to mu je skroz neizgovorivo. Al on pokušava.

E tak smo i mi počeli, ajde ponovi, ajde reci. Al kad si razmišljam da je u 9.mj uglavnom pričao samo mama, tata, baka, deda, atić za vrtić i pojedina neka riječ, bez onomatopeja, ovo sad mi je čudo. Znači poslije 2 godine i 8 mj je kod njega krenulo

[Peterlin]

Nas nesto i kaze, al rijetko samoinicijativno, nego - ajde reci.

Za ovaj samoinicijativni govor rekla je meni logopedica nešto što mi je bilo smiješno jer podsjeća na onaj vic o malom Crnogorcu koji do pete godine nije progovorio, a onda za ručkom rekao "Soli". Kad su ga pitali zašto ranije ništa nije govorio, dijete je reklo "Nijesam imao primjedaba".

Eto, to je meni logopedica rekla: NEMOJTE ispunjavati sve njegove želje i potrebe prije nego je uspio zatražiti što treba ili želi... Uvijek se toga sjetim kad su u pitanju djeca kojoj se ne da komunicirati. Ja sam definitivno bila takva mama koja je unaprijed mislila i nije djetetu davala priliku govoriti. (A da je mm sad ovdje, rekao bi da uz mene dijete ionako nije moglo doći do riječi, hehehe....) Dakle, uputa logopeda je bila da djetetu govorimo onako kako želimo čuti od njega - jednostavno, ali jasno, bez tepanja i kompliciranja.

[Christine]

Peterlin, to i moj tata veli, da ne prica jer nema primjedbi

Bit ce da sam kukavica pa prerano skuzim sto hoce iz pantomime.

[Memsudin.gobeljic]

Voljela bih znati kakav je danas napredak vaseg sina