nejdu mi baš, ne kužim, ne čujem to. za početak mi hitno treba kako se rastavi vozač autobusa, vo-zač znam, ali autobusa??
na što se gleda kad se riječ rastavlja, da ima po jedan samoglasnik bar? ili se samo treba dobro 'čuti'? ili što? pliz pomoć
 |
|||
|
|
|||
Slo-go-vi
nejdu mi baš, ne kužim, ne čujem to. za početak mi hitno treba kako se rastavi vozač autobusa, vo-zač znam, ali autobusa??
na što se gleda kad se riječ rastavlja, da ima po jedan samoglasnik bar? ili se samo treba dobro 'čuti'? ili što? pliz pomoć
au-to -bu-sa, mislim da je tako, ja sam to uvijek radila po sluhu
a-u-to-bu-sa.
Probaj udarati ritam, moža ti bude prirodnije.
Slog mora imati samoglasnik. Sam samoglasnik može biti slog, sam suglasnik ne može. Zato je vo-zač, a ne vo-za-č. Na-dam se da je jas-ni-je. ("jas-ni-je" : najčešće dva suglasnika, jedan do drugog, nisu i istom slogu)
Ovo je ono čega se sjećam iz svoje škole. Nadam se da će ti se javiti mama školarca sa svježim i iscrpnijim znanjem.
Sretno
Posljednje uređivanje od sne : 18.11.2010. at 10:55
onda se drvo ne rastavlja? jer kaže dijete da im je učiteljica rekla da samo riječi sa tri slova idu u komadu
dr-vo
U ovoj varijanti "r" glumi samoglasnik. I to je uvijek slučaj kada, kao u ovom primjeru, "r" stoji između dva suglasnika, a samoglasnika nema.
Posljednje uređivanje od sne : 18.11.2010. at 11:07
Mislim da se drvo može rastaviti kao dr-vo jer 'r' specifično nekad može imati funkciju samoglasnika, a osim toga u drugom slogu stoji 'o'.
Zato se prst ne može nikako rastaviti.
dr-vo
mr-va
kr-va-vo
pr-lja-vo
Da, prst ne može. Ali je zato pr-sti-ma.
hvala cure, mislim da ću je još ovdje javljati
A stan? ja bi rekla da se ne rastavlja
Stan je jednosložna riječ i ne može se rastaviti.
Posljednje uređivanje od vikki : 18.11.2010. at 11:21
Koliko ima otvornika, toliko ima slogova.
Naravno, treba paziti i na slogotvorno R.
Otvornik je, pretpostavljam, samoglasnik?
Uf, otvornik, koje to asocijacije budisne prvotno napisa
Moram priznati da da.
Sada sam ga malo proguglala i upoznala se sa spomenutom umotvorinom hrvatskog jezika.
Jednoga dana, a taj se dan neumoljivo probližava, ništa djetetu neću u školi moći pomoći
Posljednje uređivanje od sne : 18.11.2010. at 14:21
Jel' samo r slogotvorno?
I -n i -l su slogotvorni: njutn, bi-ci-kl, mo-no-kl...
Jel' se rastavlja au-to-bu-sa ili a-u-to-bu-sa?
Dakle au- ili a-u-... i zašto? Hvala.
Ovako. Koliko samoglasnika toliko slogova u principu (ako se dobro sjećam).
Riječ "autobus" je zgodno trik pitanje.
Da, dva su samoglasnika jedno pored drugog.
Ali ako rastavljamo riječ u slogove, zbog prelaska u novi red, mislim da bi bilo pravilnije au-tobus.
Mene su u školi učili da nikada jedno slovo ne ostaje, odnosno ne ide samo u novi red.
Samo, to ne znači da je isto pravilo i danas točno.
Puno se toga promijenilo, novi nazivi, nova pravila ...
Jedno je rastavljanje na slogove, a drugo prelazak u novi red, iako se pravila rastavljanja na slogove odnose naravno i na prelazak u novi red.
1. rastavljanje na slogove: a-u-to-bu-sa
2. novi red: a-utobusa, au-tobusa, auto-busa i autobu-sa
Može biti da je ovo točno, nemam pojma, onda ne bi išlo a-utobusa u novi red.
Rastavlja se au - to - bu - sa, jer je au diftong i ne može se razdvajati.
Uf, to sam zaboravila
Viš, viš, zato sam pitala. I ja bih uvijek rastavila au-to-bu-sa (tak je i u španjolskom, mislim).
Hvala!
Kako znamo što je diftong, tj. kad su dva samoglasnika koji stoje jedan do drugog diftong?
Kako se rastavlja trauma?
tra-u-ma, sigurno ne trau-ma
U principu je pravilo kod slogova da ne budu teški za izgovor, znači rastavljeni dijelovi bi morali biti takvi da njima može započeti ili završiti neka riječ.
Primjeri: pred-sta-va, a ne pre-dsta-va (nijedna riječ ne može započeti ili završiti s -dsta, ali može sa -sta)
hr-vat-ski, a ne hr-vats-ki (nema riječi koja počinje ili završava s -vats)
si-gur-no, a ne si-gu-rno (isto, nema riječi koja počinje s -rno)
Ja bih rekla da je trau - ma. To je isto grčka riječ s diftongom.
Slično: Eu - ro - pa, Klau - di - ja, eu - ta - na - zi - ja, nau - ti - čar.
Nemam pojma, morat ću provjeriti, no mislim da nije trau-ma, bez obzira na diftonge. Diftong je, recimo i -ie, nekad liep, danas lijep, i rastavlja se li-jep. Uostalom, u neko se doba dogodila monoftongizacija pa je npr. -eu i -au postalo -u, -il i -ir postali su tako slogotvorni -l i -r itd. Ne mogu se sjetiti konkretnih primjera, dobro bi došao netko tko je ostao u teoriji, a riječi, često podrijetlom iz grčkoga, bez obzira na diftonge, pretpostavljam da su se prilagodile hrvatskom slogotvornom sustavu. Govorim sad po osjećaju i sjećanju, možebit da se varam.
Zapravo, pretpostavila sam da ima razlike u rastavljanju na slogove između dvoglasa koji se čitaju kao jedno slovo (Goe-the, Coe-tzee) i onih koji se, iako diftonzi, izgovaraju kao dva glasa (trauma, veoma, pseudo- itd.).
Provjerila sam s kolegicom koja je u nastavi, Zdenka je u pravu (ne znam sad kako u osnovnoj školi to objašnjavaju, je li klincima komplicirano), no diftonzi se ne rastavljaju, iako ih uče pravilu koliko samoglasnika, toliko slogova. Također, lijep je jednosložna riječ (zbog diftonga ie).
Hvala, Zdenka, naučih nešto
sve što sam znala (ili mislila da znam) - pade u vodu!
volim ovakve topice, uvijek nešto novo naučim.
Da. Lijepo je to i zabavno ovako rekreativno, ali ajd sad ti pomozi djetetu u školi.
Ako su u pitanju diftonzi i grčki korijeni, zašto se to uči u 2. ili 3. razredu osnovne? Očito se ne može dobro i potpuno objasniti na razini jedan slog-jedna samoglasnik (pardon, otvornik!).
Znaš da nemamo pravila bez iznimaka, a iznimkama ih valjda kasnije uče. Moram priznati da se ne sjećam ovoga s diftonzima uopće iz škole, ni osnovne, ni srednje, niti s faksa, nekako mi je promaklo. Kako to djeci objašnjavaju u OŠ, ne znam.
Ja također, uvijek puno naučim na ovakvim temama, a ponečeg se, bogme i prisjetim.
Ono što su mene učili je sljedeće :
- rastavljanje riječi na slogove služi upravo zbog prelaska u novi red (ne jedno je jedno, drugo je drugo, a jedno može služiti i drugome)
- samo slovo ne može biti slog, bilo samoglasnik ili suglasnik (ovim samu sebe korigiram iz jednog prethodnog posta), jer, opet ja "kao pijan oko plota", samo slovo nećeš nikada ostaviti niti prenijeti u novi red.
Ne sjećam se pojašnjenja za grčke korijene i diftonge, pogotovu ne iz osnovne škole, a o drugom razredu da i ne govorim, ali ovo prethodno što sam napisala može biti jednostavnije objašnjanje koje bi osmogodišnjak ili desetogodišnjak mogao shvatiti.
Zato mi je jako drago kada čitam mame školaraca koje su u tijeku zbivanja, ili naprosto, mame koje nikada nisu izašle iz tijeka zbivanja, kao ja.
vikki, hvala i tebi što si provjerila i javila nam što je točno. Jedno je raditi po osjećaju, a drugo kada ti netko stručan to potvrdi.
Nisam znala da je riječ "lijep" jednosložna. Rođena sam i 30 godina živjela na području ekavice. I imam tu teškoća sa jekavicom, priznajem. "Lep" jeste jednosložna riječ, ali bih lijep začas podijelila u li-jep.
Sada bih se još vratila na učiteljicu sa početka priče koja je djeci rekla da "samo riječi od tri slova idu u komadu", odnosno, da su jednosložne. Je li zaista tako rekla, ili je dijete krivo zapamtilo?
Uče ih zato što se radi o kroatiziranim riječima koje su im potrebne. Moraju razvijati sluh za to i pomalo učiti pravila.
Ne, to sam ja njega krivo shvatila, kaže da im je rekla da se riječi od tri slova ne rastavljaju, a ne da se 'samo riječi od tri slova ne rastavljaju'
mi smo na kraju rastavili a-u-to-bu-sa i bilo je dobro!?!
Više puta sam primijetila u bilježnicama moje djece da učiteljice ispravljaju točno ili ne ispravljaju netočno. I njima se događa da nešto ne znaju.
X
Previše puta.
Učim dijete kako se treba služiti pravopisom.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 20.11.2010. at 21:45
Kupila bih neki stvarno dobar pravopis, imate možda preporuku koji?
Što napravite u takvim situacijama? Mislim, objasnite djetetu da je učiteljica pogriješila slučajno, ili? Da učiteljica ne zna?
Da li je bilo situacija gdje dijete kaže učiteljici :Ali moja mama kaže da je ovako i da ste vi pogriješili! Ili : Moja mama kaže da vi to ne znate!
Ili možda odete osobno porazgovarati sa učiteljicom...
Mislim da su to jako delikatne situacije, naravno, ovisno o učiteljici i njenom stvarnom znanju. Rijetko su ljudi koji zaista znaju svoj posao tako sujetni da ne priznaju svoju pogrešku ili da ne primaju savjet sa strane.
Ja osobno, ne bih voljela da dijete izgubi povjerenje u učiteljicino znanje i u njen autoritet. Mislim da je njena uloga u njihovim velikim malom životima iznimno velika, da ne kažem kako i dan danas pamtim svoje učiteljice i koliko mi je njihovo mišljanje i odobravanje bilo važno tada i još dugo kasnije.
Nažalost, svjedočila sam u svojoj užoj obitelji mnogobrojnim situacijama u kojima "učiteljica nema pojma!" .... koje su se kasnije nastavile na "nastavnik, profesor nema pojma" .... i rezultirale sa onim katastrofalnim "što će meni škola".
Volim ovakve teme
Nebitno je tko je u pravu... bitno je utvrditi što je točno. Svi mi imamo dileme i možemo pogriješiti, i dijete i roditelj, a bome i učitelj.
Upravo to je razlog zašto smo krenuli s korištenjem pravopisa - da imamo objektivnu i neutralnu metodu utvrđivanja ispravnog pisanja, bez potrebe da djecu uvjeravamo kako smo mi u pravu, a ne učiteljica. Pa i ja volim provjeriti svoje znanje.
Ionako je (čini mi se) u višim razredima oš uobičajeno korištenje školskog pravopisa.
Istu stvar koristimo i za strane jezike - rječnik + gramatiku, prema potrebi.
Učiteljicama nismo ništa govorili o tome, ali ako bi bilo problema (npr. niža ocjena) isto tako bih dijete uputila da ponese pravopis i pokaže prstom. Ništa osobno... Imali smo već situaciju da je moj mlađi uredno riješio takvu dilemu (iz prirode - orijentacija u prostoru) tako da je pokazao gdje u knjizi piše da je njegov odgovor točan. Priznato mu je.
O diftonzima i rastavljanju na slogove nisam uspjela naći ništa ni u jednome od pravopisa, gramatika i savjetnika koje imam (Babić-Moguš, siva gramatika, plavi savjetnik, Anić...). Ako netko zna gdje bi se moglo naći nešto o tome, rado bih da me uputi.
naše obje učiteljice govore djeci kako i one mogu pogriješiti.
ali, dijete i dalje vjeruje kako su one uvijek u pravu i to je zanja crta obrane pri svakoj prepirci: Ali, učiteljica je tako rekla!
moje dijete ispravlja učiteljicu, ali ona kaže da joj je to sasvim u redu sve dok ta ispravljanja imaju zaleđe i dok su točna.
dokle će tako biti... vidjet ćemo.
Ovo bi i mene zanimalo, jer literatura kojom sam se služila je prastara (Rosandić-Silić: Osnove fonetike i fonologije - to je udžbenik + rb za srednje škole, a kasnije Osnove morfologije i morfostilistike istih autora - mislim da je tu bilo o rastavljanju na slogove, ali budući da tu knjigu nisam imala u ruci već više od 20 godina, ne mogu biti sigurna).
Inače, da vratimo topic na početak - djeca u nižim razredima osnovne škole uče rastavljanje na slogove po osjećaju i sluhu. Mislim da je sve drugo za njih previše. Može im se reći da u većini slučajeva vrijedi "koliko samoglasnika - toliko slogova" ali to nije matematika gdje je 2+2=4, mnoga pravila imaju iznimke. (Moji sinovi naučili su to po sluhu, iako ponekad zabrazde, ali to nije neka strašna stvar... )
Posljednje uređivanje od Peterlin : 22.11.2010. at 11:42
Mi ispravljamo na isti način kao Peterlin, uz dokaz. M., kojem je najveći problem u školi to što uvijek ima nešto za reći, ispravlja i na netaktičnije načine.
U Matičinom pravopisu sam našla uputu u vezi diftonga, citiram dio: "Samoglasnički skupovi u riječima stranoga podrijetla koji nisu na morfemskim granicama ne rastavljaju se."
Primjeri su (da sad sve ne prepisujem) kau-gu-ma, geo-gra-fi-ja, pneu-ma-ti-ka.
Druga dva primjera su iz grčkog jezika, što i jest najčešći slučaj - u tim riječima se najviše griješi. Ja sam vrlo dobar osjećaj za to što je diftong stekla učeći grčki jezik.
Posljednje uređivanje od Zdenka2 : 22.11.2010. at 12:04
Txs! Njihov pravopis nemam, morat ću ga nabaviti, mislim da u njemu ima još nekih stvari kojih nema u drugim pravopisima.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom