a što sa vrlo kratkim podojima?

[mirella]

bebi je sada 40 dana, to mi je druga beba, a sa prvom nisam uspjela u dojenju
i sada se jako trudim, ali od kad je rođena moja beba doji svega 3-4 min jednu cicu i onda počinje kalvarija: plače, baca se, dižem je, podrigne i više no jednom, ali i dalje plač
nudim istu cicu, ne želi nego još jače plače
nudim drugu cicu, ista stvar...ne želi nego plače...to traje nekih pola sata-sat, nekad i dulje i na kraju zaspe od muke...
naravno da je brzo opet budna...hranim je svakih sat vremena, rijetko prolazi duže razdoblje između podoja...umorna sam, sumnjam u sebe već dugo, i u svoje mlijeko...žalosti me jako...

[Pettite]

Draga Mirella vjerujem da ti nije lako...i da se osjećaš pomalo frustrirano.
Mene zanima jesi li imala nekoga da ti pokaže pravilan položaj bebe na dojci(i da to evaluira)...Razloga zbog kojeg se dešava to što opisuješ može biti više...(nepravilan položaj s posljedičnom nemogućnosti bebe da dobije "puna usta" dojke, tj. da dođe do mlijeka...pa je frustracija tim neuspjehom rasplače...može se raditi o grčićima...soru na bebinoj oralnoj sluznici zbog kojeg joj je podoj bolan...pa ga prekida kad zaboli) a za svaki je, naravno, i druga sugestija za pomoć.
Ja ti savjetujem da nazoveš S.O.S. telefon za pomoć kod dojenja, tu na Rodi...jer će pri savjetovanju puno pomoći kada budeš u mogućnosti da daš detaljnije informacije...Glupo je pretpostavljati, jer kažem, može biti više stvari...
Samo, ne gubi pozitivan stav i niti ne pomišljaj posumnjati u svoje tijelo...Sigurna sam da se radi tek o malom početnom "nesporazumu" koji je itekako uklonjiv, i da ćete ga ti i beba vrlo brzo riješiti

[apricot]

mirella,
idemo prvo vidjeti one parametre koji će nam pokazati kako napreduje dijete?

kolika je bila porođajna težina, a kolika najmanja?
koliki je bio prirast (težina, visina, opseg glavice) u prvih mjesec dana?
koliko je tada bilo pokakanih i popišanih pelena, a koliko ih je sada?
koliko podoja imate u 24 saza?
dojite li noću?
daješ li djetetu išta osim svojega mlijeka (adaptirano, voda, čaj)?
osjetiš li trenutak u kojemu mlijeko jače krene (brzo nakon početka podoja)?
u kojem položaju najčešće dojite?

i, na kraju... osim nezadovoljstva za vrijeme i nakon podoja, kako se djevojčica inače ponaša: ima li razdoblja sna i budnosti u kojima se čini zadovoljnom, guče, smješka se, igra se ručicama...

idemo vidjeti kako stojimo sa svim ovim stvarima, pa ćemo onda dalje...

[mirella]

uhhh hvala na brzim odgovorima, ajmo redom:
porođajna težina 3610g, najmanja čini mi se kad smo izišli iz bolnice, ne znam za manju 3440g
nismo još bili na prvoj kontroli, ali patronažna vagala 1040 za mjesec dana od kad smo izišli iz bolnice
u prosjeku je pokakana jednom do dva puta dnevno, ponekad ali rijetko je zelena stolica, inače je zlatno žuta i kašasta
popišana je puno puta, ne znam brojem, ali dosta piški
koliko podoja u 24h? joj ne znam točno, noću 3-4, kroz jutro svakih nekih 2 sata, ali popodne i uvečer je stalno na cici...ali baš stalno, muče je i grčevi i čim ona zaplače ja joj trpam cicu u usta...jer pojede uvijek po malo i nikad ne znam je li još gladna ili je boli....večeri su nam grozne
tako kad se počela nacicavati popodne sa nekih dva tjedna nudila sam joj i izdojeno na bocu, i čaj i am...najčešće sadržaj boce bacim jer ne želi, moje mlijeko obično pojede ostalo bacam...valjda joj je lakše vući
dojim u sjedećem položaju jer mi je ležećki neudobno, i osjetim kad mlijeko krene ona i vuče, ali često ili tada već prekida ili pojede dok ide i onda prestaje ubrzo...
probala sam i malo ispočetka izdojiti da joj ne ide previše, nije upalilo...
inače kad uspije zaspati na rukama i ponekad u krevetiću budi se jako brzo, stalno je nešto budi, plače..
kad je budna skoro je uvijek nervozna, nebitno je li na rukama ili ne...vrti se, koči, trza i plače...rijetko je budna, a da ne plače...dajem joj i dudu od nedavno jer je nekako umiruje i zaspe s njom pokoji put...a na cici ne može zaspati...to se još nikad nije dogodilo kako kažu da se beba najede i zaspe....
svu teoriju manje više znam, ali što god pokušam ne pali...
i kao da nam grčevi nisu dovoljni sada smo svi bili prehlađeni, krenulo od sina preko mene i mm i sada i ona sirota kiše i evo od noćas i kašlje

[apricot]

mirella, ovaj kilogram koji je dobila u prvih mjesec dana je stvarno pokazatelj kako je sa tog stanovišta sve u redu, dijete dobro napreduje, a to nam je najvažnije.

vjerujem da te frustrira ovo njezino nervozno ponašanje (trenutno može biti i od začepljenoga nosića, ali ona je bila nervozna na dojci i prije toga, je li tako) jer je teško gledati tako maleno dijete koje nam izgleda kao da je nešto muči.
premalena je da bismo mogli odmahnuti rukom i reći - proći će.
ovo trzanje u snu... to sazrijeva neurološki sustav i uobičajena je stvar kod djece njezina uzrasta. to ih onda budi, pa su nervozni, pa plaču... i sve tako u krug, a mi sve nesigurnije i umornije.
ima djece koja zaspe na dojci, lagano ispuste iz usta i onda mirno spavaju.
ima djece kojoj se to nikada nije dogodilo; različiti su.

jesi li pokušala dojiti hodajući? djeca su u trbuhu navikla jesti u gibanju; mama hoda, a njima hrana dolazi kroz pupčanu vrpcu. mnogu djecu to umiruje i taj sistem "pali".
ako možeš hodati, pokušaj.

ne znam imaš li ranu od epiziotomije ili carskoga reza, ali dobro bi bilo pokušati dojiti u vodi: da legneš u kadu pa da ti je suprug donese. ili čak pod tušem. to isto vrlo često pomogne.
odlično je što u tim trenucima mijenjaš položaje i dojke, to je dobar način. vjerujem da je teško kada vidiš da nema promjene, ali ona je još doista mala i treba joj vremena da se privikne na ovaj svijet.

meni se čini da vama ide dobro, bez obzira na taj njezin nemir i nervozu; ono što nam je sada najvažnije jest da ona dobro dobiva, da imate puno podoja tijekom 24 sata, da su pelene pune...
ja joj ne bih davala nošta drugo osim tvojega mlijeka, budući da dodavanje bilo čega može zbuniti probavni sustav i smetati joj.
od toga mogu nastati samo još jači grčevi, a ionako se borite s njima.
pokušaj izdržati još malo, dan po dan... čestitaj sebi na upornosti svako veče kada legnete...

kada posumnjaš u sebe, samo neka ti kroz glavu prođe tih 1040 grama napretka, što je jako puno

[mirella]

joj apricot ovaj tvoj post me zbilja jako ohrabruje, pun je pozitive....dođe mi da ga isprintam da mi je pri ruci svako popodne kad me već leđa i ruke zabole...
hvala ti puno, jer sam uvjerena svaku večer da nešto sigurno radim krivo kad je beba toliko nesretna, a više ne znam što da pokušam
hodajuće dojenje ne znam kako bih izvela jer je ona toliko vrckava i žilava po rukama da moram dobro paziti da mi ne ispadne...
da dojenje pod tušem isto ne mogu jer mi je u kupatilu hladno i ne grijemo....
niš probat ću izdržati još...samo da barem ti grčevi prođu da ne odustanem prije, jer noćni podoji su mi uspješni, jutarnji manje-više, a popodnevni nikako....pa me te noći tješe
hvala puno

[apricot]

ma ne radiš ništa krivo, kako bi?

jako je teško naviknuti se na majčinstvo - uopće.
od vrmena i tijela s kojim si mogla u potpunosti raspolagati, postala si "servis" nekome koga voliš najviše na svijetu.
tako da su sva ova tvoja razmišljanja, strahovi, sumnje i osjećaj krivnje - normalni.
i, vjerovala ili ne, neki će proći, a neki će se produbljivati i sa svakim danom ćeš se preispitivati u vezi s nečim.

dok su ovako mali, najvažnije nam je da su siti, pa nam je to i najveća briga.
onda ćeš se preispitivati je li ispravna odluka poslati dijete u jaslice.
pa, treba li od najranijih dana učiti jezik.
pa, hoće li je "ubiti" komadić čokolade.
pa, hoćeš li je pustiti da plače ili ipak danas ne otići na wc...

i tako...

ali, uvijek je važno da vjeruješ kako radiš najbolje što možeš u tom trenutku, pa čak i ako je to malo.
dopusti si da rasteš zajedno sa svojom djevojčicom, gledaj je, uočavaj promjene.

grčevi će proći za najviše mjesec dana, a toliko možemo izdržati, jel tako?

[apricot]

i još da odgovorim na pitanje iz naslova...

neka djeca doista jedu samo nekoliko minuta, a neka "vise" na dojci satima.
i, u redu je i jedno i drugo, sve dok parametri rasta i razvoja pokazuju da dijete napreduje.

kao i mi: netko pojede ručak za dvije minute, popije čašu vina, opere suđe i legne... a onaj drugi tek razvlači zadnji rezanac iz juhe.
djeca su različita, kao što smo i mi različiti; poštujmo ih kao osobe od prvoga dana.

[mirella]

ponekad se zbilja osjećam kao da mi je prva beba...
ali i ja se tješim da smo, ako bog da, već pola grčeva odradili i to me tjera dalje...ufff
svejedno hvala ti puno

[apricot]

svaka je kao prva
još ti je sada teže jer pažnju, snagu, živce dijeliš na dvoje.

ma možeš ti to!

[2xmama]

joj apricot ovaj tvoj post me zbilja jako ohrabruje, pun je pozitive....dođe mi da ga isprintam da mi je pri ruci svako popodne kad me već leđa i ruke zabole...

i napravi tako
ja nisam imala takve "mantre" po kući, ali sam imala "Mliječnu stazu" koju sam gledala kad god me uhvatila kriza/strah/nedoumice/bapske priče/dušebrižnički savjeti.....
i pomaže

[martinaP]

mirella, ja sam s oboje prolazila tzv. večernje nervoze. Nisu imali grčeve. Sin je počinjao oko 5 popodne, cura oko 7 navečer. Plakanje, nervoza, cicu hoće pa neće pa malo hoće pa opet neće... I tako 2-3 sata, tj. do odlaska na spavanje. Trajalo je puna 3 mjeseca, sa sinom i nešto dulje. Oboje su dobivali jako puno na težini, tako da nije bila u pitanju glad ili nedostatak mlijeka.

Prirast na težini vam je iznadprosječan. Ide vam super! Drži se, proći će i to

[mirella]

hvala cure, ma i moja isto tako popodne, malo hoće cicu pa malo neće...ponudim joj, neće, dignem na rame onda pojede svoju rukicu...i tako u krug...ma joj, valjda će proći, mislim hoće, sve prolazi, samo je pitanje di će mi živci biti, jer i ovaj moj "veliki dečko" već pomalo gubi strpljenje što mu se tako malo uspijem posvetiti....siroti moj dječak...
znam da to tako mora, nisam ni prva ni zadnja, ali baš nije lako....nadam se da bude brzo bolje...

[Pettite]

nismo još bili na prvoj kontroli, ali patronažna vagala 1040 za mjesec dana od kad smo izišli iz bolnice

Way to go! Ovo je prekrasan dobitak na težini...koji u kombinaciji s ovim

u prosjeku je pokakana jednom do dva puta dnevno, ponekad ali rijetko je zelena stolica, inače je zlatno žuta i kašasta
popišana je puno puta, ne znam brojem, ali dosta piški

...govori u prilog tome kako sve radite kako treba! Što se boje stolice tiče...ona varira i od konzumirane hrane, ali i od dužine stajanja u crijevima...uglavnom je bitno da je redovna, da nije oskudna i da nema neugodan miris...Moguće je da ako malo duže odstoji u crijevima dobije zelenkastu nijansu jer naprosto oksidira.

i kao da nam grčevi nisu dovoljni sada smo svi bili prehlađeni, krenulo od sina preko mene i mm i sada i ona sirota kiše i evo od noćas i kašlje

[/QUOTE]
Rekla bih da su u velikom dijelu za nemir i nervozu krivi intenzivnije kolikice koje ju muče...Pogotovo jer su najfrekventniji nemiri upravo popodne i predvečer...kad se oni najčešće i javljaju. Jesi li probala sa savjetima (ima ih mnogo i ovdje na portalu) za ublažavanje grčića (lagane masažice, topla pelenica na trbuščiću, privlačenje nožica trbuhu...ovo posjednje je moju sestru preporodilo. Isto se mnogo mučila sa grčićima...mali joj je znao toliko plakati da se sac zaceni u licu...uglavnom kada mu je počele privlačiti nožice trbuhu par puta dnevno po minutu, dvije doslovno se jasno i glasno čulo "duškanje" nakupljenih plinova van iz crijevca...čisto mehanički. nakon čega bi se momentalno smirio) Bitno je jeino ne raditi to neposredno nakon podoja(da ne bi potencirali bljuckanje), i najbolje u kombinaciji sa peglom ugrijanom pelenicom koja se stavi (topla, ne vruća!) na bebin trbuščić radi toplinske relaksacije potkožnog tkiva, te crijeva...

Bed je jer je još nedokučivo zašto se ti mali gnjavatori - grčići javljaju...ali je dobra vijest da vam nije ostalo još dugo "durati"! I meni su u obitelji česta pojava, i ne sumnjam da ću i ja vjerovatno ratovati sa njima kad se mali rodi...ali hey...sve to prođe.

Želim vam svu sreću!

[mirella]

evo bile smo jučer na sistematskom i dokica kaže da prehladica nije tako strašna kako sam se ja plašila...
kašlje i dalje i nosić joj curi, ali sve puno manje nego prije...i rekla mi dokica da joj dajem malo sljezovog čaja, blago napravljenog da joj olakša odvajanje tog katara i izbacivanje iz organizma...
ugl na plućima nema ništa, a to me brinulo jako, i kaže da je onakva stolica normalna kod prehlade...
eto valjda će brzo proći i ovo da se obje malo naspavamo
hvala svima...

[Linda]

Draga Mirella, drago mi je da ide na bolje. Vjerujem da je pedijatrica u najboljoj namjeri savjetovala čaj, no to bi značilo prestanak isključivog dojenja. Isključivo dojenje preporuča Svjetska zdravstvena organizacija kao zlatni standard i najbolji mogući izbor za dijete prvih 6 mjeseci. Majčino mlijeko stvara poseban zaštitni sloj u bebinom želucu i crijevima, te na taj način štiti dijete od raznih infekcija. Dodavanjem čaja, vode ili bilo čega što nije majčino mlijeko ispire se taj zaštitni sloj, što čini dijete osjetljivijim na bolesti i infekcije.

Djetetovom probavnom sustavu prvih šest mjeseci savršeno je prilagođeno samo majčino mlijeko, a sve ostalo predstavlja određeni rizik.
U ovim tekstovima možeš pronaći detaljnije informacije:
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=238&Show=2382
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...D=115&Show=186

Nisam liječnica, pa ne mogu savjetovati ništa što se tiče kašlja i curenja nosića (osim redovite higijene nosića fiziološkom otopinom), ali morala sam te informirati o (ne)isključivom dojenju. Možda ne bi bilo loše da se konzultiraš s pedijatricom što bi još mogla učiniti da olakšaš bebi, a da ne uključuje dohranjivanje djeteta (i čaj je dohrana!).

Sretno