Pozdrav,
Imam prijateljicu s kojom sam se donedavno jako dobro slagala, međutim, sada kad sam i ja sama postala majka - nastao je problem.
Ne zivimo više u istom gradu, tako da nam se druzenje svelo na to da se nekoliko puta godisnje vidimo, a telefonski se čujemo dosta često.
Naime, ne slažemo se oko odgoja djeteta. I to pa- skoro u svemu.
No ne bi tu bilo problema da ona meni svaki dan ne puni glavu glupim savjetima (ok, po meni glupim).
Buduci da njeno dijete ima vec 2 godine, vecinu stvari je ona vec ''iskusila'' i sad meni soli pamet, ali jako bezobrazno.
Ja se u njen odgoj ne mijesam, do sada smo se samo jednom zakacile oko ''autosjedalica'', jer su njoj mame koje sjede po zadi sa bebom Debilke, vec po njoj AS treba okrenuti naprijed da beba od 1 mj vidi nju na prvom sjedalu i sl. Tu sam bas reagirala.
Stalno mi prigovara zasto jos nismo uveli nadohranu i kako to da iskljucivo dojim, kako mi se beba jos uvijek budi po noci...ti nesto krivo radis... bla bla.
ZNAM da nije u pravu, i ne paniram nista mijenjati.
Na svaku njenu kritiku imam odgovor, ali ona se ne da. I tako svaki dan iznova, ja vise ne mogu to slusati, niti joj proturijeciti. Rekla sam joj da ja imam svoj nacin odgoja, ona svoj i da me ne cini ludom.
Ne bi htjela da nasem prijateljstvu tu bude kraj, ali ja s njom ne mogu vise pricati, nego samo govorim - aha- aha -aha.
Svaki dan me zove, a ja nemam snage vise se javljati, jer me toliko izbedira da ostatak dana provedem depresivna...
Help![]()