Evo ja vas već neko vrijeme čitam i danas vam se prvi put javljam. Prije skoro pet mjeseci rodila sam prekrasnu kćerkicu Idu, koja lijepo raste i razvija se.
Kao i svaka nova mama imala sam dosta nedoumica i strahova, ali kad čitam što vi pišete vidim da nisam sama u tome, pa se smirim. To je i jedan od načina (možda i jedini) da se oduprem savjetima okoline tipa:
"sigurno nemaš dosta mlijeka", "daj joj vode", "daj joj čaja", "ne ljuljaj ju", "ne diži ju svaki put kad zaplače" i slično da sve ne nabrajam.
Dojim (bez rasporeda, na zahtjev), iako po onome što sam do sad pročitala, ne mogu reći isključivo, jer sam probala davati i čajeve, i nekoliko puta adaptirano mlijeko. Naime, kad se je rodila ( i nije prestala so danas), Ida je dosta bljuckala i imala problema sa zrakom, pa sam podlegla onom savjetu o čaju od koromača (koji nije pomogao), iako je to bilo najčešće samo nekoliko žlica. Adaptirano mlijeko sam probala dati prije otprilike mjesec dana jer sam se, opet podlegavši okolini, bojala da nije gladna jer se je počela jako često buditi po noći. Kad sam vidjela da nema nikakve razlike, zaključila sam da nije gladna i sad samo dojim i uglavnom smo obe zadovoljne.
Napisala sam uglavnom jer me muči to što se Ida sada budi svakih 2-3 sata po noći; to se događa zadnjih 6-7 tjedana, i mogu vam reći da sam na izmaku snaga. Prije je znala prvu turu odspavati i do 4-5 ujutro (od 10-11).
Kao što sam napisala, prvo sam mislila da je gladna, pa da su joj krenuli zubi. Sad sam to sve isključila i sad ne znam što da mislim. Meni to sve skupa i ne bi smetalo, da ona najčešće nakon drugog buđenja, odnosno hranjenja, bljucka, i onda joj treba opet neko vrijeme da podrigne i smiri želudac i onda opet uspavljivanje i tako u krug. Kad se uspije prikopčat, pa ponovo zaspati to je super, jer to sve već obavljamo napamet.
Pitala sam pedijatricu o bljuckanju, i ona je rekla da dok Ida dobiva na težini i lijepo napreduje (što je i istina) nema razloga za brigu, prestat će s vremenom, neka djeca su jednostavno takva. I sama sam primjetila da je to ne smeta previše, i sada se to najčešće događa kad digne noge i pokuša i staviti u usta ili kad pokuša sjediti pa napreže trbušne mišiće.
Pomozite ako imate slična iskustva, ili ako nemate ali znate što bi moglo pomoći. Inače dobila sam i savjet da je počnem učiti da sama zaspi po onoj metodi"Stavi je u krevetić i ne diži je i ako plače, sigurno će sama zaspati, pa makar to trajalo i nekoliko sati. I onda se sigurno više neće buditi do jutra". Meni to nije prihvatljivo jer ne volim čuti da plače. Mislim da kad plače da joj nešto treba, pa joj pokušam pomoći.
Gordana, meni je u ovom sto si napisala kljucno bilo to sto si rekla da je tvoja beba taman stara oko pet mjeseci te da dobro napreduje.
Ovo je nekakva "magicna" dob kod koje mnoge, mnoge bebe, odjednom pocinju imati burne noci (ukljucujuci i moje) i nerijetko ova nagla promjena dovodi mnoge roditelje "do ruba" od umora. Posebno ako su noci do tada bile kolko-tolko OK jer se tijelo mame naviklo na odredenu kolicinu sna i ovakva nagla i drasticna promjena dovodi do soka.
Mislim da nema objasnjenja ove faze, osim mozda jednog nekako najlogicnijeg, a to je da bebe u toj dobi pocinju fizicki otkrivati svijet, pocinju otkrivati da mogu sami promijeniti perspektivu tako da na ovaj ili onaj nacin pomaknu svoje tijelo, kao i da je sve uzbudljivo pa kad se probude, ne zele zaspati da im nesto ne promakne.
Rijetko kada su promjene u spavanju u ovoj dobi povezane sa manjkom mlijeka, posebno kada traju dulje od nekoliko dana (ponekad skok u razvoju uzrokuje promjene u spavanju ali to traje ne dulje od par dana).
Mnogim mamama u ovoj fazi pomaze spavanje s bebom, ili barem spavanje tijekom dijela noci. Ne vidim iz tvog posta da li, kada dojis po noci, dojis u sjedecem polozaju ili u lezecem. Ako se ustajes da bi dojila, pokusaj dojiti lezeci i pusti bebu da zaspe pored tebe, na dojci ili ne. Sve sto radis po noci, radi tiho, u zamracenom prostoru.
Tijekom dana pokusaj se odmarati koliko mozes kako bi nadoknadila manjak sna. Preskoci ciscenje i nakuhavanje, odspavaj sa tvojom bebom kada i ona spava.
Ova faza ce zaista proci. Koliko dugo ce trajati to ovisi najvise o tvojoj bebi. Moze trajati mjesec dana, moze i mjesecima. Ako ju ne zelis pustiti da place, postuj svoje osjecaje.
Evo, moj sin je do prije mjesec dana spavao cijelu noć, s time da je imao nekad pauze između podoja i do 6-7 sati, ali u prosjeku najćešće 4. Onda je počelo klopanje svakih sat-dva i mislila sam da neću izdržati jer je i onih 5-6 sati koje sam spavala bilo jako raskomadano, ali eto - guramo dan za danom, ja se trudim ranije ići spavati (čitaj: prije 23 h), ali mi nikako ne uspijeva. Ima dana kad sam mrtva umorna i jedva ustanem iz kreveta, a ima dana da sam si super. I sve čekam da to prođe samo od sebe, a ne pada mi na pamet ostavljat ga da plače i sl.
E, da... on se ne budi jer mu ja ne dam da se toliko izgnjavi da bi se probudio jer bi mi ga bilo teško uspavati pa mu dam ciku čim počne malo jače mrnđati i vrtjeti se po krevetu tak da on niti ne otvori oči. Spava od nekih 19.30/20.00 do ujutro 7-8
Sretno i ne daj se pokolebati!! :D
Moja mala Iva ima 4,5 mj i još nije odspavala duže od četri sata. Zaspi oko sedam navečer i nakon tri i pol do četri sata se budi da jede i dalje jede svaka dva i pol do tri sata. Samo ju dojim i sa težinom je za sad bilo sve ok. Ja stalno čekam da će se to noćno spavanje malo produžiti ali za sad još ništa.
zara ima 7 mjeseci i uglavnom prospava cijelu noć (od 20h - 8 ujutro), s tim da se ponekad probudi još jednom tokom noći, popapa i dalje spava. ali evo, neki dan se probudila oko 2, najela se i bila totalno budna, smijala se i htjela igrati.. i što da radimo, zabavljali smo je do pola 5 ujutro, malo ju je MM nosio i igrao se s njom, malo sam ju ja natjeravala na cicu kako bi zaspala...i onda je začorila i spavala do 8, a mi m.r.t.v.i. ali što ćeš... srećom, to je bilo sam te jedne noći.
jednostavno, imaju te svoje lude faze, a na nama je da ih izdržimo :D
ja ju nikad ne bih mogla pustiti da sama plače u krevetiću, to mi je grozno okrutno, budući da ona jadna ne kuži zašto mame i tate nema i zašto ju puštaju da bude tužna to bi mi bilo kao da sam ju izdala, kao da joj tako maloj dajem do znanja da neću uvijek biti tu kad me treba
noa ima 18 mjeseci i jednom je (prije par noci) prespavao od osam navecer do pet ujutro, sto je meni bilo :shock::shock::shock:
ove ostale, uobicajene noci, odspava nekoliko sati u komadu (od osam pa do ponoc, jedan, dva...) i onda krene nonstop dojenje do jutra. navikla sam. spavam s njim na sisi i ne predstavlja mi problem. cesto zaspem prije njega
ida (moja ida ) je spavala cijelu noc od nekih tri mjeseca pa do druge godine, al ona je negdje s tri mjeseca presla skroz na adaptirano. od druge godine hodocasti svake noci kod nas u krevet. pa i sad (cetiri i pol godine ima).
ma, nema nista ljepseg ni mirisnijeg nego spavati okruzen strucama beba :D:D:D
I ja ti kao i ostale cure želim dati svoju podršku i reći da mi je drago što slušaš vlastiti instikt, a zanemaruješ "stručnjake" iz okoline. :D
Svi smo to prošli.
Stjepan ima 4 mjeseca. Od kako smo se spojili ne prestaje bljuckati.
U početku su to bile "ogromne" količine, a sada se stvar "smiruje" iako ga ne smijem dignuti na rame bez pamučne pelene oko njegova vrata :D
Što se noći tiče, ako je u početku i spavao po 4 sata, sada se ponovno budi svaka 2.
U potpunosti potpisujem sve što ti je Ančica napisala :D
Sretno!
Draga Gordana, evo još jedne mame čiji je sinčić bio krasna spavalica do 5. mjeseca i tada uplovio u razdoblje koje traje do dana današnjega - ritam noćnih buđenja je nekoliko puta noću , da ne spava sa mnom bilo bi mi još gore i da nema ciku ne znam kako bih to izdržala.
Da, bio je u pitanju rast zubića, ali i noćno udaranje ručicama o rešetke krevetića što ga je znalo probuditi u to vrijeme.
No, što je tu je. Nažalost, nemam ti ništa pametnije reći od cura koje su ti gore pisale, nego da je i to jedna faza koja će prije ili kasnije prestati... A do tada - welcome to zombies club!
I mi se prijavljujemo na listu "tko-ne-spava-po-noći"!
Ah, bila su to vremena kada je moja Iva spavala po pet sati u komadu ...!
Sada sam sretna kada odjednom odguli tri sata.
Kada se po noći probudi, naravski, ja njoj sisu u usta, ona zaspe ali i ja s njom, probudim se nakon sat vremena, moja sisa još uvijek u njenim ustima :?
Moram reći da mi je lakše kad vidim da ima još puno bebica živih k'o moja Ida. Ja sam tu u svojoj okolini okružena spavalicama, pa mi nabijaju komplekse.
Stvarno se treba naučiti na isprekidani san i onda je sve ok. I da, havala bogu što imam cicu, pa znam da ju tako mogu uvijek smiriti. Mi isto spavamo svi zajedno i neki put se ni ne sjećam kad se Ida prikopča. Ali ima i onih drugih nnoći. Ali, dobro, nadam se da je to sve faza koja će proći.
Hvala vam na podrški.
Lea je najbolje spavala do neka 3,5 mjeseca, ali bilo je ok i do nekih 6 mjeseci. Otada se počela obavezno buditi pola sata nakon što zaspe (ide spavati oko 20.30, 21.00) pa nakon sat, dva, pa potegne 3 sata u komadu, rijetko 5. Nekad se probudi tri puta kroz noć, nekad 7-8 puta. I to je tako. ja sam tako prihvatila. nekad sam stvarno premorena, ali kaj ću. Stalno joj nalazim nekakva opravdanja tipa - veća je, počinje ono što joj se dogodi po danu više proživljavati i sanjati noću, tu je i strah od odvajanja, zubići i sl. To se ja tješim, ali ne znam kak bi to promijenila. Osim s "Cry it out" metodom što mi ne pada napamet. Trenutno čitam (kad uspijem naći vremena pa ide polako) "The no cry sleep solution" pa možda nađem nešto pametno i prihvatljiov za nas. Iako, to je još uvijek relativno ok i podnošljivo jer imam frendice kojima je puno gore. Ja se ipak koliko toliko naspavam jer sam se već navikla na manju količinu sna.
Zaboravila sam reći da je svaki put kad se probudi probam podojiti - nekad hoće, nekad ne, ali uglavnom si malo popapa i utone opet u san pa, na sreću, nemamo onih beskonačnih hodanja i ta buđenja mi zato i ne predstavljaju neki veliki problem.
evo i nas iz kluba (zombi, naravno)
Sami ima 11 mjeseci i budi se svaki sat po noći. Sretna sam kad pogledam na sat i skužim: Jao prošlo je sat i pol, ala sam se naspavala! Brzo na noge lagane. Kad spava 3 sata u komadu probudim se pet puta i buljim u njega s nevjericom i pitam se što mu je, ima li temp, što se desilo, mužu ustani on spava, ostavi me na miru promrmlja on, spavaj i ti, pa ne mogu ne znam šta mu je, zašto spava...balblabla
i tako postalo je normalno da ne spavamo.
dok je bio manji znao je probuditi se jednom po noći bila sam sretna mama (čitaj: naspavana mama).
probala sam svašta: nosanje (nekad upali ali samo kod tate, ne daj bože da sika nosa pa sika ne nosa sika mora biti odmah i sad), čaj, voda, mlijeko, igra, gledanje televizije u 4 ujutro, mjenjanje pelena i nakon svega uglavnom je scenarij on se probudi nekad tako što se meškolji nekad uz krik iz stripa ja ustanem dam mu siku ili ako sam totalno krepana mm ga malo nosi i tako opet zaspi. do sljedećeg buđenja.
najbolja fora mi je s obje bake. jednom prilikom su ostale prespavati kod nas. jednom jedna drugi put druga. inače one cijelo vrijeme misle da smo mi ludi lažljivci i da je dijete u biti gladni i mizerno jadno pa se budi po noći. i onda kad se mali počeo buditi rekla je daj sad će njega baka uspavati. drekljao je ko mali mago i jedva sam ga poslije smirila. rezultat bake u nevjerici gube živce radi neispunjene misije, mm i ja ga nosamo i mazimo a one kažu: pa morate ga pustiti da malo i plače.
hvala lijepo, rekla sam i jednoj i drugoj. kao što je jednom neka roda rekla nisam ga rodila da bi ga pustila da plače.
i dok ja mogu ustajati noću i dojiti ga i maziti ga-tako će biti i dalje.
malo biće možda ima problema: zub, trbuh, strah, želi siku ili samo maženje. nekad stvarno pomogne samo pusa i nošenje.
eto.
viva la sika
Meni jedna frendica koja ima više problema oko toga nego ja, kaže: svi, apsolutno svi, osim tebe i tvog muža, su mi rekli da ga pustim nek se dere i da će nakon par noći prestati. Baš sam ponosna na sebe . Negdje sam pročitala da to i opasno narušava odnos roditelj-dijete.
znam ja dosta roditelja kojima dijete spava po noci, i to dvije grupe: oni kojima je dijete takvo samo po sebi i oni koji suga pustali tih n dana da place. ma nema sanse da bih to izdrzala slusati. sto dijete prozivljava u tim trenucima? radije podocnjaci.
Mi od prvog dana ne znamo za noćno spavanje duže od dva sata u komadu.Fran zaspe oko 9.30 al se još probudi do jutra barem 6-7 puta.Nije to u pitanju više ni glad, ni žeđ već samo maženje i osjećaj sigurnosti.Zato nam je najslađe kad spavamo svi zajedno u bračnom krevetu.Toliko smo se već navikli na sardina položaj MM i ja svako na svojoj strani uz rub kreveta da i kad slučajno ostane u svom krevetiću opet spavamo tako.Komično.Neku noć je Fran spavao u svom krevetiću jer od premorenosti nije ni skužio gdje je,pa sam uspjela odspavati tri sata u komadu.Probudila sam se sama oko 4 ujutro naspavana :? i nisam više mogla zaspati.Zamislite, prespavala sam se! :wink:
Neznam kako da Vam ovo kažem ali ja sam tek sa Marijinih 17 mj. odspavala cijelu noć. Evo prije mjesec dana smo se skinuli s prsa jer sam već bila luda od noćnog hranjenja. Znam, znam nije to više bilo niti hranjenje već navika, ali šta je tu je. Ona se budila svaka 2-3 sata i zvala mama, te ustima radila zvukove kao da cica. Ako joj nisam htjela dati to je bio takav tužan i žalostan plač. Inače nikad nije jela umjetno mlijeko jer nije htjela bočicu uopće. Probala sam sva moguća mlijeka i razne dude za bočice, ali ništa. Ali prsa su zakon. odvikavanje smo uspjeli izvesti u tjedan dana. Prve dvije noći su bile koma, jer nije htjela zaspati bez cice u ustima. a tu su i njeni mali oštri zubići. Više mi nisu bili ugodni. zatim smo se dojili svako drugo večer jer su mi se prsa počela bolno puniti i nikakvo izdajanje nije pomagala, pa sam uvidjela da čemo zajedno to ipak lakše uspjeti.
Pozdrav i nadam se da ćete uspjeti prevladati sve zapreke i poteškoće oko tog noćnog dojenja.
Pliz,i mene to isto jako zanima, jer kako smo krenuli čini mi se da ćemo sikiti do škole.Takvo vrištanje kad nema sike po noći u ustima nitko ne može ni čuti a kamoli izdržati,Mi doslovce spavamo sa sikom u ustim, osim kad nismo koma pa ne znamo na kojoj smo planeti(pričam o Franu, narafski). :D
Sa prvo dvoje je to išlo spontano,oko sedmog mjeseca smo dojili samo ujutro i navečer i to samo za pomaziti se i zaspati,sami su odustali,mlijeko se samo povuklo,valjda,za pravo reć nisam puno obraćala pažnju na to,u svakom slučaju bez priblema,a sad ćemo vidjeti jer ova malena jaaaaako voli cuckati,čestoooooo
E ovako. Počeli smo sa godinu dana kada sam počela raditi. Smanjili smo na hranjenje prije posla i naravno samo za spavanje. Bilo je zanimljivo što je svim auspjela zaspati najnormalnije bez ičega. Dudu varalicu nije imala, a bočicu je imala za igru. Pila je iz čaše već sa 4-5 mj. a meni, bez sike ništa. Koji put je bilo dovoljno da je samo stavi u usta i već bi spavala. Navika, šta drugo?! I tako moja Marija jednu noć opali do 5 ujutro, i naravno na siku da bi dalje zaspala. Drugo veče joj nisam dala i derala se, derala i nakon sat i pol što plača, mojeg i njenog, jecanja i smirivanja zaspala je. Po noći se nije budila, vjerojatno od umora. Drugo veče sam joj dala malo da pocica kako se ja ne bi upalila. Već sam bila ko balon (mislim na prsa). I tako je svaku drugu veče dobila siku i malo po malo je nestajalo. Tu u tamo se znala sjetiti po noći ali sam je uspjela zavarati s bočicom. Od onda ona popije svaku večer prije spavanja 250-300 ml mlijeka i to kozjeg domaćeg, ali uspije proći i kravlje kad nam ovog ponestane i spava mi cijelu noć. I to u svom krevetu. Mislila sam da to nikada neću doživjeti.
E ovako. Počeli smo sa godinu dana kada sam počela raditi. Smanjili smo na hranjenje prije posla i naravno samo za spavanje. Bilo je zanimljivo što je svim auspjela zaspati najnormalnije bez ičega. Dudu varalicu nije imala, a bočicu je imala za igru. Pila je iz čaše već sa 4-5 mj. a meni, bez sike ništa. Koji put je bilo dovoljno da je samo stavi u usta i već bi spavala. Navika, šta drugo?! I tako moja Marija jednu noć opali do 5 ujutro, i naravno na siku da bi dalje zaspala. Drugo veče joj nisam dala i derala se, derala i nakon sat i pol što plača, mojeg i njenog, jecanja i smirivanja zaspala je. Po noći se nije budila, vjerojatno od umora. Drugo veče sam joj dala malo da pocica kako se ja ne bi upalila. Već sam bila ko balon (mislim na prsa). I tako je svaku drugu veče dobila siku i malo po malo je nestajalo. Tu u tamo se znala sjetiti po noći ali sam je uspjela zavarati s bočicom. Od onda ona popije svaku večer prije spavanja 250-300 ml mlijeka i to kozjeg domaćeg, ali uspije proći i kravlje kad nam ovog ponestane i spava mi cijelu noć. I to u svom krevetu. Mislila sam da to nikada neću doživjeti.
Dojenje po noći
Odgovori s citatom
to bi mi bilo kao da sam ju izdala, kao da joj tako maloj dajem do znanja da neću uvijek biti tu kad me treba
, da ne spava sa mnom bilo bi mi još gore i da nema ciku ne znam kako bih to izdržala.
. Negdje sam pročitala da to i opasno narušava odnos roditelj-dijete.
:D 