 |
|||
jer imamo-em prirodna ograničenja, em nismo poznati po ustrajnosti, em sigurno nije dovoljno imati jednog učitelja na 30 djece.RozaGroza prvotno napisa
Nije da školski sustav nema manjkavosti-al meni je i dalje neusporediv s radom jedne (kakve god-ali nekvalificirane) osobe s jednim (kakvim god)djetetom.
Zato postoji pravo na izbor. Ja ću izabrati homeschooling, jer vjerujem da suprug i ja možemo svoje djete usmjeriti bolje od prosvjtnog radnika. A "ti" biraj školu. Ovdje se govori o pravu na izbor.
Ne znači naravno. Jesu li svi roditelji na ovom forumu koji imaju darovite klince i sami nadareni da prepoznaju njihovu nadarenost ili je dovoljno da budu brižljivi roditelji koji prate razvoj svog djeteta?
Pa ok, ja jesam za pravo na izbor. Odaberi što želiš za svoje dijete.
I dalje imam pravo misliti da je to za svako zdravo dijete lošija opcija.
nije teško primjetiti da dijete JAKO odskače od svoje generacijske skupine-kad ga imaš s čime usporediti
al ne radi se ovdje o nijansama-talentirana djeca odvojena na temu o talentiranoj djeci su lako i primjetno-iznimna. To mogu otkriti i sami roditelji, ali otkriva se i u sustavu (testovima u vrtićima itd...)
Pa to je tvoje pravo koje nitko ne osporava. Zašto bi se onda moje pravo osporavalo i ako zatražim legalizaciju homeschoolinga, tretiralo me se kao da od vlade i države ili druptva tražim nekakvu uslugu. Ne tražim usluge i ustupke, tražim samo poštivanje mojeg roditeljskog prava da za svoje djete, dok je maloljetno, biram i radim ono što smatram da je najbolje.Pa ok, ja jesam za pravo na izbor. Odaberi što želiš za svoje dijete.
I dalje imam pravo misliti da je to za svako zdravo dijete lošija opcija.
ček, na stranu da uopće ne kužim taj HS, ali sigurno je i HS uvjetovan državnim propisima. djeca moraju nekakve testove valjda prolaziti. ili?
pročitala sam tvoje postove, pročitat ću kasnije i onu stranicu, čisto da se ne ježim od same pomisli na HS
pa neću dalje o tome jer trenutno ne mogu vidjet niti jednu prednost, a sad nemam vremena.
mala digresija. mm je pokušao uvesti HS našem J.
radilo se o skijanju. mm odlično skija. obožava skijanje i živi za skijanje. početne skijaške korake nije problem prenijeti na dijete. mm ima strašno puno strpljenja. u stvari, par mjeseci se veselio tom skijanju. a da budem iskrena, jedva je dočekao da J nauči hodat da bi ga on mogao učiti skijati.
J i mm su bili veseli i puni entuzijazma krenuli u HS avanturu. mm je bio strašno ponosan.
nakon cijelog dana muke božje, J je jadan sjeo na pol staze, na snijeg, počeo urlat i ni makac. vikao je da mrzi skijanje i da nikad u životu neće skijati. onda je skoro i mm počeo plakat.
pa su oboje u suzama došli do dna staze.
drugi dan smo ga upisali u školu.
J se preporodio. proskijao u pol dana i strašno zavolio taj sport.
mislim, hebeš skijanje, al bojim se da bi tako nekako prošli i s matematikom.
Svaki roditelj ima drukčiju sliku o tome što smatra ciljem odgoja i obrazovanja svog djeteta. Jedina mogućnost obrazovanja djece koja danas postoji u hr zadovoljava samo dio spektra tih ciljeva. Zato treba postojati više mogućnosti izbora.
obrazovanje samo po sebi ima ciljeve koji nisu subjektivni nego sasvim objektivni.
Cvijeta, ovisno kako bi bilo propisano zakonom, djeca bi trebala prolaziti određene ispite da. Slovenski je model zapravo po mom besmislen jer djete prolazi potpuno isti kurikulum kao u školi i ima ispite po tom kurikulumu koji je jedan od najvažnijih razloga zbog kojeg se roditelji odlučuju na HS.
Jedino što meni ima smisla je recimo Texaški model, gdje roditelj odlučuje koje znanje dati svojem djetetu, a ukoliko to djete kasnije poželi na fakultet, znanje dokazuje prijemnim ispitom - pojednostavljeno rećeno.
I to sa skijanjem - možda je tm bio preponosan i gledao samo to kako se on osjeća i svoju sreću zbog toga jer sa sinekom ide skijati itd itd znaš kako to ide, i mm već sad ponosno gleda na Špira kad bubnja u teće ili puže prema gitari, već gleda ne ebay kakvu da mu kupibit će razočaranja već vidim
Ok, i sad na temelju ovog moram pitati direktno RozuGrozu - koji su ciljevi obrazovanja koje želiš za svoje dijete?
I ono, meni najvažnije: Da li se ti - RozaGroza smatraš kompetentnom da sama doma učiš dijete ili si to nekako drugačije zamislila? Do koje djetetove dobi bi to funkcioniralo?
Ovo drugo pitam zato što si ne mogu zamisliti da ja kao pojedinac mogu djetetu pružiti sva potrebna znanja. (A navodno nisam nešto "gluplja" od ostatka nekakve prosječno pametne populacije).
P.S. Nisam još stigla pročitati temu od početka, ako su negdje ovi odgovori, ispričavam se.
Trebaju li sva djeca obrazovanje u punoj visini tih objektivnih ciljeva, btw. koja je to visina? Žele li svi roditelji tu razinu za svoju djecu? Imaju li pravo ne željeti tu razinu?
Ja u cijelom svom skolovanju i u Eminom dosadasnjem, nisam naisla na ovakvog nastavnika/profesora. Nazalost, ali to je debelo utjecalo na moje formiranje stava o obrazovanju kod kuce.
I najbolji skolski sustav s odlicnim strucnjacima dobar je za dio djece (mozda i vecinu), ali nije dobar za svu djecu. Nekoj djeci, za postizanje optimuma, treba drugaciji pristup. I bilo bi krasno kad bi im se omogucio.
A jel itko od vas razmišlja o financijskoj situaciji u slučaju homeschoolinga? Ako živite u Lijepoj našoj, i ako homeschooling podrazumijeva da jedan roditelj ne radi, mene zanima od čega ta obitelj živi???
Mm i ja, s uskoro dvoje djece i 4 posla jedva spajamo kraj s krajemNe znam od čega bismo živjeli da ostanemo na recimo samo mm-ovoj plaći koja je mizerija kojom bismo pokrili samo stanarinu i račune. Mislim da si ne može većina ljudi, i s visokim obrazovanjem, priuštit kućno školovanje, osim ako nema bogato zaleđe.
Hm, a što je sa pravima djece na obrazovanje? Koliko je prema djetetu fer da roditelj za njega odabire razinu obrazovanja, i da nema šansu dobiti neku opće određenu razinu?
apsolutno se slažem, tj. nemam iskustvo, osim vlastitog, ali slažem se s time da na našem sustavu treba raditi jako puno. Prvenstveno na indvidualizaciji pristupa, a za to su nužne promjene u normama, načinima zapošljavanja...
Nemaju. Ne mogu zamisliti da su moji roditelji u nekom trenu mog života zaključili da iako mogu više, da oni ipak žele za mene manje i da imaju pravo odrediti mi gdje su mi granice.
XX
Meni se čini da je puno češće upravo suprotno.
Da sistem očekuje puno više (šire) za većinu dok su im interesi puno uži .
Čim se dogovorimo koja je to opće određena razina, koja će vrijediti za školsko obrazovanje jednako kao i za homeschooling - mislim, s istim posljedicama za nedostizanje te razine - ima smisla reformirati homeschooling kao i školu. S istim uspjehom, molim.
i što ako ne dokaže znanje?
onako uvijek možeš kriviti školski sustav
mislim da je krumpirić to spominjala
i meni je fakat arogancija pretpostaviti se najmanje desetku školovanih osoba, svakoga usko za svoje područje
Anemona ja imam tu sreću da je Špiro još mali a ja sam se počela interesirati za HS i davno prije njegova rođenja, tako da imam još fore za iskristalizirati ono što želim od našeg obrazovanja, ako Bog da da ga bude.
A jesam li kompetentna ućiti svoje djete, pa da mislim da nisam ne bi nikad ni razmišljala o ovome. Iako pored mene i mm-a imamo 6 profesora u najužoj obitelji, svi iz različitih polja, što znanosti što opće kulture i umjetnosti. Svakako bi tražili i njihovu pomoć kad bi se odlučili i kad bi nam trebala - ali to je apsolutno nevažan faktor, jer poanta HS je da roditelj da djetetu znanje za koje smatra da će mu trebati i za koje djete pokazuje afinitet. Kao što je mendula rekla, to može bit sve o pekarstvu, može bit glazbeno znanje, može bit i fizika, a može bit sve skupa ako djete pokaže interes i mogučnost da svo to znanje usvoji.
S vremenom kreće i self teaching, jer djeca školovana kod kuće u određenoj dobi steknu mogučnost kvalitetnog učenja samostalno.
Zato je dobra državna matura. Ako ti Roza dovedeš Špiru do uspješno položene državne mature, a ne do pekarstva (nek se nitko ne uvrijedi), ja ti skidam kapu.
Na ovo moram odgovoriti.
Na ovoj rečenici, pada sav ideal Obrazovanja kod kuće. Kako ti možeš odrediti što je važno za tvoje dijete? Ako prebaciš u sferu hrane, to je onda moje dijete voli čokoladu, ali ne voli blitvu, pa mu neću davati blitvu... Jer je ni ja ne volim...
Ako roditelj nije kompetentan odrediti što je važno za njegovo dijete onda pada sav ideal cjelokupnog odgoja. Onda djecu roditelji trebaju roditi i zatim odnijeti u instituciju namjenjenu odgoju djece.
Ja uopce ne shvacam HE/HS kao zakidanje djeteta za obrazovanje. Moj je stav da dijete ostvaruje pravo na obrazovanje na puno kvalitetniji nacin nego unutar skolskog sustava.
Koliko je fer da sustav odabire nacin i razinu obrazovanja za dijete i ocjenjuje/vrednuje dijete iskljucivo i samo prema ocjenama?
Sve sto sam do sad procitala ili cula ili dozivjela necije iskustvo iz druge ruke (izuzevsi antireklamu HE-u u americkim TV serijama gdje su svi prikazani kao ekstremni slucajevi zanemarivanja djece
U sustav ulaze kasnije (srednja skola ili univerzitet), dobro nabildanog samopouzdanja i zdrave samosvijesti i jednakog ili veceg znanja od prosjecnog vrsnjaka.
Stvarno ne volim kad se kasno uključim u temu, pa već bude rečeno sve što sam i sama htjela reći.
Potpisujem ZV, većinu krumpirićinih postova, i zadnji minimiin.
I nadodajem- kako se ti, Roza, with all due respect, smatraš kompetentnom svom djetetu prenijeti znanje pravopisa materinjeg jezika? I, već je netko napisao, možaš imati specifično znanje, ali bez metodike si nula. Kao cvijetin muž kao učitelj skijanja
"Nek se nitko ne uvrijedi" - ne nasmijavaj me molim te...
Ali, ja svakako mislim da je državna matura virtualna mjerna jedinica i uopče ne odražva neko stvarno znanje već nabiflane informacije koje mu ispare iz glave kroz par mjeseci i više ih se nitko nikad ne sjeti.
Odgoj i obrazovanje nije identičan pojam.
Stupanj obrazovanja trebalo bi birati dijete (svaka osoba za sebe), a roditelj treba (ako može) omogućiti djetetu da ostvari svoj potencijal, ono što dijete želi za sebe.
Dijete se ne usmjerava, usađuju mu se radne navike, približavaju mu se različita područja, ljubav prema knjizi... ali se ne određuje hoće li biti agronom, povjesničar umjetnosti, informatičar ili trgovac.
Nije bilo namijenjeno nasmijavanju već da netko ne skoči i ne kaže zašto podcjenjujem npr. pekarstvo. Ono je tu samo za primjer užeg obrazovanja i nečega što je čak i moguće prenijeti djetetu jedan na jedan.
Moje je osobno misljenje da nema nenadarene djece i djece koja ne vole uciti. Samo treba otkriti za sto su nadarena i kakav im pristup ucenju najvise odgovara.
I unutar nekih okvira i granica pustiti dijete da se vodi svojim interesima za ucenjem.
Da bi se to uopce moglo, treba iskreno, iz srca, vjerovati da je djetetu usadjena zelja i potreba za ucenjem i da ce se usvajanje znanja dogoditi, u vrijeme kad dijete bude spremno i zrelo prihvatiti odredjenu vjestinu i znanje. Sustav to ne omogucava nego svima udara isti tempo i obiljezava one zrelije kao napredne, a one manje zrele ili trenutno nezainteresirane za nesto, kao nenadarene, prosjecne ili cak, ispodprosjecne.
E sad, moje mišljenje o obrazovanju kod kuće
Isto kao s porodom kod kuće. Načelno da, ali u idealnim uvjetima neke idealne države... DA to bude pravo izbora, jedna od mogućnosti...Za neku djecu, i neke roditelje...
TAko da praktički , zapravo sam skeptična prema tome. Nekako sam sklonija poboljšanju naših rodilišta, bolnica , škola i vrtića...
Dijete u školi uči i van nastave... To ja djetetu ne mogu dati...Ne mogu biti nekoliko njegovih prijatelja koji su različiti, ali njemu pašu, ne mogu biti onaj klinac koji sjedi s njim u klupi i s kojim se dopisuje kad mu je sat dosadan...Kako možete oduzeti to svom djetetu?
Istina je danas radi i stara garda profesora, ali svi mlađi su upoznati s novim pedagoškim, metodičkim pristupima, školovali su se da podučavaju svoj predmet ... Da znaju prenjeti znanje iz matematike, hrvatskog... Možda bih znala odrediti do 4 razreda što je u toj dobi bitno mom djetetu, ali kako da ja prilagodim način prenošenja matematike baš jednom 12godišnjaku, mogu tapkati...
A svako dijete koje pokaže povećani interes za neku umjetnost, znanost, sport, prepoznat će to i nastavnik tog predmeta, a i sam roditelj... Jer škola ne umanjuje značaj roditelja kao uzora, podučavatelja, odgojitelja kroz cijeli proces odrastanja...
Ja isto ne mislim da je državna matura presjek općeg znanja, ali je neophodno za fakultetsko obrazovanje.
To sam i mislila.
To je ono što po meni HS mora pružiti. Pa nek onda dijete bira. A ne da roditelj već unaprijed odabere za njega.
Svimbalo, drago mi je da si imala suprotno iskustvo. Najiskrenije.
Dobro, a je li uopće važno da dijete nauči poštivati autoritet (učitelja, nastavnka, profesora) ili je to potpuno nebitna stavka. Roditelj u tom pogledu ne može zamijeniti poštovanje prema toliko ne bliskoj osobi s kojom ipak normalno ima drugačiji odnos nego s roditeljem.
Mislim, čisto pod pretpostavkom da će i ta djeca jednog dana imati nadređene s kojima si neće moći dozvoliti da imaju problema s autoritetom
ovo čisto kao natuknica za razmišljanje
A eto, u školi me nisu uspjeli naučit - svejedno sam maturirala i završila faks
Jer škola ne umanjuje značaj roditelja kao uzora, podučavatelja, odgojitelja kroz cijeli proces odrastanja...
Cijeli post mi je odličan, ali mislim da si ovim pogodila point mnogih zagovaratelja HS.
Koji se vidi još mnogo prije no što dijete stasa za školu, može se to nazvati različitim imenima, ekstremnim oblikom AP-a, control freak, nesigurnost u sebe, ne znam. Ali ta ideja da se ulogom roditelja može istodobno biti i sve ostalo svom djetetu...
Pa taj besmisleni kurikulum je upravo ono što HS roditelji žele izbjeći za svoje djete. Toliko vremena utrošeno na izgubljena znanja!
Samo još da dodam - razumijem zašto Roza zagovara HS.
Da je mene netko pitao to isto pitanje dok su djeca bila u dobi DO 2-3 godine i kad smo im mm i ja bili bogovi i cijeli svijet, vjerujem da bi mi ideja HS bila bliskija, ali sada mislim drugačije... Već od samog početka školovanja moje djece našla sam se u nebranom grožđu kad je trebalo odgovoriti na brojna pitanja, odgovoriti na izazov dječje pameti ALI i uspostaviti red koji je nužan za usvajanje gradiva....
Kasnije, čovjek shvati da školski sustav nije idealan (nije bio ni kad sam ja bila učenica, nije idealan ni sada kad su moja djeca u toj fazi) ali je još uvijek bolji od druge opcije. Pustite Rozu da joj vrijeme i život oblikuje stav... Kakav će biti - ovisi više o njenom djetetu nego o njenim sadašnjim stavovima. Vrijeme će pokazati da li je tako (a pitanje je tko će od nas tada biti ovdje da provjeri...)
Moram priznati da me malo plaši ovo nepovjerenje prema roditeljima. Kao da oni zapravo ne žele najbolje za svoje dijete, kao da ne znaju što ono treba... Bolje da uvedemo kontrolu dobrohotnog Velikog Brata koji će kroz neosobne institucije tipiziranim testovima odrediti u koju kutiju dijete spada. I možda pogriješiti, čak još više i češće nego roditelj, i i bespovratno ga utjerati u stazu u koju nije htjelo.
U procjeni može pogriješiti i roditelj, ali sam sigurna da je greška manje vjerojatna i lakše ispravljiva nego u sustavu. Naravno da govorim o roditeljima koji žele dobro svome djetetu. Oni drugi ionako nisu tema.
Zaista ne znam zelim li da moja djeca istreniraju postivanje i neupitno slusanje autoriteta/nadredjenih.
U stvari znam, ne zelim da slusaju bespogovorno.
Zelim ih nauciti da postuju svako ljudsko bice, svoje i njegove osobne granice, budu pristojni i da nauce koristiti svoj mozak i preispitivati autoritete.
Ne zelim da izrastu u poslusnike.Ne zelim da krse pravila kada bi time drugima mogli nastetiti, ali zelim im da preispituju zadana pravila i da imaju hrabrosti svim raspolozivim legalnim sredstvima mijenjati pravila koja su zatupljujuca i nepotrebno ogranicavajuca.
Pa mislim da se u ovom grmu skriva zec. Škola nam treba da odgojimo djecu koja će poštovati autoritete zbog njihova statusa, a ne zbog njihove stvarne osobne vrijednosti. Škola nam treba da nauči djecu trpiti dosadu i glupost dokle god ne zazvoni zvono, gušeći impuls koji potiče na promjenu. Treba nam masa pojedinaca koji rade kako im se kaže i svoje nezadovoljstvo istresaju negdje drugdje.Dobro, a je li uopće važno da dijete nauči poštivati autoritet (učitelja, nastavnka, profesora) ili je to potpuno nebitna stavka. Roditelj u tom pogledu ne može zamijeniti poštovanje prema toliko ne bliskoj osobi s kojom ipak normalno ima drugačiji odnos nego s roditeljem.
Mislim, čisto pod pretpostavkom da će i ta djeca jednog dana imati nadređene s kojima si neće moći dozvoliti da imaju problema s autoritetom
ovo čisto kao natuknica za razmišljanje
A o poštovanju ostalih odraslih... hoćete reći da današnji maturanti poštuju odrasle?
dobro bi bilo pitati i dijete, nakon xy godina, koliko je ono bilo zadovoljno time što mu je pruženo kroz "roditelj želio najbolje za njega i vjerovao da zna ono što djetetu treba"
obično djeca ne žele ništa puno drugačije od onoga kako im živi velika većina vršnjaka
svaki dublji i dodatni poticaj u bilo kojem smijeru mogu dobiti od roditelja, i dobivaju, nadam se.
Nepovjerenja u roditelja tu jednostavno mora biti jer se radi o djeci i pravima djece na obrazovanje, a to su previše ozbiljne stvari da bi se dozvolilo da budu bez nadzora. Taj nadzor, kontrola, je meni osobno najveći problem kad se govori o HS jer inače nekakav dobro proveden i kvaliteten homeschooling sigurno da može biti puno bolja opcija od školovanja u sustavu. (jedino je tu još problem socijalizacije)
Mendula, AM je baš dobro rekla.
Mislim da se toliko dubinski ne slažem s tobom i BB da se nikad nećemo pronaći. Prije ću shvatiti neasistirani PKK nego ovakvo razmišljanje... Iskreno, mene je takvog razmišljanja strah. Vodi anarhiji. Ah, nikad revolucionara od mene. Zavući ću se u svoju konformističku rupu skupa sa svojim djetetom. Koji će mi ipak možda zahvaliti na mojim ograničenjima jednom kad bude, kao odrastao, znao funkcionirati u društvu.
meni je zaista skolsko doba bilo jedno od najljepsih u zivotu
druzenja, zezancije, izleti, mali i veliki odmori, zaljubljivanja, suparnistvo sa 8 d, leksikoni...
ovakvi ucitelji, profesori - onakvi, ali vecina je bila stvarno dobra i rado ih se sjecam
mozda moje potrebe nisu bile idealno zadovoljene, mozda su sve godine iz povijesti bile nabiflane pa kasnije zaboravljene, pa sta?
to mi je toliko nemjerivo sa citavom slikom
a ko kaze da bi taj savrseni roditelj tako super procijenio sta njegovom djetetu treba?
bi li ga usmjeravao gdje dijete trazi ili gdje se njemu cini da treba biti
strasno bi zamjerila mojim roditeljima da su me skolovali doma (ali od uvjeta ionako nismo imali nista)
ustvari, jel vi osobno smatrate da ste trebali biti obrazovani doma, a ne u skoli?
mene još i zanima tehničko pitanje vezano uz boravak djeteta za vrijeme dok su roditelji na poslu?
da li to automatski znači da ako želim HS moram dati otkaz?
ili što npr. desetgodišnjaci rade sami doma 8-10 sati dnevno dok ste vi na svom poslu?
Sjajan post, slažem se u potpunosti.
ne vidim zasto rollas, pitanje je na mjestuA eto, u školi me nisu uspjeli naučit - svejedno sam maturirala i završila faks
tu ocito imas veliku rupu
i ne zelis je pokrpati
bojis li se drugih rupa koje bi mu prenijela, svjesno ili nesvjesno?
valjda zelimo kvalitetno obrazovanje za svoje dijete
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
