tko ima takav dozivljaj pa je to stvarno bitno?
 |
|||
|
|
|||
tko ima takav dozivljaj pa je to stvarno bitno?
Razgovor o HS se nekako uvijek svede na sekte i zlostavljanje.
po onom sto sam citala (povrsno) u nekim istrazivanjima o HS, dva glavna razloga u SAD su bila pruzanje djeci safe environment, i prijasnji vodeci razlog, vise od trecine anketiranih, teach children from religious or moral point of view...
Ja nisam neki zagovaratelj ili simpatizer HSa. Meni je draze to sto sam isla u skolu, nego da me obitelj poducavala.summer prvotno napisa
Ali bas na ovo iz religioznih i moralnih razloga, kad bih se upustila u HS, to bi mi bio jedan od razloga. Jer mi je jako tesko prihvatljivo da ce mi dijete slusati kako smo mi losi ljudi jer smo ireligiozni, kroz razne predmete. Drugi razlog je negativna selekcija u prosvjeti, nemotivirani prosvjetari i sustav koji stvara djecu koja se ne usude sama nesto promisliti, vec ponavljaju onako kako je napisano u knjizi, takodjer nisu u stanju kriticki procijeniti je li rezultat kojeg su dobili uopce smislen. Rade po "kuharici", ako nema kuharice, frustrirani su. Iznimno je malo onih koji su u stanju nesto sami prouciti i iz proucenog donijeti neke zakljucke. A to mislim da je greska obrazovnog sustava.
Bez veze pisem, nit je dozvoljeno, nit je meni trenutno prihvatljivo. Al mislim da ovisi o djetetu i situaciji sto je za dijete bolje. Ipak, ja smatram da bi trebalo roditelje testirati jesu li u stanju poducavati, imaju li dovoljno znanja da mogu.
Pa stalno se ovo provlaci kao argument, ne samo sad u tvom postu. I meni se cinilo da je tako dok nisam dosla u okruzenje gdje HS nije samo ideja iz filmova. Deset+ godina kasnije, nemam nista protiv.
HS djeca se druze, svadjaju.... idu na izlete, a i slave svastanesto. I imaju prijatelje iz kvarta, a i idu na sport i glazbu.
Jedino sto nemaju je ucitelj (dobar ili los) i grupa od 30 i kusur djece na jednog ucitelja (dobrog ili loseg). Ako nista drugo, tu ih je manje po razrednom odjeljenju (da ne pricam o vrticu) pa je opcenito ucitelju lakse izaci na kraj s nasumce odabranom djecom koja se mogu jako voljeti ili jako svadjati.
HS prvenstveno nije za mene i moju djecu jer ja za to nemam zivaca. Treba mi odmor od njih, a i njima od mene. Plus, u konkretno nasoj sredini, vecina (ne svi!) HS obitelji ne spadaju u krugove u kojima se ja osjecam ok pa bismo vjerojatno bili vukovi samotnjaci da se odlucim sama skolovati djecu. To mi se ne da, ni zbog njih, ni zbog sebe.
ali ti si napisala da se zagovara ideja da se djeca vidjaju samo na slici ili u crkvi
a ja sam napisala da pored treninga, kvarta, glazbene, we... sta svi mogu imati - da je cinjenica da djeca u skoli imaju evo kazes 30 i kusur djece svaki dan visesatno u razredu, i u jednoj posebnoj dinamici
cinjenica je da kod hs-a to nemaju, sta uopce ne znaci da nemaju nikoga, ali je, ponavljam, meni to bilo vazno, dobro, i lijepo - i ne bih to ukinila svojoj djeci
tako da ja uopce ne pretpostavljam, kako mi se cini da mi se pripisuje, neku usamljenu i zlostavljanu djecu
niti je ovo moje, da je to lijepo, dobro i vazno - pravilo za ostale
Pa cini mi se, iz opcenito napisanog, a ne konkretno tvog posta, da je generalna nit vodilja protivnika HS-a bas to, usamljena djeca, najcesce tako izolirana iz nekih izopacenih razloga.
A to stvarno nije tako. Super je kad obitelji mogu odabrati sto ce, a ne kad imaju samo jednu jedinu opciju. Ja bih rado da imam opciju privatne skole, a da nije vjerska. Volim nas javni distrikt, da se zna, ali mi ne odgovaraju neke restrikcije oko upisnih podrucja pa bih rado, zapravo, i stisnula i prdnula, da budem iskrena. No i uz sve varijante koje imamo, opet nemam sto bih htjela. Osim ako se sve ne rijesi samo od sebe, uz puno srece, s obzirom da ove godine imam dva imena u sesiru za izvlacenje.
Ja sam zagovornik opcija, sto vise, to bolje.
Slažem se. S druge strane, treba biti svjestan da nikad ne možeš imati u isto vrijeme i na istom mjestu sve dobre stvari koje si otkrila. To se odnosi i na školski sustav. Svaka opcija imat će prednosti i nedostatke. Treba odabrati onu koja upravo za tebe ima najviše prednosti i najmanje nedostataka.
Inače, vjerujem da će se školovanje svuda razvijati u pravo u tom smjeru - bit će dostupno više opcija. Koliko će biti kvalitetne i kakav će biti nadzor, to je drugo pitanje.
Veliki potpis na ovaj post
Istina.
Cijeg dozivljaja, tko je to ovdje rekao?
Apsolutno nitko.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 10.12.2020. at 11:33
Pa ja ne znam onda sto je problem s HS-om. Svi spominju socijalizaciju (a i ja sam, dok nisam na svoje oci vidjela da nije), ali ipak u socijalizaciji nije problem.
pa valjda nitko ne misli da je pitanje tako jednostavno, jedan jedini problem i onda ili postoji ili ne postoji
ne moze se reci da je hs sam za sebe dobar ili los, jer moze biti apsolutno sve izmedju
od posvecenih roditelja koji ce voditi racuna o obrazovanju i gradivu prilagodjenom potrebama, sposobnostima i afinitetima djeteta, motivirati ga, voditi racuna o socijalizaciji i da se dijete ne osjeca iskljuceno ili izolirano, i cije dijete ce kasnije biti naprednije i zadovoljnije od vecine vrsnjaka
do npr. fanatika koji ce djecu izolirati od izopacenog drustva koje bi ih ucilo evoluciji ili spolnom odgoju ili koji zele odgajati djevojcice da budu kucanice i majke jer im skola ionako ne treba
ja vjerujem da bi vise bilo ovih prvih, ali da sustav mora omoguciti i zastitu i kontrolu ovih drugih
Znaci li to da su sve djevojcice koje zakonski moraju polaziti skolu (recimo u HR) automatski zasticene od patrijarhalnog odgoja? Kako hrvatski sustav stiti djecu, a da je usko vezano uz pohadjanje skole?
Naravno da niti jedan sustav nije infalibilan.
U Minnesoti vecina djece pohadja public school system, a Minnesota je jos k tome izrazito uredjena socijalna drzava, a svejedno ima djevojcica koje su odgajane na nacin da im je mjesto u kuhinji dok bog otac zaradjuje i usput pomalo umlati zenu i/ili kcer, ako mu je ceif. Ne rjesava se taj problem nuzno u skoli.
Nisu li romska djeca takodjer zakonski obveznici sto se tice skole? Kako ih onda ta obavezna skola ne uspijeva spasiti iz ralja romskog nacina zivota koji, brat bratu i uz svo duzno postovanje razlicitosti, nije bas nesto idealan?
Samo jos jedna potvrda da nema savrsenog sustava i savrsenih rjesenja koji spasavaju cijeli svijet.
ja stvarno ne vidim vezu izmedju mojih postova i pitanja koja ti onda postavljas
ja sam navela dvije krajnosti hs-a kao ilustraciju da ne mozemo reci je li hs sam po sebi dobar ili los, jer ce biti onakav kako ga se provodi
i nisam nigdje napisala da skola sve rjesava i da je skolski sustav savrsen
osnovna skola je bar obavezna, omogucava neko obrazovanje i vidljivost toj djeci
smatram da hs treba biti omogucen, ali da ga treba provoditi uz neku vrstu kontrole
Posljednje uređivanje od summer : 10.12.2020. at 19:51
Onda sam stvarno pogresno iscitala postove. Ispricavam se.
ma samo da se shvatimo
Meni je drago što sam išla u školu jer sam tamo upoznala najbolje prijateljice, koje su mi to i danas, a u srednjoj i muža. A što se školskog gradiva i znanja tiče, bi li mi bilo bolje da su me obrazovali roditelji, pa možda i bi.
Izvan upoznavanja druge djece i socijalizacije, koje bi se vjerujem događalo i da je u Hr dozvoljen homeschooling, osnovna škola mi je bila tlaka.
Ono što pamtim kao glavni doživljaj nastave je dosada i prepisivanje. Non stop prepisivanje. Prepisivanje s ploče u bilježnicu onog što ionako piše u knjizi. Za domaću zadaću ispunjavanje vježbenice što je opet prepisivanje iz knjige. I tako u nedogled.
Ako prepišem među prvima buljim kroz prozor dok ne idemo dalje, ako ne stignem, ništa, ne može se čekati jedan koji nije stigao. Samo da napomenem da za ovo ne krivim nastavnike, program je takav i oni u 45 minuta moraju proći gradivo koje je zadano. Učenje napamet potpuno nepotrebnih podataka koji se za 5 minuta zaborave.
U srednjoj mi je bilo puno bolje i zanimljivije prvenstveno zahvaljujući nekim izvrsnim profesorima, naravno tada je i gradivo puno zahtjevnije za homeschooling, ali što se osnovne tiče, stvarno vjerujem da bi mi bilo bolje da su me učili roditelji.
Zanimljivo mi je da ovdje prevladava idealistički doživljaj školskog društvenog života.
Očito nikog ovdje druga djeca nisu maltretirala. Kod nas su se u razredu stalno ismijavale 2 djevojčice, jedna jer je debela a uz to ima i staru mamu, zamisli, a drugu jer je imala jako vidljiv i deformirajući ožiljak.
U usporedbi s njima nevažan problem, ali mene je to mučilo, određivanje tko će s kim sjediti jer 3-4 učenika "stalno priča" pa se i nas ostale razdvoji.
Nekih predmeta se sjećam s grčem u želucu, na primjer tjelesni jer sam motorički dosta slaba, a uz to nemam nikakav natjecateljski duh. Štafeta mi je bila noćna mora, sjećam se da bi mi se preznojavali dlanovi kako se moj red približavao za vođenje lopte, banalan primjer, ali uvijek bi mi ta lopta pobjegla i ekipa bi izgubila zbog mene.
Nekoj djeci je tako bilo na glazbenom gdje smo redovito pjevali pred razredom za ocjenu.
Ništa od toga mi ne djeluje pedagoški ni poticajno.
Puno romske djece uopce ne govori hrvatski kada dodje u skolu i to je najveci razlog njihovog skolskog neuspjeha. Do skolske dobi takodjer su vec naviknuti da su oni drukciji i ne mijesaju se s neromskom djecom i to je isto veliki problem. Puno malih Roma ponavlja razred cak u osnovnoj skoli, ne znam koliko im je dostupna dopunska nastava hrvatskog, ali njima bi trebao pomocnik u nastavi, a pomocnika u nastavi je u Hrvatskoj tesko dobiti.
Ali ja sam imala u susjedstvu romsku obitelj koji su prihvatili nas konvencionalan nacin zivota i njihova se djeca ni po cemu nisu razlikovala od moga. Moja kci je isla s jednom od curica u vrtic, kasnije smo se odselili, pa ne znam kako se dijete snaslo u skoli, ostali su bili jos todleri.
Sama si rekla da savrseni sustavi i rjesenja ne postoje, tako ja ne bih govorila o tome ciji je nacin zivota idealan a ciji nije, nego bih bila sretna kad bi svatko dobio mogucnost i podrsku da izabere kako zeli zivjeti. I naravno da cu ja kao roditelj direktno ili indirektno utjecati na zivotne odluke svoga djeteta, ali zelim da moje dijete vidi i dozivi i druge nacine razmisljanja osim moga i zato je zelim izloziti ljudima iz onih krugova koje inace ne bi upoznala. Mozda to jesu kliseji, ali ja vjerujem u to da zajednica odgaja dijete, i takodjer ona s lukovima i strijelama, i ta mi je draga.
Summers, ne znam gdje si to na ovim stranicama procitala idealizam.
Niti je nastava idealna, niti je zivot. Konkretno s ovo s prepisivanjem. Meni je bila navika pisati kljucne pojmove na plocu, pa ih onda dovoditi u vezu, kontrastirati i sl. i to je bio proces, razgovor u kojem su ucenici aktivno sudjelovali, ili barem vecina njih. Moram li reci da je konacni proizvod na ploci bio ponekad dosta nepregledan?... Zapravo su takvim metodama skloni lijeni ili needucirani nastavnici, i to ne znaci da i poneki homeschooling roditelj ne bi isto ucinio.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom