Homeschooling?

[Kaae]

Da? Ne? Mozda?

Dotakli smo se teme na drugom topicu pa mi se sve nesto cini da bismo mogli i dalje od tog usputnog dodira.

Svakako sam protiv homeschoolinga, iako sam pro-choice, cega god se tice. Prilicno sam uvjerena da prosjecan roditelj (kamoli onaj ispod prosjeka, sto se obrazovanja tice) nije sposoban pruziti djetetu ono sto moze osoba koja se za to i skolovala.

Drugi par kobasica je socijalizacija. Mislim da je odrastanje s drugom djecom i snalazenje u raznim situacijama van roditeljskog doma vrlo bitan dio zivota.

(A sad odoh malo raditi... )

[aleksandra70vanja]

ne
nit sam kvalificirana nit imam vremena
a bome ni živaca

[mamitzi]

osobno i ja sam protiv.
posbeno sam protiv toga da to i sama pokušam jer mislim da bi to za mene bilo preteško a za moju djecu preopasno, hoću reći moje znanje i nije tako loše, ali nisam nikad slušala nikakve pedagoške predmete (inženjer sam).
godinama sam živjela tako da sam skoro svako popodne držala insrukcije i predpostavljam da bi mogla zainteresirati srednjoškolca za matematiku, ali kako da prvašić nauči pisati trojku koja ne leti (moj sin npr.)-to stvarno ne znam.

[marta]

Ja znam i mogla bih da mi dozvole. Nadam se tome u nekoj blizoj buducnosti jer skola kakva je danas kasni za tehnologijom jedno 50godina...

[sirius]

Svakako sam za izbor.
Osobno za starijeg ne bih imala živce.
Za mlađu još ne znam...
Vjerojatno ne bih imala niti živce kada bi se imao izbor , ali pod uvjetom da se gradivo strogo obrađuje po strogom planu i programu kako je u školi.
Ja nekako ne vidim HS kao izolaciju dijeteta od ostale djece, isključivo učenje kod kuće i isključivo učenje da ja (majka) moram sve znati pa samim tim poučavati. Ja to vidim više kao organiziranu neformalnu zajednicu nekoliko pojedinaca (roditelja) koji dijele svoje znanje ne samo sa svojim dijetetom nego i sa drugom djecom (iz te neformalne zajednice).

[tanja_b]

Bila je već tema o obrazovanju kod kuće, na pdf Škola, ako se ne varam, čak u dva nastavka. Dosta se onda raspravljalo o razlozima za i protiv.
Osobno, nisam protiv službenog, "pravog", konvencionalnog školovanja, ali itekako razumijem one koji zagovaraju obrazovanje kod kuće. Mislim da tu jako oprezno treba odvagnuti za koga je to dobro, a za koga ne, kome je potrebno, a kome nije.
Iako, o tome možemo raspravljati do sutra, u našem društvu je to čista utopija (do daljnjeg).
Zapravo, prije sam bila više protiv školovanja kod kuće, ali nakon čitanja knjige Johna Taylora Gattoa "Oružje za masovno poučavanje" malo sam revidirala svoj stav.

[Ripcord]

Ako je riječ o homeschoolingu tamo kod tebe preko bare, onda može - gradivo je stvarno lako svladivo za ikoga s prosječnom inteligencijom, ali kod nas - ne baš! Mi se već sad znamo baktat s matematikom, a to nam je u genima!

O novostima u hrvatskoj gramatici i pravopisu da ne govorim, samo se iživciram kad ponavljam s D, ali o tome sve znaš ... mislim da bih ga na kraju učila sve po starom!

No kaj je sa socijalizacijom djeteta? Kakvo god stanje danas u školama bilo, ipak mislim da dijete treba među djecu!

A sad odi 'malo' radit

[sirius]

Evo stare teme http://forum.roda.hr/threads/11479-O...anje+ku%C4%87e

[Kaae]

Ma tko je vidio raditi, nisu me to naucili u skoli. (Btw, bas mi je drago vidjeti te ovdje, Ripcord. )

Inace, zasto je dobro skolovati dijete kod kuce? Koje dijete? Ono sedmogodisnje, ili trinaestogodisnjaka, ili cak i srednjoskolce?

Ima li roditelj, po zanimanju trgovac s trgovackom skolom dovoljno znanja odraditi homeschooling kako treba? A doktor nuklearne fizike? Znaju li ijedan od njih dovoljno pravopisa i gramatike? Zna li profesorica hrvatskog dovoljno o kemijskim elementima?

[Mima]

Ja isto razumijem one koji zagovaraju školovanje kod kuće, i nisam protiv njega, premda odmah pomišljam i na sve moguće vrste zloupotrebe i zakidanja djece pa se pitam kakve bi kontrole trebale postojati.

[BusyBee]

Voljela bih da postoji mogucnost.
Socijalizacija unutar skole nije jedini nacin na koji se dijete moze i treba socijalizirati.

Osobno smatram da je skolski sustav kakav sad imamo los i stetan po djecu (osobito neku), u kombinaciji s losim/nestrucnim kadrom prerasta u katastrofu (i tu ne mislim da je sav nastavnicki/profesorski kadar los, nego da je katastrofa kad se susretnu los sustav i los ucitelj).

[Ripcord]

Voljela bih da postoji mogucnost.
Socijalizacija unutar skole nije jedini nacin na koji se dijete moze i treba socijalizirati.

Pa nije jedini način, ali skoro pa da je do toga došlo. Moj mali u petom razredu recimo se sve manje druži s prijateljima, svi imaju hrpu izvanškolskih aktivnosti i gotovo se više ne nalaze izvan škole. Jedino kad se druže baš je eventualno ravno poslije škole, a o nekakvim druženjima i nalaženjima je gotovo nemoguće govoriti što mi je stvarno kao majci jako tužno. Moje dijete kad dođe doma napiše zadaću (što zbog količine iste zna trajati satima) i onda redom zove prijatelje kojih ili nema (jer su na tenisu, gitari, stranom jeziku...) ili su taman došli doma s tih aktivnosti i tek sad kreću pisati zadaću. Ne znam kad bi se i kako onda socijaliziralo s njima dijete koje uči doma, i koje je po defaultu već izopćeno iz društva.

Naravno, puno je lakše kad su mali, ali što su stariji to je teže.

[Ripcord]

Ima li roditelj, po zanimanju trgovac s trgovackom skolom dovoljno znanja odraditi homeschooling kako treba? A doktor nuklearne fizike? Znaju li ijedan od njih dovoljno pravopisa i gramatike? Zna li profesorica hrvatskog dovoljno o kemijskim elementima?

Hey baby

Da odgovorim na pitanje, iz svježeg 'rvackog iskustva', ne može. Nedovoljno su objašnjene stvari u knjizi, i ako ne želiš potrošit sate i sate na netu proučavajući teme koje se uče u školi, kako bi mogao odgovorit na pitanja u radnoj bilježnici, moš se frigat. Mislim, podrazumijevam tu da dijete želiš podučavat prema programu koji se prolazi u školi.

Ako pak smatraš da tu i tako uči previše nebitnih podataka, onda druga stvar. Ali kako odlučit što je bitno, a što ne?! To bi vjerojatno svaki roditelj ponaosob odlučivao prema osobnim preferencijama (ja bi tako djecu učila prvenstveno hrvatski, strane jezike, informatiku, sociologiju, psihologiju, logiku i osnove matematike, dok bi mi se možda dogodilo da mi dijete, kao što i jest slučaj, ludo bilo za povijesti, zemljopisom i biologijom - nepravedno zakinutim s moje strane( (tj. to bismo prešli prilično ovlaš)), što nikako ne valja. Pogotovo ako bi vidjela da ti djetetu ne ide primjerice fizika, koja igrom slučaja nije ni tvoj fah, mo'š mislit kako bi ustrajna bila u tome da on to mora pod svaku cijenu naučit... Yeah right!

[ivarica]

mislim da roditelji trebaju imati pravo birati nacin obrazovanja za svoju djecu, a drzava treba pratiti da sva djeca imaju adekvatno obrazovanje (ali ne prate ni ono u skolama, kako smo vidjeli jucer u medijima)
ima roditelja koji svojoj djeci mogu osigurati skolovanje kod kuce
ja u ovom zivotu ne mogu :/

evo jednog ciji mogu
http://www.ted.com/talks/lang/scr/bi...od_system.html

[ivarica]

Hey baby
Da odgovorim na pitanje, iz svježeg 'rvackog iskustva', ne može. Nedovoljno su objašnjene stvari u knjizi, i ako ne želiš potrošit sate i sate na netu proučavajući teme koje se uče u školi, kako bi mogao odgovorit na pitanja u radnoj bilježnici, moš se frigat. Mislim, podrazumijevam tu da dijete želiš podučavat prema programu koji se prolazi u školi.

pa ne znam bas, na koji uzrast mislis?
ja dosad nisam dosla do trenutka kad nisam svojem djetetu mogla objasniti nesto iz knjige, npr u situaciji kad ucimo zajedno dio gradiva zbog duljeg izostanka
ako se i dogodi nekad da me nesto zbuni (danas npr nominativ mnozine od sir - sirovi), pa imam prijateljice, imam izvore...
ja sam u osnovnoj skoli izostala mjesec i po iz skole, pa nisam zato za mjesec i po znanja zakinuta

[Pcelica Mara]

Ajme, na što bi nam tek tad pravopis ličio.
I ovako je sve u kupusu, a studenti nam na studij dolaze polupismeni (pa sam i pravopis počela ispravljati u testovima, a kod usmenog odgovaranja ih molim da koriste prosto proširene rečenice koje ne počinju s "pa imamo", "paaaaa" i sl.).

Btw, ivarice, zar nisu "sirevi"?

[Ripcord]

Ja sam isto izostajala i nikad nisam imala problema, ali moj mali u petom razredu dobiva zadatke koje moramo itekako proučavat. Svježi primjer, nedjelju navečer smo proveli tražeći na netu zanimljivosti o Milky Wayu. Trebao je za engleski napraviti plakat o jednoj od ponuđenih tema (ekologija, svemir i ne znam koja je bila treća), on je odabrao mliječnu stazu - nacrtati je bilo lako, ali nađi ti detalje/činjenice koje su njemu zanimljivi... wickipedia je, kako sam otkrila, totalno out :D

Bilo je isto takvih primjera iz povijesti i biologije. U izrazito bolnom sjećanju mi visi iz četvrtog razreda zadatak da napiše neku legendu iz rane hrvatske povijesti, a da nije priča o dolasku Hrvata. Znam dosta povjesničara, ali odgovor nisam nikad saznala.

[Ripcord]

ovo gore je odgovor ivarici

[ivarica]

Btw, ivarice, zar nisu "sirevi"?

sirevi su izgleda jos samo za home-schoolere

[Freja]

Meni se čini da homeschooling može biti izvrstan za neke obitelji (npr. obitelji koje su iz nekoga razloga stalno na putu) i kad su zadovoljeni (mnogi) preduvjeti. Kod nas tih preduvjeta nema. Osnovna pretpostavka je da je jedan od roditelja kod kuće i da se bavi isključivo djecom, a to si kod nas može malo tko priuštiti. Dalje, obrazovanje roditelja je svakako važan čimbenik.
Neka me "Amerikanke" isprave ako griješim, ali meni se čini da u Americi roditelji moraju dobiti dopuštenje da djecu školuju kod kuće, dakle ne odobrava se to svakome. Uz to, mislim da se školovanje kod kuće tolerira do neke dobi, ne zauvijek ili do fakulteta.

Osobno bih uvijek radije da mi djeca idu u školu s vršnjacima, ali ne bih dala ruku u vatru da u nekim (stvarno ekstremnim) situacijama ne bih ozbiljno razmišljala o toj mogućnosti. U svakom slučaju lijepo je imati različite mogućnosti. Mene bi najviše mučila ta silna odgovornost koju bih tim činom preuzela na sebe. Uvijek bih se pitala jesu li dobili dovoljno i dovoljno kvalitetno. Ili pak jesam li ih preopteretila u strahu od nedovoljnog.

Najviše bi me veselilo da se naš školski program rastereti, da se ne traži toliko biflanja na pamet i učenja uistinu nepotrebnih činjenica, da ne moraju čitati cijeli Gundulićev ili Marulićev opus u dobi od petnaestak godina i sl. (Jučer mi kaže prijatelj da rade kamatni račun u 7. razredu osnovne?!? Što će to trinaestogodišnjaku? Ako mu ikad i bude trebalo, do tad će već sto puta zaboraviti i morati ponovo naučiti). Voljela bih da je program lakši i fleksibilniji, a onda bih, prema njihovim afinitetima, rado nadograđivala kod kuće. To je, naravno, utopija.

[Kaae]

Sirovi, putovi i neki drugi O-ovi su niknuli tamo negdje... krajem moje srednje skole, sredinom devedesetih. Nekad davno sam znala tocno kako i zasto, a danas ce to valjda znati neke profesorice hrvatskog. Nisam jedna od njih.

[ivarica]

ali ripcord, u prvom postu pises o zadacima iz radne biljeznice, a kasnije opisujes skolske projekte
naravno da se to ne da usporedjivati i naravno da wikipedia nije dovoljna

[Freja]

sirevi su izgleda jos samo za home-schoolere

Eh, trebali bi sirevi biti i za one u školi! Naime, iza r može i -ovi i -evi.

Eto u čemu je problem s našim školstvom - ni struka ne zna struku, ali svi jako vole kalupe i ukalupljivanje.

[Ripcord]

ali ripcord, u prvom postu pises o zadacima iz radne biljeznice, a kasnije opisujes skolske projekte
naravno da se to ne da usporedjivati i naravno da wikipedia nije dovoljna

Projekti su zadatci iz radne bilježnice

[Ripcord]

Eto u čemu je problem s našim školstvom - ni struka ne zna struku, ali svi jako vole kalupe i ukalupljivanje.

Istina je ovo za struku, kad dam jedan tekst na lekturu kod dva različita lektora, dobit ću najčešće i različite ispravke na različitim mjestima...

[Zubic vila]

Načelno sam uvijek za pravo izbora u svemu, ALI...

Praktično i gledajući iz svoje perspektive ne kao roditelja nego djeteta, sebe koja se dobro sjećam i osnovne i srednje škole- ne mogu zamisliti da mi je netko to iskustvo oduzeo. Unatoč svim manama našeg školskog sustava.

Kao što kaže Freja, mogla bi podržati u nekim izvanrednim situacijama, i do neke dobi, ali osobno uopće ne bih željela djeci oduzeti to odrastanje u grupi vršnjaka, školske odmore, izlete, sam taj odlazak u školu, stjecanje samostalnosti kroz školu. Možete vi pričati i o drugim socijalizacijama, ili tome da bi dijete svejedno moglo na izlete ili nešto, ali taj nikad neće biti dijelom ekipe kao oni koji su svaki dan zajedno u klupama. Za donekle sličnu usporedbu, znam nekoliko ljudi koji su dopisno završili srednju školu (učili doma, dolazili u "školu" polagati ispite) i sami su mi rekli da im je to bilo tako samotno i tužno. Tamo gdje su meni uspomene na maturalac, zajedničko učenje ili markiranje, školske ljubavi, muke oko toga što odjenuti za školu - oni imaju uspomenu na sjedenje doma nad knjigom.

Definitivno vidim više mana nego prednosti školovanja kod kuće. Mislim da je više nego dovoljno što mi kao roditelji djetetu dajemo vrijednosnu bazu kojom će prosuđivati svijet oko sebe i sva znanja koja stekne. I da imamo xy korisnijih načina za razgovor i provođenje vremena s djetetom od toga da se ufuravamo u ulogu učitelja.

[Angie75]

Načelno sam uvijek za pravo izbora u svemu, ALI...

Praktično i gledajući iz svoje perspektive ne kao roditelja nego djeteta, sebe koja se dobro sjećam i osnovne i srednje škole- ne mogu zamisliti da mi je netko to iskustvo oduzeo. Unatoč svim manama našeg školskog sustava.

Kao što kaže Freja, mogla bi podržati u nekim izvanrednim situacijama, i do neke dobi, ali osobno uopće ne bih željela djeci oduzeti to odrastanje u grupi vršnjaka, školske odmore, izlete, sam taj odlazak u školu, stjecanje samostalnosti kroz školu. Možete vi pričati i o drugim socijalizacijama, ili tome da bi dijete svejedno moglo na izlete ili nešto, ali taj nikad neće biti dijelom ekipe kao oni koji su svaki dan zajedno u klupama. Za donekle sličnu usporedbu, znam nekoliko ljudi koji su dopisno završili srednju školu (učili doma, dolazili u "školu" polagati ispite) i sami su mi rekli da im je to bilo tako samotno i tužno. Tamo gdje su meni uspomene na maturalac, zajedničko učenje ili markiranje, školske ljubavi, muke oko toga što odjenuti za školu - oni imaju uspomenu na sjedenje doma nad knjigom.

Definitivno vidim više mana nego prednosti školovanja kod kuće. Mislim da je više nego dovoljno što mi kao roditelji djetetu dajemo vrijednosnu bazu kojom će prosuđivati svijet oko sebe i sva znanja koja stekne. I da imamo xy korisnijih načina za razgovor i provođenje vremena s djetetom od toga da se ufuravamo u ulogu učitelja.

Potpisujem od početka do kraja. Super post, zv.

[aleksandra70vanja]

Načelno sam uvijek za pravo izbora u svemu, ALI...

Praktično i gledajući iz svoje perspektive ne kao roditelja nego djeteta, sebe koja se dobro sjećam i osnovne i srednje škole- ne mogu zamisliti da mi je netko to iskustvo oduzeo. Unatoč svim manama našeg školskog sustava.

Kao što kaže Freja, mogla bi podržati u nekim izvanrednim situacijama, i do neke dobi, ali osobno uopće ne bih željela djeci oduzeti to odrastanje u grupi vršnjaka, školske odmore, izlete, sam taj odlazak u školu, stjecanje samostalnosti kroz školu. Možete vi pričati i o drugim socijalizacijama, ili tome da bi dijete svejedno moglo na izlete ili nešto, ali taj nikad neće biti dijelom ekipe kao oni koji su svaki dan zajedno u klupama. Za donekle sličnu usporedbu, znam nekoliko ljudi koji su dopisno završili srednju školu (učili doma, dolazili u "školu" polagati ispite) i sami su mi rekli da im je to bilo tako samotno i tužno. Tamo gdje su meni uspomene na maturalac, zajedničko učenje ili markiranje, školske ljubavi, muke oko toga što odjenuti za školu - oni imaju uspomenu na sjedenje doma nad knjigom.

Definitivno vidim više mana nego prednosti školovanja kod kuće. Mislim da je više nego dovoljno što mi kao roditelji djetetu dajemo vrijednosnu bazu kojom će prosuđivati svijet oko sebe i sva znanja koja stekne. I da imamo xy korisnijih načina za razgovor i provođenje vremena s djetetom od toga da se ufuravamo u ulogu učitelja.

odličan post ZV

[mendula]

Mislim da školovanje kod kuće podrazumijeva puno veće promjene u percepciji nužnog minimuma znanja i u socijalizaciji cijele obitelji od pukog sjedenja doma nad knjigom uz jednog roditelja koji ne radi.

Prije svega, treba iz temeljito pretresti i revidirati gradivo koje želimo djetetu prenijeti. Homeschooling nije učenje cjelokupnog današnjeg osnovnoškolskog gradiva, preslikano na sjedenje za knjigom doma a ne u školi, pred roditeljem umjesto pred profesorom. Stalno se govori da je školsko gradivo preopširno, neživotno i nepotrebno. Doma bi dijete trebalo smjeti (u smislu dozvole homeschoolinga od strane vlasti) učiti upravo ono što roditelj misli da mu za život treba i za što ono samo pokazuje volju i interes. Pa ako je to o fermentaciji kvasca za buduće pekare, onda toliko; ako je o kemijskim procesima za buduće kemičare onda malo više. Ako želimo da pekar poznaje glazbu, i ako on to sam želi, onda ćemo ga poučavati o glazbi. Pričat ćemo mu i o zakonu poluge jer se u milijun situacija u svakodnevnom životu susreće s tim zakonom, sve da ga fizika i ne zanima dublje. Kako će uopće i znati zanima li ga fizika kad do teških formula još nije ni došao; poluga i točke vrenja još su uvijek na razini zanimljivosti za predškolce. I sve je to temeljno i osnovno znanje vrlo životno.
Današnja naša škola nema ni pošteni katalog znanja koje učenik treba obavezno imati na kraju školovanja; pretpostavljam zato jer se ne može postići konsenzus o nebitnom. Po mom mišljenju, odrastao čovjek danas treba znati čitati, pisati i računati - gradivo do četvrtog razreda - ostalo sve može i treba sam nadograđivati ako želi, po volji upisujući škole i fakultete ili učeći doma. Čitanje, pisanje i računanje može također naučiti doma. Kritičko mišljenje, opću kulturu i slične vrline ionako neće steći u školi, tj. to današnjim školama baš nije ni prioritet ni vizija. Stvarno ne razumijem zašto bi onda ovakav model školovanja, serijsko kipanje gomile nepotrebnih činjenica bez mnogo kritičkog osvrta u glave postrojene djece, imao prednost pred školovanjem kod kuće.

Zatim, socijalizacija. Tko kaže da je socijaliziranje u skupini istogodišnjaka 6-7-8 sati dnevno optimum za djecu? Školovanjem kod kuće izgubit će školske ljubavi, prijateljstva i ekskurzije, ali koliko toga može dobiti kad ne mora sjediti na istom mjestu 6-7-8 sati i kad prijatelje može birati po volji u dobi i interesnoj skupini, a ne kako mu grah padne pa 8 godina isto? A gdje su tu pogućnosti za viđanje i provođenje vremena s obitelji, rođacima, susjedima ili bilo kojim društvom... po slobodnom izboru pojedinca?

[ina33]

Potpis na Kaae, iz istih razloga.

[rahela]

Zatim, socijalizacija. Tko kaže da je socijaliziranje u skupini istogodišnjaka 6-7-8 sati dnevno optimum za djecu? Školovanjem kod kuće izgubit će školske ljubavi, prijateljstva i ekskurzije, ali koliko toga može dobiti kad ne mora sjediti na istom mjestu 6-7-8 sati i kad prijatelje može birati po volji u dobi i interesnoj skupini, a ne kako mu grah padne pa 8 godina isto? A gdje su tu pogućnosti za viđanje i provođenje vremena s obitelji, rođacima, susjedima ili bilo kojim društvom... po slobodnom izboru pojedinca?

a kako je ovdje slobodan izbor djeteta?
zar dijete od 6-7 godina samo izlazi i bira si društvo?
ili mu roditelji biraju gdje, s kim i kada će se družiti?
u razredu barem ima mogućnost biranja prijatelja između 20ak djece, po nekim svojim sklonostima

u svakom slučaju poštujem mogućnost izbora
i jako mi se sviđa Zubić vilin post

[Peterlin]

ne
nit sam kvalificirana nit imam vremena
a bome ni živaca

X

ovaj tjedan opet imam homeschooling - dijete je doma s upalom uha, brrrr.... teško i preteško.

Osim toga, moj mlađi je dijete koje vapi za socijalizacijom i on bi doma doslovce uvenuo.

[RozaGroza]

Kaae tražili ste dobili ste

Neću se ticati toga kakvo je iskustvo kome škola - potpuno nevažno za temu, samo ću napisat (u malo podužim crtama) moje znanje i mišljenje o homeschooling-u. Ako nekog zanima stajalište još nekih ljudi u Hrvatskoj imate udrugu Obrazovanje na drugi naćin, ima jako puno zanimljivih tesktova i teza na temu http://www.druginacin.hr/

Faktor 1. Znanje: Djeca obrazovana kod kuće konstantno pokazuju bolje rezultate u znanju i kasnijem snalaženju u životu od djece školovane u školama. To nisam izmislila to je činjenica. Roditelji te djece najčešće nisu nikakvi profesori niti doktori, nemaju pedagoško znanje, već su ljudi svojih zanimanja, koji imaju vremena, volje, živaca i želje obrazovati sami svoju djecu, te vjeruju tom sistemu više nego školskom.

Faktor 2. Socijalizacija: Ona se ne događa u školama jer je škola zapravo jedno neprirodno okruženje u kojem djeca padaju pod pritisak i utjecaj drugih učenika, htjeli ne htjeli, te njihovo ponašanje postaje uvjetovano grupom, radije nego njihovim unutarnjim potrebama i htjenjima. Dalje, škola je neprirodan okoliš čisto iz razloga što se nigdje na svijetu u nikojim uvjetima to djete (osoba) neće naći u grupi punoj svojih vršnjaka koji su se našli na istom mjesti čisto iz razloga da budu kolektivno zatupljeni znanjem koje im je predstavljeno na neadekvatan način, tj način koji nije prilagođen svakom pojedincu te grupe (što je jedini način da se neko znanje na pravi naćin usvoji).

Boravak u grupi punoj učenika, koji rekla bi urođeno imaju izgrađen revolt i bunt prema školi i profesorima, na djecu i tinejđere djeluje tako da ih odvlaći od prave želje za učenje i sazrijevanjem, oko čega se zapravo i vrti ljudski život, te zamjenjuje taj faktor života (učenje uz starije i zrelije) sa igrom, pobunom i potpuno neozbiljnim shvačanjem tog važnog životnog procesa – ućenja.

Kod djece koja su obrazovana kod kuće istiće se razlika između vremena za učenje i vremena za igru. Učenju, se, kao što bi se trebalo I kasnije poslu kojim će se osoba baviti, pridaje velika važnost te ga se shvaća ozbiljno, kao nešto što je od životne važnosti, što i jest. Činjenica da se danas u školama često ne cjeni znanje već integriranost u određenu grupu, vuće za sobom puno veće posljedice – velik broj nekvalificiranih radnika koji svoje radno mjesto shvačaju kao kaznionicu u koju dođu odraditi tih 8 sati, konstantno razmišljajući “Kad će 4 da idem doma”. U školi nisu usvojili nikakvu radnu etiku. Ne svojom krivicom, već iz razloga d aim se nije znalo pristupiti na način adekvatan za njihove mogučnosti.

Nadalje, školski sustav kao takav sa svim svojim faktorima: nezainteresiranim učenicima, nedovoljno plačenim i isfrustranim profesorima koji nakon nekoliko godina u školstvu puno ili potpuno gube motivaciju te nastava postaje svojevrstan cirkus – ili pak postaje konc logor ovisi da li je “profa” cool ili je “Bog i batina”, u potpunosti potiskuje učenikovu kreativnost i fokusiranost na prihvačanje određenog znanja prema kojem osjeća afinitet. Rijetki (čitaj nitko) se odupru “zovu divljine” tj. grupi u kojoj se nalaze i prate svoje unutarnje potrebe koje ih vuću ka učenju i modeliranju sebe i svog znanja.

Učenje se događa onda kad učenik ima želju za znanjem a učitelj ima posebnu želju i interes baš tom specifičnom učeniku pomoći da do tog znanja dođe. U situacijama kada se učenje nameće kao što se to nameće u našem školskom sustavu,bez da se uzmu u obzir djetetove mogučnosti, potrebe i želje, ovaj proces postaje iznimno mučan za učenika te mu se djete odupire svojevrsnom pobunom protiv znanja. Zbog toga jer se "znanje" ocjenjuje, i jer je obavezno te se učeniku ne daju nikakve opcije, djete koje to "znanje" nije usvojilo, gubi tlo pod nogama, osjeća se manje vrijednim, i na kraju biva osuđeno lošom ocjenom, podcjenjivanjem od strane učitelja i kolega učenika, te na kraju i od strane roditelja, koji najčešće bez ikakvog pravog uvida u materiju problema, na svojevrstan način također osuđuju djete, direktno ili indirektno ga kazne, te zahtjevaju od učenika da pod svaku cijenu to znanje prihvati, jer sankcije su preteške i mogu odrediti tijek cijelog života pojedinca - popravni ispiti ili još gore, padanje razreda, koje je toliko demoralizirajuće, da se učenik rijetko od takvog šoka oporavi, to ostaje kao oznaka progonitelja" (školskog sustava - države) do kraja života, pa čak i onda kad je odrastao čovjek, nerijetko će razgovor o tom iskustvu, u društvu, bolan i sramotan. U mnogim slučajevima će zbog tog incidenta djetetov cijeli život poprimiti drugačiji tok, te će on nakon ponavljanja razreda I dalje ostati “loš đak” čija perspektiva za daljnje školovanje ne izgleda ružičasto, navjerovatnije neće postati fakultetski obrazovana ličnost, a u današnjem društvu to znaći da navjerovatnije neće imat stečena određena znanja potrebna za “pristojno” funkcioniranje u društvu, imat će problema kod zaposlenja, materijalnih problema itd. Krajnji rezultat može a i često bude granično devijantno ponašanje i upadanje u problem sa ovisnostima, zakonom, problemima u obitelji itd. Ovo sve ne mora biti drastično, ali levitira na granici prihvatljivog, zbog čega danas i imamo velik broj ljudi rubnog ponašanja.

Ovakva situacija (padanje razreda) se događa isključivo i samo zbog toga što u danom momentu, učenik nije bio motiviran na pravi naćin, nisu se osluškivale njegove potrebe i mogučnosti, već ga se tjeralo da usvaja znanje po nekom virtualnom standardu koji UOPĆE ne funkcionira, a za koje on nije bio spreman.
Da se tom učeniku pristupilo kao jedinki, da je učitelj osluškivao učenikove potrebe te shvatio koje su njegove mogučnosti (koje mogu biti lošije a mogu biti bolje od nekog opće prihvačenog standarda), da je učitelj uvidio koje su zapreke koje stoje između učenika i znanja, te ih uklonio, ili izvagao važnost usvajanja određenog znanja u odnosu na učenikove mogučnosti i apsiracije pa ih u skladu sa tim odbacio ili pokušao usvojiti promjenom metode, taj učenik bi imao puno veće šanse za svladavanjem određenog znanja koje je procjenjeno da bi moglo biti važno za njegov razvoj i u daljnjem životu.

26 članak deklaracije o ljudskim pravima:
Roditelji imaju pravo prvenstva u izboru obrazovanja za svoju djecu (potpisano prije 50 godina)

[mendula]

Ali zašto mislite da bi dijete doma bilo uvijek zatvoreno u četiri zida? Ako ne bi išlo u školu, moglo bi ići negdje drugdje na neka druga druženja i aktivnosti kad i kako mu odgovara. Ne znači da bi sjedilo doma tužno, samo i izopćeno - osim ako mu roditelj ništa bolje ne bi mogao/htio organizirati.

[krumpiric]

Uopće ne mogu zamisliti sustav kontrole niti adekvatnog roditelja koji bi zamjenio-10 učitelja u višim razredima osnovne škole, socijalizaciju i utjecaj natjecanja.
Najviše me muči činjenica da ona "sad znam da ne znam" nije lako primjenjiva na "našeg čovjeka".

[Peterlin]

Mislim da školovanje kod kuće podrazumijeva puno veće promjene u percepciji nužnog minimuma znanja i u socijalizaciji cijele obitelji od pukog sjedenja doma nad knjigom uz jednog roditelja koji ne radi.

Prije svega, treba iz temeljito pretresti i revidirati gradivo koje želimo djetetu prenijeti. Homeschooling nije učenje cjelokupnog današnjeg osnovnoškolskog gradiva, preslikano na sjedenje za knjigom doma a ne u školi, pred roditeljem umjesto pred profesorom. Stalno se govori da je školsko gradivo preopširno, neživotno i nepotrebno. Doma bi dijete trebalo smjeti (u smislu dozvole homeschoolinga od strane vlasti) učiti upravo ono što roditelj misli da mu za život treba i za što ono samo pokazuje volju i interes. Pa ako je to o fermentaciji kvasca za buduće pekare, onda toliko; ako je o kemijskim procesima za buduće kemičare onda malo više. Ako želimo da pekar poznaje glazbu, i ako on to sam želi, onda ćemo ga poučavati o glazbi. Pričat ćemo mu i o zakonu poluge jer se u milijun situacija u svakodnevnom životu susreće s tim zakonom, sve da ga fizika i ne zanima dublje. Kako će uopće i znati zanima li ga fizika kad do teških formula još nije ni došao; poluga i točke vrenja još su uvijek na razini zanimljivosti za predškolce. I sve je to temeljno i osnovno znanje vrlo životno.
Današnja naša škola nema ni pošteni katalog znanja koje učenik treba obavezno imati na kraju školovanja; pretpostavljam zato jer se ne može postići konsenzus o nebitnom. Po mom mišljenju, odrastao čovjek danas treba znati čitati, pisati i računati - gradivo do četvrtog razreda - ostalo sve može i treba sam nadograđivati ako želi, po volji upisujući škole i fakultete ili učeći doma. Čitanje, pisanje i računanje može također naučiti doma. Kritičko mišljenje, opću kulturu i slične vrline ionako neće steći u školi, tj. to današnjim školama baš nije ni prioritet ni vizija. Stvarno ne razumijem zašto bi onda ovakav model školovanja, serijsko kipanje gomile nepotrebnih činjenica bez mnogo kritičkog osvrta u glave postrojene djece, imao prednost pred školovanjem kod kuće.

Zatim, socijalizacija. Tko kaže da je socijaliziranje u skupini istogodišnjaka 6-7-8 sati dnevno optimum za djecu? Školovanjem kod kuće izgubit će školske ljubavi, prijateljstva i ekskurzije, ali koliko toga može dobiti kad ne mora sjediti na istom mjestu 6-7-8 sati i kad prijatelje može birati po volji u dobi i interesnoj skupini, a ne kako mu grah padne pa 8 godina isto? A gdje su tu pogućnosti za viđanje i provođenje vremena s obitelji, rođacima, susjedima ili bilo kojim društvom... po slobodnom izboru pojedinca?

Ne vidim baš nikakvog razloga da ja sve ovo što djetetu treba za život ne učim doma svoju djecu, ne umjesto škole nego UZ školu. To upravo i radimo... Školsko gradivo je jedno (i to je način da djeca nauče kako se nositi s obvezom, čak i kad nije zanimljivo i kad ti se ne sviđa) a doma proširujemo znanje, učimo nešto što ih zanima, pa tako moj 9-godišnjak mora znati sve o građi materije (nismo baš do kvarkova došli, ali zna što su elementarne čestice, spin itd.... zna kako je građen vodik, a kako helij). Kad dođe do tog gradiva u školi, znat će više od ostalih i brže napredovati.

S druge strane, često vidim da djeca u školi uče puno toga korisnog što meni nikad ne bi palo na pamet da ih poučavam... i u okviru redovnog gradiva i izvan toga. Ne mora se se ovaj pristup zadovoljavanja djetetovih potreba isključivati sa školom. Dapače. Ako se ne izmučimo s osnovnim stvarima, imamo više sape i vremena za stvari koje djecu zanimaju, a nisu redovno školsko gradivo. A isto, tko nam brani da s djecom prorađujemo školsko gradivo na drugačiji i životniji način? Pa mi tako živimo već 4 godine i još nije dojadilo ni djeci ni nama....

Prijatelje imaju također i u školi i izvan škole. Slobodne aktivnosti također. Sve se to može...

[krumpiric]

Opet ću primjetit, a sada kao komentar na rozin post-arogancija prosječnog (obrazovanog il ne) čovjeka, kojom se "mece" ispred 10 komada obrazovanog kadra, naprosto me fascinira.
Oduševljava me opcija da svojem djetetu objašnjavam likovni odgoj. Ja sam savršeno sposobna od Picassa napraviti debila.

[RozaGroza]

Ali zašto mislite da bi dijete doma bilo uvijek zatvoreno u četiri zida? Ako ne bi išlo u školu, moglo bi ići negdje drugdje na neka druga druženja i aktivnosti kad i kako mu odgovara. Ne znači da bi sjedilo doma tužno, samo i izopćeno - osim ako mu roditelj ništa bolje ne bi mogao/htio organizirati.

X

Socijalizacija je puno prirodnija ukoliko se događa u okruženju koje je prijateljsko (slobodne aktivnosti, sportske aktivnosti, razne grupe, radionice itd.) umjesto u okruženju na koje je osuđeno (škola).

[krumpiric]

a što je s poslom? Mislim, "socijalizacijom" koja je neminovna nakon školovanja?
funkcioniranje s ljudima s kojima nebi rado dijelio tajne?

[Stijena]

Svaka čast svakome, ali tko si u današnje vrijeme može priuštiti obrazovati dijete sam ako nije doktor preko nekoliko znanosti.
Pod priuštiti, naravno, ne mislim financijski, nego snositi odgovornost za širinu i točnost tog obrazovanja.
Mislim, čisto razmišljam o tome da nam je još uvijek dobar postotak stanovništva skroz nepismen, a ostatak onak funkcionalno nepismen - uključujući doduše i nažalost i dobar dio prosvjetnih radnika.
Mislim da se moramo pomiriti s činjenicom da ne živimo više u doba renesanse kad je svaka šuša znala preko nekoliko klasičnih i govornih jezika i kad je poznavanje prirodnih i društvenih znanosti zaista bilo pitanje opće kulture ...što danas zasigurno više nije. Današnja se definicija opće kulture srozala na to da je općekulturan onaj tko poznaje pravopis materinjeg jezika i zna se služiti internetom u čemu mu poznavanje osnova engleskog nije na odmet.
O socijalizaciji da niti ne govorimo - iako nam odgojno obrazovne ustanove više nisu pogodne niti za to, ali opet ne možeš dijete držati pod staklenim zvonom jer kad-tad će morati izaći u taj i takav svijet - to je stvarnost koju mora naučiti.

[RozaGroza]

Opet ću primjetit, a sada kao komentar na rozin post-arogancija prosječnog (obrazovanog il ne) čovjeka, kojom se "mece" ispred 10 komada obrazovanog kadra, naprosto me fascinira.
Oduševljava me opcija da svojem djetetu objašnjavam likovni odgoj. Ja sam savršeno sposobna od Picassa napraviti debila.

To nije nikakva arogancija. Ja jednostavno imam ljudsko pravo, a i mozga u glavi dovoljno, da vidim da današnji školski sistem meni kao roditelju nije prihvatljiv za moje djete. Struka mi u ovom slučaju ne znaći ništa jer se struka uvjetovana državnim propisima i regulama, a svi znamo kakvi su oni.

[mendula]

Oduševljava me opcija da svojem djetetu objašnjavam likovni odgoj. Ja sam savršeno sposobna od Picassa napraviti debila.

Koliko smo puta čitali, neki su i doživjeli, da su nastavnici glazbenog ili likovnog od više ili manje nadarenog djeteta napravili frustriranog "debila" kako ti kažeš? I koju mogućnost roditelj tada ima?

[RozaGroza]

Mislim, čisto razmišljam o tome da nam je još uvijek dobar postotak stanovništva skroz nepismen, a ostatak onak funkcionalno nepismen - uključujući doduše i nažalost i dobar dio prosvjetnih radnika.

A zamisli, svi su išli u školu i završili fakultete.

[mendula]

Svaka čast svakome, ali tko si u današnje vrijeme može priuštiti obrazovati dijete sam ako nije doktor preko nekoliko znanosti.

Ali čekajte, sve to znanje svih tih različitih specijalista mi utrpavamo jednom jedinom djetetu. Može li ono to primiti? Svi znamo da ne. Pa zašto onda uopće to radimo? Zašto gubimo vijeme?

[krumpiric]

Koliko smo puta čitali, neki su i doživjeli, da su nastavnici glazbenog ili likovnog od više ili manje nadarenog djeteta napravili frustriranog "debila" kako ti kažeš? I koju mogućnost roditelj tada ima?

potpuno si u pravu
samo
postoji opcija da profesor likovnog odgoja adekvatno usmjeri moje (evenutalno) talentirano dijete.
Postoji opcija-velim.
Ja i u Sagradu Familiu buljim ko tele. Znam ko, di, šta, kada i kako-al za mene ne postoji više od toga.
Sumnjam da postoji način da ja umjetnost vidim na višoj razini od one koja mi je urođena.

[krumpiric]

Ali čekajte, sve to znanje svih tih različitih specijalista mi utrpavamo jednom jedinom djetetu. Može li ono to primiti? Svi znamo da ne. Pa zašto onda uopće to radimo? Zašto gubimo vijeme?

Može
jerbo su svi ti ljudi dovoljno obrazovani da znanje predoče na adekvatnom nivou

[RozaGroza]

Može
jerbo su svi ti ljudi dovoljno obrazovani da znanje predoče na adekvatnom nivou

Da je tako imali bi naciju genijalaca, jerbo svi idemo u školu i uće nas raznorazni specijalisti. Pa zašto onda nemamo naciju genijalaca?

[mendula]

postoji opcija da profesor likovnog odgoja adekvatno usmjeri moje (evenutalno) talentirano dijete.
Postoji opcija-velim.

Mislim da roditelj preuzmanjem odgovornosti za homeschooling preuzima odgovornost da nađe adekvatnu pomoć za svoje nadareno dijete. S druge strane, ono manje nadareno neće tlačiti s onim što ga ne zanima.

[krumpiric]

Mislim da roditelj preuzmanjem odgovornosti za homeschooling preuzima odgovornost da nađe adekvatnu pomoć za svoje nadareno dijete. S druge strane, ono manje nadareno neće tlačiti s onim što ga ne zanima.

misliš da je roditelj SPOSOBAN prepoznati sve to?
znači da i sam mora biti-a barem nadaren?

[Stijena]

A zamisli, svi su išli u školu i završili fakultete.

da, upravo to - njima bi možda bilo bolje da su ih doma roditelji naučili pismenosti, ali s obzirom da nisu, lanac je prekinut i njima je bolje da se ne prihvaćaju tog posla

Ali čekajte, sve to znanje svih tih različitih specijalista mi utrpavamo jednom jedinom djetetu. Može li ono to primiti? Svi znamo da ne. Pa zašto onda uopće to radimo? Zašto gubimo vijeme?

nije bit u prenošenju specijalističkih znanja, nego u kompetentnosti