Kako se nositi s gubitkom djeteta i što dalje 4

[Vrci]

Ja zapravo samo želim još jednu bebu. Nije da sad imam u mislima da želim tu izgubljenu.
Ja želim trudnoću, ovako kao što se dogodilo..prirodno čudo. Da bude uredna, da beba raste i bude zdrava, i da nakon rođenja budemo kompletna obitelj. Jer više od dvoje djece ne planiram imati.
Želim uživati u tome da nosim novi život u sebi, da budem mama dvoje klinaca. Da L bude stariji brat.

mama_28, ti barem imaš plan b. Ja se jako fiksiram na plan a, i ne želim ni gledati plan b. Jako mi je teško prebaciti se. To znam da je moj problem, i to često raspravljam s mm-om.

Recimo sad imam fiskirano - u 10.mj idemo na mpo. I to mi je neki cilj koji ću očekivati, a ostalo će proći usput dok to čekam. Znam da je to loše, tako da si pronalazim međukorake koji me vesele. Za mj dana idem u London. London oduvijek obožavam, htjela sam ići opet, a sad mi je pao u drugi plan. Onda planiram more. More mi je nešto wow, i kad sam mužu rekla da bih radije u postupak nego na more, skužio je koliko mi znači nova trudnoća. Promovirana sam na poslu, imam nove obveze i poslove - to mi je bila želja koju sam dugo imala, a sad mi je onako..meh.
I baš me to živcira

[Carmina406]

Kod mene je skroz druga prica. Nisam nikada iskljucila da imam troje ili vise djece al nas je iskreno treca trudnoca bas iznenadila. Planove opcenito u zivotu bas i nemam. Vise sanjarim. Sada imam plan,odluku kako bih dalje al nemam nista protiv toga da mi planove pomrsi dugica. Da nas iznenadi jer bojim se da hrabrosti za tu odluku bas i nemamo. Medutim ja bih opet njega kojeg sam izgubila,pa bolje da ne razmisljam u tom smjeru jer je to nemoguce

Evo nas u terminu upravo sada. Mozda i to progovara iz mene

[Vrci]

Carmina, ti si bila puno dulje trudna i povezala si se s njime...tako da razumijem da hoćeš njega. Meni je ova beba još bila samo "beba u nastanku" i nisam se toliko povezala točno s njom, zato sam i dalje u fazi da hoću još jedno dijete

Ja iskreno jedva čekam da rodim drugo dijete i da ne moram više razmišljati o plodnim danima, spermiogramima, pcos-u, metforminu, i svime što dolazi uz to...

[Carmina406]

Zelim ti od srca da uspijete. Mogu pretpostaviti koliko je zelja jaka

[mama_28]

Vrci :fingerscrossed:

Ja sam ipak jutros otisla na misu i tako pocela dan sto je bila, kao i uvijek, dobra odluka. Procitala i vase postove i nekako odahnula. svima

Nama je zelja bila troje, ali s vremenom nakon njih dvoje, iz raznih razloga, zastali smo i sad evo zapeli. Uvijek smo uspjeli u prvom ciklusu, 4x, pa cak i sad, na pragu cetrdesetih, dvaput. Zelim svakome takav pocetak i nebrigu oko plodnih dana i svih drugih pratecih dijagnoza ili/i terapije.
Kako kaze Carmina, da nas sad opet iznenadi, isto bi bili sretni (i jako, jako uplaseni), a da, hrabrosti da sami krenemo sad nema. Mozda i zato jer je sve frisko. Vrijeme ce uciniti svoje i sto treba biti bit ce.

[Ives000]

Na žalost.. ja i tu imam zapreku. Bez klomifena moji jajnici inaće spavaju i nemam ovulacije. Tako da bez obzira što su mi sada nakon poroda svi ciklusi pokriveni ovulacijama.. idući ciklus, ako sve bude u redu krećemo s klomifenima . Idemo napokon po našu sreču.

Nadam se da ćemo i ja i mm uskoro saznati kao je to uživati u svom djetetu. Držati ga u rukama.. radovati se svakom osmjehu i uspjehu . Da i mene netko zove mama.
Mm tata..

Ne prođe dan a da ne pomislim kako bi je uskoro držala u rukama.. toliko malo je trebalo da naš san postane stvarnost..a u mjesto toga..naš san postao je nočna mora.. kako se probuditi iz svega.??!!


Volim te jedina moja

[Vrci]

Ive, baš me nekako razveselio tvoj post, tj.prvi dio. Iskreno se nadam da će vam brzo uspjeti i da nećeš imati nikakvih problema u trudnoći.

Ja zapravo ni ne znam koliko sam ovulacija imala u ove dvije godine. Mislim malo. Meni koliko-toliko pomaže metformin, barem dobijem mengu prirodno. A na klomifen ne reagiram.
Mene i to ljuti, što mi tijelo ne radi kako bi trebalo

Kako si prvi puta zatrudnila, isto klomifen?

[Ives000]

Vrci čitala sam da se žene uspiju uz metformin
Reagirati na klomifen.. jeste probali tu kombinaciju??

Da, ja sam prvi put začela sa klomifenom. Odmah prvi pokušaj. Nadam se da ćemo i sada odmah uspjeti.
Samo da dobijemo zeleno svjetlo..evo clomid stoji spreman u kutijici i čeka ..

[Vrci]

Jesam, metformin pijem već godinama. Svejedno uz klomifen ne ide. Dobijem puno sitnih folikula koji rastu presporo, prekasno u ciklusu imam punkciju i nema šanse onda više za implantaciju tako kasno.

O pa neka ti i sad bude odmah uspješno

[Ives000]

Hvala ti draga. Dat će valjda Bog.

Koliko morate čekati prije postupka?
Želim ti od sveg srca jedno malo čudo.

nakon induc.pobačaja mi je užasno teško palo to što
moram čakati 4-5mj. da pokušamo ponovo..
I ne znam uopče kad je već prošlo toliko..evo još malo 4mj... prebrzo!! Bude i tebi prošlo. Ja sam nakon nekog vremena nakon gubitka počela raditi sve što znam da neću moći u trudnoći.. putujem, jedem sve i svašta (ne prejedam se) ali guštam.. vježbam, i posvečujem sebi puno vremena.. otišla sam i kod frizerke,ošišala se 15cm i nabacila ombre... Odi s mužem na more.. posvetite se vašem djetetu, probaj se opustiti i vjerujem da ćeš se fizički puno prije oporaviti. Psihički budeš vjerojatno isto kad i ja.. kad budeš držala svoju bebicu živu i zdravu u rukama.

[Vrci]

Ja sam si dane ispunila vježbanjem, poslom, učenjem, uživanjem dok sam čekala da s mm sabere i odluči da je vrijeme za bebu2

Ne znam jel trebamo čekati, neki kažu 2-3 ciklusa, moja gin mi je rekla da uopće ne trebam jer nije bilo kiretaže. Vidjet ću za 2-3 tj na pregledu kod svoje mpo doktorice. Zapravo za prirodno ćemo odmah početi. MPO bih ja što prije, tipa za 3mj, ali mm je prizemljeniji i kaže da je bolje na jesen.

Baš mi je drago da ti je prošlo tako brzo, 5 mj zvuči puno, a zapravo nekad proleti. Vjerujem da će vam curka poslati brata ili seku, i da će vas ona sve paziti dalje

[Ives000]

Moja kuma je imala kiretažu i čekala je samo da prodje jedan ciklus..već idući je ostala trudna i rodila živu i zdravu curicu. Eno je..sad je opet trudna.

Baš bih bila najstetnija kad bi sve zajedno ćekale svoje bebice.. i skupa se radovale.

[Vrci]

Inače, u zadnje vrijeme sve češće čujem pitanje: pa što čekate s drugim? Kao i prije, a kad će beba

Patronažnoj sestri u domu zdravlja sam na to odbrusila da sam upravo imala pobačaj, malo ju zateklo. A danas mi i mama školskog (a sad i radnog) kolege rekla da su oni dobili i curicu (prvo dijete im je 3 mj mlađe od mog). Baš obožavam takve priče sad...
Stvarno mi dođe da svakome tko zabada kažem da sam imala spontani, možda se posrami

[Ives000]

Ja sam jučer dobila poruku od jedne ''prijateljice'' koju nisam duže vidjela... ''Ej dal' si rodila ??? Sad ti je negdje termin jelda??

Mislim sve ove mjesece ni traga ni glasa od nje, ni da pita..ej vraže, Bože jel si dobro, kako ta tvoja trudnoća napreduje???I sad mi se javi kad bi trebala saznati jesam li rodila..
Napisala sam joj ''da, 19.03. mi je trebao biti termin! Rodila sam prije 4mj,i majka sam malene curice koja je sada na nebu!! Hvala na pitanju.
Više mi ništa nije odgovorila.

Mrzim ta zabadanja ... inače imam strpljenja i svakom tko nije znao što nam se dogodilo, lijepo objasnim.. ali
kad je netko znatiželjna baba onda baš sasjećem.

Rzumijem te potpuno... Uzimaju si ljudi svašta za pravo, npr. postavljati takva osobna pitanja..i zbilja si dobro rekla..kad su već
toliko bezobrazni pa guraju nos di im nije mjesto, onda im treba i reći. I ako mislim da mnogi to ne rade iz zlobe..
ali svakako iz neke nepromišljenosti. Nikom ne padne na pamet da možda par ima problema, da su možda izgubili dijete.
Mrzim tu ljudsku nemarnost.

[Carmina406]

Svakodnevno dozivljam isto ali nekako stvarno imam srecu da me to ne uznemirava. To sam uzela pod normalno da ce tako biti i drzim se super po tom pitanju. Tako je to u ljudskoj prirodi i nemozes pobic od toga ni da hoces. Od te borbe nema smisla.

[Ives000]

Carmina, dobro da možeš tako.
Ja ne mogu. Mene kad pogode u živac..neku emociju
će sigurno izvuć iz mene..
Jedino što me više nije briga hoče li ih to boljeti.
I nije baš da se svađam ili upuštam u neke grde rasprave (to mi sad ni bajmanje ne treba) ali opet..više ni ne šutim ako me povuku za jezik. I tako funkcioniram evo već 4mj.

[Carmina406]

Nisam ja bila takva prije ali znas kako kazu vjezbom do savrsenstva. Sam sebi trebas zabranit da se nerviras oko nebitnnih stvari. Ne uspije odmah i svaki put ali hoce s vremenom :hug:

[Tanči]

Carmina, dobro da možeš tako.
Ja ne mogu. Mene kad pogode u živac..neku emociju
će sigurno izvuć iz mene..
Jedino što me više nije briga hoče li ih to boljeti.
I nije baš da se svađam ili upuštam u neke grde rasprave (to mi sad ni bajmanje ne treba) ali opet..više ni ne šutim ako me povuku za jezik. I tako funkcioniram evo već 4mj.

Ljudi jesu svakakvi, ali većina je dobronamjerna.
Moraš znati da ljudi i ne znaju.
Meni se, primjerice događalo da me susjedi pitaju što čekamo, zašto ne "radimo" na djetetu.
I kaj sam ja trebala?
Napast ih ili objašnjavat im?!?
Neee, to je moj život i zabole me što će tamo neka baba ili "frendica" mislit.
Ja bih odgovorila kako nam se ne žuri i protupitanjem: a zašto se vaš sin/kći ne ženi, ta vrijeme mu je?!?
Da vidiš kako bi svi odmah odustali.
Hehe, kad ih pikneš.
A moje dijagnoze su samo moje.

[Peterlin]

Ljudi jesu svakakvi, ali većina je dobronamjerna.
Moraš znati da ljudi i ne znaju.
Meni se, primjerice događalo da me susjedi pitaju što čekamo, zašto ne "radimo" na djetetu.
I kaj sam ja trebala?
Napast ih ili objašnjavat im?!?
Neee, to je moj život i zabole me što će tamo neka baba ili "frendica" mislit.
Ja bih odgovorila kako nam se ne žuri i protupitanjem: a zašto se vaš sin/kći ne ženi, ta vrijeme mu je?!?
Da vidiš kako bi svi odmah odustali.
Hehe, kad ih pikneš.
A moje dijagnoze su samo moje.

Ovo je debela istina. Mi smo goooodinama kolegu s posla pikali što ne radi na djetetu (u braku je desetljećima) pa se pokazalo da postoji dijagnoza i razlozi zašto je to tako.

Od tada se klonim komentara, jer čovjek ne zna što se krije iza plota.

S druge strane, kad ljudi znaju da je netko izgubio dijete ili ima problema s ostvarivanjem roditeljstva, često ne govore ništa jer ne znaju što bi rekli, da ne pogoršaju situaciju.

[Ives000]

Ljudi jesu svakakvi, ali većina je dobronamjerna.
Moraš znati da ljudi i ne znaju.
Meni se, primjerice događalo da me susjedi pitaju što čekamo, zašto ne "radimo" na djetetu.
I kaj sam ja trebala?
Napast ih ili objašnjavat im?!?
Neee, to je moj život i zabole me što će tamo neka baba ili "frendica" mislit.
Ja bih odgovorila kako nam se ne žuri i protupitanjem: a zašto se vaš sin/kći ne ženi, ta vrijeme mu je?!?
Da vidiš kako bi svi odmah odustali.
Hehe, kad ih pikneš.
A moje dijagnoze su samo moje.

Ma vjeruj mi okružena sam zločestim ljudima, jako zločestim i sebičnim i nepromišljenim.
Živim u malom gradu i vjeruj mi tu svi sve znaju.

Drugi dan od induciranog, pob. zvala me poznanica koju nisam
vidjela 11god. da me pita...da li je bebi srce stalo ili šta??? ovo je samo jedan mali djelić
ljudske nemarnosti koje sam doživjela od tada. I koji me nekako najviše pogodio..

Naučila sam se već raditi onako kako meni paše malo za promjenu. Isto tako sam već
naučila razlikovati, dobre od loših. Pa nemam baš puno problema.

Nikom se ja ne opravdavam niti
se s ikim objašnjavam nemam za to živaca niti volje, ali ako me netko
povuče za jezik i bocne di nije trebao e pa onda vratim. Pa kom krivo kom
pravo.. to me puno ne sekira.
samo sam htjela Vrci skrenuti malo pažnju na to kako ja rješavam
problem sa znatiželjnicima. Ali naravno svatko najbolje zna, kako i koliko
se dobro nosi sa svime, pa prema tome i kako će djelovati u kojoj situaciji.

[Carmina406]

Ljudi su svakakvi. To si u pravu. I trebas postupit onako kako osjecas u tom trenu ali najvaznije je da znas da takvi nisu vazni u zivotu i da nisu vrijedni zivciranja,lose energije pogotovo da bi radi takvih bila lose volje. Ja sebi to ne dopustam i vjeruj mi da mi je zivot suncaniji otkako sam to naucila i primjenila u praksi. Ako je netko zlocest, zlocest je sebi ne meni. Zagrljaji svima.

[Vrci]

Evo i ja danas idem po gradu i sretnem...e sad, neka daljnja rođakinja. Kaže ona meni: čujem da si trudna. Naravno da sam joj rekla za pobačaj, baš je bila šokirana. Ovo je zapravo prvi puta da sam nekome od poznanika javno izrekla što se dogodilo, većini sam napisala

Evo odradila sam pregled i u bolnici, endometrij mi je već trolinijski i imam folikul od 9mm već. Znači ušla u novi ciklus. Sad će me valjda ginićka skinuti s bolovanja za komplikacije, i još bih malo ostala doma. Valjda na bolovanju za pobačaj

[Ives000]

Vrci, vidiš već i sama kako ti je lakše.. slušaj samo sebe i nećeš pogriješiti.

Na bolovanju ostani koliko god misliš da ti je potrebno.
U svemu je bitno da si dobro, i da ti se tijelo oporavilo od spontanog.
U koliko želiš odmah po dugicu, sad bi ti bilo dobro jer si najplodnija.

Ja sam prvi ciklus od pobačaja imala dva velika lijepa folikula, i normalnu ovulaciju...
i baš sam bila žalosna što to nisam mogla iskoristiti.

[Vrci]

E znaš da sam razmišljala da bih se baš htjela poseksati s mužem. Bez zaštite. Al me frka, rekli su mi da dođem nakon prve menge na pregled, da se vidi jel što još ostalo (sumnjam ali uvijek me kopka...). Mislim, ionako on ima loš spermiogram i mislim da je veća šansa da ne bude ništa.
Ajme koliko misli


Evo danas sam bila na oproštajki kolegici na poslu (ide u penziju) i baš mi bilo drago vratiti se među ljude. Par ljudi me pitalo, rekla sam im, sve ispalo dobro

[Ives000]

Eto led si probila, sad se sigurno lakše diše.
Onda bolje malo pričekaj ako su ti tako rekli. Pa nakon pregleda u napad .


Mene maloprije sestra iz bolnice zvala da dodjem sutra odmah ujutro na kontrolu briseva...
pa sam malo ostala ko šokirana..
jer sam trebala ići tek sljedeći petak..

uf uf... tako blizu a tako daleko ...

[Vrci]

Ma super da ideš sutra, manje čekanja Ja volim kad me tako pomaknu unaprijed. Brzo ćeš opet biti u čekanju na testić...


A znaš što, možda se i poseksamo za vikend, ionak je folikul još mali. Ne bi trebalo biti frka. Već se 2 mj nismo. Sad je polako i mene kriza

[Ives000]

ma i to što kažeš...

vataj muža za hlaće, vrijeme je da se malo opustite. I sama sam već ko pustinjak..
zbog glupe ureaplasme bojim ''ga'' se i pogledat a kamoli nešt drugo

[Vrci]

I moja frendica je imala spontani, isto su okrivili ureaplazmu glupe beštije. Ma valjda ste se sad izliječili. A što s kondomom isto nije sigurno?

[Ives000]

Štitili se mi kondomom i u trudnoći i sad nakon pobačaja pa eto.. rekli smo i ja i mm sad kad ostanem trudna.. nema sexa!!!! Ma da mi ni to nije garancija ali barem imam utisak da nešto poduzimam.

[Vrci]

Pa ja sam tako i prvi puta, i sad sam planirala. Prvi puta me bilo strah radi mpo, a drugi puta automatski. Previše se brinem za bebu i trudnoću da bih se u to upustila. Ili sam preparanoična

Joj sad mi se čini tako davno da sam ikad i doživjela prirodni plus i bila trudna...kao da su mjeseci već prošli

[Ives000]

I meni je tako djelovalo u početku.. a sad što dalje vrijeme odmiće nekako imam osjećaj kao da je bilo jučer.
Baš evo sad 17.3 će biti 4mj kako sam izgubila svoju jedinu. A samo dva dana kasnije će biti dan kada sam ju trebala imati u svom narućju.

Al..sudbina nije tako htjela.

Joj ma sad samo da nam budu brisevi dobri..
Da mogu krenuti dalje.






Još i sad nekada imam osjećaj na momente kao da se to nije dogodilo meni.

[Ives000]

Curke kako ste?
Mama28 u mojim si mislima.
Svaki dan te se sjetim , i šaljem ti veliki zagrljaj. Budi mi dobro.

[Carmina406]

Evo dan po dan prosli smo i 3mj od kada nam je otisao anđelak i termin rođenja. Skoro pa svakodnevno srecem ljude koji pitaju kad sam rodila, kako to da sam se vec vratila na posao kolika je vec bebica? Ali i one koji pitaju kako sam,jer znaju a iza tog "kako si" krije se jos bezbroj pitanja koja se ljudi boje pitati. Poznajem preko posla jako puno ljudi pa su mi se javili neki sa istom sudbinom da mi pruze podrsku i kazu da im se odratim kada god budem trebala nekog tko razumije. Mnogo mi to znaci,ne mogu dovoljno ni zahvalnost izraziti takvoj gesti kao ni vama ovdje. Tuga je nasa suputnica. Neka nam svima ovo bude najteze sto smo dozivjeli. Jos uvijek kao i prvog dana utjeha mi je to da vjerujem da nasa djeca zive srecu kakvu mi na ovom svijetu nismo upoznali. Da je ta sreca beskonacna i neopisiva.

[mama_28]

Meni danas tjedan dana od zadnjeg gubitka.
Rekla bi da sam dobro, zaposlila sam se skroz da ne stignem misliti jer kad mislim... znate već i same.
I maleni doma su dodatna utjeha, gledam ih sad ko još veći poklon, a sve ovo tužno kao da je neki tuđi život ili film.
Još par dana do kontrole i onda pretrage pa možda i dobijem neki odgovor.

U svemu skupa, oba puta sam obavještavala sve koji su znali da sam trudna, samo da spriječim ova pitanja. Moram priznati da se isplatilo tako, pitanja nije puno bilo.
Ali meni baš bude krivo kad mi neki kažu da već imam dvoje, gdje srljam dalje... Uključim ignore funkciju i prebacim temu jer mislim da mi nema smisla trošiti se na takve izjave takvih ljudi.
Da li se vama tako nešto desilo? Kako vi reagirate ili bi reagirale?

Sutra mi u posjetu dolazi jedna trudnica, najavila se da će kratko jer ima mučnine, a nešto treba kod nas... Ne znam kako bi nazvala osjećaje koje je ta izjava u meni izazvala...
Slažem se, neka naši izgubljeni žive sreću kakvu ni zamisliti ne možemo, baš kako Carmina piše.

Cure, sretno dalje, nek je snage i hrabrosti dovoljno!

[Vrci]

Carmina, tvojoj curici anđelu sretan rođendan koji je trebao biti... Ona ima dva velika datuma u vašem srcu i nikad neće biti zaboravljena


mama_28 i tebi šaljem zagrljaj. Meni svi kojima sam rekla za spontani kažu da imam vremena za drugo, još sam mlada, stignemo, barem znam da mogu zatrudniti i ovako. Samo klimam glavom, a samo odabrani znaju koji su nam zdravstveni problemi i zašto kažem da planiram mpo.
Budući da imamo samo jedno dijete, svi podrazumijevaju da naravno idemo na drugo.
A ovo što tebi kažu mi je baš glupo. Ali mislim da te pokušavaju utješiti. Recimo za primjer malo bezosjećajno, ali radi se o ljudima 60+ pa ono... jednoj ženi je umrlo dijete na porodu, i kažem da taj stariji par koji je to mojima pričao kaže: al to je trebalo biti treće dijete. Kao opravdanje, već doma imaju dvoje pa je valjda lakši gubitak? Mislim glupo zvuči, ali netko očito ima i takvu logiku.

Samo ih ignoriraj i klimaj glavom, a dalje tko zna što bude


Ja mrzim petak jer svaki razmišljam da bih punila tjedne...danas bih bila 11 tt. Prvi puta sam sa 11+1 saznala da je najvjerojatnije dečko, i tak je bilo

[Ives000]

Carmina406 šaljem i tebi veliki zagrljaj. Evo i mene idući tjedan čeka isto.. i ako sam se jako bojala
tog dana, nekako sam se primirila. I dalje me drži ona da ako smo preživjeli sve ono budem i taj dan.
Danas kada sam sjedila u čekaonici, do mene je sjedila trudnica s velikim lijepim trbuhom.
Taman kada sam si pomislila kako je već sigurno blizu termina, došla je med. sestra koja ju je upitala koji je tt?
Njezin odgovor mi je izazvao šok i nemir u trbuhu...'' idući tjedan,'' ni manje ni više nego 19.03.
opet sam je pogledala i pomislila u sebi, ma zar je moguće... zar je moguće
da sam baš morala biti u isto vrijeme s njom na istom mjestu... koja je poanta???? Što sam trebala vidjeti i shvatiti???
ne mogu vjerovati da postoje baš takve slučajnosti. Ali po prvi put od gubitka, nisam se osjećala jadnom..
nego više nostalgičnom. I Carmina.. i ja volim baš kao i ti vjerovati da su naši anđeli na sretnom i boljem mjestu.

Mama28 uopće ne znam kako bih opisala ''takve ljude'' . Odvratno mi je to i pročitati.
Pitam se samo od kud im pravo da komentiraju tuđi stvarni život a pogotovo nečiju tragediju na ovakav način.. jel ih nije Boga strah???
Svaki put poludim kad samo pročitam o takvim pitanjima, a kamoli da ih sama doživim. Ne znam da
li je najbolje tave ljude ignorirat ili odbrusit im i začepit im usta (odabirem drugu soluciju)

Ja mrzim petak jer svaki razmišljam da bih punila tjedne...danas bih bila 11 tt. Prvi puta sam sa 11+1 saznala da je najvjerojatnije dečko, i tak je bilo

Vrci i meni teško pada svaki petak, i nemoguće je ne pomisliti koliko bi baš sada bila tjedana (ja bih danas bila punih 39tt) .
i baš kako si rekla Carmini, uvijek ćemo imati datume koje ćemo nositi u srcu, i petak će biti jedan dan od svih, koji će nas
prisjećati na naše .

[Vrci]

Ajme petak... sad kad si napisala da nas petak podsjeća na naše anđele sinulo mi je da sam u petak rodila malca. Petak mi je očito suđen...

[Ives000]

eto vidiš . Ima nešto u tome... ja ne vjerujem u slučajnosti!

[mama_28]

Pa i kod mene petak, i to dva puta, s oba anđelića...
Drzite se i zelim vam svima jedan super vikend!

[Vrci]

Uf, ja se svim silama borim da ne pokrijem ove plodne dane (vidim po sluzi). Jer znam da ne bih smjela...a tako me vuče. Jer znam da su nam šanse male.

Zapravo sam sama sebe fascinirala time kako se nosim s ovom situacijom. One dane kad sam doma mirovala i plakala nisam ni slutila da mogu biti ovako jaka i "odrasla"...

[Tanči]

Carmina406 šaljem i tebi veliki zagrljaj. Evo i mene idući tjedan čeka isto.. i ako sam se jako bojala

tog dana, nekako sam se primirila. I dalje me drži ona da ako smo preživjeli sve ono budem i taj dan.

Danas kada sam sjedila u čekaonici, do mene je sjedila trudnica s velikim lijepim trbuhom.

Taman kada sam si pomislila kako je već sigurno blizu termina, došla je med. sestra koja ju je upitala koji je tt?

Njezin odgovor mi je izazvao šok i nemir u trbuhu...'' idući tjedan,'' ni manje ni više nego 19.03.

opet sam je pogledala i pomislila u sebi, ma zar je moguće... zar je moguće

da sam baš morala biti u isto vrijeme s njom na istom mjestu... koja je poanta???? Što sam trebala vidjeti i shvatiti???

ne mogu vjerovati da postoje baš takve slučajnosti. Ali po prvi put od gubitka, nisam se osjećala jadnom..

nego više nostalgičnom. I Carmina.. i ja volim baš kao i ti vjerovati da su naši anđeli na sretnom i boljem mjestu.



Mama28 uopće ne znam kako bih opisala ''takve ljude'' . Odvratno mi je to i pročitati.

Pitam se samo od kud im pravo da komentiraju tuđi stvarni život a pogotovo nečiju tragediju na ovakav način.. jel ih nije Boga strah???

Svaki put poludim kad samo pročitam o takvim pitanjima, a kamoli da ih sama doživim. Ne znam da

li je najbolje tave ljude ignorirat ili odbrusit im i začepit im usta (odabirem drugu soluciju)











Vrci i meni teško pada svaki petak, i nemoguće je ne pomisliti koliko bi baš sada bila tjedana (ja bih danas bila punih 39tt) .

i baš kako si rekla Carmini, uvijek ćemo imati datume koje ćemo nositi u srcu, i petak će biti jedan dan od svih, koji će nas

prisjećati na naše .

Meni to traje cijeli život.
Stalno nesvjesno preračunavam.
Evo i jučer.
I to kad je kći ušla u kuhinju i kopa po ormarićima u potrazi za slatkim, ljubav moja.
I tako ja nju gledam kolika je.
Visoka, dosta višlja od mene, lijepo građena, tajice joj super stoje.
Kosa joj se rasula po ramenima, obično ju veže.
I tako...
Prelijepa djevojka.
I sve si ja to mislim i onda krene: koliko bi ovo, a koliko ono dijete imalo godina pa kako bi izgledali i čime se bavili...
I nije me obuzela tuga.
Ni najmanje.
Preboljela sam, ali zaboraviti neću nikada.
Tako valjda mora biti.

[Ives000]

Meni to traje cijeli život.
Stalno nesvjesno preračunavam.
Evo i jučer.
I to kad je kći ušla u kuhinju i kopa po ormarićima u potrazi za slatkim, ljubav moja.
I tako ja nju gledam kolika je.
Visoka, dosta višlja od mene, lijepo građena, tajice joj super stoje.
Kosa joj se rasula po ramenima, obično ju veže.
I tako...
Prelijepa djevojka.
I sve si ja to mislim i onda krene: koliko bi ovo, a koliko ono dijete imalo godina pa kako bi izgledali i čime se bavili...
I nije me obuzela tuga.
Ni najmanje.
Preboljela sam, ali zaboraviti neću nikada.
Tako valjda mora biti.

Draga Tanči

hvala ti što si ovo napisala. Jednostavno sada shvaćam da će to
postati i naša svakodnevnica..i da to nije samo trenutno razmišljanje.
Nemoguće je ne zapitati se uz vrijeme koje dolazi i prolazi kakvi bi oni sada bili.
Kako bi nam život bio iole drugačiji da su oni živi i zdravi i da su s nama.
Jako mi je drago što imaš svoju kčerkicu, koja ti pruža toliko radosti i ponosa.
Tvoji anđeli su se pobrinuli, da ipak nakon svega spoznaš sreću. I jako sam sretna
zbog toga

[Carmina406]

Jako mi je drago da postoji ovaj pdf. Puno mi je pomoglo svako ovdje procitano iskustvo. Vjerujem da postoji mnogo zena koje samo citaju a da nisu clanice foruma i da mogu pronaci utjehu.

Tanči i ja predosjećam da ce mi tako kako si rekla biti citav zivot. Onda kada sam izgubila svog sincica bila sam uvjerena da treba zaboraviti. To mi je bila prva misao pustiti vremenu da ide,tada cu preboliti i zaboraviti. Vidim vec sada da od tog zaborava nema nista,ali vaznije od svega je to da ja NE ZELIM zaboraviti. Svaki dan u mislima. I neka je jer ga volim. Kao da je tu. Sretna sam da sam mogla dobiti ga pa barem ovako kratko. To je za mene jos jedna ljubav koju ne bih zaboravila za nista ako me razumijete.

[Ives000]

Curke, stigli moji brisevi, riješili smo se beštije...!!!
Tako da startamo s idućim ciklusom, a možda probamo mm i ja još ovaj ciklus prije klomifena

[Carmina406]

Bravoooo. Nek ste iskorijenili bestiju. Kako dobra vijest. Krenite vi sada pa sta bude.

[Vrci]

Bravo, divne vijesti Nadam se da će sad novi plus biti tu do ljeta

[Ives000]

Hvala vam drage moje što se veselite samnom
Eto nafilala sam se nekom pozitivom i još malo pa krećemo u napad. Krajem tjedna su mi plodni dani.. možda pokušamo. U petak idem kod dr. Pa ću vidjeti što on kaže. Uf... cure moje.

[mama_28]

Prekrasne vijesti! I neka vec u prvom pokusaju bude +

[Ives000]

Mama_28 hvala na lijepim željama.
I mi se nadamo. Doktor je dosta optimističan
I vjeruje da je ćak i to moguće.

Kako si mi ti draga?

[mama_28]

Super, super! ¨¨¨¨¨¨¨¨
Ja sam trenutno nekako nigdje, ravne crte, punog rasporeda svojih i obiteljskih zadataka, danas idem na kontrolu pa se nadam da će to biti ok (tu se uvijek bojim jer ja sam uvijek subjektivno dobro i nikakvih naznaka za bilo što drugo nemam). A zapravo... čim se osamim, plačem... sve znate. Vidjet ću što će reći dr, ali svakako bi htjela odraditi pretrage da se eventualno nešto isključi ili potvrdi što bi moglo biti uzrok ovome svemu (trombofilija? "skriveno" nešto u našim kariogramima?). Glupa je situacija, moji i mm svi nalazi su uredni, a onda ovako. Kao da živim neki film, sanjam neki san, čekam da se probudim i vidim pravo stanje.
Gledam očima optimista i veselim se životu kakvog imam pa ipak bude lakše. Osjećam neki nemir, ne znam ga isključiti, ali ipak na trenutke nestane. Nadam se, i nekako vjerujem, da će s vremenom ti trenuci postajati dulji, sve skupa sjesti na srcu pa će biti bolje, lakše.
Imamo na dnevnom redu obići male bebe (3) u široj obitelji, tome sam se veselila jer sam mislila kako ću i svoju radosnu vijest podijeliti, a sad će zapravo to biti s tugom u srcu. Plus što je jedna ta bebica baš i u terminu sa mojom prvom izgubljenom. Dan po dan, kad budemo spremni, otići ćemo.
Nadam se da ste vi sve ostale dobro, želim vam danas jedan sretan predproljetni dan!