odnos sa bakam i djedovima

[***MARETA]

ne znam odakle početi.
Uglavnom, naš trogodišnjak ima odličan odnos sa bakom i djedom, mm-ovim roditeljima.
Inače, dijete privrženo nama, počeo je sam tražiti da bi spavao kod njih, boraviti kod njih općenito i to ga jako veseli.
Oni su ok prema njemu, potpuno mu se posvete i jako mi je drago zbog toga


Ali, problem je u mojima.
Moji imaju četvoro unučadi, s tim da jedno živi s njima. Moj nećak je sušta suprotnost negoli moj mali.
Izrazito otvoren, smiješan, živahan.
I moji su nekako više naklonjeni njemu.
Moj je onako više zatvoren tip djeteta prema drugim osobama.
On praktički ne priča kod mojih, dok je kod mm-ovih druga priča.

I kad dođemo, moji ne pokazuju neko oduševljenje, dok su sa nećakom prlično jako oduševljeni.
Primjer, sjede oba na kauču i moja majka gleda govori 'joj kako si lijep, ko da te netko nacrtao' i oslovi nećaka..Tad ga poljubi preko pola face.

Majka ide na posao, moj tata vodi nećaka da je isprate, moj mali sjedi na kauču.
Dolazi nećak i kaže da mu je baka dala žvaku, moj mali zatraži za sebe ali govori moj tata da nema da je baka otišla na posao i dala samo jednu.

Ima gro takvih primjera.

Razumijem ja to sve, on je zanimljiv dečko i nema koga ne impresionira, ali to ne znači da drugog unuka treba ignorirati.


Da se razumijemo, nije ovo nikakva ljubomora na nećaka, ja njega obožavam, niti bih htjela da moje dijete uzdižu u nebesa..
Nego samo da ga primijete, eto samo to

Čak sam htjela prestati dolaziti tamo, baš zbog malog. Ne bi htjela da to utječe na njega.

Oprostite što sam upilala.

Što bi vi napravili na mom mjestu?

Pričati ne mogu jer sam već dosta puta to spomenula, ali ništa

[anita_m]

zabrinula bih se za svoje dijete i maknula ga iz takvog okruženja

[vissnja]

Mi imamo slican problem, samo sto su svekiji u pitanju.
Od MMovog brata mali im je prvo unuce, i stvarno je super klinac, volimo ga svi. Ali svekrva se njemu bukvalno izvinjava pre nego sto npr. podigne moje dete. E sad moja N je takva da nece da sedi sa strane, gura se babi u krilo, vuce je, pravi svasta da bi je ona primetila.
Meni je sve to bilo bas odvratno, pa smo se MM i ja dogovorili da se vidjamo sa njima samo nasamo. Ionako zive u drugom gradu pa ne moramo da odlazimo u isto vreme kad i MMov brat i njegova familija. Kad su N i svekrva nasamo to stima. Nije bas da je obasipa paznjom, ali nije ni bezobzirna. Da je neka nepodnosljiva situacija ja bih to sasekla skroz, ali ovako smo nasli resenje.

[spring]

Mislim da su tvoji roditelji jako nepravedni. Odrasle su osobe;po meni je jako zločesto od njih što tako otvoreno preferiraju jedno dijete na štetu drugog.Ja bi im to otvoreno rekla. Nemoj se ljutiti što sam tako izravna,samo me nepravda jako ljuti.

[Mima]

Pa i ja mislim da im trebaš reći, posebno zato što se radi o tvojim roditeljima, valjda možeš sa njima razgovarati.

Mi imamo ponešto sličnu situaciju ali sa MM ovima - oni imaju cijelu hrpu unučadi ali od toga su dvije unučice živjele sa njima i očito je da ih preferiraju. Nije da se ponašaju ovako kako ti opisuješ (niti približno), ali recimo tipično je da MM-ova mama dođe k nama nakon sto godina i da onda prepričava što je mala nećakinja smiješnoga napravila; ili ja nešto ispričam o Lea a ona se nadoveže: jooj a M. ... kao da dve mame pričaju o svojoj djeci

[jerry]

mm ima dvoje starije djece iz prvog braka. nakon sto sam rodila sina, njih dvoje starijih su bili kao da nisu njeni. ruzno je pricala o njima (mislim, nisu djeca sveta, pogotovo ne pubertetlije). nakon rodenja moje kceri stanje je bilo jos gore. pokusala sam mm-u reci da je upozori na to ali on nista. kad sam je ja upozorila (i to na fini nacin), prema meni se pocela ponasati kao da sam joj ubila nekoga.
nakon par mjeseci svega i svacega, rekla sam muzu da necu da djecu vodi k njoj, da ih moze doci vidjeti k nama doma i da je uvijek dobrodosla ali ISKLJUCIVO pod nadzorom. i nema je. ove godine je vidjela unucad 3 puta. zao mi je zbog djece da "nemaju" baku, no mislim da je bolje da je nemaju nego da imaju takvu.

[Ifigenija]

A jesu specijalci, da prostiš!!! Pa fakat tako slijepo nasjest na slučajan, i možda privremen šarm jednog djeteta, na uštrb drugoga! Da ti se srce slomi! Ja ne znam kako bih postupila; ako razgovor ništa ne rješava, mislim da bih rekla svojima što mislim, i tražila da se nađemo negdje skupa, gdje netko drugi može davati pozitivan feedback tvom djetetu i korigirati ih u hodu. Ako je tako kako ti kažeš - to je baš ružno, i tužno.

[Anemona]

Meni to uopće nije čudno. (Ne kažem da je pravedno prema drugom unuku - nije, ali nije mi čudno).
Moji roditelji imaju 4 unučadi (3 bratovih i 1 moj). Moje dijete je 3. po redu po starosti. Živimo svi u istoj kući.
Oni obožavaju sve unuke, ali osjeti se posebna veza između bake i prve unuke.
Baka je otišla u mirovinu kad se ona rodila, bila joj je dugo jedina unuka. Čak je i rođena par sati prije bakinog rođendana,...
One su jednostavno srodne duše i to se osjeti. Imaju poseban odnos.
To ne znači da je moje dijete realno za nešto zakinuto.

MM - ovi roditelji isto imaju 4 unučadi, 3 bratovih, jedno naše.
Jel se vidi da sam u zaostatku?
Moje dijete je opet 3. po redu rođenja.
Drugo dijete MM - ovog brata su čuvali i svaki put kad bismo došli kod njih, oni su samo o njemu pričali.
Meni je to logično, s njim su boravili svaki dan, po 8,9 ili 10 sati.

Isto tako vidim po svojem primjeru. Dakle s bratovom djecom živim u istoj kući, viđam ih svaki dan od rođenja na minimalno nekoliko sati. Oni su "moji", u smislu, kao i moje dijete, jer sam s njima stalno.
Normalno je da s njima imam drugačiji odnos, nego s djecom MM - ovog brata.
Ne namjerno, nego neminovno, jednostavno nije isto kad si s nekim satima svaki dan, gledaš svako njegovo novo znanje, svaki obrok, svaki plač, svaku bolest,... ili kad nekog viđaš jednom na mjesec.
Jednostavno je takav splet životnih okolnosti.

[Vishnja]

užas.
kod nas toga ima, ali u manjem intenzitetu, no svejedno mi je odbojno i ružno.
dok se nije rodio malac svekiji (a posebno deda) više su mazili i hvalili mlađu devojčicu. ona je stvarno umiljata i ume da šarmira, ali daleko od toga da to treba da bude razlog.
otkako se rodio najmlađi, često je on u centru pažnje nauštrb njih dve. ili je starija više hvaljena u odnosu na mlađu (jer je super đak i najbolja je u razredu u odnosu na malu koja je "samo" skroz odlična). pre neki dan je deda zajedljivo pitao n.: "i. je mnoogo bolji đak od tebe, zar neee?". srećom, pa mala ima samopouzdanje do neba. na babino "to se deda samo šali" 'ladno je sa osmehom odgovorila da zna...
nemam način da to promenim. pokušavala sam i šaljivo, i ozbiljno. ne vredi. takvi su ljudi, svojeglavi i večito ubeđeni da je njihov način jedino ispravan.
odustala sam i pustila ih da sami grade odnose sa decom. pritom, odnosi nisu nešto posebno bliski, tek tu i tamo frcne neka emocija od strane dece, pa vidim da devojčice ni ne pate zbog toga...

[Vishnja]

Ne namjerno, nego neminovno, jednostavno nije isto kad si s nekim satima svaki dan, gledaš svako njegovo novo znanje, svaki obrok, svaki plač, svaku bolest,... ili kad nekog viđaš jednom na mjesec.
Jednostavno je takav splet životnih okolnosti.

potpuno se slažem, to je sasvim prirodno.
kod vas se ipak radi o nijansama. ovo o čemu piše postavljačica teme i što doživljavaju deca nekih od nas ipak su ekstremi...

[Anemona]

E da, nisam dodala da deda (moj tata) ima drugačiji odnos s bratovim malim. Prije me to smetalo, jer sam smatrala da je moj mali nepravedno zakinut. Mislim da sam i temu o tome otvorila na Rodi.
Ali nakon što sam si posložila u glavi da je to isto tako iz razloga što bratov mali provodi puuuuuuno više vremena s dedom od mojeg, uvidjela sam da je to na neki način neminovno.
Obavila sam razgovor s dedom i bakom da se to ne smije "otvoreno" pokazivati pred mojim djetetom, odnosno ne na način da to moje dijete osjeti kao razliku.
Danas moje dijete ima jako lijep odnos s dedom i bakom i nemam više potrebu uspoređivati i vagati kome su "pokazali više ljubavi".

[Anemona]

Moji imaju četvoro unučadi, s tim da jedno živi s njima.

U ovom je poanta svega. Nije pošteno, ali je tako. Oni neminovno tog koji živi s njima gledaju kao svoje dijete.
Bez obzira koliko ti to zvuči okrutno, mislim da se trebaš pomiriti da je tako, pokušati razgovarati sa svojim da ne pokazuju toliko otvoreno pred tvojim djetetom i to je to.

[***MARETA]

hvala svima na odgovorima.

Već sam govorila, ali ništa.
Moja mama tad počne usiljeno hvalisati moje dijete, kad joj kažem.
A meni to tako jadno zvuči
Nek nešto misli i kaže iz srca, a ne kad joj to spomenem.

Moj nije privržen za njih, niti malo.Kad sam neki dan trebala ići u bolnicu, rekla sam mu da će ga pričuvati baka..
I on neće, hoće kod druge.
Uspjela sam mu objasniti da druga baka radi i da ga ne može pričuvati.

I ajde to je ok prošlo, ali znam da mu se to okruženje ne sviđa.

Proba ću što više smanjiti viđanja, da bude što manje takvih situacija.

Iako kažete vi da je to normalno, imati veću naklonost prema određenim unucima..
Znači li to da jedno unuče vole više?
Meni je to nevjerojatno..

[Mima]

Ne znam, ja se ne slažem da je to normalno. Tj. možda i jest za očekivati da su baka i deda više povezani sa unucima koji žive sa njima, ali bake i dede su - valjda - odrasli ljudi koji bi se trebali znati kontrolirati i ne raditi otvoreno razliku među unucima.

[vissnja]

Iako kažete vi da je to normalno, imati veću naklonost prema određenim unucima..
Znači li to da jedno unuče vole više?
Meni je to nevjerojatno..

Pa ja mogu da razumem da su nekom detetu vise naklonjeni a nekom manje. (ne mogu bas da zamislim da vise vole jedno dete od drugog)
Ali oni su odrasli ljudi i ne smeju da dozvole da deca osete razliku. Mislim, ja nikada nisam izvadila ni u parku nesto (bombonu, grickalicu....) svom detetu ako nemam za drugu decu sa kojima se moje dete igra.

[Anemona]

Iako kažete vi da je to normalno, imati veću naklonost prema određenim unucima..
Znači li to da jedno unuče vole više?
Meni je to nevjerojatno..

Moglo bi se tako reči.
Zašto nevjerojatno?
Teško je nama čije je dijete u pitanju, ali kad pogledaš realno, da li je stvarno čudno da netko preferira više unuka s kojim provodi puno vremena, potpuno je uključen u njegov život,..., ili unuka kojeg viđa rijetko?
Meni to nije čudno, realno je, shvatljivo i očekivano, ali na žalost nije pošteno prema drugome.

Osobno, ne bih te posjete smanjivala, nego čak potencirala. Neka imaju šansu upoznati tvoje dijete.

[Anemona]

Ne znam, ja se ne slažem da je to normalno. Tj. možda i jest za očekivati da su baka i deda više povezani sa unucima koji žive sa njima, ali bake i dede su - valjda - odrasli ljudi koji bi se trebali znati kontrolirati i ne raditi otvoreno razliku među unucima.

S ovim se slažem.

[ana.m]

Hm...moja baka je radila razilku između mene i brata. Isto smo bili kod nje, isto dolazili i odlazili..Samo je on muško, a ja žensko.
Bilo je užasno pun primjera nepravde, a jedan kojeg se sjećam je (bili smo još jako mali) kad smo papali palačinke i ostala je samo jedna s pekmezom i ostale sa sirom. I ja sam htjela uzeti tu s pekmezom, na što mi je ona rekla da neka ne uzimam da je to za strica (tada je imao 20-ak godina). Nakon koju minutu je brat poželio istu tu i njemu ju je dala...To je smaojedan ajmo reći banalni primjer, ali malom djetetu velik ko kuća.
Djeca sve to vide i osjećaju. Pamte! Neke stvari koje nama možda i nisu tako velike, djeci ipak jesu najveće.
I baka bi se mogla bar malo potruditi bar dok ste tamo da ne radi takve stvari. Dijete ju ne bu fermalo 5 posto, a onda buš još na kraju i ti kriva za to!

[Anemona]

Dijete ju ne bu fermalo 5 posto, a onda buš još na kraju i ti kriva za to!

Ovo je točno.
Ja bih ovako:
1.) svakako bih pokušala roditeljima ukazati da to ponašanje nije prihvatljivo prema djetetu. Zamolila bih da se "suzdrže".
2.) ne bih smanjivala viđanje, nego potencirala, neka imaju svi zajedno priliku bolje se upoznati
3.) dijete kako raste će samo uvidjeti koji odnosi mu odgovaraju više koji manje
4.) i najvažnije: svakako bih cijelo vrijeme pratila da nema nekog negativnog utjecaja na dijete, ali pokušala bih to čim realnije. "Ne iz svojih cipela", nego djetetovih.

[***MARETA]

Moglo bi se tako reči.
Zašto nevjerojatno?
Teško je nama čije je dijete u pitanju, ali kad pogledaš realno, da li je stvarno čudno da netko preferira više unuka s kojim provodi puno vremena, potpuno je uključen u njegov život,..., ili unuka kojeg viđa rijetko?
Meni to nije čudno, realno je, shvatljivo i očekivano, ali na žalost nije pošteno prema drugome.

Osobno, ne bih te posjete smanjivala, nego čak potencirala. Neka imaju šansu upoznati tvoje dijete.

oprosti, ali apsurd je da se jedno dijete/unuče voli više/manje.
Realno, to nije normalno.
Ok, da su više privrženi jednom unuku jer žive skupa.
Ali da ga više vole, e to nije baš normalno.

No, nije to od jučer.
Moja majka je uvijek nekako više držala do ostalih unuka, nego do mog djeteta..
Nije tom nešto da ja umišljam, to je tako.
Sjećam se kad je bio novorođenče, ona je bez problema zapalila cigaretu u istoj postoriji s njim.

Kad sam rekla da ugasi, ja sam šizika, jel.

A uredno nije pušila kraj ostalih unučadi.
I to mi je baš ostalo u pamćenju..

Ali hebiga, to je drugi par rukava.
To povlači pitanje njenih mezimaca, uvijek ih je imala, kraj nas petoro.

I naravno da će više preferirati djecu mezimaca.

Iako sam se do nedavno trudila misliti o tome da to nije tako..Nisam vjerovala da to može biti takva.
Ali je, kad sagledam čitavu situaciju, ipak je imala i još uvijek ima mezimce.

[tanja_b]

Ne znam, ja se ne slažem da je to normalno. Tj. možda i jest za očekivati da su baka i deda više povezani sa unucima koji žive sa njima, ali bake i dede su - valjda - odrasli ljudi koji bi se trebali znati kontrolirati i ne raditi otvoreno razliku među unucima.

Naglasak na "valjda"
Bake i dede jesu odrasli ljudi, ali često ljudi koji pomalo gube neke kriterije, a naročito odgojne. Treba i to imati na umu.

[Anemona]

Naglasak na "valjda"
Bake i dede jesu odrasli ljudi, ali često ljudi koji pomalo gube neke kriterije, a naročito odgojne. Treba i to imati na umu.

Ovako i ja mislim.
Ponavljam, nervirala sam se i ja oko toga, ali više apsolutno ne. Što ja time dobivam, što moje dijete? Ništa.
Njihovo je pravo (kao i moje ili bilo čije) da nekog vole više, nekog manje, nekome su privrženi više, nekome manje, netko je simpatičan, netko manje,... ali to nije moj problem.
Moj "problem" je da ja volim svoje dijete/djecu najviše na svijetu, da ne radim razliku među njima, da ih naučim da se mogu nositi s različitim karakterima ljudi, da shvate da su mama i tata broj 1, a ostalo lijepi dodaci u životu koji nas mogu i ne moraju voljeti,...

[Anemona]

Samo da pitam koja je razlika između voljeti neko unuče više, ili biti mu više privržen?
"Voljeti" nam ima veču težinu, ali naspram djeteta kojem je netko manje privržen ili ga manje voli, sve je to "isti drek, drugo pakovanje".

[spring]

Samo da pitam koja je razlika između voljeti neko unuče više, ili biti mu više privržen?
"Voljeti" nam ima veču težinu, ali naspram djeteta kojem je netko manje privržen ili ga manje voli, sve je to "isti drek, drugo pakovanje".

Mislim da se ovdje radi o tome da ako se neko i voli više prema ostalima se ipak ne mora biti nepravedan (u smislu da jednom da žvaku,a drugom ne). Osjećajima ne možeš zapovijedati,ali ponašanje itekako može korigirati pod uvjetom da si "odrasla "osoba, a čini mi se da to velik broj baka i djedova nije.

[Anemona]

Mislim da se ovdje radi o tome da ako se neko i voli više prema ostalima se ipak ne mora biti nepravedan (u smislu da jednom da žvaku,a drugom ne). Osjećajima ne možeš zapovijedati,ali ponašanje itekako može korigirati pod uvjetom da si "odrasla "osoba, a čini mi se da to velik broj baka i djedova nije.

Slažem se s ovim i ne tvrdim drugačije.

[Vishnja]

Mislim da se ovdje radi o tome da ako se neko i voli više prema ostalima se ipak ne mora biti nepravedan (u smislu da jednom da žvaku,a drugom ne). Osjećajima ne možeš zapovijedati,ali ponašanje itekako može korigirati pod uvjetom da si "odrasla "osoba, a čini mi se da to velik broj baka i djedova nije.

X

[Anemona]

Još će ispasti da podržavam pravljenje razlike među unucima, a kad tamo ja sam veliki protivnik.
Ono što pokušavam reči, je da na neki način razumijem dedu i baku (nikako ne podržavam/opravdavam). Razumijem ih zbog svojeg iskustva koje sam prošla sa svojim djetetom kao 3. unukom na obje strane.

Da pojasnim na MARETINOM primjeru, nadam se da se ne ljutiš. Ovaj živi s njima, on je njihov mezimac, sve je na neki način podređeno njemu, sve se vrti oko njega,... Baka i deda ga doživljavaju na neki način i kao vlastiti uspjeh.
Ova žvaka je pretpostavljam njima neki ritual, ono baka ide naposao, pa da se lakše oproste, uvali malom "mito", u ovom slučaju žvaku.
Ja vjerujem da baka stvarno nije imala loše namjere, nego jednostavno nije mislila, njoj je ta žvaka bila svakodnevna rutina, nije joj bilo na kraj pameti da bi se to moglo ticati i drugog unuka.
Nadam se da me netko kuži što mislim.

Ponavljam, slažem se da nije pravedno, ali ovi to (uglavnom) ne rade namjerno (naravno, ne boli dijete zato manje). Jednostavno treba baki i dedi na miran način pokušati ukazati gdje je problem, a ne izbjegavati te susrete.

[martinaP]

hvala svima na odgovorima.

Već sam govorila, ali ništa.
Moja mama tad počne usiljeno hvalisati moje dijete, kad joj kažem.
A meni to tako jadno zvuči
Nek nešto misli i kaže iz srca, a ne kad joj to spomenem.

Koliko vidim, Mareta je već pokušala o tome razgovarati, očito bez nekog uspjeha kad je otvorila ovaj topic. Ja bih smanjila susrete koliko god je to moguće, jer djeca sve pamte, sve nepravde osjete, i ne bih željela takve uspomene svome djetetu.

Govorim iz osobnog iskustva, moja sestra je bila teško bolesno dijete, i svi su se, vjerujem nenamjerno, ipak prema njoj drukčije odnosili. Čak i godinama kasnije, kad je već odavno bila zdrava.

[Dijana]

Joj, to su bolne situacije, znam. Od baka i deda eto očekujemo da budu zreli ljudi, a oni se nekad
ponašaju gore od djece. Štaćeš, nisu svi "na visini zadatka", kao uostalom niti svi roditelji.
E sad, mareta, na tvom mjestu ja bih jasno i glasno rekla svojoj mami da je očigledno da preferira
drugog unuka i da ih je tvoje dijete zbog toga počelo izbjegavati, jer osjeća (naravno da osjeća)
nepravdu. Kako bude stariji može se početi osjećati i kao da mu nešto fali ili da je manje vrijedan.
Brrr scenarij, nitko to ne želi svom djetetu, pogotovo ne od njegovih najbližih. Pa ako se mama ogluši
i na jasno i glasno "upozorenje" da pripazi, prorijediš susrete i to je to... Srećom dijete na drugoj
strani uživa..I to je jako puno. A kad jasno izneseš što ti smeta, onda je podsjeti na to ako ti "budeš
kriva" što dijete neće kod njih...Ako i to bude vrijedilo, jer je i meni nevjerojatno, jednom djetetu dati
žvaku, drugom ne, ma totalno bezobzirno, još ako se ponavlja..s pravom si povrijeđena.

[jerry]

meni nije ok da se jedno unuce voli vise, a drugo manje. o sveki sam vec napisala sto sam mislila...
s druge strane, moja mama - ima petero unucadi (troje sestrinih i dvoje mojih). sestra sa svojima zivi kod nasih staraca, prva je rodila, jedino joj je najmladi mladi od moje djece. moja mama NIKAD nije radila razliku medu djecom. i premda oni zive s dedom i bakom, kad mi dodemo, nema nitko nikakav poseban tretman; svi dobiju jednako, o svima se jednako pozitivno prica, ako digne jedno, dize i druge kad je traze, svi mogu "jahati" po njoj i svi se jednako tako moraju maknuti kad je dosta. ako rade nepodopstine, SVI dobiju jezikovu juhu. sad je doba darivanja i pokloni su manje vise slicni.
ne znam... ok mi je imati poseban odnos s nekim; i ja imam poseban odnos sa sinom, a poseban odnos sa kceri jer su potpuno razlicite osobnosti. ali poseban odnos ne znaci da nekog volim vise, nekog manje. u tome moja mama razmislja podjednako kao i ja: sva unucad je jednako njena i ne radi razliku medu njima u smislu davanja paznje i ljubavi.

[flopica]

MARETA mislim da je zapravo štetno za djetetovo samopouzdanje da ga se izlaže takvim situacijama. jer on osjeća razliku, i može steći dojam da s njim nešto nije u redu, da je bratić bolji, pametniji, vrijedniji, pa ga baka i djed zato više vole! oni su skroz nepravedni i nesavjesni, nebitno iz kojih razloga. nitko mi ne može reći da jedan odrastao čovjek ne može realno sagledati koliko je neljudski i bezosjećajno tako dijeliti malu dječicu! dobro je rekla višnja, ja ni u parku ne vadim žvaku za moju, ako nemam dovoljno da podijelim svima!

tvoji roditelji jako griješe i ne ponašaju se baš fer prema vama. najbolje da otvoreno kažeš sve što misliš, a ako ne ide, ma nemoj ga voditi i bok! zašto bi imao komplekse manje vrijednosti i probleme sa samopozdanjem koji mu kasnije u životu mogu izazvati velike probleme! štiti ga od takvih ljudi !

[flopica]

I inače se ježim na ikakve podijele, osjetila sam ih na svojoj koži, to je poguban osjećaj... moj djed je preferirao muško unuče, pa bi on dobio npr. 100 dinara, a mi cure po 50! mrzila sam ga zbog toga strašno, nije mi bilo zbog novaca, jednostavno ta poruka da mi manje vrijedimo meni je bila ko nož u srce!
i bilo je toga još more, al nije tema moj djed. pa neću o tome!