konačno sam postala mama
Po smrti moga tate
i rođenju moje male vještice zbog koje je ono gore bilo lakše podnjeti.
Bila nam je baš lijepa godina, svi živi, zdravi i veseli.. prebrzo prošla.. nadam se da će nam ova biti jednako dobra ili bolja..
najgora godina koju sam ikada (pre)zivjela
al sumnjam da cu je zapamtit jer nisam zlopamtilo :D
pamtit ću ju po sestrinoj operaciji mozga ;prvo užasan strah i neizvjesnost,a onda beskrajna sreća jer je sve super prošlo i ona se danas osjeća kao da ništa nije bilo
svi smo zdravi,ptičice rastu i svaki dan su sve mudrije
sve ostalo bi zaboravila jer je totalna koma,a nekako mi se čini da će i ova biti takva
pamtit ću je po tome što sam napokon uspjela ostati trudna!
Čestitam svima trudnima!
Kad razmišljam, nemam šta posebno za dodati: hvala bogu, zdravi smo, i mi i naša šira obitelj, oboje radimo.
Klinci rastu, sve su mudriji i slađi , financije nepromijenjene (dakle OK), sve u svemu ne bumo se žalili ako i 2011.-ta bude takva.
okrenuli smo hr ledja ...
Dobila otkaz. Nasla drugi posao. Uglavnom proslo bez prevelikog stresa, ni emotivnog ni financijskog.
Mala krenula u jaslice, dobro se snasla.
Svi zivi, zdravi, bez nekih vecih problema...
Ali generalno mi je nekako dop**ilo stanje u drzavi, razmisljamo o preseljenju...
Mozda to osvane na "Sto pamtite u 2011?" topicu
Posljednje uređivanje od sillyme : 05.01.2011. at 05:04
Meni je 2010. bila super. MM dobio posao iz snova, dobili drugog sina, popravili financijsku situaciju, pronašli stan. U 2011. slijedi selidba....
Možda me malo lupaju hormoni pred porod, ali baš mi je nekako toplo oko srca kad čitam kako će mnogi pamtiti godinu po lijepim događajima
ja se okrećem samo pozitivnome, najviše zahvaljujem na zdravlju i tome što nam je pružena mogućnost da postanemo roditelji.
kad sve zbrojim i oduzmem ne smijem se žalit.
malo me potreslo što mi je princeza dva puta završila na ležanju u bolnici, srećom to je sad iza nas. malac se iz predivne i mirne bebe pretvorio u malog monstruma.
ja sam položila dsi što mi je kao mač visilo nad glavom i poslom.
vse u svemu - solidna godina.
po mom sistematskom pregledu, na koji sam otišla nadobudno "jer ja sam zdrava", a vratila se nakon dva mjeseca kući iz bolnice sa dijagnozom karcinoma štitnjače... no, hvala svemiru i Bogu, kažu da je to najbezopasniji zloćudni tumor pa eto...
i kraj godine po neizmjernom veselju i sreći....... koja traje i dalje....
po lijepim stvarima, loše odmah brišem ulaskom u novu godinu
udala se, rodila, diplomirala, sve veliko mi se desilo ove godine
Vratila sam se na posao, financijski dodirnuli dno (valjda), ali to nas je potaklo na razmišljanje i na velike promjene svih stvari koje su dovele do financijskih problema, a i drugih. Svi smo zdravi što mi je najbitnije, a mislim i nadam se da će mi ova godina biti mraaaak i da će konaćno sve sjesti tamo gdje treba.
Po prekrasnoj trudnoći i rođenju naše male srećice.....sve ostalo mi je nekako mutno, nevažno...
pamtit ću je po tome što smo uredili stan i zaseban ulaz do kraja, što sam se odvažila konačno reći nekim ljudima u facu kaj mislim o njima, i nažalost po užasno tužnom događaju jer sam morala pobacit bebu u 14.tjednu trudnoće zbog teške dijagnoze
nadam se da će ova god biti bolja...
-adaptacija stana (izuzetno stresno iskustvo za sve one s manjkom slobodnog vremena i para)
-ples na rubu crvenog minusa (kao posljedica ovog iznad)
-dužna ko grčka, ali ne banci (tu bi mogla stavit skakutavog ...)
-gips na MM (ozlijedio ruku mjenjajući žarulju na autu)
Sve u svemu ok...
Konačno se doma osjećam ko doma, zdravi smo, još uvjek smo zaposleni oboje, ma ko bi želio nešto više.
I posebna zahvala mom tati za svaki nedeljni ručak koji nam je skuhao.
Predivnoj trudnoći ( nisam to mogla niti zamisliti)
Rođenje našeg malog čuda!!!! Toliko smo ju duuuuugo čekali i na kraju dočekali!!!!
po užasnom stresu, imam dojam da sam u ovoj izgorila.
ali sam sigurna da će 2011. biti sto puta bolja!
2010. godinu pamtit cu po plavoj boji.
Jedna od težih godina za mene... Adaptirali stan, financijski gotovo krahirali, postala mama po 3. puta (to mi je jedina srećica za 2010.), uspješno dojenje tandema, a mislim da je najvažnije da smo preživjeli i idemo dalje .
Pamtit ću je po svjetskoj nagradi koju sam dobila za svoj rad
Ostale dobre i loše stvari znam da ću zaboraviti, nisu bile toliko intezivne.
2010. jedna od najgorih godina po količini stresa i loših vijesti.
Mama mi je teško obolila, MM pod prijetnjom otkaza Tj. raspada cijele firme, a ja na porodiljnom + MM morao u ekspresnom roku završtiti doktorat jer je bio vezan uz rad u kompaniji koja ih je odlučila zatvoriti= tempo za ubiti se, njega nikad, umoran, rastrgan, briga za mamu (psihička i konkretna pomoć), sama s bebom i 2-godišnjakinjom, nepoznata financijska budućnost(moram priznati da me to najmanje tad pogodilo jer su druge stvari bile bitnije).
Jedino dobro u 2010. je što smo ju svi uključivši mamu preživjeli, a to je bilo i jedino za što sam se molila cijelu godinu, i što samo isplivali puno bolje nego se u najgorem trenutku činilo. (MM doktorirao, kupila ih druga kompanija i početkom 2011. čak promoviran. Starija cura krenula u vrtić. Mamu smo koliko je moguće stabilizirali, ono, normalan život.)
za mene 2010. godina + na testu . naj lipši osjecaj ikad. i sreca se nastavila u ovu 2011.godinu.
po odluci nda ne budem mama doma najbolje provedena godina ikad
pinguica, svaka čast, zvuči sjajno! čestitam! naravno ubit će me znatiželja koja nagrada, ali sve 5
Posljednje uređivanje od pikula : 17.04.2011. at 20:37