Mojem je malenom 14 mjeseci i jos dojimo. Imala sam u planu prestati prije odlaska na posao, s njegovih godinu dana, ali je slabo prihvacao dohranu pa sam se bojala da ne bude gladan i nastavila. Jutarnji podoj smo izbacili odmah cim sam pocela raditi jer jednostavno nije trazio. Dojio bi jednom po povratku s posla i po noci kad god bi pozelio. Medjutim, bila sam toliko umorna tih prvih mjesec dana da sam cak i gadno ogrebala auto. Iste noci sam preselila u dnevnu sobu, a on ostao u sobi s tatom.
Nakon desetak dana sam se vratila u spavacu k njima misleci da je zaboravio, ali nije. Cim je skuzio da sam u sobi odmah me je trazio i urlao sve dok nije dobio. Pa sam se ipak vratila u dnevnu.
Pa nocu ne dobiva, dok preko tjedna kad radim samo jednom po povratku s posla, a vikendom cesce po danu, kad trazi.
Ne zelim ga forsirati za prekid nego zelim da se odvojimo postepeno. Primijetila sam da su mi se cice smanjile drasticno osobito ovaj tjedan. A i na poslu je bila totalna ludnica. Stres za stresom. Tako da ono sto je cicao kolicinski uopce nije ni blizu podojima proslog tjedna, al cica i gleda me i mazi se. Ne daj boze samo jednu stranu, obavezno trazi i drugu, pa prekine gleda okolo i vrati se nazad pa onako z gustom mrmlja njamaa ...