Produženo dojenje - sto kažu psiholozi?

[ms. ivy]

Zašto sam reagirala?
Na podforumu o dopunskoj ishrani zamijetila sam i to me je, priznajem jako zasmetalo, na molbu jedne majke koja ne doji dijete i traži da joj se da savjet o nadomjestnom mlijeku, vi ste tako neprijateljski reagirale i rekle da ovaj Forum podržava dojenje, te da savjete ovakve vrste ne dajete.

Čemu takav stav majki, za koje kažete da su pune ljubavi prema svoj djeci i čemu takva potreba da nešto različito popljujete?
Zato sam rekla da ste netolerantne, jer normalno je da na jednom ovakvom Forumu pružate podršku svakoj majci koja se obrati za pomoć.

da sad ne ponavljam, na istom je topicu opširno objašnjeno da je ovo forum Udruge Roda koja je potpisnica određenih dokumenata i obvezna pridržavati se njihovih odrednica. to uključuje i ovaj forum i navedeno je u forumskim pravilima ponašanja.

zašto je tako teško shvatiti?

isto tako, detaljno se govorilo o tome zašto je važno promovirati dojenje i razbijati mitove i neistine o njemu.

objašnjeno je i zašto nitko ovdje, uključujući i educirane savjetnice za dojenje, nije kompetentan davati savjete o prehrani adaptiranim mlijekom.

sve piše na tom topicu, samo treba pročitati.

[Amalthea]

Na podforumu o dopunskoj ishrani zamijetila sam i to me je, priznajem jako zasmetalo, na molbu jedne majke koja ne doji dijete i traži da joj se da savjet o nadomjestnom mlijeku, vi ste tako neprijateljski reagirale i rekle da ovaj Forum podržava dojenje, te da savjete ovakve vrste ne dajete.

I ne dajemo. Savjete o ishrani adaptiranim mlijekom može dati samo pedijatar.

[Jedna baka]

Nažalost, Klia, uopće nije predrasuda.

30 godina sam radila kao obiteljski i bračni savjetnik i jako dobro znam o čemu govorim.

Pohvalno je tvoje gledanje na odnos roditelja i djece i od svega srca ti želim da ostaneš dosljedna, ali život se vrlo često zna poigrati i s nama i našim stavovima.

Ipak smo mi samo ljudi i ponekad je teško razdvojiti razum od srca. Često će biti drugi krivi za sve probleme u životu, sebe nikada tu ne ćemo naći.

Ovo ne spada uopće na ovaj podforum i mislim da je vrijeme da prestanem pričati o stvarima za koje me nitko nije pitao.

[mamma Juanita]

30 godina sam radila kao obiteljski i bračni savjetnik i jako dobro znam o čemu govorim.

Da li onda iz vlastitog radnog iskustva možeš govoriti o lošem utjecaju tzv. produženog dojenja?
o presijecanju pupčane vrpce i o tome kako ga "teže doživljava majka nego dijete" evo malo s portala udruge primalja:

http://www.udrugaprimalja.hr/content/view/37/44/ Danas se općenito smatra da je rano klemanje neškodljivo po majku i po dijete. Ali nakon rođenja pupkovina nastavlja pulsirati (tijekom razdoblja koje se individualno razlikuje) s obzirom da posteljica nastavlja svoju funkciju se dok dijete nije sposobno disati i primati kisik preko svojih pluća, a ne preko pupčanih krvnih žila. Dijete kojem je odmah klemana pupkovina gubi svoj dotadašnji izvor kisika te je primorano preuranjeno učiniti prvi udah čime u pluća na grubi način dolazi zrak. Takav prvi udah u djeteta izaziva intenzivni osjećaj pečenja unutar dišnih puteva. Zgrčeni izraz lica praćen plačem (smatra se normalnim) u biti je znak intenzivne patnje. Za usporedbu, prvi udah, nakon prestanka pulsiranja pupkovine ili još bolje izlaska posteljice prije rezanja pupkovine, protiče gotovo nezapaženo uz opušteno i vedro lice djeteta.
Rezultati istraživanja (prema postojećim podacima)

Rano klemanje (od 0 do 30 sek.)

• Ranim klemanjem pupkovine novorođenče ostaje bez 54-160 ml krvi (što je gotovo polovice ukupnog volumena krvi u doba rođenja, tu količinu možemo usporediti s gubitkom 2 litre krvi u odrasle osobe koja ima otprilike 5 l krvi), a gubitak eritrocita za 50% povećava rizik od određenih neonatalnih komplikacija u kraćem i dužem razdoblju; povezano je s povećanim rizikom od anemije u djetinjstvu.(2)(3)
• Može dovesti do prelaska fetalne krvi kroz placentarnu barijeru povećavajući rizik za grupnu i Rh inkompatibilnost majke u budućnosti. (4)
• Opasnost pritiska na pupkovinu od strane operatera u cilju omogućavanja dolaska krvi do djeteta, tijekom carskog reza. (4)
• Krvarenje nakon poroda je od velikog značenja u majki čijim je novorođenčadi odmah klemana pupkovina te se češće izvodi manualno ljuštenje posteljice (vrlo bolno za majku). (5)

Kasno klemanje (od 4 minute do prestanka pulsacija)

• Ako je djete ostalo 3 minute na razini vulve majke dolazi do transfuzije krvi prema djetetu sa stvaranjem depozita oko 50 mg željeza što prevenira kasnije anemije. (1)
• U prvom tjednu života dolazi do većeg pritoka eritrocita prema vitalnim organima. (2) (6)
• Porastu zalihe željeza sa smanjenom incidencijom anemije s dva mjeseca života. (2)
• Duže dojenje. (2)
• U prijevremeno rođene djece veća razina hematokrita, hemoglobina, arterijskog krvnog tlaka i volumena krvi s boljom kardiopulmonarnom prilagodbom, smanjenim brojem umjetne oksigenacije i ventilacije (intenzivna njega) i smanjenom potrebom za transfuzijom krvi. (2) (6)
• Nešto veća porođajna težina zahvaljujući većoj količini primljene krvi. (7)

[branka1]

Možda se varam, ali stekla sam dojam da pribijate na stup srama svaku onu majku koja ne doji dijete, bez da uzmete u obzir razloge za to.

Danas sam čula sličan komentar od jedne žene (nutricionistice - nije da je bitno, ali samo htjedoh istaknuti obrazovanje) koja uopće ne podržava produženo dojenje, dapače, dojila je 3 mj, a ni djeca nisu pokazivala neki prevelik interes za sisanjem i ne mari za preporuke WHOa i sl.

Uglavnom, najbolji komentar mi je bio kad je rekla da već u rodilištu tako gnjave žene koje ne doje (zamislite, a ja mislila da je obratno i da se moraš boriti ako želiš isključivo dojiti) i da je sve to marketing te kako je prije nekoliko desetaka godina bio veliki marketing i promocija adaptirane hrane tako je danas ovo s dojenjem sve jedan veliki marketing i moda
I adaptirano je jednako dobro kao i majčino mlijeko (nutricionist!!!)

[branka1]

A što se tiče potrebe za sisanjem, davno mi je dr. Magdić iz Petrove rekla da djeca dugo sišu palac ili imaju slične navike jer im u najranijoj dobi ne daju da sišu koliko žele i zadovolje tu svoju potrebu u potpunosti

[mamma Juanita]

hahahaha da marketing, e baš da vidim kako će se netko obogatit na majčinom mlijeku!
ma zapravo je tužno da takva razmišljanja dolaze baš od onih koji bi trebali biti među najkompetentnijima

[ivarica]

Breastfeeding and Guilt
By Jack Newman, MD

One of the most powerful arguments many health professionals, government agencies and formula company manufacturers make for not promoting and supporting breastfeeding is that we should "not make the mother feel guilty for not breastfeeding." Even some strong breastfeeding advocates are disarmed by this "not making mothers feel guilty" ploy.

Because, indeed, it is nothing more than a ploy. It is an argument which deflects attention from the lack of knowledge and understanding of most health professionals about breastfeeding. This allows them not to feel guilty for their ignorance of how to help women overcome difficulties with breastfeeding, which could have been overcome and usually which could have been prevented in the first place if mothers were not so undermined in their attempts to breastfeed. This argument also seems to allow formula companies and health professionals to pass out formula company literature and free samples of formula to pregnant women and new mothers without pangs of guilt, though it has been well demonstrated that this literature and the free samples decrease the rate and duration of breastfeeding.

Let's look at real life. If a pregnant woman went to her physician and admitted she smoked a pack of cigarettes, is there not a strong chance that she would leave the office feeling guilty for endangering her developing baby? If she admitted to drinking a couple of beers every so often, is there not a strong chance that she would leave the office feeling guilty? If a mother admitted to sleeping in the same bed with her baby, would most physicians not make her feel guilty for this even though it is the best thing for her and the baby? If she went to the office with her one week old baby and told the physician that she was feeding her baby homogenized milk, what would be the reaction of her physician? Most would practically collapse and have a fit. And they would have no problem at all making that mother feel guilty for feeding her baby cow's milk, and then pressuring her to feed the baby formula. (Not pressuring her to breastfeed, it should be noted, because "you wouldn't want to make a woman feel guilty for not breastfeeding.")

Why such indulgence for formula? The reason of course, is that the formula companies have succeeded so brilliantly with their advertising to convince most of the world that formula feeding is just about as good as breastfeeding, and therefore there is no need to make such a big deal about women not breastfeeding. As a vice president of (kršitelj koda) here in Toronto was quoted as saying "Obviously, advertising works." It is also a balm for the consciences of many health professionals who, themselves, did not breastfeed, or their wives did not breastfeed. "I will not make women feel guilty for not breastfeeding, because I don't want to feel guilty for my child not being breastfed".

Let's look at this a little more closely. Formula is certainly theoretically more appropriate for babies than cow's milk. But, in fact, there are no clinical studies which show that there is any difference between babies fed cow's milk and those fed formula. Not one. Breastmilk, and breastfeeding, which is not the same as breastmilk feeding, has many more theoretical advantages over formula than formula has over cow's milk (or other animal milk). And we are just learning about many of these advantages. Almost every day there are more studies telling us about these theoretical advantages. But there is also a wealth of clinical data showing that, even in affluent societies, breastfed babies, and their mothers incidentally, are much better off than formula fed babies. They have fewer ear infections, fewer gut infections, a lesser chance of developing juvenile diabetes and many other illnesses. The mother has a lesser chance of developing breast and ovarian cancer, and is probably protected against osteoporosis. And these are just a few examples.

So how should we approach support for breastfeeding? All pregnant women and their families need to know the risks of formula feeding. All should be encouraged to breastfeed, and all should get the best support available for starting breastfeeding once the baby is born. Because all the good intentions in the world will not help a mother who has developed terribly sore nipples because of the baby's poor latch at the breast. Or a mother who has been told, almost always inappropriately, that she must stop breastfeeding because of some medication or illness in her or her baby. Or a mother whose supply has not built up properly because she was given wrong information. Make no mistake about it—health professionals' advice is often the single most common reason for mothers' failing at breastfeeding!

If mothers get the information about the risks of formula feeding and decide to formula feed, they will have made an informed decision. This information must not come from the formula companies themselves, as it often does. Their pamphlets give some advantages of breastfeeding and then go on to imply that their formula is almost, actually just as good. If mothers get the best help possible with breastfeeding, and find breastfeeding is not for them, they will get no grief from me. It is important to know that a woman can easily switch from breastfeeding to bottle feeding. In the first days or weeks—no big problem. But the same is not true for switching from bottle feeding to breastfeeding. It is often very difficult or impossible, though not always.

Finally, who does feel guilty about breastfeeding? Not the women who make an informed choice to bottle feed. It is the woman who wanted to breastfeed, who tried, but was unable to breastfeed. In order to prevent women feeling guilty about not breastfeeding what is required is not avoiding promotion of breastfeeding, but promotion of breastfeeding coupled with good, knowledgeable and skillful support. This is not happening in most North American or European societies.

[dijanam]

E, upravo tako... Krivnja je kljuc. Nema teze stvari nego kad te netko stalno indirektno proziva za lose majcinstvo, a dajes sve od sebe.

Ja sam gotovo sigurna da izjave "vi majke koje nisu dojile pribijate na stup srama" dolaze od majki koje (iz raznih razloga) nisu dojile.

Potrebna je zbilja velika hrabrost i odredjena doza poniznosti i iskrenosti da zena kaze: "Zaista mi je zao sto nisam uspjela. Sada sam sigurna da sam mogla dojiti." Takvu sam izjavu nedavno dozivjela od jedne drage prijateljice koja ima troje vec odrasle djece i shvatila da joj sigurno nije bilo lako tako nesto priznati.

[mamma Juanita]

8) za Jack Newmana

[renata]

jedna baka, ne smeta nama da vi ovdje izrazite takvo misljenje, navikli smo na to. samo nam je ponekad tesko ponovo i ponovo objasnjavati sto mi to tocno zastupamo, zasto bas na ovaj nacin. posto stvarno imam dojam da pisete dobronamjerno i da pokusavate ici s argumentima iz vlastitih iskustava, vjerujem da bismo vam kroz jednu dulju raspravu mogli prilicno dobro objasniti zasto radimo i pisemo upravo na ovaj nacin.

kako sam vec gore napisala, ne radi se samo o sukobu vaseg i naseg misljenja, radi se velikim dijelom o vasem iskustvu i znanju o dojenju nasuprot naseg iskustva i znanja o dojenju. vi pisete da postoje mame koje nemaju mlijeka i ne mogu dojiti, a mi tvrdimo da je takvih 1%. znam da vam je tesko povjerovati u to, ali stvarno je tako. pisete o svom osjecaju da je dojenje od 4 godine predugo (nema istrazivanja, nema dokaza, to je samo osjecaj, kojeg potpuno razumijem s obzirom na iskustva koje ste mogli imati), a mi pisemo o svojim osjecajima da je to dojenje savrseno prirodno, i da nema razloga protiv njega, iz mnogih nasih iskustava.

a da nase savjetnice i cure koje su na edukaciji za savjetnice jako jako paze kako pisu da ne povrijede mame koje ne doje, to i ja tvrdim. ne mogu tvrditi za sve clanove foruma, ali za rode koje se bas bave dojenjem tvrdim.
pravilo da se ne pise o adaptiranom i da se ne potice uzimanje adaptiranog i da se ne govori da je jednako dobro kao dojenje... nama izgleda potpuno objasnjivo, iz raznih razloga, od clanstva u IBFAN organizaciji, do cinjenice da se cak i dojenje uz koje se vec uzima adaptirano jos uvijek moze spasiti uz prave savjete za rjesavanje problema i podrsku. kad biste samo znali kakvi sve nacini rjesavanja problema s dojenjem postoje... mozda biste nam lakse povjerovali u onih 1%.

[Bubica]

ja sam jedna od žena koja je prestala dojiti sa nekih djetetovih dva mjeseca života, uvjerena tada da sam učinila sve što se moglo i da jednostavno nije išlo dalje. Tek nakon godine dana sam se priključila forumu i udruzi - ono što želim reći je da se nikada nisam osjećala napadnuto ili povrijeđeno, ponekad samo tužno jer sada znam gdje sam pogriješila i zašto je moje dojenje propalo.

Kao što kaže Renata, kada bi naši zdravstveni djelatnici znali toliko "tehničkog" znanja kojeg imaju naše cure savjetnice tada bi stvarno nestao mit o masi žena koje "ne mogu" dojiti. Naše cure posjeduju veliko znanje o tome kako pomoći ženi u konkretnoj situaciji i sa točno konkretnim problemom u dojenju, ovaj forum i rad savjetnica na telefonu je prepoznat kao stvarno koristan. I vrlo sam ponosna, kao psiholog, na način na koje cure-savjetnice komuniciraju sa majkama koje se javljaju sa nekim problemom dojenja, a tu kulturu komunikacije šire sve uspješnije i po forumu (na druge članove foruma).

Ja vjerujem da povremenom čitatelju foruma neka naša pravila djeluju na prvi pogled restriktivno, ali vjerujem da tko god se imalo udubi u problematiku može razumijeti čemu ona služe.

[litala]

ja sam jedna od žena koja je prestala dojiti sa nekih djetetovih dva mjeseca života, uvjerena tada da sam učinila sve što se moglo i da jednostavno nije išlo dalje. Tek nakon godine dana sam se priključila forumu i udruzi - ono što želim reći je da se nikada nisam osjećala napadnuto ili povrijeđeno, ponekad samo tužno jer sada znam gdje sam pogriješila i zašto je moje dojenje propalo.

Kao što kaže Renata, kada bi naši zdravstveni djelatnici znali toliko "tehničkog" znanja kojeg imaju naše cure savjetnice tada bi stvarno nestao mit o masi žena koje "ne mogu" dojiti. Naše cure posjeduju veliko znanje o tome kako pomoći ženi u konkretnoj situaciji i sa točno konkretnim problemom u dojenju, ovaj forum i rad savjetnica na telefonu je prepoznat kao stvarno koristan. I vrlo sam ponosna, kao psiholog, na način na koje cure-savjetnice komuniciraju sa majkama koje se javljaju sa nekim problemom dojenja, a tu kulturu komunikacije šire sve uspješnije i po forumu (na druge članove foruma).

Ja vjerujem da povremenom čitatelju foruma neka naša pravila djeluju na prvi pogled restriktivno, ali vjerujem da tko god se imalo udubi u problematiku može razumijeti čemu ona služe.

potpisujem sve. osimo onog zelenog, jer nisam psiholog.

a mit o neimanju mlijeka, poraznu borbu s pedijatricom i okolinom i dvojbu jesam li zbilja zabrljala razrijesila sam u svojoj glavi kad sam se "udruzila" s curama koje su znale o cemu pricaju i to davno prije nego sam drugi put zatrudnila a potom i dokazala svima s prekrasnih 26mjeseci dojenja drugog djeteta i evo godine dojenja treceg.

ono sto oni kojima je tesko prihvatiti da je negdje u neuspjehu bila subjektivna greska (koja god!) zovu promocijom i to cesto - militantnom - ja zovem - edukacijom.

procitajte otvorena srca ono sto educirane cure pisu o dojenju, surfajte malo sami i potrazite pozitivne rasprave o dojenju pa onda presudite.

napad (mozda) jest najbolja obrana, ali u ovom slucaju napadom i ne prihvacanjem stava onog drugog lisavate neku (pa makar i samo jednu) majku mogucnosti da za sebe (a time i za svoje dijete) ucini najbolje.

[anchie76]

Bubice, Litala prekrasno receno

[VedranaV]

Odakle vam hrabrost da svaku majku koja ne doji proglasite neodgovornom i komotnom, jer joj je lakše napraviti bocu?

Ne znam koga ovo "odakle vam hrabrost" ide. Od par stotina postova, možda se nađe jedan takav, na koji se odmah reagira.

Upravo zbog toga razumijem i tugu onih majki koje ne mogu dojiti djecu

Ja ću, u Renatinom stilu, tvrditi da tu tugu razumiju i poštuju sve savjetnice, i jako puno mama koje pišu na ovom forumu, dojile ili ne dojile. Mislim da su forumaši/forumašice koje tu tugu ne razumiju u velikoj manjini.

I još bih dodala na Jacka Newmana i odgovornost med. osoblja da problemi s dojenjem počinju često počinju pri porodu, kada se i kod normalnog poroda forsira rađanje i uklanjanje boli na način koji primarno odgovara med. osoblju, i time utječe na međusobno djelovanje hormona koji su potrebni za uspostavu dojenja. Daljnje prepreke se postavljaju uzimanjem djeteta od majke "čim prije, tim bolje", krnjim rooming in-om u najboljem slučaju (u Zagrebu u kojem rađa četvrtina žena u Hrvatskoj), nepostojanjem znanja o dojenju i deklarativnom podrškom koja može napraviti više štete nego koristi kad iza nje ne slijedi i praktična podrška.

[mamma Juanita]

nepostojanjem znanja o dojenju i deklarativnom podrškom koja može napraviti više štete nego koristi kad iza nje ne slijedi i praktična podrška.

Super da si ovo spomenula Vedrana, to je po meni ključni problem u vrzi osjećanja krivnje i zbog toga sam jako ljuta na medicinski milje.
Jer kakve koristi ima mama s problemima u dojenju od deklarativne podrške? To što će joj neko tupiti da je dojenje najbolje, a neće joj znati pokazati da je njen problem rješiv i na koji način je rješiv, to takvu mamu može samo frustrirati i onda zaista može tražiti krivca u svakome koji propagira dojenje.

Ali Roda zaista nije takva, mi ne naklapamo samo kako je dojenje super, nego zaista Rodine savjetnice znaju i mogu pomoći, usudim se reći svim mamama (uz napomenu da se doista slijede dobivene upute), čak i onima koje spadaju u taj 1%, jer će i njih znati utješiti.

Trudimo se pomoći oko dojenja, nastojimo na ovom forumu ne dozvoliti da se obezvređuje ničiji izbor, ali imamo dužnost i obavezu reagirati na netočne informacije u vezi dojenja.
I onda nas napadi da smo mi(opet, tko to mi, kad na forumu osim Roda mogu postati svi koji se registriraju?) netolerantne, da pljujemo različito, da svaku majku koja ne doji proglašavamo neodgovornom i komotnom jer joj je lakše napraviti bocu (??? otkud ovo kad većina dojilica smatra da im je puno komotnije dojiti nego spremati formulu?) isl. optužbe jako bole i doživljavamo ih kao nepravdu.

[mamma Juanita]

zbog toga sam jako ljuta na medicinski milje.

odmah da se ogradim i kažem, čast izuzecima kojih ima!

[samaritanka]

Netko je napisao:
"Ukoliko dijete vise ne zeli sisati, a mama ga forsira, e to je onda problem."

Mislim da zablude ovog tipa zbilja rade velike probleme...

Dijete koje neželi sisati nemože se natjerati da sisa... Jednostavno nema načina... mama je totalno nebitna u tome... Mama nemože forsirati dijete od godine, dvije, tri da sisa, ako ono ne želi..., ali može ga forsirati da NE SISA!!! Tu je zapravo problem... Pa je ta eventualna patologija PD-a na krivim nogama...

To treba objasniti svima onima koji osjećaju potrebu da PD komentiraju u bilo kojem smislu pozitivnom i negativnom... Stručnost komentatora mi je totalno nebitna da se ne bi tko za to opet zakvačio...

[Bubica]

Stručnost komentatora mi je totalno nebitna da se ne bi tko za to opet zakvačio...

ne razumijem što si ovime htjela reći pa ću ipak komentirati iz stručne pozicije, pozicije psihologa: moguće je djetetom manipulirati na razno razne načine, na žalost, pa i na taj način da dijete, mimo neke stvarne svoje volje i potrebe, uporno zadržavamo u dojenju...Tu se ne radi o fizičkoj manipulaciji (na koju si, moguće, ti mislila) nego o čisto psihološkoj...

[mamazika]

Jer kakve koristi ima mama s problemima u dojenju od deklarativne podrške? To što će joj neko tupiti da je dojenje najbolje, a neće joj znati pokazati da je njen problem rješiv i na koji način je rješiv, to takvu mamu može samo frustrirati i onda zaista može tražiti krivca u svakome koji propagira dojenje.

Da, kažu ti kako je dojenje najbolje, da trebaš dojiti svaka 3 sata, i onda kad to naravno ne funkcionira, dijagnosticiraju da nemaš dovoljno mlijeka - moje iskustvo s prvim djetetom.

[Amalthea]

Da, kažu ti kako je dojenje najbolje, da trebaš dojiti svaka 3 sata, i onda kad to naravno ne funkcionira, dijagnosticiraju da nemaš dovoljno mlijeka - moje iskustvo s prvim djetetom.

I moje.

[samaritanka]

Bubica, daj molim te mi opiši tu psihološku manipulaciju i daj malo literature ili govoriš iz trbuha, što cijenim ako mi opišeš kako psihološka funkcionira?

[Bubica]

Možeš li zamisliti mamu koja, u situaciji kada dijete već neko vrijeme nije zainteresirano za dojenje, komentira"Uf, pa ti mene više ne voliš, mama je jako tužna ", moguće uz to još i doda "dobro, onda niti ja tebe ne volim..." Što mislite kako će dijete reagirati nakon nekoliko takvih ili sličnih "bezazlenih" poruka.

Ili , čak ne mora direktno reći to dijetetu ali dijete može po cijele dane slušati kako mama prepričava susjedi, baki, svekrvi, mužu, najboljoj prijateljici...kako je baš tužna ovih dana jer njen klinac sve manje i manje doji, kako odrasta, kako je to njoj jako žao i baš se loše osjeća zbog toga i sl.

Ne rade to te mame svjesno (barem ne jako velika većina mama), i ne rade samo na području dojenja. Ista je paralela kada dijete vodimo u vrtić a cijelo vrijeme djetetu dajemo poruku da smo nesretni što ga šaljemo u vrtić, da znamo da je njemu tamo grozno i da smo skroz jadni zbog toga. Što mislite, kako će se dijete osjećati u vrtiću? Je li ta paralela prihvatljivija?

Čak i vrlo mala djeca reagiraju na svaku našu rečenicu, emociju, izraz lica, posebice na one koje ga zbunjuju - kada mu šaljemo kontradiktorne poruke, npr. riječima jedno a izrazom lica drugo. To dijete zbunjuje, teško mu je posložiti što se od njega očekuje, a dijete, ja bih rekla svako, želi udovoljiti svojim roditeljima!

Sada, je li iz trbuha ili iz glave: svakome na prosudbu!

[Jasna]

Bubice, moj odgovor bi bio da vjerojatno postoji i neka patološka mama koja na ovakav psihološki način prisiljava dijete da doji i patološki ga veže na sebe.

Ali ne razumijem zašto se pod normalno smatra da su SVE majke koje doje duže patologija.

Ako smo slušale signale svojih beba i odgovarale na njihovim potrebama kad su imali mjesec, dva... zašto ne misliš da smo i sada ponosne na to kad vidimo kako naši klinci više NE TREBAJU dojenje, kako zaboravljaju i preskaču nešto što je do sada bilo nužno. Nešto što bi još prije par dana izazvao plač i očaj, sada se preskače bez problema.

Psiholozi bi trebali znati (jer do tog zaključka sam i ja došla, a totalni sam laik u tom području) da je majčinstvo puno podvojenih osjećaja. (Npr,. Imati dijete je najljepši osjećaj na svijetu - Imati dijete znači raditi 24h 7 dana u tjednu bez predaha i minute za sebe. Dojiti dijete je super zbog osjećaja bliskosti.... -Dojiti dijete je naporno, oduzima puno vremena... Prekrasno je kad se klinac sam osamostali i zaboravi na podoj - Tužno je kad te više ne treba). Neke od tih podvojenosti sigurno mogu izazvati patologije. U većini slučajeva to ipak nije tako.

[Bubica]

Ali ne razumijem zašto se pod normalno smatra da su SVE majke koje doje duže patologija.

ja ovo ne mislim, niti sam ikada napisala negdje. Znam sigurno još psihologa koji to ne misle...

naravno da se u nečijem roditeljstu javlja više ili manje podvojenosti na različitim područjima, no, koliko su god plemeniti naši osjećaji, to ne znači da to ne utječe na našu djecu. To je sastavni dio odgoja, između ostaloga i zato se svi mi razlikujemo, različito reagiramo na iste životne situacije, drugačije se nosimo sa problemima ali i sa životnim radostima...

[klia]

Bubice, nažalost, svjedoci smo da puno stručnjaka a priori na produženo dojenje gleda kao na ovo što si ti opisala pod manipulacijom od strane mame. Naravno da je manipulacija uvijek moguća, ali ona se može izvoditi na tisuće drugih načina, čak i na neke koje društvo prihvaća kao poželjno ponašanje roditelja.
Za mene je umijeće psihologa upravo u tome da otvorena srca i uha sasluša osobu pred sobom i da ne etiketira u stilu: ona produženo doji, aha, ona manipulira! Naravno, ovo sam sada pojednostavnila i znam da ima puno takvih, kvalitetnih psihologa kod kojih možeš osjetiti potporu i da ti vjeruju, makar možda ne bi postupili kao ti ili možda do kraja ne razumiju zašto ti baš takav način izabireš.
Uh, nadam se da sam uspjela malo pojasniti

[samaritanka]

Bubica, ovo tvoje pojašnjenje na sreću nefunkcionira. U tome i je fora.
To sam si i mislila. Psihološka manipulacija bi bila možda izraženija kod odbijanja od dojke, ali i tamo prevladava čista fizika u smislu forsiranja "Ne dam" od strane majke. Toliko o psihologiji manipulacije forsiranja dojenja.

A s druge strane kako je jednostavno dojiti duže i ne razbijati glavu o prestanku. On dođe sam po sebi spontano...Mislim da je veći stres odbijanje od dojenja za dijete. Za produženo dojenje treba nas dvoje, s tim da o prestanku odlučuje dijete.

[Bubica]

nije da tjeram mak na konac ali jednostavno objašnjenje: ovo za dojenje ne funkcionira (a funkcionira za sve druge životne situacije - moj dodatak) meni nije dovoljno. Na osnovu čega si sigurna da za dojenje to ne stoji?

Nije da mi se razvlači ova diskusija, ali nisam niti za banaliziranje problema.

[samaritanka]

Sisanje je nešto što održava život na zemlji bar u drugih vrsta...
To je instinkt upisan u naš genetski kod. Produženog dojenja zapravo nema. Mi smo ga tako nazvali jer je postalo raritet. Koliko traje dojenje trebalo bi pitati djecu. Instinktivno su jače osobe koje žive još koliko toliko u sprezi s prirodom i vjeruju u svoju intuiciju.
Broj žena koja duže doje se na forumu stalno povečava. Žena si je počela dozvoljavati duže dojiti. Dijete to prihvača sa zadovoljstvom. Tko je god duže dojio zna što je to i svima onima koji to nisu teško je objasniti da psihološka manipulacija djece u smislu produžavanja dojenja ženama koje duže doje ne pada napamet. To je jednostavno tako. Ili je tako ili nije tako pa dijete više ne doji. Ja svoju djecu nikad nisam prisiljavala da doji, ali sam rekla kad mi se nije dojilo da mi sada nije do dojenja. Možda bi cure s foruma mogle nešto reći na ovu temu. Ne znam kako zamišljaš da je moguća psihološka manipulacija?
Mislim da ni jedna mama koja duže doji, ne doji na silu. Ona samo nije povukla granicu u dojenju i ne koristi se trikovima odbijanja. Ona samo doji. Mnoge žene su ostale paf kad su dobile alternativu odbijanja od sise, a to je neodbijanje do spontanog prestanka. To je također jedna vrsta revolucije dojenja.
Cure Zrinka, marta, Mama Juanita, ivarica, Zorana, vedrana, renata i druge, pričajte koje ste metode psihološke manipulacije provele da vam je dijete dugo dojilo ili da li smatrate da je to moguće?

[Lutonjica]

ja dojim 2,5 godine i ne namjeravam prestati dok zara to ne poželi.

i smatram da je vrlo moguće da postoje majke koje "psihološki manipuliraju" svoju djecu dojenjem.

doduše, mislim da su rijetke, i da su to žene koje i inače imaju neke poremećaje ličnosti (bilo ozbiljnije, bilo benignije), pa im dojenje nije jedini, nego jedan od mnogih načina manipuliranja svojom djecom.

ali, ukratko - DA, smatram da je to moguće.

[samaritanka]

je li ti lutonjica poznješ takvu koju? ili samo nagađaš da je to moguće?
kako se to radi? što misliš?

[Lutonjica]

ne poznajem, obzirom da sam uživo upoznala maximalno 10 mama koje doje ili su dojile duže od 2 godine.

i obzirom da smatram da su mame dojilice i manipulatorice rijetke, odnosno da su manipulatorice neki malecki postotak mama koje produženo doje, mislim da je malena šansa da jednu takvu ikada upoznam (znam previše mama manipulatorica, ali budući da je produženo dojenje rijetkost, one manipuliraju svoju djecu na druge načine).

isto tako ne poznajem nikog tko ima xyz rijetku bolest, pa ne nagađam, nego znam da xyz bolest postoji - ili iz medija, ili iz stručne literature, ...

kako se to radi: onako kako je to bubica opisala

[Bubica]

Samaritanka, meni se čini da ti generaliziraš problem a ne ja. Ja nisam rekla da sve mame koje duže doje svoje dijete manipuliraju njime. Nikada.

Ali, ne negiram da takvo nešto može postojati. Samim time što se netko odluči za produženo dojenje nama ne govori puno o osobi samoj po sebi, njezinoj osobnosti, navikama, željama, frustracijama...

[pikula]

Meni uoce nije jasno zasto se mi uopce moramo opravdavati zato sto dojimo koliko nase bebe trebaju - neka psiholozi i lijecnici hrane svoju djecu finim (kršitelj koda)ovim i milupinim proizvodima, trpaju antibioticima i sminkerskom ehinaceom neka im kupuju edukativne igracke i stavljaju da spavaju sami na drugom kraju stana - vidimo se na maturi - nitko od nase djece nece tada cicati -ali vjerujte ja cu vidjeti razliku. Ja sam katolik, ali u kuranu pise da se doji minimalno 2 godine ili muz moze dovesti drugu dojilju u kucu ja se uplasila pa dojim

[kloklo]

Ja sam katolik, ali u kuranu pise da se doji minimalno 2 godine ili muz moze dovesti drugu dojilju u kucu ja se uplasila pa dojim

Moj muž sa svojom tamnom puti i bradurinom baš zgleda ko da je iz arapske pustinje pobjegao, pa sam i ja odlučila dugo dojiti, za svaki slučaj ako bi se on jednog dana pogledao u špigl i zaključio da bi mu Islam bio baš primjerena religija

[makita]

Neko je rekao da je dojenje sad u modi....
Ne moš virovat, al drage dojilje, pa mi smo IN :D
Ja nisam doduše nikad pročitala da je Madonna il Britni Spirs dojila- a pisalo se da su rodile, i one i još razne neke javne persone
Možda i one znaju za forum, pa sudjeluju uz pomoć prevoditelja

[Ceca]

Evo i mene sa nekim informacijama.
Naime, psihologica koja je svoje dete dojila do 2 godine i 4 meseca kaze da usled dugog dojenja moze dete imati produzenu oralnu fazu. Nesto nisma sa njom zalazila u dublju pricu, ali koliko sam shvatila moze posle traziti neku zamenu- tipa cigara(?!)

[branka1]

A što je s oralnom fazom kad imam dudu ili bočicu do škole i kasnije?

Jednom davno, dok još nisam ni razmišljala o djeci, sam sa svojom ginekologicom razgovarala nešto na tu temu i ona je rekla da djeca kojoj nisu dali da doje koliko treba kasnije imaju potrebu za takvih stvarima o kojima pišeš.
Dodoše, mislim da nije mislila na dojenje baš do 4 god , ali etop

[zrinka]

ah sigmund

[Riana]

Moje mišljenje je (imam frendicu koja je rodila kad i ja, ali je mali na adaptiranom mlijeku od 2 tjedna starosti i sad stalno navodi prednosti ne dojenja, ne znam koje) da ću dojiti svoje dijete dok to bude htijelo.Ako djete iz bočice popije mlijeko i zaspi, a moje je na prsima i zaspi, ja tu ne vidim razliku. Osim što se dijete veže na mene, a kod nje na bočicu i dudu bez koje zakođer ne može zaspati. A da ne govorim o prijekim pogledima i otvorenim ustima kad velim da mi je mala još na prsima (10 mj). mislim, nek svako radi kako želi, ali nek ne osuđuje drugoga A ako se zna što je bolje, zna se.
Ma kasno je već...skoro će 23 h
Idem

[puela]

mi smo skoro bile na jednoj tribini posvecenoj dojenju povodom obelezavanja svetske nedelje dojenja
i tu jedna mam pita psiholoskinju do kada dojiti.
ona joj odgovara da je do 18 meseci pozeljno
a posle toga deca postanu mnogo vezana za majke i pasivna.
a za to vreme moja sara koja sisa vec 19 meseci trci na sve strane po vrticu u kome se tribina odrzavala i gde je usla prvi put, a za mene nije ni pitala

[MGrubi]

ovako da i ja kažem svoje:
normalno, ne , prirodno je dojiti do 5-6 godine, kad počimaju ispadati mlječni zubi
naime, čistom logikom stvari:
u davna vremena , kad nije postojao danone, monte, niti milkine ljubičaste krave, jedini jaki uzročnik karijesa - šečer je bio u majčinom mljeku, sirovo meso , voće i povrće s pićem - vodom, nisu neki uzročnici karijesa,
zato mi imamo lijepo mlječne zube dokle god sisamo, pa se oni pokvare i onda budu zamjenjeni s trajnim,
dakle : gornja granica dojenja je ispadanje mlječnih zubi

a psiholozi tek trebaju da shvate psihičke mehanizme dojenja

a što se tiče preposesivnih manipulatorskih majki, mislim, pa one će napraviti "štetu" svom djetetu i bez dojenja, ka da je sisa jedini način
i o tome nema potrebe raspravljati

[kloklo]

a što se tiče preposesivnih manipulatorskih majki, mislim, pa one će napraviti "štetu" svom djetetu i bez dojenja, ka da je sisa jedini način...

Potpisujem...

[branka1]

puela, MGrubi :D

[samaritanka]

Ja mislim da produženo dojenje kao psihološka ucjena ne postoji, tipa "Ne volim te ako ne dojiš" jer mislim da je neizvediva na dobrovoljnoj osnovi.

Teoretski bi postojala mogućnost manipulacije da majka ne da djetetu ništa drugo jesti i brani mu mogućnost da drugo jede...
...ili da ga tuće i straši na bilo koji drugi način,
...međutim ja si to teško mogu pretpostaviti da to netko radi da bi produženo dojio???

[aleksandra70vanja]

Oprostite, nisam sve čitala, pa ću možda faliti komentar, ali stvarno ne znam kako bi majka natjerala da doji dijete koje to više neće.
Moja frendica je bila odlučila dojiti do 2 godine, kad joj je mali imao godinu i pol samo se jednu večer okrenuo od sise i nije htio. Kad mu je drugu večer ponudila gricnuo ju je i opet se okrenuo. I to je bio kraj. Isključivo njegova odluka. Mislim da je glupo tu govoriti o bilo kakvim manipulacijama.

A uvijek se "rado" sjetim i već sam više puta pisala tu, ali ne mogu odoljeti, kad je moja V imala nešto više od godinu dana za vrijeme marende smo nešto pričali i ja sam nešto spomenula dojenje i 1 kolegica (zdravstvena struka) je napravila :shock: i rekla: "Vi JOŠ dojite dijete??!!" Ja sam rekla da, na što je ona odgovorila :"Užas, to rade majke koje patološki hoće vezati djecu uza sebe".
Nije me to ni malo dotaklo jer u tom nisam vidjela zlu namjeru, jer ona je bila stvarno iskreno šokirana, poslije se ispričavala zbog reakcije, ali njen stav je takav i ona je duboko uvjerena da ja griješim (ne radimo više skupa, mislim kad bi znala da se V i dalje doji da bi me prijavila socijalnoj službi ).

[branka1]

mislim kad bi znala da se V i dalje doji da bi me prijavila socijalnoj službi

Mislim da mene neki ljudi u zadnje vrijeme stvarno tako gledaju

A slažem se da se ne može dijete nagovoriti da doji ako ono to ne želi.
Isto kao što ga se ne može nagovoriti da prestane ako ono to ne želi. Osim ako ga se "odbije od sise" (to me uvijek podsjeća na telad)

[a zakaj]

ja vjerujem da dojenje (i zajednicko spavanje) mogu biti podrucja na kojima neke majke mogu manipulirati emocijama svoje djece i vezati ih pretjerano za sebe. Naravno, to se ne dogadja tako da prisile dijete da doji, postoje puno finiji putevi manipuliranja. Vidjela sam to uzivo i izbliza.
Time definitivno ne zelim reci da je svaka povezanost majke i djeteta koja se manifestira dugim (ili potpunim ili kakovec) dojenjem i zajednickim spavanjem nezdrava i nenormalna. Mislim da je to jako sklisko podrucje.
Idealna majka udovoljava potrebama djeteta za bliskoscu i zastitom, ali istovremeno koristi i svaku priliku da mu osnazi samostalnost i samopouzdanje, i u trenutku kad dijete pokaze impuls da se odvoji i osamostali, ona pruza bezrezervnu podrsku i ohrabrenje.
Ako majka pruza zastitu i bliskost, ali ne potice samostalnost i obeshrabruje dijete u njegovim pokusajima osamostaljivanja, onda se tu radi o nezdravom vezivanju.
U stvarnosti, svi (ili bar vecina) ponekad napravimo gresku - nekad ne pruzimo dovoljno podrske i bliskosti zbog zelje za vlastitom slobodom ili komocijom ili zbog umora, obaveza..., a nekad ne pruzimo dovoljno ohrabrenja i poticaja samostalnosti - zbog brige, straha...

[VedranaV]

ja vjerujem da dojenje (i zajednicko spavanje) mogu biti podrucja na kojima neke majke mogu manipulirati emocijama svoje djece i vezati ih pretjerano za sebe. Naravno, to se ne dogadja tako da prisile dijete da doji, postoje puno finiji putevi manipuliranja. Vidjela sam to uzivo i izbliza.

Kako je to izgledalo? Uopće si to ne mogu predočiti, a baš me zanima, čisto da znam o čemu pričaju ljudi kad pričaju o forsiranju vezanja.

[a zakaj]

hm, pa i meni je tesko opisati. pogotovo zato jer mislim da moram ici dosta siroko.
ta mama je sve svoje zivotne ambicije fiksirala na najmladje dijete, koje se rodilo u trenutku kad joj je i brak vec bio u krizi, a starije troje djece u tinejdjerskim godinama.
Dijete nije poticano na samostalnost, a i odnos s drugim odraslima (npr. s ocem) je prilicno obeshrabrivan.
Dojeno je otprilike do skole, ali odnos prema toj cinjenici nije bio iskljucivo pozitivan. Dijete (ne odmah, ali nakon nekog vremena) je dobivalo presutnu poruku da je to mami naporno (tu je dosta utjecala i okolina koja je to osudjivala), ali da se zrtvuje za dijete. Tako da je i dijete osjecalo da je dojenje i mamina blizina (i spavanje s mamom, ali ne i s tatom) nesto za sto se treba izboriti, na taj nacin je mama pokazivala da ga voli. Dakle, sto vise dojenja dijete uspije izboriti, to je sigurnije da ga mama voli. A mama se naoko brani, ali zapravo popusta i pase joj da se prikazuje kao zrtva djeteta.

sad sam to jako ruzno opisala, nije bas sve u njihovom odnosu tako crno i negativno, ali puno je problema prisutno. Dijete danas ima 16 godina, i u nekim aspektima je super, ali jos uvijek ima vrlo problematican odnos s mamom.