Procitala sam knjigu prije 10-tak dana i odonda je ne mogu izbit iz glave. Dok sam je citala nisam je dozivjela kao tragicnu pricu jedne djevojcice ali odonda stalno razmisljam o tom nesretnom djetetu, cak i sanjam cesto da sam oteta, da me zatvaraju...
Sad sam pogledala na Red Carpetu njen intervju i plakala sam, toliko suosjecam s njom da sama sebe iznenadujem.
I dalje me fascinira kako je ostala pribrana i prisebna svo to vrijeme, kako joj nije uspio slomiti duh koliko god ju je zlostavljao i psihicki i fizicki. Iskreno, ja ne znam da li bi izdrzala.
Ja ustvari nju ne sazaljevam, vise bi rekla da joj se divim. I sad, godinama poslje, ta zena, koja ustvari ni nije zena jer nije prosla ni djetinjstvo, trpi uvrede javnosti jer kao prodaje knjige i intervjue. Pa zasto i nebi? Meni je bila cast procitati knjigu, kao da me pustila u dio svog zivota. za samo 39.99.
Sta vi mislite o cijeloj toj prici? Hoce li ona ikad imat normalan odnos s ljudima, bez straha? Hoce li ikad imati djecu i ako hoce, da li ce ih drzati pod staklenim zvonom zbog straha da se to njima ne dogodi. Ja znam da ja bi...