Ja ne bih tako. Drugačije je. I svatko tko (pošteno) radi i odradi svoje tijekom dana trebao bi imati dovoljno za pristojan život. I spremačica i prodavačica i poštar i skladištar i liječnik i sveučilišni profesor. No neosporna je činjenice da određeni poslovi nose određene privilegije. No dok kod nas ovi drugi tek jedva zarađuju za pristojan život, a oni prvi ne žive nego preživljavaju, teško nam je to prihvatiti. S razlogom.
Jedni bez drugih ne možemo. I stoga nit bi ovi gore trebali gledati s visoka, niti ovi dolje ove gore s prezirom. Ali u našem društvu u kojem su temelji sasvim poremećeni, moralne vrijednosti dvojbene, toga još dugo neće biti.
Dežurni utopist (i pesimist)