Zaboravljivost, dekoncentracija ili nemar

[Ripcord]

Dakle, otkad je mali krenuo u peti razred više ništa ne pamti. Zaboravlja što ima za zadaću, kad je lektira, kad mora donijeti novce za nešto, ako je nastavnik nešto poručio....

Tj. ne zaboravi u potpunosti, nego se sjeti u posljednji tren. Izluđena sam skroz

Jutros ga pitam kad će imati razrednika, da im kaže kad će biti roditeljski (jer mi je napomenuo na posljednjim informacijama da će biti odmah na početku polugodišta, budući da trebam roditi vrlo skoro, pa da ne brinem), na što mi on odgovori: "A da, to je u ponedjeljak u 5, čini mi se." Pukla sam

Kako da ga dovedem u stanje da se sjeti reći kad je što, pitam ga redovito nakon škole što je bilo i kako je prošao dan, ali važne stvari mi kaže obično u posljednji tren! Ima li još tko sličan problem i ima li čarobnog rješenja?

[Amalthea]

Isto, isto, isto kod nas.
Ne uspiješ ga dovesti u to stanje, to se sam dovede (ili ne), valjda su jednostavno takvi.
Ja još danas izvlačim informacije na kapaljku, jedvice, a već je u gimnaziji.

- Kad je roditeljski?
- Uh, oh, bio je prekjučer.

- Baš sam gladan došao iz škole, nisam imao novaca za užinu.
(a pitala sam ga prije nego je krenuo treba li.)

[Ripcord]

Slučajno sam upravo naišla na uplatnicu za užinu koju je trebalo platiti do 15.12. (u školi im daju bez ikakvog reda i smisla, pa ni ne pitam za nju redovito). Ja ću se ubit

Amalthea nimalo me ne veseli činjenica da je to iz tvojeg iskustva već dugotrajno stanje...

[Vlvl]

Koliko mi je puta bilo krivo da u višim razredima nemaju informativku. U koju bi po mogućnosti prof. upisao što treba.
Mi smo se isto s tim info u zadnji tren borili, uvijek je zaboravio posao za koji je trebalo puno vremena i/ili naša pomoć. Jednom-dvaput pustili da ode neobavljena posla, kad je npr printer bio bez tinte, ili mi preumorni u trenutku njegova prosvjetljenja, ili bez keša za ono što bi on ujutro trebao kupiti. Stavljali u torbu blokiće i notese u koje se nešto zabilježilo a nešto izgubilo...
Polako se to popravilo, ali još uvijek dobijemo ovakve info: prva faza: mrmrmrmlj roditeljski možda mrmrlj raska nešto mrmrlj drugi tjedan. Druga faza: Roditeljski je sutra u pet, pa rekao sam prošli tjedan!

[Ripcord]

Polako se to popravilo, ali još uvijek dobijemo ovakve info: prva faza: mrmrmrmlj roditeljski možda mrmrlj raska nešto mrmrlj drugi tjedan. Druga faza: Roditeljski je sutra u pet, pa rekao sam prošli tjedan!

Ovo mi je svjetlo na kraju tunela

[filip]

Ista situacija i kod našeg 12-godišnjaka.Lakše mi je kad vidim da nisam jedina s istim problemom,već sam pomislila da nešto s njegovom glavom ne valja.Pogotovo što mu sestra od 3 godine bolje pamti,pa si nekad pomislim kak su ženska djeca puno pametnija i snalažljivija od muške.Sveki mi veli da je jednostavno takav i da moram umjesto njega sve,ispitivat,provjeravat,pa mislim si do kada to,dok se ne oženi?Onda će mi snaha kukat kak sam ga to odgojila.

[Zdenka2]

Meni su oboje ovaj tjedan uručili uplatnicu koju su dobili prije božićnih blagdana.

Sinak mi redovito zaboravlja dati pozive na sastanak Vijeća roditelja, tako redovito da sam uspostavila druge kanale informiranja.

Zadaće i lektire (još) ne zaboravlja i alarmira kad treba donijeti novce ili ići na roditeljski sastanak, ali zato zaboravlja ključ od školskog ormarića, donijet opremu za tjelesni da se opere itd. Kći zaboravlja (skoro) sve, uvijek se zafrkavamo da bude jednom bez glave doma došla.

[ani4]

TAko je i kod nas bilo, skroz isto.
Jesi bila na roditeljskom u crkvi, pa jucer je bio?! I jos se cudi kako nisam znala, a nije ni zucnuo o njemu.

Ali i kod nas se zadnje vrijeme popravlja stanje, uz to sto ga svako malo pitam ima li roditeljski, koji test je najavljen, zadacu za svaki predmet pojedinacno.
A dobro dode i fejs, jer na njemu cesto saznam kada je lektira i sta se sutra pise.

A kljuc od ormarica je prosle godine bio bolna tocka. Redovno ga je zaboravljao ili ga je "pospremio" i poslije se ne moze sjetiti gdje ga je pospremio.

A najbolji mi je najmladi, koji bas ne voli voce i jogurte, pa kada je takvo nesto za uzinu stavi u torbu i ponese doma. Ali se, hvala Bogu, ne sjeti i izvaditi to iz torbe, pa onda u utorak izvadi jogurt koji su dobili u petak ili polugnjilu bananu. Katastrofa...

[Ripcord]

A najbolji mi je najmladi, koji bas ne voli voce i jogurte, pa kada je takvo nesto za uzinu stavi u torbu i ponese doma. Ali se, hvala Bogu, ne sjeti i izvaditi to iz torbe, pa onda u utorak izvadi jogurt koji su dobili u petak ili polugnjilu bananu. Katastrofa...

[Zdenka2]

Ajoj, zaboravljanje ključa od kuće, ormarića u školi i na mačevanju sam zaboravila. Kći uopće nema ključeve jer bi ih gubila na dnevnoj osnovi.

[zibba]

OK, sada me utješite da je to stanje prošlo nakon xy vremena.
Moja 9,5 god stara kči ima fazu kada sve " zaboravlja". Zadaće iz Engleskog ne piše nikada ( najčešće je neko bojanje ili crtanje za zadaću i ona voli crtati ali zadaću nema nikada), u zadnje vrijeme ne piše matematiku, a to joj ide super, inače je odlukašica, sve zna ali laže i zaboravlja baš sve. Kada god je pitam ona nema ništa za zadaću , dogovorila sam sa učiteljicom da joj pregledavam knjige kako bi bili sigurni da će napisati sve, a sada ona sakrije knjigu da ne vidim što ima za zadaću. Više sam luda.

[maria71]

riješila sam to kod svog sa jednom vrlo oštrom metodom.

ako su ostale traume nek ide kod terapeuta, bitno da ih ja više nemam .

( ukinula sam sve povlastice dok mu nije došlo iz guzice u glavu )

[ronin]

Vrhunac zaboravljanja mojih muških(odraslih i onih manjih, najmanjeg ne računam, on se stigne priključit ekipi) desio se kod sam bila u rodilištu.

Muž je u ponedjeljak ujutro veselo odvezao dečke u školu, sve pet, stigli su na vrijeme.

Bez školskih torbi.One su imale produženi vikend.

[Nena-Jabuka]

Vrhunac zaboravljanja mojih muških(odraslih i onih manjih, najmanjeg ne računam, on se stigne priključit ekipi) desio se kod sam bila u rodilištu.

Muž je u ponedjeljak ujutro veselo odvezao dečke u školu, sve pet, stigli su na vrijeme.

Bez školskih torbi.One su imale produženi vikend.

vriiištim :bacakam se smajlić:

[marta]

[marta]

zibba, dobro maria kaze, ukini privilegije odmah ukoliko se razgovorom o tome zasto ne zeli pisati zadacu ne otkrije nesto smisleno.

[ronin]

vriiištim :bacakam se smajlić:

Mogla bih ovo navesti kao jednu od prednosti PKK

[Nena-Jabuka]

Mogla bih ovo navesti kao jednu od prednosti PKK

eto

(a o onoj zaboravljivosti pod šifrom "duhovnost posta" ni riječi, da jadna nisi!)

[ronin]

čuj, za nas starije se podrazumijeva antisklerin(tako sam i oprostila mužu za knjige...djelomično)

al ovi mladi me brinu

[zibba]

zibba, dobro maria kaze, ukini privilegije odmah ukoliko se razgovorom o tome zasto ne zeli pisati zadacu ne otkrije nesto smisleno.

Ma ukinem i rolanje, bicikl, crtiće, druženja tokom tjedna, ali imam dojam da ništa ne djeluje. Inače imamo problema sa koncentracijom, bili na onoj provjeri i testiranju, dobili riješenje za individualni program, ali stvar je u tome da je od jeseni, preko zime sve OK, ali čim krene proljeće i ona se ugasi, misli su joj tko zna gdje i uopče ne brine za ostalo, lani i preklani je to bilo samo kao usporeno pisanje u školi, dugo joj je trebalo kada bi pisala zadaću ( mislim dugo ju nagovarati da krene a napisala bi za 15 min), uspjeli smo to riješiti uz pomoć učiteljice ( srećom je ona razumna i sve se dogovorimo). Ove godine je krenulo ranije nepisanje engleskog i to od početka godine, a sada i ostalim zadaćama iako nemaju puno toga u 3 razredu, a sada i kroničnim laganjem, laže i gleda me u oči.
Primjer, došla je iz škole, inzistiram od početka da se zadaća piše odmah pa si miran do slijedećeg dana, i pitam što je bilo u školi, zadaća ... Ona kaže kako ima matematiku napisati, OK budemo ručali pa napiši, pojedemo i tata joj kaže da ide pisati zadaću i tu odmah odgovara da nema ništa ( nije prošlo pola sata) i još ga uvjerava da nema a ja stojim kraj nje.
I sve ja kao " zaboravila sam".

[marta]

A da pustiš par jedinica da uleti?

[sirius]

Obzirom da dijete ima problema sa koncentracijom malo se previše cudis promjeni odjednom.
M. ima adhd i njemu je zaboravnost , izvlacenje od zadaće i obaveza nažalost stalno stanje , sa privremenim poboljsanjima. Zašto je nekad bolje , a nekad lošije još nisam shvatila.
Znam da mu na koncentraciju utječu alergeni ( ima alergiju na poneko bilje) , emocionalni doživljaj , promjena ritama u školi ( praznici i sl.), preveliki kaos u učenju ( nema kontinuiteta i strukture pa mu se nakupe hrpe obaveza ) itd.
Njemu je inspiracija = motivacija , ako toga nema motiviran je da izmisli sve moguce precace da zaobide obaveze.
znam da ti ovo bas ne pomaže , ali ako ti dijete zaista ima pravi problem sa koncentracijom tada ne postoji carobno riješenja da zapamti svu zadaću i da ju samostalno i motivirano napravi.
jeduno sto ti preostaje je neprestano nadgledanje i kontrola , samo kako razredu odmicu sve je teze i teze.

[sirius]

A da pustiš par jedinica da uleti?

U ovakvim slučajevima to ne pomaže . Upravo sam došla sa informacija i u fazi kad ne pustam da skupi jedinice iz edukativnog razloga u dva tjedna ih je skupio ravno četri komada.

[marta]

Al zibba jos uvijek ne zna koji je razlog, ja sam to mislila u svrhu opipavanja situacije.

[zibba]

A da pustiš par jedinica da uleti?

Ma ima jedinice iz zadaće i to iz matematike, engleskog i hrvatskog i ne pomaže. Ima ADHD ali nije nam jasno zašto je situacija ovakva samo u proljeće.
S time da uredno zaokružuje što je za zadaću u knjigama, ali je sada poćela skrivati radne da ne vidim što ima jer u dogovoru sa učiteljicom svakodnevno provjeravam.

[marta]

U tom slucaju se konzultiraj sa sirius, vidis da ima iskustva. A i napisala je da i kod nje, tj. njenog sina, alergija pogorsava stanje. Moze bit da i tvoju nesto muci u proljece.

[sirius]

Ali piše da dijete ima individualni program zbog add-a.
ako postoji dijagnoza i problem , postoje i faze. Ja bih zapravo rekla da je većinom lose u odnosu na ostalu djecu bez problema , sa povremenim poboljsanjima . Barem kod nas. Puno stvari utječe na i tako lošu koncentraciju pa ona postane losija. Imam dojam da oni sa vremenom shvate da su drugačiji od većine i onda traže načine da izbjegnu ono sto im je tesko/ne da im se ...i tko zna sto još?
Ne znam , nisam pametna , danas mi je bas los dan . Nakon takvih dana , uopće nemam ideju kako ćemo voziti kroz skolovanje, jer ja to ne mogu umjesto njega , a nemam ideja kako da riješimo probleme sa nedostatkom motivacije , nedostatkom sistematicnosti , nedostatkom organiziranosti ... I tako...

[marta]

Moja greška, promaklo mi. Bolje da idem spavat.

[sirius]

Moja greška, promaklo mi. Bolje da idem spavat.

Tko je vidio spavati pa da imas bolju koncentraciju.

[sirius]

Zibba , ako otkrijem carobnu formulu javim.
koju vi korist imate od individualiziranog programa kad ona dobiva toliko jedinica iz zadaća ?

[čokolada]

Ma ima jedinice iz zadaće i to iz matematike, engleskog i hrvatskog i ne pomaže. Ima ADHD ali nije nam jasno zašto je situacija ovakva samo u proljeće.
S time da uredno zaokružuje što je za zadaću u knjigama, ali je sada poćela skrivati radne da ne vidim što ima jer u dogovoru sa učiteljicom svakodnevno provjeravam.

I moja ima ADHD i (jaku) alergiju u proljeće .
A baš u proljeće im je dosta zato što je došlo proljeće i zato što su već umorni.

Sad je 2.r. pa moguće da je gradivo još uvijek jednostavno i stigne sve, ali ono što sigurno znam je da bez svakodnevne čvrste kontrole ne funkcionira. Nije (još) u fazi da neće napisati zadaću, hoće sama, ali moram prekontrolirati jer bude pogrešaka, odnosno ako nema doma nikoga tko bi je podsjetio na famoznu riječ PREKONTROLIRAJ, onda ona pusti da joj zadaća bude napisana "prirodno" (slijedi svoju struju svijesti - i Faulkner bi joj pozavidio).

Od 1.r. je na prilično strogom režimu (zadaća se piše odmah nakon dolaska iz škole, pa se prekida ručkom), ako je sama doma, provjeravam telefonom svaki sat što se događa. Ako ocijenim da je zadaće premalo ili vidim da joj nešto nije sjelo, dobije dodatno koji listić. Ključno je da joj točno najavim što će raditi, kada i koliko (famozno strukturiranje, jelte). Sve zadaće od tog dana moraju biti isti dan napisane ili gradivo ponovljeno (nema onog - pa nemamo sutra prirodu!). Mora slijediti pravila.
Subotom i nedjeljom također radi po 1h ili ako nekamo idemo jedan dan, onda onaj drugi dan vikenda malo produlji, ali ne zadaće nego ponavljamo i vježbamo ono što joj ne ide rutinirano (pravopis, matematika, pisanje engl. riječi).
Još lani smo razgovarale o poremećaju pažnje, svjesna je da drugi ne rade toliko kao ona, ali zna zašto tako mora raditi i o kakvom se točno poremećaju radi. Jako je ponosna na rezultate ("vidiš kako sam uspjela, a drugi, kojima je puno lakše zapamtiti i skoncentrirati se, oni su dobili dvojku/trojku").
Daleko od toga da nema kriza (obostranih!), sukobljavamo se gotovo svakodnevno (manjak unutarnje motivacije je stalan, sve je ovako kako piše Sirius). Da je pustim da nareda par loših ocjena, krenulo bih odmah ono: glupa sam, vidiš da ne mogu, ne trebam se ni truditi...a to onda znači streloviti pad samopouzdanja kojeg JAKO mukotrpno gradi - vidim da postaje svjesna kako je to dobar osjećaj biti uspješan.

Eto, neću te utješiti - mozak mi radi 24/7, pomirila sam se s tim da ću biti i mama i kontrolor i organizator i hometeacher, a moram reći da i ona vidi taj moj trud pa me svako malo pohvali učiteljici (ima pravednu ali zahtjevnu učiteljicu koja je ne tetoši).

Napominjem da sistem s drugima (tata, baka) to uopće ne funkcionira, dijete se odmah i lako prilagodi zahtjevima.
Kako će ići od famoznog 5. razreda, ne znam, izvještit ćemo se valjda .

[čokolada]

Ma ukinem i rolanje, bicikl, crtiće, druženja tokom tjedna, ali imam dojam da ništa ne djeluje. .

Oko ovog se nemoj niti truditi, s ovakvom djecom to ne funkcionira kao što ne funkcioniraju ni druga univerzalna rješenja primjenjiva na "običnu" djecu. Samo se razbijesne i bojkotiraju i ono malo zaliha koncentracije koje imaju.
Kreni obrnutim putom: ako sad u razumnom roku i lijepo napraviš zadaću i nakon toga ponoviš to i to, ideš već u 4h na rolanje ili druženje. A onda kad ste već na rolama, lagano je podsjetiš kako je lako mogla još uvijek biti nad zadaćom (kao ono neki dan...), a gle kako joj/vam je sad lijepo, jako si sretna što vam je ostao dobar dio dana za ovo ili ono itd.

[zibba]

Dakle, djeca sa ADHA-om imaju neke faze? Najveći je problem što oko mene nitko nema djete sa ADHD-om pa ne mogu sa nikime razgovarati o tome i tražiti savjet. Defektologica se nije cijelo prošlo polugodište uopče pojavila kod nas u školu ( mi smo područna škola, a ona je u glavnoj i k nama bi trebala dolaziti svaki petak jer imamo i jedno dijete sa posebnim potrebama, jednostavno je stalno na bolovanjima, pa ne stigne, pa sastanci i seminari itd), a ovo je bila jednom. Sa alergijama nemamo problema, stekla sam dojam, s obzirom kako se ovo ponavlja svake godine tu negdje oko proljeća, da ona jednostavno više ne može pratiti što se događa jer samo misli kako će se vani igrati ( sunce nas zezne gadno, ali tako ga volim da mu ne mogu zamjerati).
Sirius i Čokolada - kakve su vam djeci ocjene u školi inače, a kakve u fazama težeg pada koncentracije?
Ona ima normalan program rada u školi, jedino je dogovoreno da se ispiti ne pišu i ne pita ju se iza trećeg sata, sve se dakle mora riješiti do toga.

[sirius]

M. je bio čvrsti vrlodobar i odličan sad do 4 razreda. U ovom drugom polugodištu nastao je teški otpor i nedostatak motivacije . On piše zadaće , to je teškom mukom uspio usvojiti kao obavezu, ali ne radi sve ostalo ( prepisivanja sa ploče na satu, odgovaranje na satu - odgovaranje pred grupom je poseban problem jer se ne želi ostamotiti , pa ne želi pokušati jer nije siguran , a nije siguran jer se ne pripremi).
Nije adhd samo odgovaranje prva tri sata ili ne pisanje testova prva tri sata, to je puno vise toga , a situacija se mjenja sa odrastanjem i većim očekivanjima okoline da oni jednostavno prerastu problem . To ne ide tako, a sigurno ne tako brzo.
Meni ocjene ne znače puno, meni je pokazatelj njegov stav i pristup, to je ono sto me muči jer ne ide na bolje onoliko koliko bi bilo potrebno ...

[zibba]

Moja "nije stizala" prepisati sve sa ploče u prvom razredu ( što je učiteljicu baš iznenadilo jer prema njenom znanju bi očekivala da ako svi prepišu 4 rečenice, da će D prepisati bar 5-6), tada sam otišla s njom kod psihologa da vidimo ima li kakav problem, testiranja inteligencije su ispala natprosječna za dob, ostala ispitivanja i razgovori nisu otkrili ništa. Dogovorili smo joj premještaj kraj drugog djeteta koje sve riješava na vrijeme da ju malo potakne jer je do tada sjedila kraj dječaka sa posebnim potrebama koji je u kolicima i ima poseban program, pa da se ne uspoređuje s njime. Tada je došlo do pomaka, sve bi odradila kako treba i na vrijeme.
U drugom razredu je opet od početka šk godine bilo sve super, sve je stizala, odrađivala na vrijeme, ali oko Uskrsa je nastao problem sa koncentracijom, lutala bi u mislima, isključivala se, učiteljica je obratila pažnju odmah na to, dogovorili smo se da ju svako malo opominje i zove na satu kako bi ostala usredotočena i vrlo brzo se je vratila koliko-toliko u rutinu i odgulili smo do praznika. Sada imamo problem sa engleskim još od početka godine, a sada je prešlo i na druge stvari. Da je samo to, nekako bih još i shvatila, ali najgore mi je ovo laganje, skrivanje knjiga da ne nađem što ima za zadaću. Plaši me taj 5 razred, imamo još jednu godinu dobiti od nje neke navike. Ja od prvog dana inzistiram na pisanju zadaće odmah, u početku je pisala sa bakom koja je učiteljica po zanimanju, ali smo i ja i učiteljica došli do zaključka da to nije riješenje za nju jer baka cijelo vrijeme sjedi uz nju i pomaže joj ne samo da ostane usredotočena, nego i govoreći riješenja, što po meni nije pomoć, nego odmaganje, i uz to baka cijelo vrijeme gleda sapunice koje joj dodatno odvlače pažnju. Zato smo ove godine dogovorili da baka više ne pomaža kako bismo poticali samostalnost, prije pisanja pitam je li sve jasnu u vezi zadaće, ako nije provjerim što nije jasno ( to je rijetko), krene pisati, ako ima problem sa nekim zadatkom dogovor je da riješi ostalo pa ćemo riješavati ono teže skupa i do nedavno je tako funkcioniralo, ali sada jednostavni moram dva sata izgubiti na nagovaranje, uvjeravanje, vikanje, njeno plakanje, prekidanje pisanja zbog gluposti ( mora na WC, žedna je, gladna je, umorna ...) da bi na kraju sve napisala za 10 min.
Ona je odlikaš, za sve joj je dovoljno pratiti na satu, jednom ili dva puta pročitati i nema frke. Nedavno je bila bolesna i nije znala da taj dan kada je došla u školu imaju ispit iz prirode, prijateljica joj je dala svoju bilježnicu pod odmorom da pročita pšto su radili i na kraju je dobila odličan bez greške, tako da nemamo problem sa pamčenjem, učenjem, nego sa koncentracijom i lijenosti.

[sirius]

Inteligencija sa ovim nema veze. Vise manje je radim sa njim stalno , uvijek sam u blizini i nadgledam ( doma sam zbog drugog dijeteta) , pomazem ako ns razumije , ali bez sapunice u pozadini .
taj otpor satima ti također spada pod poremecaj, coksa ima sreću da njezina djevojčica nema jako izraženu tu osobinu.
M. ima sve sto navodis : izbjegavanje, laganje , otpor.
sve to dolazi od nedostatka motivacije , organizacije i sistematicnosti . Sve ih to zatrpa , pa ne znaju od kud krenutu. Savjeti za poticanje samostalnosti koje daje učiteljica pale za normalnu djecu , za nekoga sa adhd-om se roditelji neće tako lako izvući , vjeruj.
googlaj malo adhd , otpor , prkos i laganje , i adhd organiziranost, sistematicnost.
biti će ti stvari puno jasnije.

[Peterlin]

Ma ukinem i rolanje, bicikl, crtiće, druženja tokom tjedna, ali imam dojam da ništa ne djeluje. Inače imamo problema sa koncentracijom, bili na onoj provjeri i testiranju, dobili riješenje za individualni program, ali stvar je u tome da je od jeseni, preko zime sve OK, ali čim krene proljeće i ona se ugasi, misli su joj tko zna gdje i uopče ne brine za ostalo, lani i preklani je to bilo samo kao usporeno pisanje u školi, dugo joj je trebalo kada bi pisala zadaću ( mislim dugo ju nagovarati da krene a napisala bi za 15 min), uspjeli smo to riješiti uz pomoć učiteljice ( srećom je ona razumna i sve se dogovorimo). Ove godine je krenulo ranije nepisanje engleskog i to od početka godine, a sada i ostalim zadaćama iako nemaju puno toga u 3 razredu, a sada i kroničnim laganjem, laže i gleda me u oči.
Primjer, došla je iz škole, inzistiram od početka da se zadaća piše odmah pa si miran do slijedećeg dana, i pitam što je bilo u školi, zadaća ... Ona kaže kako ima matematiku napisati, OK budemo ručali pa napiši, pojedemo i tata joj kaže da ide pisati zadaću i tu odmah odgovara da nema ništa ( nije prošlo pola sata) i još ga uvjerava da nema a ja stojim kraj nje.
I sve ja kao " zaboravila sam".

Televiziju i računalo ukini pod obvezno. Televiziju probaj izbaciti trajno. Tjelesne aktivnosti nemoj ukidati, ali ih ograniči i nadziri (npr. rolanje na sat dnevno, a ne cijelo popodne) uz uvjet da zadaće trebaju biti napisane i sve za školu riješeno PRIJE nego ju pustiš.

Ja sam za starijeg sina imala dijagnozu lako otklonjive pažnje, ali taj je do izlaska iz boravka uz odlične učiteljice stekao temeljite radne navike i nikakvih problema nije bilo.

Ali s mlađim sam do petog razreda imala ovo što opisuješ + konstantni homeschooling svakodnevno (zahvaljujući tome što je dijete imalo totalno nemotiviranu učiteljicu i relativno loš razred).

Proljeće i proljetni cirkusi... Tja, mi smo to rješavali na način kako je maria rekla - nema povlastica dok ne odguliš svoje, ali zaključih da djeci koja su nemirna nije dobro uskraćivati fizičku aktivnost u potpunosti, pa smo kombinirali roditeljski terorizam s metodom mrkve i batine (npr. ako cijeli tjedan budeš imao napisane zadaće dok ja dođem s posla - za vikend idemo u kino ili u zoološki vrt, tehnički muzej itd... po želji).

Problem s lažima isto se riješio polako - kad je dijete shvatilo da NEMA uzmaka, odustalo je od izmotavanja. Jednostavno je shvatio da mi ne kanimo odustati od toga da on napiše zadaću i da je pregledamo PRIJE nego može van ili na računalo, pa je on morao popustiti. Isto, zna da postoje vrlo drastične posljedice po njegove građanske slobode ako ga ulovim da ima loše ocjene ili npr. ne nosi pribor za tjelesni (to mu je omiljena zabava).

Iako moram priznati da se kiksevi događaju - mm i ja imamo podjelu - on s djecom radi strane jezike, a ja sve ostalo. Ali i mm-u je proljeć, bomei meni... (uostalom - i djeca se moraju naučiti odgovornosti za svoje postupke pa ih tu i tamo pustimo da plivaju kak znaju). Rezultati - loše ocjene iz jezika. A moji dečki znaju ako bude manje od 4, da se povlastice ukidaju do ispravljanja. I nedajbog da netko bude pozvan na rođendan.... ne smije prihvatiti poziv. U roku 2 dana trojke su bile ispravljene, he he he, a sad je opet sve ok!

zibba, sretno! Bit će to sve dobro, ali nemoj popuštati.

[Kosjenka]

Vrhunac zaboravljanja mojih muških(odraslih i onih manjih, najmanjeg ne računam, on se stigne priključit ekipi) desio se kod sam bila u rodilištu.

Muž je u ponedjeljak ujutro veselo odvezao dečke u školu, sve pet, stigli su na vrijeme.

Bez školskih torbi.One su imale produženi vikend.

[čokolada]

Zibba, faza je drugo ime takve djece .
Ne sviđa mi se ovo da ne mora ništa učiti, a da dobije 5 (mislim, super da je inteligentna, ali kasnije u starijim razredima neće tako funkcionirati.)
Natjeraj je na sistematično čitanje svake lekcije, a ti joj poslije prema tekstu postavljaj pitanja. Nauči je da čitajući uočava poglavlja i nekako ih na papiru grupira po natuknicama.
Imaš dosta dobre literature po knjižnicama, negdje je na PDF djeca s posebnim potrebama i topic o ADHD-u s linkanim tekstovima s neta i knjigama, potraži.

[čokolada]

Ja sam upravo danas zaključila da se TV-u kablovinje isključuje ujutro, a uključuje navečer. Do sada je mogla nakon napisanih zadaća kad je sama doma nešto pogledati. Par dana zaredom su me dočekale lijevom nogom napisane zadaće, a njoj glava u TV-u .

[cvijeta73]

Zibba, faza je drugo ime takve djece .
Ne sviđa mi se ovo da ne mora ništa učiti, a da dobije 5 (mislim, super da je inteligentna, ali kasnije u starijim razredima neće tako funkcionirati.)
Natjeraj je na sistematično čitanje svake lekcije, a ti joj poslije prema tekstu postavljaj pitanja. Nauči je da čitajući uočava poglavlja i nekako ih na papiru grupira po natuknicama.
I.

zašto ti se ne sviđa? kad ne bude funkcioniralo, će učiti. dok funkcionira, zašto da se muči s tim natuknicama? dok napiše zadaću, pa još natuknice..
mala dobije 5 bez greške iz kontrolnog, samo jednom pročitala, a bila bolesna.
meni se čini da je njoj koncentracija odlična. kad to želi. i kad joj se da. a trenutno joj se neda jer je proljeće.
nemam iskustva s ADHD pa vjerojatno i griješim, al ja bih to ovako riješila:

Problem s lažima isto se riješio polako - kad je dijete shvatilo da NEMA uzmaka, odustalo je od izmotavanja. Jednostavno je shvatio da mi ne kanimo odustati od toga da on napiše zadaću i da je pregledamo PRIJE nego može van ili na računalo, pa je on morao popustiti. Isto, zna da postoje vrlo drastične posljedice po njegove građanske slobode ako ga ulovim da ima loše ocjene ili npr. ne nosi pribor za tjelesni (to mu je omiljena zabava).

[sirius]

Samo se nadaj da će učiti kad ovaj pristup ne bude radio.
Sigurno neće .
vidi se da nemaš iskustva sa adhd-om.

[čokolada]

cvijeta, možda imaš dijelom i pravo, ne znam, sad sam išla pažljivije iščitavati Zibbine postove (uglavnom sam na mob.), shvatila sam bila da je malena već 4.r. i da ima "siguran" ADHD.
Zibba piše prvo da psihol. testiranja nisu pokazala nikakva odstupanja, a kasnije da ima ADHD (Zibba, tko ga je na kraju utvrdio?). Individualizirani program ne znači pisanje testa prvi, a ne zadnji sat - to svaka razumna učiteljica radi svima, a ne samo djeci sa smetnjama. Individualizacija je napr. pravo na više vremena u testu, odnosno manje zadataka u istom vremenu, neocjenjivanje pogrešaka uzrokovanih disleksijom, posebni fontovi tiskanih testova i tekstova i sl.

Poremećaj pažnje (sa ili bez hiperaktivnosti) može biti različito stupnjevan, ne moraju svi imati iste smetnje.
Moje dijete napr. mora uložiti strašan napor da dobije 5 iz hrvatskog: usfali joj dvije točke na "i" i dvije crtice na t/kvačice na ž , i to joj u 9 ili 10 inače potpuno točnih odgovora na pitanja (ČSR) donese četvorku.
O matematici da i ne govorim - kao da ona pazi je li natočkala točku ili dvotočku, a radi se o množenju i dijeljenju... Ako se uspije sjetiti da ponovo pročita svoj odgovor - na konju je (popravit će). Ako ne, ništa. Koji put i marljivo pročita i provjeri, ali ne uoči (ima blagu disleksiju i disgrafiju kao i većina ADHDića). Komplicirani zadatak riječima nije u stanju riješiti osim ako je netko pogurne i upozori da je preskočila/previdjela redoslijed, a to se na testu naravno ne radi.
Ocjene su joj sve 5 osim jednakog broja 4 i 5 iz hrvatskog i matematike. Kako šk.godina odmiče i dođe famozno proljeće, bude joj dosta svega i sve testove u svibnju podobija 4 pa ta dva predmeta završe s 4 (vidim da će tako biti i ove godine).
Ovo sve pišem da dočaram probleme jednog inteligentnog ADHDića.

Ovo što piše Zibba o laganju i skrivanju zadaća (dakle, nije da se ne sjeti - što je kod ovih smetenih sasvim lako moguće) potpuno je drugi par rukava i tu se dijelom slažem i s Peterlin i s Mariom71, samo treba vidjeti zašto se to događa - je li joj tako puhnulo pa iskušava sve oko sebe ili zaista ima objektivne smetnje koje izazivaju frustraciju (a nju ne zna riješiti drukčije nego zamagljivanjem stvarnosti i bježanjem).

Nije moguće da u jesen i zimu nema nikakvih simptoma ADHD-a i da sve štima ko urica, a onda u proljeće sve naglo iskoči iz tračnica.

[zibba]

Ja sam bila ista takva u školi, nikada nisam morala "učiti" tj sjediti satima i ponavljati, ponavljati, ponavljati. Dovoljno mi je bilo na satu slušati i jednom pročitati u knjizi ili bilježnici a cijelo školovanje sam bila vrlodobar i odličan, čak kada sam na polugodištu u srednjoj imala od 14 predmeta 12 nezaključenih, jer me nije bilo 2 mj u školi, nisam trebala sjediti i učiti. Ali zato nikada nisam ni upisala faks jer tamo ne bi dobro prolazila, na faksu se ipak treba zagrijati stolac.
Zato bi i htjela da ona nauči učiti, a ne da bude problema kao kod mene.

[zibba]

ČOKOLADA - krajem prvog razreda bili smo kod psihologa na Rebru i tamo je rečeno da je još nezrela za dob, radili testove inteligencije, razna ispitivanja i razgovore i došli do zaključka da je malo hiperaktivna, ali ništa posebno, da se javimo u slučaju pogoršanja, kako nije bilo više od 6 mj problema nismo se javili sve do kraja 2 razreda kada je opet proljeće izazvalo probleme. Tada je učiteljica tražila da odradimo testiranje preko školskog dispanzera i to smo išli u onu ustanovu gore kada se ide sa Britanca prema Goljaku. Tu su ustanovili lagani ADHD poremečaj s naglaskom na probleme koncentracije, te preporučili ovakav individualni program sa ispitivanjima isključivo početkom školskog dana, većom tolerancijom na njezinu povremenu sporost, smanjenje zadaća u školi ( što se ja nisam nikako složila, već smo se učiteljica, defektologica i ja dogovorili da mora imati obavezno zadaće, makar zadatak dva kako bi stekla naviku pisanja i učenja).
Sa pisanjem nema problema osim što joj ponekad, jako rijetko S bude naopačke napisano kod pisanja velikih štampanih slova, matematika joj je uvijek super, riješava bez problema zadatke koje ne bi riješili ni neki odrasli. Baš sam joj nedavno dala da riješi zadatak na koji sam naletjela na fejsu koji glasi 7+7/7+7*7-7= i na koji su bila 4 moguća odgovora, te sam bila u šoku koliko je ljudi krivo odgovorilo. Riješenja koja su oni ponudili su bila A: 0; B: 8; C: 50; D: 56 i ona je odgovorila iz prve nakon niti dvije minute, a kada sam od nje zatražila da mi postavi zadatak tako da dobije i ostala riješenja, za još dva riješenja je dala točan odgovor bez ikakvih problema. Zadatci riječima su joj također posve OK.

Danas sam uspjela dogovoriti razgovor u Centru za djecu i mlade u VG pa ćemo vidjeti ima li kakva radionica ili makar kakav savjet što i kako s njom trenutno izaći na kraj.

[čokolada]

Odlično je da joj dobro ide matematika i škola općenito, puno znači da ima dobru memoriju i da lako pamti, a ako u testovima nikad ne griješi u glupostima, to je veliko olakšanje, vjeruj mi! Ja bih inzistirala na strogoj strukturu i neodstupanju od zacrtanog plana (dovoljno je da jedan član obitelji nije dosljedan pa da sve propadne), mora znati i iskusiti da s tobom nema šale.
Probaj dogovoriti s učiteljicom da mala pred njom u informativku zapiše što je za zadaću, da se učiteljica na to potpiše i da zahtijeva da se ti također potpišeš nakon što pročitaš pa tako svaki dan - tako bi izbjegli to skrivanje i laganje. Neka joj uč. vrlo slikovito objasni što je posljedica neimanja zadaće.
Ima li problema u pisanju zadaća, griješi li, piše li ih ofrlje?
Možda joj učka može dati i neke kakti posebne zadatke, nešto što bi je zaintrigiralo i što bi rado radila dodatno, ali nakon zadaće (tipa nađi na internetu, pročitaj, isprintaj pa ćeš razredu ispričati...).
Kako se ponaša u razredu? Ima li prijatelje (neke marljivce) do kojih joj je jako stalo, možda je i oni mogu malo potaknuti i motivirati? Mojoj je stalo da ocjenama ne zaostaje za frendicama, a jako joj gode i pohvale učiteljice, s nekom skroz novom energijom proživi taj "uspješni" tjedan.

Podrška stručnjaka je uvijek dobrodošla, u grupnim radionicama štošta se otkrije jer se i djeca otvore i pokažu, ponekad se požale terapeutu na nešto što uopće ne mogu doma verbalizirati da ih smeta.

[čokolada]

Što se tiče FB zadatka, radi se samo o redoslijedu računskih operacija, a to se ipak uči u 2.o. samo ljudi zaborave vremenom isto kao i pravopis . Jedva čekam da krenu učiti zareze, uzalud listam u pravopisnom priručniku, ne ostaje mi u glavi (valjda nikad nisam zaozbiljno savladala ili možda imam urođeni feler). Ali zato kad djetetu utuvljujem u glavu...osvježim se skroz.

[Peterlin]

zibba, čini mi se da ovo pišem već pedeseti put na raznim topicima, ali moram spomenuti...

Mojim dečkima je oko radnih navika izuzetno puno pomogla glazbena škola. Mlađemu je to mjesto gdje se gradi samopouzdanje jer mu je sviranje išlo (i još uvijek ide) prilično dobro, a i učenje notnog pisma dobro ga je uvježbalo i za obična slova (disleksija - kao i kod čokoladine kćeri).

Moj kolega s posla tvrdi da su redoviti treninzi (individualni sport, ne nogomet) učinili isto za njegovog sina - dobio je mjesto za ispucavanje energije, nešto gdje se možeš istaknuti i nešto gdje ti odrasli posvećuju pažnju 1:1 (nisi samo jedan od tridesetak iz razreda) i nešto gdje se dijele medalje.

Bilo bi dobro da nađeš stvarno neku radionicu ili bilo što za dijete. Bitno je da to NJU zanima i da to možeš koristiti kao sredstvo motivacije. Ti najbolje poznaješ svoje dijete i znat ćeš procijeniti. To ne mora biti ništa skupo i ništa daleko... Moji osim glazbene i atletike u školi (na koju djeca ne stignu svaki put zbog preklapanja aktivnosti) imaju još izborni drugi strani jezik i informatiku. Ima stariji i novinarsku grupu. Ima mlađi još i nekakve aktivnosti iz geografije. Sami su si birali (čak sam morala staviti veto na još dvije aktivnosti koje su htjeli jer bi stvarno bilo previše). To su aktivnosti do kojih im je STALO i odlične su baš za razvijanje radnih navika djeci kojoj ne treba puno učenja. Dogovor je jednostavan - nisi napisao zadaću? Sjedi doma i piši u vrijeme informatike! Rezultat - takav se kiks dogodi jednom ili nijednom.

Sretno!

[zibba]

Peterlin - i ja sam već razmišljala o tome da ju upišem u glazbenu školu i nju i srednju. Idu skupa na folklor i ples i pjevanje im ide. Ali kako odabrati instrument koji bi im odgovarao. Znam da bi to bila još jedna dodatna aktivnost za mene, ali ako je za dobro djece, tko sam ja da se žalim. Problem je što smo na selu pa za sve treba voziti se nekamo, kod nas ima samo nogomet, kickboksing i folklor od aktivnosti. Za kickboksing ona nije jer ima dosta udaraca u glavu a ona ionako ima problema sa suženim žilama u glavi pa nije za nju takvo što, a nogač je isključivo za dečke.

[čokolada]

Nisi li spominjala da si blizu V.Gorice? Gorica ima dobru osnovnu (i srednju) glazbenu školu.
http://www.usfl.hr/index.htm